Razgovor s Grcima
(Jn 12.20-36)
A behu neki Grci koji behu došli na praznik da se mole Bogu. Oni dakle pristupiše k Filipu, koji beše iz Vitsaide galilejske, i moljahu ga govoreći:
Gospodine! Mi bismo hteli da vidimo Isusa.
Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
A Isus odgovori im govoreći: Dođe čas da se proslavi Sin čovečiji. Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi; Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svetu, sačuvaće je za život večni.
Ko meni služi, za mnom nek ide, i gde sam ja onde i sluga moj nek bude; i ko meni služi onog će poštovati Otac moj.
Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! Sačuvaj me od ovog časa; ali za to dođoh na čas ovaj.
Oče! Proslavi ime svoje!
Tada glas dođe s neba: I proslavio sam i opet ću proslaviti.
A kad ču narod koji stajaše, govorahu: Grom zagrmi; a drugi govorahu: Anđeo mu govori.
Isus odgovori i reče: Ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.
Sad je sud ovom svetu; sad će biti isteran knez ovog sveta napolje.
I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.
A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umreti.
Narod Mu odgovori: Mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati vavek; kako ti govoriš da se sinu čovečijem valja podignuti? Ko je taj sin čovečiji?
A Isus im reče: Još je malo vremena videlo s vama; hodite dok videlo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. Dok videlo imate verujte videlo, da budete sinovi videla.
Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.
(Jn 12.20-36)
A behu neki Grci koji behu došli na praznik da se mole Bogu. Oni dakle pristupiše k Filipu, koji beše iz Vitsaide galilejske, i moljahu ga govoreći:
Gospodine! Mi bismo hteli da vidimo Isusa.
Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
A Isus odgovori im govoreći: Dođe čas da se proslavi Sin čovečiji. Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi; Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svetu, sačuvaće je za život večni.
Ko meni služi, za mnom nek ide, i gde sam ja onde i sluga moj nek bude; i ko meni služi onog će poštovati Otac moj.
Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! Sačuvaj me od ovog časa; ali za to dođoh na čas ovaj.
Oče! Proslavi ime svoje!
Tada glas dođe s neba: I proslavio sam i opet ću proslaviti.
A kad ču narod koji stajaše, govorahu: Grom zagrmi; a drugi govorahu: Anđeo mu govori.
Isus odgovori i reče: Ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.
Sad je sud ovom svetu; sad će biti isteran knez ovog sveta napolje.
I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.
A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umreti.
Narod Mu odgovori: Mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati vavek; kako ti govoriš da se sinu čovečijem valja podignuti? Ko je taj sin čovečiji?
A Isus im reče: Još je malo vremena videlo s vama; hodite dok videlo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. Dok videlo imate verujte videlo, da budete sinovi videla.
Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.