Pranje nogu
(Jn 13.1-20)
A pred praznik pashe znajući Isus da Mu dođe čas da pređe iz ovog sveta k Ocu, kako je ljubio svoje koji behu na svetu, do kraja ih ljubi.
I po večeri, kad već đavo beše metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da Ga izda, znajući Isus da Mu sve Otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide, ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže; Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut.
Onda dođe k Simonu Petru, i on Mu reče: Gospode! Zar Ti moje noge da opereš?
Isus odgovori i reče mu: Šta ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš posle doznati.
Reče Mu Petar: Nikad Ti nećeš oprati mojih nogu.
Isus mu odgovori: Ako te ne operem nemaš dela sa mnom.
Reče Mu Simon Petar: Gospode! Ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.
Isus mu reče: Opranom ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi. Jer znaše izdajnika svog, zato reče: Niste svi čisti.
A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sedavši opet za trpezu reče im: Znate li šta ja učinih vama? Vi zovete mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam. Kad dakle ja oprah vama noge, Gospod i učitelj, i vi ste dužni jedan drugom prati noge. Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih.
Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onog koji ga je poslao. Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.
Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izabrah; nego da se zbude pismo: Koji sa mnom hleb jede podiže petu svoju na me.
Sad vam kažem pre nego se zbude, da kad se zbude, verujete da sam ja.
Zaista, zaista vam kažem: Koji prima onog koga pošaljem mene prima; a ko prima mene prima Onog koji me posla.
(Jn 13.1-20)
A pred praznik pashe znajući Isus da Mu dođe čas da pređe iz ovog sveta k Ocu, kako je ljubio svoje koji behu na svetu, do kraja ih ljubi.
I po večeri, kad već đavo beše metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da Ga izda, znajući Isus da Mu sve Otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide, ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže; Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut.
Onda dođe k Simonu Petru, i on Mu reče: Gospode! Zar Ti moje noge da opereš?
Isus odgovori i reče mu: Šta ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš posle doznati.
Reče Mu Petar: Nikad Ti nećeš oprati mojih nogu.
Isus mu odgovori: Ako te ne operem nemaš dela sa mnom.
Reče Mu Simon Petar: Gospode! Ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.
Isus mu reče: Opranom ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi. Jer znaše izdajnika svog, zato reče: Niste svi čisti.
A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sedavši opet za trpezu reče im: Znate li šta ja učinih vama? Vi zovete mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam. Kad dakle ja oprah vama noge, Gospod i učitelj, i vi ste dužni jedan drugom prati noge. Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih.
Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onog koji ga je poslao. Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.
Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izabrah; nego da se zbude pismo: Koji sa mnom hleb jede podiže petu svoju na me.
Sad vam kažem pre nego se zbude, da kad se zbude, verujete da sam ja.
Zaista, zaista vam kažem: Koji prima onog koga pošaljem mene prima; a ko prima mene prima Onog koji me posla.