Zašto Bog nikada nikome ne dokazuje da postoji
Ljudi koji negiraju postojanje Boga (ateisti), i ljudi koji tvrde da nisu sigurni da li Bog postoji jer navodno nemaju dovoljno dokaza (agnostici), smatraju da je Bog obavezan da nam dokaže da postoji da bismo mu verovali.
Međutim, u Bibliji, koju mnogi smatraju Božjim otkrivenjem istine ljudima, Bog nikada nikome ne dokazuje da postoji. Postojanje Boga predstavljeno je kao neosporna činjenica.
Bog se pojavljivao da uputi ljude na moralne standarde (kao Adama i Evu ili na Sinaju),
da uputi ljude na spasenje (izveo je Izraelce iz ropstva, objavio dolazak Mesije),
da opomene za greh i izvršenje presude (pred potop i pred uništenje Sodoma i Gomora), ali nikad se nije pojavio da nekome dokaže da postoji.
Biblija počinje tvrđenjem da je Bog postojao i pre nego što je stvorio svet, i kaže: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ (1.Mojsijeva 1,1)
Sveto Pismo je pisano tako kao da poručuje da Bog smatra da je ostavio sasvim dovoljno racionalnih dokaza da prepoznamo neophodnost postojanja inteligentnog Stvoritelja u svetu oko nas.
Ma koliko je ljudima privlačan na izgled neutralni stav agnostika da nema dovoljno dokaza za Božje postojanje, sudeći po sadržaju tekstova Biblije – Bog ne prihvata neutralni stav.
Onaj ko je stvorio naš mozak, smatra da svaki pošteni tragalac za istinom može da dođe do zaključka ne samo da Bog postoji, nego očekuje i da imamo potpuno poverenje u Njega.
Ono što je sigurno, jeste da Bog ljudima retko daje apsolutni dokaz da postoji, na primer, da se lično pojavi ili da najavi neko enormno čudo koje je nemoguće falsifikovati, i da ga zatim detaljno ispuni kako je i najavio.
Bog se ne pojavljuje pred ljudima da im da apsolutni dokaz svog postojanja iz nekoliko razloga:
Bog se i drugi put pojavio pred Kainom, nakon čega je Kain konačno napustio Boga: „I otide Kajin ispred Gospoda.“ (1.Mojsijeva 4.16)
Čak i Izraelci koje je Bog spasao iz ropstva u Egiptu i pojavio se pred njima na Sinaju, tražili su da im se Bog više ne javlja na taj način, nego da im govori preko Mojsija.
„I rekoše Mojsiju: Govori nam ti, i slušaćemo; a neka nam ne govori Bog, da ne pomremo.“ (2.Mojisjeva 20,19)
Vrlo brzo nakon toga, većina ovih Izraelaca koji su bili u Božjem prisustvu na Sinaju, pobunila se protiv Boga u skoro svakoj kriznoj situaciji.
Ljudi koji traže apsolutni dokaz Božjeg postojanja, zapravo najčešće traže izgovor za kršenje Božjih moralnih principa.
Zato, umesto da Bog dokazuje ljudima da postoji, On im pokazuje da je apsolutno pravedan i milostiv, da su jedino Njegovi moralni principi apsolutno ispravni i dobri za ljude, i da je spreman da bude milostiv ljudima koji iskreno žele da se pokaju i da mu iskreno veruju.
Bog nas voli i poštuje našu ličnost, pa ne želi da nas apsolutnim dokazom primora da verujemo da On postoji.
Brzo, kratko, jasno
Pogledajmo sada sažetak mnoštva racionalnih razloga ne samo za verovanje u Božje postojanje, nego i za potpuno poverenje u Njega, koji su dostupni svakom razumnom biću.
Ovi argumenti za postojanje Boga detaljno su objašnjeni u videu „Da, postoji Bog, evo zašto“ i „Ko je stvorio Boga i da li Bog može da stvori kamen koji ne može da podigne“.
Ideja o Bogu postoji u svim civilizacijama sveta, od nastanka ljudi do danas, umesto da su prvo nastali ljudi, pa tek onda ideja o Bogu.
Pošto materija i energija ne mogu biti spontano stvorene niti uništene, neophodno je da svet stvori izuzetno inteligentno i moćno Biće koje živi izvan vremena i prostora, a ne zavisi od materije i energije.
Verovatnoća za slučajni nastanak samo jedne osobine našeg tela spontanim hemijskim reakcijama, skoro je jednaka nuli; a verovatnoća da slučajno nastanu milijarde ljudskih osobina sastavljenih u funkcionalno telo koje razmišlja i obavlja smisaone radnje, ne ostavlja nikakvu mogućnost spontanog nastanka, naročito zato što skoro sve osobine moraju da nastanu zajedno da bi bile funkcionalne.
Poredak u prirodi nastaje inteligentnim ulaganjem rada i energije, a ne nasumičnim procesima i eksplozijama materije, pa je u stvaranje svemira morao da bude uložen enormni rad i nezamisliva energija.
