Isus hoda po moru
(Mt 14.22-36; Mk 6.45-56; Jn 6.15-21)
A kad razume Isus da hoće da dođu da Ga uhvate i da Ga učine carem, odmah natera Isus učenike svoje da uđu u lađu i da idu napred na one strane u Vitsaidu dok On otpusti narod.
I otpustivši narod, pope se opet na goru sam da se moli Bogu. I uveče beše onde sam. A kad bi uveče, siđoše učenici Njegovi na more, i uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum, i beše lađa nasred mora, a On sam na zemlji. I već se beše smrklo, a Isus ne beše došao k njima.
A lađa beše nasred mora u nevolji od valova, jer beše protivan vetar. A more se podizaše od velikog vetra. I vide ih gde se muče veslajući: jer im beše protivan vetar. A u (oko) četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru; i htede da ih mimoiđe.
Vozivši, pak, oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gde ide po moru i beše došao blizu do lađe. I videvši Ga učenici po moru gde ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. Jer Ga svi videše i poplašiše se. I Isus odmah progovori s njima govoreći: Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
A Petar odgovarajući reče: Gospode! Ako si Ti, reci mi da dođem k Tebi po vodi. A On reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu. No videći vetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj! I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: Maloverni! Zašto se posumnja?
I kad uđoše k njima u lađu, presta vetar. I vrlo se uplašiše, i divljahu se. Jer ih ne naučiše hlebovi; jer se beše srce njihovo okamenilo. A koji behu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božji.
Onda Ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu. I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku; i stadoše u kraj. I kad izađoše iz lađe, odmah Ga poznaše ljudi iz onog mesta, i optrčavši sav onaj kraj, poslaše po svoj onoj okolini, počeše na odrima donositi k Njemu sve bolesnike gde su čuli da je On. I kud god iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu Ga da se barem skuta od haljine Njegove dotaknu; i svi koji Ga se dotakoše ozdraviše.
(Mt 14.22-36; Mk 6.45-56; Jn 6.15-21)
A kad razume Isus da hoće da dođu da Ga uhvate i da Ga učine carem, odmah natera Isus učenike svoje da uđu u lađu i da idu napred na one strane u Vitsaidu dok On otpusti narod.
I otpustivši narod, pope se opet na goru sam da se moli Bogu. I uveče beše onde sam. A kad bi uveče, siđoše učenici Njegovi na more, i uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum, i beše lađa nasred mora, a On sam na zemlji. I već se beše smrklo, a Isus ne beše došao k njima.
A lađa beše nasred mora u nevolji od valova, jer beše protivan vetar. A more se podizaše od velikog vetra. I vide ih gde se muče veslajući: jer im beše protivan vetar. A u (oko) četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru; i htede da ih mimoiđe.
Vozivši, pak, oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gde ide po moru i beše došao blizu do lađe. I videvši Ga učenici po moru gde ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. Jer Ga svi videše i poplašiše se. I Isus odmah progovori s njima govoreći: Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
A Petar odgovarajući reče: Gospode! Ako si Ti, reci mi da dođem k Tebi po vodi. A On reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu. No videći vetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj! I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: Maloverni! Zašto se posumnja?
I kad uđoše k njima u lađu, presta vetar. I vrlo se uplašiše, i divljahu se. Jer ih ne naučiše hlebovi; jer se beše srce njihovo okamenilo. A koji behu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božji.
Onda Ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu. I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku; i stadoše u kraj. I kad izađoše iz lađe, odmah Ga poznaše ljudi iz onog mesta, i optrčavši sav onaj kraj, poslaše po svoj onoj okolini, počeše na odrima donositi k Njemu sve bolesnike gde su čuli da je On. I kud god iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu Ga da se barem skuta od haljine Njegove dotaknu; i svi koji Ga se dotakoše ozdraviše.
MATEJ: 14.22 I odmah natera Isus učenike svoje da uđu u lađu i napred da idu na one strane dok On otpusti narod. 14.23 I odstupivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveče beše onde sam. 14.24 A lađa beše nasred mora u nevolji od valova, jer beše protivan vetar. 14.25 A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru. 14.26 I videvši Ga učenici po moru gde ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. 14.27 A Isus odmah reče im govoreći: Ne bojte se; ja sam, ne plašite se. 14.28 A Petar odgovarajući reče: Gospode! Ako si Ti, reci mi da dođem k Tebi po vodi. 14.29 A On reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu. 14.30 No videći vetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj! 14.31 I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: Maloverni! Zašto se posumnja? 14.32 I kad uđoše u lađu, presta vetar. 14.33 A koji behu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božji. 14.34 I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku. 14.35 I poznavši Ga ljudi iz onog mesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k Njemu sve bolesnike. 14.36 I moljahu Ga da se samo dotaknu skuta od Njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše. |
MARKO: 6.45 I odmah natera učenike svoje da uđu u lađu i da idu napred na one strane u Vitsaidu dok On otpusti narod. 6.46 I otpustivši ih ode na goru da se pomoli Bogu. 6.47 I uveče beše lađa nasred mora, a On sam na zemlji. 6.48 I vide ih gde se muče veslajući: jer im beše protivan vetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i htede da ih mimoiđe. 6.49 A oni videvši Ga gde ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; 6.50 Jer Ga svi videše i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se. 6.51 I uđe k njima u lađu, i utoli vetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. 6.52 Jer ih ne naučiše hlebovi; jer se beše srce njihovo okamenilo. 6.53 I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku; i stadoše u kraj. 6.54 I kad izađoše iz lađe, odmah Ga poznaše ljudi. 6.55 I optrčavši sav onaj kraj, počeše na odrima donositi bolesnike gde su čuli da je On. 6.56 I kud god iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu Ga da se barem skuta od haljine Njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji Ga se doticahu. |
JOVAN: 6.15 A kad razume Isus da hoće da dođu da Ga uhvate i da Ga učine carem, otide opet u goru sam. 6.16 A kad bi uveče siđoše učenici Njegovi na more, 6.17 I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se beše smrklo, a Isus ne beše došao k njima. 6.18 A more se podizaše od velikog vetra. 6.19 Vozivši, pak, oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gde ide po moru i beše došao blizu do lađe, i uplašiše se. 6.20 A On im reče: Ja sam; ne bojte se. 6.21 Onda Ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu. |