Poniznost, pomirenje, oproštenje; Dva dužnika
(Mt 18.1-35; Mk 9.33-50; Lk 9.46-50)
A uđe misao u njih ko bi bio najveći među njima.
I dođe u Kapernaum, i kad beše u kući zapita ih: Šta se prepiraste putem među sobom? A oni ćutahu; jer se putem prepiraše među sobom ko je najveći. I sedavši dozva dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude od svih najzadnji i svima sluga.
U taj čas pristupiše k Isusu učenici govoreći: Ko je dakle najveći u carstvu nebeskom? A Isus znajući pomisli srca njihovih dozva dete, uze ga i metnu preda se, među njih, i zagrlivši ga reče im:
Zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao deca, nećete ući u carstvo nebesko. Koji se dakle ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskom. I koji primi jedno ovakvo dete u ime moje, mene prima; a koji mene prima, ne prima mene nego prima Onog koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki.
A Jovan odgovarajući reče Mu: Učitelju! Videsmo jednog gde imenom Tvojim izgoni đavole, koji ne ide za nama, i zabranismo mu, jer ne ide s (za) nama za Tobom.
I reče mu Isus: Ne branite; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio da može brzo zlo govoriti za mnom. Jer ko nije protiv vas s vama je. Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće mu propasti plata. A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da obesi kamen vodenični o vrat svoj, i da se baci u more, da potone u dubinu morsku.
Teško svetu od sablazni! Jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čoveku kroz koga dolazi sablazan.
Ako li te ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: bolje ti je bez ruke ući u život kljast, nego li s dve ruke ući u pakao, da te bace u oganj večni, gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.I ako te noga tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je ući u život hrom, negoli s dve noge da te bace u pakao, u oganj večni, Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi (iskopaj) ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom u život ući, u carstvo Božje, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte među sobom.
Gledajte da ne prezrete jednog od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice Oca mog nebeskog. Jer Sin čovečiji dođe da iznađe i spase izgubljeno.
Šta vam se čini? Kad ima jedan čovek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla? I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kažem da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nisu zašle. Tako nije volja Oca vašeg nebeskog da pogine jedan od ovih malih.
Ako li ti sagreši brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samim; ako te posluša, dobio si brata svog. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednog ili dvojicu da sve reči ostanu na ustima dva ili tri svedoka. Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik. Jer vam kažem zaista: šta god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i šta god razrešite na zemlji biće razrešeno na nebu.
Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u čemu mu drago, zašto se uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima. Jer gde su dva ili tri sabrani u ime moje onde sam ja među njima.
Tada pristupi k Njemu Petar i reče: Gospode! Koliko puta ako mi sagreši brat moj da mu oprostim? Do sedam puta? Reče njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.
Zato je carstvo nebesko kao čovek car koji namisli da se proračuna sa svojim slugama. I kad se poče računati, dovedoše mu jednog dužnika od deset hiljada talanata. I budući da nemaše čim platiti, zapovedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i decu, i sve što ima; i da mu se plati. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru! Pričekaj me, i sve ću ti platiti. A gospodaru se sažali za tim slugom, pusti ga i dug oprosti mu. A kad iziđe sluga taj, nađe jednog od svojih drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše ga govoreći: Daj mi šta si dužan. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti platiti. A on ne hte, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. Videvši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svom sav događaj. Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo! Sav dug ovaj oprostih tebi, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah? I razgnevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne plati sav dug svoj.
Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svom od srca svojih.
(Mt 18.1-35; Mk 9.33-50; Lk 9.46-50)
A uđe misao u njih ko bi bio najveći među njima.
I dođe u Kapernaum, i kad beše u kući zapita ih: Šta se prepiraste putem među sobom? A oni ćutahu; jer se putem prepiraše među sobom ko je najveći. I sedavši dozva dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude od svih najzadnji i svima sluga.
U taj čas pristupiše k Isusu učenici govoreći: Ko je dakle najveći u carstvu nebeskom? A Isus znajući pomisli srca njihovih dozva dete, uze ga i metnu preda se, među njih, i zagrlivši ga reče im:
Zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao deca, nećete ući u carstvo nebesko. Koji se dakle ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskom. I koji primi jedno ovakvo dete u ime moje, mene prima; a koji mene prima, ne prima mene nego prima Onog koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki.
A Jovan odgovarajući reče Mu: Učitelju! Videsmo jednog gde imenom Tvojim izgoni đavole, koji ne ide za nama, i zabranismo mu, jer ne ide s (za) nama za Tobom.
I reče mu Isus: Ne branite; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio da može brzo zlo govoriti za mnom. Jer ko nije protiv vas s vama je. Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće mu propasti plata. A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da obesi kamen vodenični o vrat svoj, i da se baci u more, da potone u dubinu morsku.
Teško svetu od sablazni! Jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čoveku kroz koga dolazi sablazan.
Ako li te ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: bolje ti je bez ruke ući u život kljast, nego li s dve ruke ući u pakao, da te bace u oganj večni, gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.I ako te noga tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je ući u život hrom, negoli s dve noge da te bace u pakao, u oganj večni, Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi (iskopaj) ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom u život ući, u carstvo Božje, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte među sobom.
Gledajte da ne prezrete jednog od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice Oca mog nebeskog. Jer Sin čovečiji dođe da iznađe i spase izgubljeno.
Šta vam se čini? Kad ima jedan čovek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla? I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kažem da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nisu zašle. Tako nije volja Oca vašeg nebeskog da pogine jedan od ovih malih.