Dizajn u svemiru ukazuje na kreativni proces izuzetno inteligentnog bića, a ne na spontani, nasumični poredak.
Kuća svedoči da postoji arhitekta,
ćilim svedoči o tkalcu,
stolica svedoči o stolaru,
a svet svedoči o svom Tvorcu – Bogu.
U prirodi postoji lepota koja nema svrhu opstanka u prirodi, nego je tu samo da bi ugodila našim čulima.
Ljudi ni najvećim naporima ne mogu da proizvedu mašinu koja sama sebe popravlja, a ipak tvrde da je mnogo komplikovanija tehnologija u prirodi, kao što je imuni sistem, nastala slučajnim procesima.
Od detinjstva imamo grižu savesti i osećanje sramote ako učinimo zlo, jer je naš Stvoritelj u nas ugradio univerzalne moralne principe, koje možemo da poslušamo ili da potisnemo, ali oni postoje.
Iako ne vidimo gravitacionu silu ili električno polje, mi ipak vidimo njihovo delovanje.
Isto tako, iako ne vidimo Boga mi vidimo posledice Božjeg delovanja, pa možemo da verujemo da On postoji.
Religiozni ljudi koji se loše ponašaju nisu dokaz da Bog ne postoji, jer je Bog i prorekao da će biti sve više takvih ljudi, pa je njihov veliki broj u stvari dokaz ispunjenog proročanstva i dokaz da Bog postoji.
Ljudi po svojoj prirodi nikada ne bi želeli da izmisle apsolutno pravednog Boga, kakav je opisan u Bibliji, koji nas ukorava i poziva da se menjamo.
Bog postoji, jer čovek bez Boga ne želi da iskreno čini dobro u svim situacijama, niti to može.
Bog postoji, jer život spontano ne nastaje iz nežive materije, nego živo nastaje samo od živog.
Priroda nije mogla dati ono što ni sama nema, niti bi postojala da nema Stvoritelja.
Bog postoji, jer posle navodno proteklih milijardi godina evolucije, mi danas ne vidimo prelazne oblike između vrsta, nego strogo odvojene vrste.
Životinje nemaju intelektualne sposobnosti čoveka, ali obavljaju svrsishodne radnje za koje je potrebno ogromno znanje, daleko veće od ljudske inteligencije, znanje koje ni životinje ni čovek nemaju.
Socijalni insekti kao što su pčele i mravi, grade kolonije i žrtvuju se za dobro grupe, umesto da se bore za svoj lični opstanak.
Načini gnežđenja i razmnožavanja zahtevaju arhitektonske veštine, poznavanje mesečevih mena i prirodnih zakona.
To znanje potiče iz nekog natprirodnog izvora, jer priroda nije biće i nema inteligenciju.
Životinje se ponašaju po instinktima, jer su programirane od višeg, inteligentnog bića da migriraju na ogromne udaljenosti, rizikujući život celog jata ili krda, čudesno nalaze putanje i uspevaju iz prvog pokušaja, umesto da, po teoriji evolucije, prave mnoštvo grešaka koje bi ih koštale života.
Uslovi za život na Zemlji su tako precizno podešeni, da bi mala odstupanja u poziciji Zemlje u svemiru mogla da unište život na celoj planeti.
Bog postoji, jer su vekovna proročanstva ispunjavali i Božji neprijatelji i protivnici, ljudi koji su želeli da dokažu suprotno.
Bog postoji, jer je stotinama i hiljadama godina unapred dao detaljna, specifična proročanstva o Mesiji, koja je ispunio jedino Isus Hristos,
proročanstva čije ispunjenje On nikako nije mogao da namesti:
da će se roditi u Vitlejemu,
da će ga roditi devica,
65 da će biti Judejac,
da će se vratiti iz Egipta,
da će lečiti telo i duh ljudi,
da će objaviti proročanstva koja će se ispuniti pred mnoštvom ljudi,
da će doći na magaretu,
70 da će očistiti Božji dom od bezboštva,
da će biti izdat za 30 srebrnika,
da će ga mučiti i ponižavati,
da će se Njegovi učenici razbežati,
da će mu probosti ruke i noge,
75 da će umreti među zločincima, a biti sahranjen među bogatima,
da će ga pojiti sirćetom,
da će za Njegovu odeću bacati kocku,
da mu neće biti prelomljena nijedna kost,
i da će vaskrsnuti trećeg dana,
kako bi za nas posredovao na Božjem sudu.
Bog postoji, jer je dao mnoštvo argumenata za Isusovo vaskrsenje:
Vaskrsenje Mesije prorečeno je hiljadama godina ranije, i niko nije mogao da spreči da se dogodi;
Prvi svedoci vaskrsenja bili su Hristovi neprijatelji, četa rimskih stražara, vojnici koji su čuvali grob da telo ne nestane;
Fariseji i sveštenici nikad nisu poricali da je Hristov grob prazan;
Nenaoružani, miroljubivi apostoli bili su duboko razočarani svojim nerazumevanjem svrhe Hristove smrti, pa nisu mogli da ukradu telo iz groba koji su čuvali naoružani rimski stražari;
Ogromni, teški kamen na ulazu u grob, ne bi mogli nečujno da uklone a da ne probude stražare.
Isus se u grobu nije probudio iz kliničke smrti ili kome, jer mu je vojnik kopljem probio grudni koš, pa bi iskrvario do smrti čak i da prethodno već nije već bio mrtav;
Iako su se uplašeni apostoli razbežali prilikom Isusovog hapšenja, i krili se naredna tri dana, posle vaskrsenja bez straha od smrti propovedali su usred Jerusalima;
Apostoli su tvrdili da je Isus vaskrsao i pod pretnjom smrću, ali niko od njih nije porekao da je video vaskrslog Mesiju. Niko ne bi umro za laž;
Apostoli nisu posećivali Hristov grob, jer su ga videli živog, znali su da je vaskrsao i da se Njegovo telo više ne nalazi u grobu.
Nema čoveka koji bi propovedao tako uzvišene moralne istine, a da je prethodno iscenirao lažno vaskrsenje svog moralnog učitelja, osim ako nije zaista video vaskrslog Hrista;
Apostoli nisu imali nikakvu materijalnu korist od propovedanja Isusovog vaskrsenja;
Ako čekate da vam Bog da apsolutni dokaz svog postojanja, razmislite još jednom!
Posle svih ovih ubedljivih argumenata ne samo za Božje postojanje, nego i za Njegovu brigu za nas, razumnom biću nije neophodno da se Bog pokaže pred nama da bi verovali da On postoji.
Bog postoji jer je odgovor na najdublje čežnje i potrebe ljudskog bića za ljubavlju (dobrotom), pravednošću, smislom, srećom i slobodom.
Ako sumnjate u ova tvrđenja ili želite više objašnjenja, ako ste hrabri da se suočite sa istinom, i ako ste spremni da se menjate da bi po toj istini živeli, pogledajte dva spomenuta videa na ovom kanalu.
Bog za sebe ne koristi superlative!
Na početku Biblije, kada stvara svet, Bog se predstavlja ljudima kao Elohim (1.Mojsijeva 1,1 i dalje).
Reč Elohim (אֱלֹהִים) na jevrejskom jeziku znači “moćan”. Čovek bi mogao da misli da postoji mnogo moćnih bića na ovom svetu, pa zvuči čudno zašto se Bog nije predstavio kao najmoćniji. Međutim, lako je razumeti da na svetu postoji mnogo stvari koje je samo Bog dovoljno moćan da uradi.
Jedino je Bog dovoljno moćan da stvori ovaj svet ni iz čega.
Prva prepreka za ateiste jeste činjenica da spontanim procesima u prirodi ne mogu da nastanu materija i energija, niti one mogu da budu uništene.
Neophodan je natprirodni proces, natprirodno biće koje je dovoljno moćno da stvori materiju, energiju, prostor, vreme i život.
Niko na ovom svetu osim Boga, ne može da kaže da je dovoljno moćan da stvori materiju, energiju i život ni iz čega.
Bog pokazuje da je toliko moćan da može da preoblikuje stvorenu materiju u precizno podešene uslove sredine neophodne za život, i nema nikog tako moćnog ko bi makar u laboratoriji ponovio stvaranje života ni iz čega ili od neorganske materije.
Bog je toliko moćan da je stvorio i najjednostavnija živa bića, koja su i dalje toliko složena da stalno otkrivamo nove detalje o njihovoj mikroskopski preciznoj strukturi.
Bog je toliko moćan, da je sve što je On stvorio, u početku živelo u međusobnom skladu i da je služilo drugim stvorenjima, a ne samo sebi.
I na kraju, Bog je toliko moćan da je stvorio i ljude - najkomplikovanija bića koja su sposobna da apstraktno misle, imaju svest o moralu i mogu da donose razumne odluke.
Međutim, tu počinju nevolje…
Trauma Božjeg prisustva za ljude
Čovek ima sposobnost da donosi razumne odluke, ali ima slobodu, pa nije primoran da izabere racionalno, nego može da zloupotrebi svoju slobodu i izabere neracionalno, ono što je nerazumno.
Ma koliko Bog kao nebeski Otac bio savršeno dobar roditelj i Stvoritelj, ljudi imaju izbor da li će biti razumni i poslušati svog Stvoritelja, ili će biti nerazumni i živeti kako ih ponesu emocije, makar to bilo nerazumno i donelo ozbiljne posledice.
Za Adama i Evu pre pada u greh, Božje prisustvo bilo je radost, odmor, mir i sreća.
Međutim, već posle pada u greh, Božje prisustvo ljudima postaje strašna trauma.
Stideli su se svog postupka, uplašili su se kada je Bog došao u vrt i sakrili su se.
Ljudi su odbacili Boga i sada se naša planeta nalazi u svemirskom karantinu, u izolaciji od ostalih stvorenih svetova, da zlom ne bi zarazili svemir.
Što se zlo više množilo na našoj planeti, susret sa Bogom postajao je sve traumatičniji.
Kad je prorok Isaija u viziji video Boga, iako je bio prorok osećao se prljavim i grešnim, pa mu se činilo da će umreti:
„Jao meni! Pogiboh, jer sam čovek nečistih usana, i živim usred naroda nečistih usana, jer Cara Gospoda nad vojskama videh svojim očima.“ Isaija 6,5
Slično je reagovao i prorok Danilo: „I ne osta snage u meni, i lepota mi se nagrdi, i… izvan sebe padoh ničice licem na zemlju.“ (Danilo 10,8-9)
Kada je Mojsije želeo da vidi Božju slavu, Bog mu je rekao: „Ali nećeš moći videti lice moje, jer ne može čovek mene videti i ostati živ.“ (2.Mojsijeva 33,20)
„Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje“ (5.Mojsijeva 4,24)
I apostol Pavle kaže da grešnik ne može da pristupi Bogu: „Koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, kog niko od ljudi nije video, niti može videti...“ (1.Timotiju 6,16)
Dakle, Bog se ne pojavljuje lično pred ljudima, jer grešni čovek ne može da ostane živ u Božjem prisustvu.
Zato Bog ljudima šalje poruke preko anđela, u vizijama i snovima, ili se čuje Njegov glas, ali se On ne pojavljuje pred ljudima da ih ne bi uništila svetost pravednog Boga koja uništava greh.
Nakon pobune protiv Boga, ljudima je dato određeno vreme da pokažu da li život bez Boga vodi u bolji svet, ili u uništenje planete i života na Zemlji.
Tu je i odgovor na pitanje zašto se zlo događa dobrim i nevinim ljudima:
Ne samo da ljudi nemaju korist od zla, nego imaju ogromnu štetu.
Bog je pokazao koliko je moćan čak i kad su ljudi zlom pokvarili savršeno stvoreni svet.
Još pre nego što je stvorio svet, Bog je u svom sveznanju napravio plan kako da spasi svoja stvorenja ako posle nerazumnog izbora zla čovek izabere da se vrati Bogu.
Jedino je Bog moćan da spasi čoveka od smrti i zla, da ponovo vrati svet u stanje savršenstva, to jest, da sprovede svoj plan da spasi ljude koji izaberu da se pokaju i dozvole da ih On posveti i spasi.
Ne samo da Bog želi da se ponovo pojavi pred nama, nego je Bog od početka stvorio ljude jer je želeo da živi sa nama.
Bog je tražio da ljudi naprave sveto mesto, kako bi ponovo živeo među nama. „I neka mi načine svetinju, da među njima nastavam.“ (2. Mojsijeva 25,8)
Međutim, zbog ljudske nesvetosti i neposlušnosti, Bog je više puta napuštao svoju svetinju i vraćao se da živi sa ljudima koji su se pokajali.
Zatim je među ljude došao Mesija, kojeg je prorok Isaija nazvao Emanuilo, što znači „s nama Bog“ (Isaija 7,14; Matej 1,23).
Međutim, Isus nije došao da ljudima dokaže da Bog postoji, nego da vidimo koliko želi da živi sa nama i da će učiniti sve da nas spase.
I na kraju kada Bog ukloni greh iz svemira, On ponovo naglašava da će živeti sa svojim narodom:
„Evo skinije (svetinje) Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov.“ (Otkrivenje 21,3)
Adam i Eva su izgubili prednost da ljudi žive u Božjem prisustvu, ali će Bog naći način da nas tamo vrati.
Dakle, ne samo da Bog želi da fizički živi sa nama, nego je to Njegov cilj od samog početka.
To su razlozi zašto se Bog ne pojavi lično pred nama da nam dokaže da postoji.
Ako čovek odbacuje uticaj Božjeg Duha u svakodnevnim životnim iskušenjima, Bog mu se neće otkriti pošto ne postoje pravi motivi, ni iskrena želja.
Bog ne prihvata poštovanje ljudi koji to rade zato što misle da tako moraju.
Dakle, ako želite budete u Božjem prisustvu, a da ne doživite traumu grešnika od Božje svetosti, molite se Bogu da dobijete oproštenje koje je Mesija obezbedio svojom smrću i vaskrsenjem.
Nakon što se ceo svemir uveri da jedino apsolutna poslušnost Božjim zapovestima može da održava savršeni svet, Bog je dovoljno moćan da ispuni svoja obećanja.
Ukloniće greh iz svemira, vaskrsnuće umrle ljude koji Mu veruju i daće im savršeno telo i um, kao i život bez bola, plača i smrti.
Od reakcije na postojanje Boga, zavisi život ili smrt svakog pojedinca.
Međutim, u Bibliji, koju mnogi smatraju Božjim otkrivenjem istine ljudima, Bog nikada nikome ne dokazuje da postoji. Postojanje Boga predstavljeno je kao neosporna činjenica.
Bog se pojavljivao da uputi ljude na moralne standarde (kao Adama i Evu ili na Sinaju),
da uputi ljude na spasenje (izveo je Izraelce iz ropstva, objavio dolazak Mesije),
da opomene za greh i izvršenje presude (pred potop i pred uništenje Sodoma i Gomora), ali nikad se nije pojavio da nekome dokaže da postoji.
Biblija počinje tvrđenjem da je Bog postojao i pre nego što je stvorio svet, i kaže: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ (1.Mojsijeva 1,1)
Sveto Pismo je pisano tako kao da poručuje da Bog smatra da je ostavio sasvim dovoljno racionalnih dokaza da prepoznamo neophodnost postojanja inteligentnog Stvoritelja u svetu oko nas.
Ma koliko je ljudima privlačan na izgled neutralni stav agnostika da nema dovoljno dokaza za Božje postojanje, sudeći po sadržaju tekstova Biblije – Bog ne prihvata neutralni stav.
Onaj ko je stvorio naš mozak, smatra da svaki pošteni tragalac za istinom može da dođe do zaključka ne samo da Bog postoji, nego očekuje i da imamo potpuno poverenje u Njega.
Ono što je sigurno, jeste da Bog ljudima retko daje apsolutni dokaz da postoji, na primer, da se lično pojavi ili da najavi neko enormno čudo koje je nemoguće falsifikovati, i da ga zatim detaljno ispuni kako je i najavio.
Bog se ne pojavljuje pred ljudima da im da apsolutni dokaz svog postojanja iz nekoliko razloga:
- Već nam je dao dovoljno informacija da to sami možemo da zaključimo;
- Što čovek više prestupa Božje zapovesti, to mu boravak u prisustvu Božje svetosti postaje veća trauma, bolan doživljaj krivice i sramote do mere da mu se čini da će umreti;
- Mnogi ljudi pred kojima se Bog pojavio u prošlosti, niti su se pokajali za učinjeno zlo, niti su promenili svoj stav prema Bogu.
Bog se i drugi put pojavio pred Kainom, nakon čega je Kain konačno napustio Boga: „I otide Kajin ispred Gospoda.“ (1.Mojsijeva 4.16)
Čak i Izraelci koje je Bog spasao iz ropstva u Egiptu i pojavio se pred njima na Sinaju, tražili su da im se Bog više ne javlja na taj način, nego da im govori preko Mojsija.
„I rekoše Mojsiju: Govori nam ti, i slušaćemo; a neka nam ne govori Bog, da ne pomremo.“ (2.Mojisjeva 20,19)
Vrlo brzo nakon toga, većina ovih Izraelaca koji su bili u Božjem prisustvu na Sinaju, pobunila se protiv Boga u skoro svakoj kriznoj situaciji.
Ljudi koji traže apsolutni dokaz Božjeg postojanja, zapravo najčešće traže izgovor za kršenje Božjih moralnih principa.
Zato, umesto da Bog dokazuje ljudima da postoji, On im pokazuje da je apsolutno pravedan i milostiv, da su jedino Njegovi moralni principi apsolutno ispravni i dobri za ljude, i da je spreman da bude milostiv ljudima koji iskreno žele da se pokaju i da mu iskreno veruju.
Bog nas voli i poštuje našu ličnost, pa ne želi da nas apsolutnim dokazom primora da verujemo da On postoji.
Brzo, kratko, jasno
Pogledajmo sada sažetak mnoštva racionalnih razloga ne samo za verovanje u Božje postojanje, nego i za potpuno poverenje u Njega, koji su dostupni svakom razumnom biću.
Ovi argumenti za postojanje Boga detaljno su objašnjeni u videu „Da, postoji Bog, evo zašto“ i „Ko je stvorio Boga i da li Bog može da stvori kamen koji ne može da podigne“.
Ideja o Bogu postoji u svim civilizacijama sveta, od nastanka ljudi do danas, umesto da su prvo nastali ljudi, pa tek onda ideja o Bogu.
Pošto materija i energija ne mogu biti spontano stvorene niti uništene, neophodno je da svet stvori izuzetno inteligentno i moćno Biće koje živi izvan vremena i prostora, a ne zavisi od materije i energije.
Verovatnoća za slučajni nastanak samo jedne osobine našeg tela spontanim hemijskim reakcijama, skoro je jednaka nuli; a verovatnoća da slučajno nastanu milijarde ljudskih osobina sastavljenih u funkcionalno telo koje razmišlja i obavlja smisaone radnje, ne ostavlja nikakvu mogućnost spontanog nastanka, naročito zato što skoro sve osobine moraju da nastanu zajedno da bi bile funkcionalne.
Poredak u prirodi nastaje inteligentnim ulaganjem rada i energije, a ne nasumičnim procesima i eksplozijama materije, pa je u stvaranje svemira morao da bude uložen enormni rad i nezamisliva energija.
Dizajn u svemiru ukazuje na kreativni proces izuzetno inteligentnog bića, a ne na spontani, nasumični poredak.
Kuća svedoči da postoji arhitekta,
ćilim svedoči o tkalcu,
stolica svedoči o stolaru,
a svet svedoči o svom Tvorcu – Bogu.
U prirodi postoji lepota koja nema svrhu opstanka u prirodi, nego je tu samo da bi ugodila našim čulima.
Ljudi ni najvećim naporima ne mogu da proizvedu mašinu koja sama sebe popravlja, a ipak tvrde da je mnogo komplikovanija tehnologija u prirodi, kao što je imuni sistem, nastala slučajnim procesima.
Od detinjstva imamo grižu savesti i osećanje sramote ako učinimo zlo, jer je naš Stvoritelj u nas ugradio univerzalne moralne principe, koje možemo da poslušamo ili da potisnemo, ali oni postoje.
Iako ne vidimo gravitacionu silu ili električno polje, mi ipak vidimo njihovo delovanje.
Isto tako, iako ne vidimo Boga mi vidimo posledice Božjeg delovanja, pa možemo da verujemo da On postoji.
Religiozni ljudi koji se loše ponašaju nisu dokaz da Bog ne postoji, jer je Bog i prorekao da će biti sve više takvih ljudi, pa je njihov veliki broj u stvari dokaz ispunjenog proročanstva i dokaz da Bog postoji.
Ljudi po svojoj prirodi nikada ne bi želeli da izmisle apsolutno pravednog Boga, kakav je opisan u Bibliji, koji nas ukorava i poziva da se menjamo.
Bog postoji, jer čovek bez Boga ne želi da iskreno čini dobro u svim situacijama, niti to može.
Bog postoji, jer život spontano ne nastaje iz nežive materije, nego živo nastaje samo od živog.
Priroda nije mogla dati ono što ni sama nema, niti bi postojala da nema Stvoritelja.
Bog postoji, jer posle navodno proteklih milijardi godina evolucije, mi danas ne vidimo prelazne oblike između vrsta, nego strogo odvojene vrste.
Životinje nemaju intelektualne sposobnosti čoveka, ali obavljaju svrsishodne radnje za koje je potrebno ogromno znanje, daleko veće od ljudske inteligencije, znanje koje ni životinje ni čovek nemaju.
Socijalni insekti kao što su pčele i mravi, grade kolonije i žrtvuju se za dobro grupe, umesto da se bore za svoj lični opstanak.
Načini gnežđenja i razmnožavanja zahtevaju arhitektonske veštine, poznavanje mesečevih mena i prirodnih zakona.
To znanje potiče iz nekog natprirodnog izvora, jer priroda nije biće i nema inteligenciju.
Životinje se ponašaju po instinktima, jer su programirane od višeg, inteligentnog bića da migriraju na ogromne udaljenosti, rizikujući život celog jata ili krda, čudesno nalaze putanje i uspevaju iz prvog pokušaja, umesto da, po teoriji evolucije, prave mnoštvo grešaka koje bi ih koštale života.
Uslovi za život na Zemlji su tako precizno podešeni, da bi mala odstupanja u poziciji Zemlje u svemiru mogla da unište život na celoj planeti.
Bog postoji, jer su vekovna proročanstva ispunjavali i Božji neprijatelji i protivnici, ljudi koji su želeli da dokažu suprotno.
Bog postoji, jer je stotinama i hiljadama godina unapred dao detaljna, specifična proročanstva o Mesiji, koja je ispunio jedino Isus Hristos,
proročanstva čije ispunjenje On nikako nije mogao da namesti:
da će se roditi u Vitlejemu,
da će ga roditi devica,
65 da će biti Judejac,
da će se vratiti iz Egipta,
da će lečiti telo i duh ljudi,
da će objaviti proročanstva koja će se ispuniti pred mnoštvom ljudi,
da će doći na magaretu,
70 da će očistiti Božji dom od bezboštva,
da će biti izdat za 30 srebrnika,
da će ga mučiti i ponižavati,
da će se Njegovi učenici razbežati,
da će mu probosti ruke i noge,
75 da će umreti među zločincima, a biti sahranjen među bogatima,
da će ga pojiti sirćetom,
da će za Njegovu odeću bacati kocku,
da mu neće biti prelomljena nijedna kost,
i da će vaskrsnuti trećeg dana,
kako bi za nas posredovao na Božjem sudu.
Bog postoji, jer je dao mnoštvo argumenata za Isusovo vaskrsenje:
Vaskrsenje Mesije prorečeno je hiljadama godina ranije, i niko nije mogao da spreči da se dogodi;
Prvi svedoci vaskrsenja bili su Hristovi neprijatelji, četa rimskih stražara, vojnici koji su čuvali grob da telo ne nestane;
Fariseji i sveštenici nikad nisu poricali da je Hristov grob prazan;
Nenaoružani, miroljubivi apostoli bili su duboko razočarani svojim nerazumevanjem svrhe Hristove smrti, pa nisu mogli da ukradu telo iz groba koji su čuvali naoružani rimski stražari;
Ogromni, teški kamen na ulazu u grob, ne bi mogli nečujno da uklone a da ne probude stražare.
