Propoved na Maslinskoj gori
(Mt 5.1-7.29; Lk 6.17-48)
A kad On vide narod, pope se na goru. I izišavši s njima stade na mestu ravnom i sede. I pristupiše Mu učenici Njegovi i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, koji dođoše da Ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i isceljivahu se. I sav narod tražaše da Ga se dotaknu; jer iz Njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
I On podignuvši oči na učenike svoje, i otvorivši usta svoja, učaše ih govoreći:
Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. (Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko);
Blago onima koji plaču, jer će se utešiti (Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmejati.);
Blago krotkima, jer će naslediti zemlju;
Blago vama koji ste gladni sad (Blago gladnima i žednima pravde); jer ćete se nasititi.
Blago milostivima, jer će biti pomilovani;
Blago onima koji su čistog srca, jer će Boga videti;
Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati;
Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. Blago vama kad na vas (ako vas) ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote i usprogone, i razglase ime vaše kao zlo Sina radi čovečijeg i kažu na vas svakojake rđave reči lažući, mene radi. Radujte se u onaj dan i igrajte i veselite se, jer gle, velika je vaša plata na nebu. Jer su tako progonili proroke pre vas očevi njihovi.
Ali teško vama bogati; jer ste već primili utehu svoju. Teško vama siti sad; jer ćete ogladneti. Teško vama koji se smejete sad; jer ćete zaplakati i zaridati. Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnim prorocima očevi njihovi.
Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni zašto, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.
Vi ste videlo svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. Niti se užiže sveća i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući. Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima.
Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši. Ako ko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskom; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskom. Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.
Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom.
Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj. Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave. Zaista ti kažem: nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg dinara.
Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljube. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svom. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao. I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.
Tako je kazano: Ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu čini.
Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni šta si se Gospodu zakleo. A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je presto Božji; Ni zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikog cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš dlake jedne bele ili crne učiniti. Dakle neka bude vaša reč: da - da; ne - ne; a šta je više od ovog, oda zla je.
Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub. A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnom tvom obrazu, okreni mu i drugi; I koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. I ako te potera ko jedan sat, idi s njime dva.
A svakome koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu; i koji tvoje uzme, ne išti..
Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog. Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; Blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas vređaju i koji vas gone. Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapovedi svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.
I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala, kakvu platu imate? Ne čine li to i carinici? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako. I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?
I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.
Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima.
Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv. Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.
Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od Oca svog koji je na nebesima.
Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaista vam kažem: primili su platu svoju. A ti kad činiš milostinju, da ne zna levica tvoja šta čini desnica tvoja. Tako da bude milostinja tvoja tajna; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.
I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem da su primili platu svoju. A ti kad se moliš, uđi u klet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svom koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. A kad se molite, ne govorite mnogo ko neznabošci; jer oni misle da će za mnoge reči svoje biti uslišeni. Vi dakle ne budite kao oni; jer zna Otac vaš šta vam treba pre molitve vaše;
Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje; da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; Hleb naš potrebni daj nam danas; I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim; I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je Tvoje carstvo, i sila, i slava va vek. Amin.
Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne opraštate ljudima grehe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti vama grehe vaše.
A kad postite, ne budite žalosni kao licemeri; jer oni načine bleda lica svoja da ih vide ljudi gde poste. Zaista vam kažem da su primili platu svoju. A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.
Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa kvari, i gde lupeži potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne kvari, i gde lupeži ne potkopavaju i ne kradu. Jer gde je vaše blago, onde će biti i srce vaše.
Sveća je telu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će telo tvoje svetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će telo tvoje tamno biti. Ako je dakle videlo što je u tebi tama, a kamoli tama?
Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednog mrzeti, a drugog ljubiti; ili jednom voleti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.
Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne seju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? I za odelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni? Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najpre carstva Božjeg, i pravde Njegove, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se dakle za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog.
I ne sudite, i neće vam suditi (da vam se ne sudi); i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam suditi; i kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti.
Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom će vam se vratiti.
I kaza im priču: Može li slepac slepca voditi? Neće li oba pasti u jamu? Nema učenika nad učitelja svog, nego i sasvim kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.
A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne osećaš? Ili kako možeš reći bratu svom: Brate! Stani da ti izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.
Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svog pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojim, i vrativši se ne rastrgnu vas.
Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.
Ili koji je među vama čovek u koga ako zaište sin njegov hleba kamen da mu da? Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? Kad dakle vi, zli budući, umete dare dobre davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji Ga mole?
Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.
Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao što su uska vrata i tesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
Čuvajte se od lažnih proroka, koji dolaze k vama u odelu ovčijem, a unutra su vuci grabljivi. Po rodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve? Jer nema drveta dobrog da rađa zao rod; niti drveta zlog da rađa dobar rod. Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa. Ne može drvo dobro rodova zlih rađati, ni drvo zlo rodova dobrih rađati. Jer se svako drvo po rodu svom poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine. Dobar čovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca. Svako dakle drvo koje ne rađa rod dobar, seku i u oganj bacaju. I tako dakle po rodovima njihovim poznaćete ih.
A što me zovete: Gospode! Gospode! A ne izvršujete šta vam govorim? Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mog koji je na nebesima. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojim imenom đavole izgonili, i Tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im ja kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene koji činite bezakonje.
Svaki dakle koji ide za mnom i sluša ove moje reči i izvršuje ih, kazaću vam kakav je: On je kao mudar čovek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj i sazida kuću svoju na kamenu; a kad dođoše vode i udari dažd, i dunuše vetrovi, i napadoše na kuću onu, navali reka na onu kuću i ne može je pokrenuti, i ne pade; jer joj je temelj na kamenu.
A koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, on je kao čovek lud koji sazida kuću svoju na zemlji, na pesku, bez temelja. I udari dažd, i dođoše vode, na kuću navali reka i dunuše vetrovi, i udariše u kuću onu, i odmah je obori, i pade, i raspade se kuća ona strašno.
I kad svrši Isus reči ove, divljaše se narod nauci Njegovoj, jer ih učaše kao Onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.
(Mt 5.1-7.29; Lk 6.17-48)
A kad On vide narod, pope se na goru. I izišavši s njima stade na mestu ravnom i sede. I pristupiše Mu učenici Njegovi i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, koji dođoše da Ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i isceljivahu se. I sav narod tražaše da Ga se dotaknu; jer iz Njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
I On podignuvši oči na učenike svoje, i otvorivši usta svoja, učaše ih govoreći:
Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. (Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko);
Blago onima koji plaču, jer će se utešiti (Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmejati.);
Blago krotkima, jer će naslediti zemlju;
Blago vama koji ste gladni sad (Blago gladnima i žednima pravde); jer ćete se nasititi.
Blago milostivima, jer će biti pomilovani;
Blago onima koji su čistog srca, jer će Boga videti;
Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati;
Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. Blago vama kad na vas (ako vas) ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote i usprogone, i razglase ime vaše kao zlo Sina radi čovečijeg i kažu na vas svakojake rđave reči lažući, mene radi. Radujte se u onaj dan i igrajte i veselite se, jer gle, velika je vaša plata na nebu. Jer su tako progonili proroke pre vas očevi njihovi.
Ali teško vama bogati; jer ste već primili utehu svoju. Teško vama siti sad; jer ćete ogladneti. Teško vama koji se smejete sad; jer ćete zaplakati i zaridati. Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnim prorocima očevi njihovi.
Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni zašto, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.
Vi ste videlo svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. Niti se užiže sveća i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući. Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima.
Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši. Ako ko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskom; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskom. Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.
Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom.
Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj. Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave. Zaista ti kažem: nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg dinara.
Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljube. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svom. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao. I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.
Tako je kazano: Ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu čini.
Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni šta si se Gospodu zakleo. A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je presto Božji; Ni zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikog cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš dlake jedne bele ili crne učiniti. Dakle neka bude vaša reč: da - da; ne - ne; a šta je više od ovog, oda zla je.
Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub. A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnom tvom obrazu, okreni mu i drugi; I koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. I ako te potera ko jedan sat, idi s njime dva.
A svakome koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu; i koji tvoje uzme, ne išti..
Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog. Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; Blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas vređaju i koji vas gone. Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapovedi svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.
I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala, kakvu platu imate? Ne čine li to i carinici? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako. I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?
I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.
Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima.
Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv. Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.
Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od Oca svog koji je na nebesima.
Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaista vam kažem: primili su platu svoju. A ti kad činiš milostinju, da ne zna levica tvoja šta čini desnica tvoja. Tako da bude milostinja tvoja tajna; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.
I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem da su primili platu svoju. A ti kad se moliš, uđi u klet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svom koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. A kad se molite, ne govorite mnogo ko neznabošci; jer oni misle da će za mnoge reči svoje biti uslišeni. Vi dakle ne budite kao oni; jer zna Otac vaš šta vam treba pre molitve vaše;
Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje; da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; Hleb naš potrebni daj nam danas; I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim; I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je Tvoje carstvo, i sila, i slava va vek. Amin.
Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne opraštate ljudima grehe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti vama grehe vaše.
A kad postite, ne budite žalosni kao licemeri; jer oni načine bleda lica svoja da ih vide ljudi gde poste. Zaista vam kažem da su primili platu svoju. A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.
Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa kvari, i gde lupeži potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne kvari, i gde lupeži ne potkopavaju i ne kradu. Jer gde je vaše blago, onde će biti i srce vaše.
Sveća je telu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će telo tvoje svetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će telo tvoje tamno biti. Ako je dakle videlo što je u tebi tama, a kamoli tama?
Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednog mrzeti, a drugog ljubiti; ili jednom voleti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.
Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne seju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? I za odelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni? Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najpre carstva Božjeg, i pravde Njegove, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se dakle za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog.
I ne sudite, i neće vam suditi (da vam se ne sudi); i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam suditi; i kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti.
Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom će vam se vratiti.
I kaza im priču: Može li slepac slepca voditi? Neće li oba pasti u jamu? Nema učenika nad učitelja svog, nego i sasvim kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.
A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne osećaš? Ili kako možeš reći bratu svom: Brate! Stani da ti izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.
Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svog pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojim, i vrativši se ne rastrgnu vas.
Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.
Ili koji je među vama čovek u koga ako zaište sin njegov hleba kamen da mu da? Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? Kad dakle vi, zli budući, umete dare dobre davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji Ga mole?
Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.
Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao što su uska vrata i tesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
Čuvajte se od lažnih proroka, koji dolaze k vama u odelu ovčijem, a unutra su vuci grabljivi. Po rodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve? Jer nema drveta dobrog da rađa zao rod; niti drveta zlog da rađa dobar rod. Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa. Ne može drvo dobro rodova zlih rađati, ni drvo zlo rodova dobrih rađati. Jer se svako drvo po rodu svom poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine. Dobar čovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca. Svako dakle drvo koje ne rađa rod dobar, seku i u oganj bacaju. I tako dakle po rodovima njihovim poznaćete ih.
A što me zovete: Gospode! Gospode! A ne izvršujete šta vam govorim? Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mog koji je na nebesima. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojim imenom đavole izgonili, i Tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im ja kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene koji činite bezakonje.
Svaki dakle koji ide za mnom i sluša ove moje reči i izvršuje ih, kazaću vam kakav je: On je kao mudar čovek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj i sazida kuću svoju na kamenu; a kad dođoše vode i udari dažd, i dunuše vetrovi, i napadoše na kuću onu, navali reka na onu kuću i ne može je pokrenuti, i ne pade; jer joj je temelj na kamenu.
A koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, on je kao čovek lud koji sazida kuću svoju na zemlji, na pesku, bez temelja. I udari dažd, i dođoše vode, na kuću navali reka i dunuše vetrovi, i udariše u kuću onu, i odmah je obori, i pade, i raspade se kuća ona strašno.
I kad svrši Isus reči ove, divljaše se narod nauci Njegovoj, jer ih učaše kao Onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.
MATEJ: 5.1 A kad On vide narod, pope se na goru, i sede, i pristupiše Mu učenici Njegovi. 5.2 I otvorivši usta svoja učaše ih govoreći: 5.3 Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 5.4 Blago onima koji plaču, jer će se utešiti; 5.5 Blago krotkima, jer će naslediti zemlju; 5.6 Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi; 5.7 Blago milostivima, jer će biti pomilovani; 5.8 Blago onima koji su čistog srca, jer će Boga videti; 5.9 Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati; 5.10 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 5.11 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i kažu na vas svakojake rđave reči lažući, mene radi. 5.12 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke pre vas. 5.13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni zašto, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. 5.14 Vi ste videlo svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 5.15 Niti se užiže sveća i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući. 5.16 Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima. 5.17 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. 5.18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši. 5.19 Ako ko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskom; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskom. 5.20 Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko. 5.21 Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. 5.22 A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom. 5.23 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, 5.24 Ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj. 5.25 Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave. 5.26 Zaista ti kažem: nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg dinara. 5.27 Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljube. 5.28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svom. 5.29 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao. 5.30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao. 5.31 Tako je kazano: Ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. 5.32 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu čini. 5.33 Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni šta si se Gospodu zakleo. 5.34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je presto Božji; 5.35 Ni zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikog cara. 5.36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš dlake jedne bele ili crne učiniti. 5.37 Dakle neka bude vaša reč: da - da; ne - ne; a šta je više od ovog, oda zla je. 5.38 Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub. 5.39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnom tvom obrazu, obrni mu i drugi; 5.40 I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. 5.41 I ako te potera ko jedan sat, idi s njime dva. 5.42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu. 5.43 Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog. 5.44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; 5.45 Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapovedi svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima. 5.46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li to i carinici? 5.47 I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci? 5.48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski. 6.1 Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od Oca svog koji je na nebesima. 6.2 Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaista vam kažem: primili su platu svoju. 6.3 A ti kad činiš milostinju, da ne zna levica tvoja šta čini desnica tvoja. 6.4 Tako da bude milostinja tvoja tajna; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. 6.5 I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem da su primili platu svoju. 6.6 A ti kad se moliš, uđi u klet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svom koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. 6.7 A kad se molite, ne govorite mnogo ko neznabošci; jer oni misle da će za mnoge reči svoje biti uslišeni. 6.8 Vi dakle ne budite kao oni; jer zna Otac vaš šta vam treba pre molitve vaše; 6.9 Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje; 6.10 Da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; 6.11 Hleb naš potrebni daj nam danas; 6.12 I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim; 6.13 I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je Tvoje carstvo, i sila, i slava va vek. Amin. 6.14 Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. 6.15 Ako li ne opraštate ljudima grehe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti vama grehe vaše. 6.16 A kad postite, ne budite žalosni kao licemeri; jer oni načine bleda lica svoja da ih vide ljudi gde poste. Zaista vam kažem da su primili platu svoju. 6.17 A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, 6.18 Da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. 6.19 Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa kvari, i gde lupeži potkopavaju i kradu; 6.20 Nego sabirajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne kvari, i gde lupeži ne potkopavaju i ne kradu. 