Donošenje u hram, obrezanje i posvećenje Isusa Hrista
(Lk 2.21-38)
I kad se navrši osam dana da Ga obrežu, nadenuše Mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.
I kad dođe vreme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevom, doneše Ga u Jerusalim da Ga metnu pred Gospoda, (Kao što je napisano u zakonu Gospodnjem: Da se svako dete muško koje najpre otvori matericu posveti Gospodu;) I da prinesu prilog, kao što je rečeno u zakonu Gospodnjem, dve grlice, ili dva golubića.
I gle, beše u Jerusalimu čovek po imenu Simeun, i taj čovek beše pravedan i pobožan, koji čekaše utehe Izrailjeve, i Duh Sveti beše u njemu. I njemu beše Sveti Duh kazao da neće videti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjeg.
I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dete Isusa da svrše za Njega zakon po običaju, i on Ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče: Sad otpuštaš s mirom slugu svog, Gospode, po reči svojoj; Jer videše oči moje spasenje Tvoje, koje si ugotovio pred licem svih naroda, Videlo, da obasja neznabošce, i slavu naroda Tvog Izrailja.
I Josif i mati Njegova čuđahu se tome što se govoraše za Njega. I blagoslovi ih Simeun, i reče Mariji, materi Njegovoj: Gle, Ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti (A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogih srca.
I beše Ana proročica, kći Fanuilova, od kolena Asirovog; ona je ostarela, a sedam je godina živela s mužem od devojaštva svog. I udova oko osamdeset i četiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama.
I ona u taj čas dođe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za Njega svima koji čekahu spasenja u Jerusalimu.
(Lk 2.21-38)
I kad se navrši osam dana da Ga obrežu, nadenuše Mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.
I kad dođe vreme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevom, doneše Ga u Jerusalim da Ga metnu pred Gospoda, (Kao što je napisano u zakonu Gospodnjem: Da se svako dete muško koje najpre otvori matericu posveti Gospodu;) I da prinesu prilog, kao što je rečeno u zakonu Gospodnjem, dve grlice, ili dva golubića.
I gle, beše u Jerusalimu čovek po imenu Simeun, i taj čovek beše pravedan i pobožan, koji čekaše utehe Izrailjeve, i Duh Sveti beše u njemu. I njemu beše Sveti Duh kazao da neće videti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjeg.
I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dete Isusa da svrše za Njega zakon po običaju, i on Ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče: Sad otpuštaš s mirom slugu svog, Gospode, po reči svojoj; Jer videše oči moje spasenje Tvoje, koje si ugotovio pred licem svih naroda, Videlo, da obasja neznabošce, i slavu naroda Tvog Izrailja.
I Josif i mati Njegova čuđahu se tome što se govoraše za Njega. I blagoslovi ih Simeun, i reče Mariji, materi Njegovoj: Gle, Ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti (A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogih srca.
I beše Ana proročica, kći Fanuilova, od kolena Asirovog; ona je ostarela, a sedam je godina živela s mužem od devojaštva svog. I udova oko osamdeset i četiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama.
I ona u taj čas dođe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za Njega svima koji čekahu spasenja u Jerusalimu.