Isus se u grobu nije probudio iz kliničke smrti ili kome, jer mu je vojnik kopljem probio grudni koš, pa bi iskrvario do smrti čak i da prethodno već nije već bio mrtav;
Iako su se uplašeni apostoli razbežali prilikom Isusovog hapšenja, i krili se naredna tri dana, posle vaskrsenja bez straha od smrti propovedali su usred Jerusalima;
Apostoli su tvrdili da je Isus vaskrsao i pod pretnjom smrću, ali niko od njih nije porekao da je video vaskrslog Mesiju. Niko ne bi umro za laž;
Apostoli nisu posećivali Hristov grob, jer su ga videli živog, znali su da je vaskrsao i da se Njegovo telo više ne nalazi u grobu.
Nema čoveka koji bi propovedao tako uzvišene moralne istine, a da je prethodno iscenirao lažno vaskrsenje svog moralnog učitelja, osim ako nije zaista video vaskrslog Hrista;
Apostoli nisu imali nikakvu materijalnu korist od propovedanja Isusovog vaskrsenja;
Ako čekate da vam Bog da apsolutni dokaz svog postojanja, razmislite još jednom!
Posle svih ovih ubedljivih argumenata ne samo za Božje postojanje, nego i za Njegovu brigu za nas, razumnom biću nije neophodno da se Bog pokaže pred nama da bi verovali da On postoji.
Bog postoji jer je odgovor na najdublje čežnje i potrebe ljudskog bića za ljubavlju (dobrotom), pravednošću, smislom, srećom i slobodom.
Ako sumnjate u ova tvrđenja ili želite više objašnjenja, ako ste hrabri da se suočite sa istinom, i ako ste spremni da se menjate da bi po toj istini živeli, pogledajte dva spomenuta videa na ovom kanalu.
Bog za sebe ne koristi superlative!
Na početku Biblije, kada stvara svet, Bog se predstavlja ljudima kao Elohim (1.Mojsijeva 1,1 i dalje).
Reč Elohim (אֱלֹהִים) na jevrejskom jeziku znači “moćan”. Čovek bi mogao da misli da postoji mnogo moćnih bića na ovom svetu, pa zvuči čudno zašto se Bog nije predstavio kao najmoćniji. Međutim, lako je razumeti da na svetu postoji mnogo stvari koje je samo Bog dovoljno moćan da uradi.
Jedino je Bog dovoljno moćan da stvori ovaj svet ni iz čega.
Prva prepreka za ateiste jeste činjenica da spontanim procesima u prirodi ne mogu da nastanu materija i energija, niti one mogu da budu uništene.
Neophodan je natprirodni proces, natprirodno biće koje je dovoljno moćno da stvori materiju, energiju, prostor, vreme i život.
Niko na ovom svetu osim Boga, ne može da kaže da je dovoljno moćan da stvori materiju, energiju i život ni iz čega.
Bog pokazuje da je toliko moćan da može da preoblikuje stvorenu materiju u precizno podešene uslove sredine neophodne za život, i nema nikog tako moćnog ko bi makar u laboratoriji ponovio stvaranje života ni iz čega ili od neorganske materije.
Bog je toliko moćan da je stvorio i najjednostavnija živa bića, koja su i dalje toliko složena da stalno otkrivamo nove detalje o njihovoj mikroskopski preciznoj strukturi.
Bog je toliko moćan, da je sve što je On stvorio, u početku živelo u međusobnom skladu i da je služilo drugim stvorenjima, a ne samo sebi.
I na kraju, Bog je toliko moćan da je stvorio i ljude - najkomplikovanija bića koja su sposobna da apstraktno misle, imaju svest o moralu i mogu da donose razumne odluke.
Međutim, tu počinju nevolje…
Trauma Božjeg prisustva za ljude
Čovek ima sposobnost da donosi razumne odluke, ali ima slobodu, pa nije primoran da izabere racionalno, nego može da zloupotrebi svoju slobodu i izabere neracionalno, ono što je nerazumno.
Ma koliko Bog kao nebeski Otac bio savršeno dobar roditelj i Stvoritelj, ljudi imaju izbor da li će biti razumni i poslušati svog Stvoritelja, ili će biti nerazumni i živeti kako ih ponesu emocije, makar to bilo nerazumno i donelo ozbiljne posledice.
Za Adama i Evu pre pada u greh, Božje prisustvo bilo je radost, odmor, mir i sreća.
Međutim, već posle pada u greh, Božje prisustvo ljudima postaje strašna trauma.
Stideli su se svog postupka, uplašili su se kada je Bog došao u vrt i sakrili su se.
Ljudi su odbacili Boga i sada se naša planeta nalazi u svemirskom karantinu, u izolaciji od ostalih stvorenih svetova, da zlom ne bi zarazili svemir.
Što se zlo više množilo na našoj planeti, susret sa Bogom postajao je sve traumatičniji.
