Čovek bez svadbenog odela
(Mt 22.1-14)
I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći:
Carstvo je nebesko kao čovek car koji načini svadbu sinu svom. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne hteše doći.
Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam obed svoj ugotovio, i junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.
A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
A kad to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
Tada reče slugama svojim: Svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. Idite dakle na raskršće i koga god nađete, dozovite na svadbu.
I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
Izašavši pak car da vidi goste ugleda onde čoveka neobučenog u svadbeno ruho.
I reče mu: Prijatelju! Kako si došao amo bez svadbenog ruha? A on oćute.
Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba.
Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranih.
(Mt 22.1-14)
I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći:
Carstvo je nebesko kao čovek car koji načini svadbu sinu svom. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne hteše doći.
Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam obed svoj ugotovio, i junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.
A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
A kad to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
Tada reče slugama svojim: Svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. Idite dakle na raskršće i koga god nađete, dozovite na svadbu.
I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
Izašavši pak car da vidi goste ugleda onde čoveka neobučenog u svadbeno ruho.
I reče mu: Prijatelju! Kako si došao amo bez svadbenog ruha? A on oćute.
Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba.
Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranih.