Na putu za Emaus
(Mk 16.12; Lk 24.13-33)
A potom javi se na putu dvojici od njih u drugom obličju, kad su išli u selo. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše daleko od Jerusalima šezdeset potrkališta i zvaše se Emaus. A oni govorahu među sobom o svima ovim događajima. I kad se oni razgovarahu i zapitkivahu jedan drugog, i Isus približi se, i iđaše s njima. A oči im se držahu da Ga ne poznaše.
A On im reče: Kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?
A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče Mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nisi čuo šta je u njemu bilo ovih dana?
I reče im: Šta? A oni Mu rekoše: Za Isusa Nazarećanina, koji beše prorok, silan u delu i u reči pred Bogom i pred svim narodom; kako Ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše Ga? A mi se nadasmo da je On Onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi. A uplašiše nas i žene neke od naših koje su bile rano na grobu, i ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ. I idoše jedni od naših na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali Njega ne videše.
I On im reče: O bezumni i sporog srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od svih proroka kazivaše im šta je za Njega u svemu pismu.
I približiše se k selu u koje iđahu, i On činjaše se da hoće dalje da ide. I oni Ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.
I kad seđaše s njima za trpezom, uze hleb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. Tada se njima otvoriše oči i poznaše Ga. I Njega nestade. I oni govorahu jedan drugom: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim..
(Mk 16.12; Lk 24.13-33)
A potom javi se na putu dvojici od njih u drugom obličju, kad su išli u selo. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše daleko od Jerusalima šezdeset potrkališta i zvaše se Emaus. A oni govorahu među sobom o svima ovim događajima. I kad se oni razgovarahu i zapitkivahu jedan drugog, i Isus približi se, i iđaše s njima. A oči im se držahu da Ga ne poznaše.
A On im reče: Kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?
A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče Mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nisi čuo šta je u njemu bilo ovih dana?
I reče im: Šta? A oni Mu rekoše: Za Isusa Nazarećanina, koji beše prorok, silan u delu i u reči pred Bogom i pred svim narodom; kako Ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše Ga? A mi se nadasmo da je On Onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi. A uplašiše nas i žene neke od naših koje su bile rano na grobu, i ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ. I idoše jedni od naših na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali Njega ne videše.
I On im reče: O bezumni i sporog srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od svih proroka kazivaše im šta je za Njega u svemu pismu.
I približiše se k selu u koje iđahu, i On činjaše se da hoće dalje da ide. I oni Ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.
I kad seđaše s njima za trpezom, uze hleb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. Tada se njima otvoriše oči i poznaše Ga. I Njega nestade. I oni govorahu jedan drugom: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim..
MARKO: 16.12 A potom javi se na putu dvojici od njih u drugom obličju, kad su išli u selo. |
LUKA: 24.13 I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše daleko od Jerusalima šezdeset potrkališta i zvaše se Emaus. 24.14 A oni govorahu među sobom o svima ovim događajima. 24.15 I kad se oni razgovarahu i zapitkivahu jedan drugog, i Isus približi se, i iđaše s njima. 24.16 A oči im se držahu da Ga ne poznaše. 24.17 A On im reče: Kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli? 24.18 A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče Mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nisi čuo šta je u njemu bilo ovih dana? 24.19 I reče im: Šta? A oni Mu rekoše: Za Isusa Nazarećanina, koji beše prorok, silan u delu i u reči pred Bogom i pred svim narodom; 24.20 Kako Ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše Ga? 24.21 A mi se nadasmo da je On Onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi. 24.22 A uplašiše nas i žene neke od naših koje su bile rano na grobu, 24.23 I ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ. 24.24 I idoše jedni od naših na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali Njega ne videše. 24.25 I On im reče: O bezumni i sporog srca za verovanje svega što govoriše proroci! 24.26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? 24.27 I počevši od Mojsija i od svih proroka kazivaše im šta je za Njega u svemu pismu. 24.28 I približiše se k selu u koje iđahu, i On činjaše se da hoće dalje da ide. 24.29 I oni Ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći. 24.30 I kad seđaše s njima za trpezom, uze hleb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. 24.31 Tada se njima otvoriše oči i poznaše Ga. I Njega nestade. 24.32 I oni govorahu jedan drugom: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? |