Ako li ti sagreši brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samim; ako te posluša, dobio si brata svog. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednog ili dvojicu da sve reči ostanu na ustima dva ili tri svedoka. Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik. Jer vam kažem zaista: šta god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i šta god razrešite na zemlji biće razrešeno na nebu.
Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u čemu mu drago, zašto se uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima. Jer gde su dva ili tri sabrani u ime moje onde sam ja među njima.
Tada pristupi k Njemu Petar i reče: Gospode! Koliko puta ako mi sagreši brat moj da mu oprostim? Do sedam puta? Reče njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.
Zato je carstvo nebesko kao čovek car koji namisli da se proračuna sa svojim slugama. I kad se poče računati, dovedoše mu jednog dužnika od deset hiljada talanata. I budući da nemaše čim platiti, zapovedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i decu, i sve što ima; i da mu se plati. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru! Pričekaj me, i sve ću ti platiti. A gospodaru se sažali za tim slugom, pusti ga i dug oprosti mu. A kad iziđe sluga taj, nađe jednog od svojih drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše ga govoreći: Daj mi šta si dužan. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti platiti. A on ne hte, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. Videvši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svom sav događaj. Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo! Sav dug ovaj oprostih tebi, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah? I razgnevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne plati sav dug svoj.
Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svom od srca svojih.
MATEJ: 18.1 U taj čas pristupiše k Isusu učenici govoreći: Ko je dakle najveći u carstvu nebeskom? 18.2 I dozva Isus dete, i postavi ga među njih, 18.3 I reče im: Zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao deca, nećete ući u carstvo nebesko. 18.4 Koji se dakle ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskom. 18.5 I koji primi takvo dete u ime moje, mene prima. 18.6 A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da se obesi kamen vodenični o vratu njegovom, i da potone u dubinu morsku. 18.7 Teško svetu od sablazni! Jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čoveku kroz koga dolazi sablazan. 18.8 Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: bolje ti je ući u život hrom ili kljast, nego li s dve ruke i dve noge da te bace u oganj večni. 18.9 I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom u život ući, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. 18.10 Gledajte da ne prezrete jednog od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice Oca mog nebeskog. 18.11 Jer Sin čovečiji dođe da iznađe i spase izgubljeno. 18.12 Šta vam se čini? Kad ima jedan čovek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla? 18.13 I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kažem da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nisu zašle. 18.14 Tako nije volja Oca vašeg nebeskog da pogine jedan od ovih malih. 18.15 Ako li ti sagreši brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samim; ako te posluša, dobio si brata svog. 18.16 Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednog ili dvojicu da sve reči ostanu na ustima dva ili tri svedoka. 18.17 Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik. 18.18 Jer vam kažem zaista: šta god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i šta god razrešite na zemlji biće razrešeno na nebu. 18.19 Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u čemu mu drago, zašto se uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima. 18.20 Jer gde su dva ili tri sabrani u ime moje onde sam ja među njima. 18.21 Tada pristupi k Njemu Petar i reče: Gospode! Koliko puta ako mi sagreši brat moj da mu oprostim? Do sedam puta? 18.22 Reče njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset. 18.23 Zato je carstvo nebesko kao čovek car koji namisli da se proračuna sa svojim slugama. 18.24 I kad se poče računati, dovedoše mu jednog dužnika od deset hiljada talanata. 18.25 I budući da nemaše čim platiti, zapovedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i decu, i sve što ima; i da mu se plati. 18.26 No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru! Pričekaj me, i sve ću ti platiti. 18.27 A gospodaru se sažali za tim slugom, pusti ga i dug oprosti mu. 18.28 A kad iziđe sluga taj, nađe jednog od svojih drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše ga govoreći: Daj mi šta si dužan. 18.29 Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti platiti. 18.30 A on ne hte, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. 18.31 Videvši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svom sav događaj. 18.32 Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo! Sav dug ovaj oprostih tebi, jer si me molio. 18.33 Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah? 18.34 I razgnevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne plati sav dug svoj. 18.35 Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svom od srca svo jih. |
MARKO: 9.33 I dođe u Kapernaum, i kad beše u kući zapita ih: Šta se prepiraste putem među sobom? 9.34 A oni ćutahu; jer se putem prepiraše među sobom ko je najveći. 9.35 I sedavši dozva dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude od svih najzadnji i svima sluga. 9.36 I uzevši dete metnu ga među njih i zagrlivši ga reče im: 9.37 Ko jedno ovakvo dete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego Onog koji je mene poslao. 9.38 Odgovori Mu Jovan govoreći: Učitelju! Videsmo jednog gde imenom Tvojim izgoni đavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama. 9.39 A Isus reče: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio da može brzo zlo govoriti za mnom. 9.40 Jer ko nije protiv vas s vama je. 9.41 Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće mu propasti plata. 9.42 A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da obesi kamen vodenični o vrat svoj i da se baci u more. 9.43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obe ruke ući u pakao, u oganj večni, 9.44 Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 9.45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je ući u život hrom, negoli s dve noge da te bace u pakao, u oganj večni, 9.46 Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 9.47 Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u carstvo Božje, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, 9.48 Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 9.49 Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. 9.50 Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte među sobom. |
LUKA: 9.46 A uđe misao u njih ko bi bio najveći među njima. 9.47 A Isus znajući pomisli srca njihovih uze dete i metnu ga preda se, 9.48 I reče im: Koji primi ovo dete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima Onog koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki. 9.49 A Jovan odgovarajući reče: Učitelju! Videsmo jednog gde imenom Tvojim izgoni đavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za Tobom. 9.50 I reče mu Isus: Ne branite; jer ko nije protiv vas s vama je. |