Kad je prorok Isaija u viziji video Boga, iako je bio prorok osećao se prljavim i grešnim, pa mu se činilo da će umreti:
„Jao meni! Pogiboh, jer sam čovek nečistih usana, i živim usred naroda nečistih usana, jer Cara Gospoda nad vojskama videh svojim očima.“ Isaija 6,5
Slično je reagovao i prorok Danilo: „I ne osta snage u meni, i lepota mi se nagrdi, i… izvan sebe padoh ničice licem na zemlju.“ (Danilo 10,8-9)
Kada je Mojsije želeo da vidi Božju slavu, Bog mu je rekao: „Ali nećeš moći videti lice moje, jer ne može čovek mene videti i ostati živ.“ (2.Mojsijeva 33,20)
„Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje“ (5.Mojsijeva 4,24)
I apostol Pavle kaže da grešnik ne može da pristupi Bogu: „Koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, kog niko od ljudi nije video, niti može videti...“ (1.Timotiju 6,16)
Dakle, Bog se ne pojavljuje lično pred ljudima, jer grešni čovek ne može da ostane živ u Božjem prisustvu.
Zato Bog ljudima šalje poruke preko anđela, u vizijama i snovima, ili se čuje Njegov glas, ali se On ne pojavljuje pred ljudima da ih ne bi uništila svetost pravednog Boga koja uništava greh.
Nakon pobune protiv Boga, ljudima je dato određeno vreme da pokažu da li život bez Boga vodi u bolji svet, ili u uništenje planete i života na Zemlji.
Tu je i odgovor na pitanje zašto se zlo događa dobrim i nevinim ljudima:
- Svako od nas je učinio zlo kada smo bili neposlušni Bogu, što donosi ozbiljne posledice;
- Svi ljudi oko nas u većoj ili manjoj meri čine zlo, uništavaju svoje mentalno i fizičko zdravlje, uništavaju prirodu hemikalijama, zračenjima, sebičnošću, a time nanose štetu i nevinim ljudima koji su pogođeni njihovim zlom.
Ne samo da ljudi nemaju korist od zla, nego imaju ogromnu štetu.
Bog je pokazao koliko je moćan čak i kad su ljudi zlom pokvarili savršeno stvoreni svet.
Još pre nego što je stvorio svet, Bog je u svom sveznanju napravio plan kako da spasi svoja stvorenja ako posle nerazumnog izbora zla čovek izabere da se vrati Bogu.
Jedino je Bog moćan da spasi čoveka od smrti i zla, da ponovo vrati svet u stanje savršenstva, to jest, da sprovede svoj plan da spasi ljude koji izaberu da se pokaju i dozvole da ih On posveti i spasi.
Ne samo da Bog želi da se ponovo pojavi pred nama, nego je Bog od početka stvorio ljude jer je želeo da živi sa nama.
Bog je tražio da ljudi naprave sveto mesto, kako bi ponovo živeo među nama. „I neka mi načine svetinju, da među njima nastavam.“ (2. Mojsijeva 25,8)
Međutim, zbog ljudske nesvetosti i neposlušnosti, Bog je više puta napuštao svoju svetinju i vraćao se da živi sa ljudima koji su se pokajali.
Zatim je među ljude došao Mesija, kojeg je prorok Isaija nazvao Emanuilo, što znači „s nama Bog“ (Isaija 7,14; Matej 1,23).
Međutim, Isus nije došao da ljudima dokaže da Bog postoji, nego da vidimo koliko želi da živi sa nama i da će učiniti sve da nas spase.
I na kraju kada Bog ukloni greh iz svemira, On ponovo naglašava da će živeti sa svojim narodom:
„Evo skinije (svetinje) Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov.“ (Otkrivenje 21,3)
Adam i Eva su izgubili prednost da ljudi žive u Božjem prisustvu, ali će Bog naći način da nas tamo vrati.
Dakle, ne samo da Bog želi da fizički živi sa nama, nego je to Njegov cilj od samog početka.
To su razlozi zašto se Bog ne pojavi lično pred nama da nam dokaže da postoji.
- Bog nam je već dao dovoljno informacija da to sami možemo da zaključimo;
- Što čovek više prestupa Božje zapovesti, to mu boravak u prisustvu Božje svetosti postaje veća trauma, bolan doživljaj krivice i sramote do mere da mu se čini da će umreti;
- Mnogi ljudi pred kojima se Bog pojavio u prošlosti, niti su se pokajali za učinjeno zlo, niti su promenili svoj stav prema Bogu.
Ako čovek odbacuje uticaj Božjeg Duha u svakodnevnim životnim iskušenjima, Bog mu se neće otkriti pošto ne postoje pravi motivi, ni iskrena želja.
Bog ne prihvata poštovanje ljudi koji to rade zato što misle da tako moraju.
Dakle, ako želite budete u Božjem prisustvu, a da ne doživite traumu grešnika od Božje svetosti, molite se Bogu da dobijete oproštenje koje je Mesija obezbedio svojom smrću i vaskrsenjem.
Nakon što se ceo svemir uveri da jedino apsolutna poslušnost Božjim zapovestima može da održava savršeni svet, Bog je dovoljno moćan da ispuni svoja obećanja.
Ukloniće greh iz svemira, vaskrsnuće umrle ljude koji Mu veruju i daće im savršeno telo i um, kao i život bez bola, plača i smrti.
Od reakcije na postojanje Boga, zavisi život ili smrt svakog pojedinca.