Bolesnik spušten kroz krov
(Mt 9.1-8; Mk 2.1-12; Lk 5.17-26)
I ušavši u lađu pređe i dođe u svoj grad. I uđe opet u Kapernaum posle nekoliko dana;
I jedan dan učaše On, i onde seđahu fariseji i zakonici koji behu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i sila Gospodnja isceljivaše ih.
I ču se da je u kući. I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se zbiju; i kazivaše im reč.
I gle, ljudi donesoše Mu oduzetog čoveka koji ležaše na odru, koga su nosili četvorica i tražahu da ga unesu i metnu preda Nj; I ne našavši kuda će ga uneti od naroda, ne mogući približiti se k Njemu od naroda, popeše se na kuću, otkriše kuću gde On beše, i prokopavši, kroz krov spustiše odar na kome oduzeti ležaše na sredu pred Isusa.
A Isus videvši veru njihovu reče uzetome: (Čoveče!) Ne boj se, sinko, opraštaju ti se gresi tvoji.
I gle, onde seđahu neki od književnika i počeše pomišljati književnici i fariseji u srcima svojim (rekoše u sebi) govoreći: Šta ovaj tako huli na Boga? Ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga?
I odmah razumevši Isus duhom svojim pomisli njihove, da oni tako pomišljaju u sebi (videći Isus pomisli njihove), odgovarajući reče im: Zašto tako zlo pomišljate u srcima svojim? Jer šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se gresi tvoji, ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? Ali (nego) da znate da vlast ima Sin čovečji na zemlji opraštati grehe, (tada reče uzetome): Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi kući svojoj.
I usta odmah pred njima, i uzevši odar na kojem ležaše izađe pred svima i otide kući svojoj hvaleći Boga. A ljudi videći svi se zaprepastiše, čudiše se, divljahu i hvaljahu Boga, koji je dao vlast takvu ljudima, i napunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas! Nikada toga videli nismo.
Pozivanje Mateja
(Mt 9.9; Mk 2.13-14; Lk 5.27-28;)
I potom iziđe opet k moru; i sav narod iđaše k Njemu, i učaše ih.. I odlazeći Isus odande, prolazeći vide čoveka carinika gde sedi na carini po imenu Levija Alfejevog (Mateja) gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ostavivši sve, ustade i pođe (ode) za Njim.
(Mt 9.1-8; Mk 2.1-12; Lk 5.17-26)
I ušavši u lađu pređe i dođe u svoj grad. I uđe opet u Kapernaum posle nekoliko dana;
I jedan dan učaše On, i onde seđahu fariseji i zakonici koji behu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i sila Gospodnja isceljivaše ih.
I ču se da je u kući. I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se zbiju; i kazivaše im reč.
I gle, ljudi donesoše Mu oduzetog čoveka koji ležaše na odru, koga su nosili četvorica i tražahu da ga unesu i metnu preda Nj; I ne našavši kuda će ga uneti od naroda, ne mogući približiti se k Njemu od naroda, popeše se na kuću, otkriše kuću gde On beše, i prokopavši, kroz krov spustiše odar na kome oduzeti ležaše na sredu pred Isusa.
A Isus videvši veru njihovu reče uzetome: (Čoveče!) Ne boj se, sinko, opraštaju ti se gresi tvoji.
I gle, onde seđahu neki od književnika i počeše pomišljati književnici i fariseji u srcima svojim (rekoše u sebi) govoreći: Šta ovaj tako huli na Boga? Ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga?
I odmah razumevši Isus duhom svojim pomisli njihove, da oni tako pomišljaju u sebi (videći Isus pomisli njihove), odgovarajući reče im: Zašto tako zlo pomišljate u srcima svojim? Jer šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se gresi tvoji, ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? Ali (nego) da znate da vlast ima Sin čovečji na zemlji opraštati grehe, (tada reče uzetome): Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi kući svojoj.
I usta odmah pred njima, i uzevši odar na kojem ležaše izađe pred svima i otide kući svojoj hvaleći Boga. A ljudi videći svi se zaprepastiše, čudiše se, divljahu i hvaljahu Boga, koji je dao vlast takvu ljudima, i napunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas! Nikada toga videli nismo.
Pozivanje Mateja
(Mt 9.9; Mk 2.13-14; Lk 5.27-28;)
I potom iziđe opet k moru; i sav narod iđaše k Njemu, i učaše ih.. I odlazeći Isus odande, prolazeći vide čoveka carinika gde sedi na carini po imenu Levija Alfejevog (Mateja) gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ostavivši sve, ustade i pođe (ode) za Njim.
MATEJ: 9.1 I ušavši u lađu pređe i dođe u svoj grad. 9.2 I gle, donesoše Mu uzeta koji ležaše na odru. I videvši Isus veru njihovu reče uzetom: Ne boj se, sinko, opraštaju ti se gresi tvoji. 9.3 I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga. 9.4 I videći Isus pomisli njihove reče: Zašto zlo mislite u srcima svojim? 9.5 Jer šta je lakše reći: Opraštaju ti se gresi; ili reći: Ustani i hodi? 9.6 Ali da znate da vlast ima Sin čovečiji na zemlji opraštati grehe (tada reče uzetom): Ustani, uzmi odar svoj i idi doma. 9.7 I ustavši otide doma. 9.8 A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takvu ljudima. |
MARKO: 2.1 I uđe opet u Kapernaum posle nekoliko dana; i ču se da je u kući. 2.2 I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se zbiju; i kazivaše im reč. 2.3 I dođoše k Njemu s oduzetim koga su nosili četvoro. 2.4 I ne mogući približiti se k Njemu od naroda otkriše kuću gde On beše, i prokopavši spustiše odar na kome oduzeti ležaše. 2.5 A Isus videvši veru njihovu reče uzetome: Sinko! Opraštaju ti se gresi tvoji. 2.6 A onde seđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: 2.7 Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga? 2.8 I odmah razumevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? 2.9 Šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se gresi, ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? 2.10 No da znate da vlast ima Sin čovečji na zemlji opraštati grehe, (reče uzetome:) 2.11 Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma. 2.12 I usta odmah, i uzevši odar izađe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreći: Nikada toga videli nismo. |
LUKA: 5.17 I jedan dan učaše On, i onde seđahu fariseji i zakonici koji behu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i sila Gospodnja isceljivaše ih. 5.18 I gle, ljudi donesoše na odru čoveka koji beše uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda Nj; 5.19 I ne našavši kuda će ga uneti od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga s odrom na sredu pred Isusa. 5.20 I videvši veru njihovu reče mu: Čoveče! Opraštaju ti se gresi tvoji. 5.21 I počeše pomišljati književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga? 5.22 A kad razume Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta mislite u srcima svojim? 5.23 Šta je lakše reći: Opraštaju ti se gresi tvoji? Ili reći: Ustani i hodi? 5.24 Nego da znate da vlast ima Sin čovečiji na zemlji opraštati grehe, (reče uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kući svojoj. 5.25 I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide kući svojoj hvaleći Boga. 5.26 I svi se zaprepastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas! |
MATEJ: 9.9 I odlazeći Isus odande vide čoveka gde sedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za Njim. |
MARKO: 2.13 I izađe opet k moru; i sav narod iđaše k Njemu, i učaše ih. 2.14 I prolazeći vide Leviju Alfejevog gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši ode za Njim. |
LUKA: 5.27 I potom iziđe, i vide carinika po imenu Levija gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. 5.28 I ostavivši sve, ustade i pođe za Njim. |