6.21 Jer gde je vaše blago, onde će biti i srce vaše. 6.22 Sveća je telu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će telo tvoje svetlo biti. 6.23 Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će telo tvoje tamno biti. Ako je dakle videlo što je u tebi tama, a kamoli tama? 6.24 Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednog mrzeti, a drugog ljubiti; ili jednom voleti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni. 6.25 Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela? 6.26 Pogledajte na ptice nebeske kako ne seju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? 6.27 A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? 6.28 I za odelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. 6.29 Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. 6.30 A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni? 6.31 Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti? 6.32 Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. 6.33 Nego ištite najpre carstva Božjeg, i pravde Njegove, i ovo će vam se sve dodati. 6.34 Ne brinite se dakle za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog. 7.1 Ne sudite da vam se ne sudi; 7.2 Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam suditi; i kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti. 7.3 A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osećaš? 7.4 Ili, kako možeš reći bratu svom: Stani da ti izvadim trun iz oka tvog; a eto brvno u oku tvom? 7.5 Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog. 7.6 Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svog pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojim, i vrativši se ne rastrgnu vas. 7.7 Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. 7.8 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se. 7.9 Ili koji je među vama čovek u koga ako zaište sin njegov hleba kamen da mu da? 7.10 Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? 7.11 Kad dakle vi, zli budući, umete dare dobre davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji Ga mole? 7.12 Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci. 7.13 Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. 7.14 Kao što su uska vrata i tesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze. 7.15 Čuvajte se od lažnih proroka, koji dolaze k vama u odelu ovčijem, a unutra su vuci grabljivi. 7.16 Po rodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve? 7.17 Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa. 7.18 Ne može drvo dobro rodova zlih rađati, ni drvo zlo rodova dobrih rađati. 7.19 Svako dakle drvo koje ne rađa rod dobar, seku i u oganj bacaju. 7.20 I tako dakle po rodovima njihovim poznaćete ih. 7.21 Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mog koji je na nebesima. 7.22 Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojim imenom đavole izgonili, i Tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? 7.23 I tada ću im ja kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene koji činite bezakonje. 7.24 Svaki dakle koji sluša ove moje reči i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovek koji sazida kuću svoju na kamenu: 7.25 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer beše utvrđena na kamenu. 7.26 A svaki koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, on će biti kao čovek lud koji sazida kuću svoju na pesku: 7.27 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno. 7.28 I kad svrši Isus reči ove, divljaše se narod nauci Njegovoj. 7.29 Jer ih učaše kao Onaj koji vlast ima, a ne kao književnici. |
LUKA: 6.17 I izišavši s njima stade na mestu ravnom, i gomila učenika Njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, 6.18 Koji dođoše da Ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i isceljivahu se. 6.19 I sav narod tražaše da Ga se dotaknu; jer iz Njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve. 6.20 I On podignuvši oči na učenike svoje govoraše: Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. 6.21 Blago vama koji ste gladni sad; jer ćete se nasititi. Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmejati. 6.22 Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo Sina radi čovečijeg. 6.23 Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako činili prorocima očevi njihovi. 6.24 Ali teško vama bogati; jer ste već primili utehu svoju. 6.25 Teško vama siti sad; jer ćete ogladneti. Teško vama koji se smejete sad; jer ćete zaplakati i zaridati. 6.26 Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnim prorocima očevi njihovi. 6.27 Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; 6.28 Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vređaju. 6.29 Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. 6.30 A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. 6.31 I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako. 6.32 I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. 6.33 I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako. 6.34 I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko. 6.35 Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima. 6.36 Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv. 6.37 I ne sudite, i neće vam suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se. 6.38 Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom će vam se vratiti. 6.39 I kaza im priču: Može li slepac slepca voditi? Neće li oba pasti u jamu? Nema učenika nad učitelja svog, nego i sasvim kad se izuči, biće kao i učitelj njegov. 6.40 A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne osećaš? 6.41 Ili kako možeš reći bratu svom: Brate! Stani da izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog. 6.42 Jer nema drveta dobrog da rađa zao rod; niti drveta zlog da rađa dobar rod. 6.43 Jer se svako drvo po rodu svom poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine, 6.44 Dobar čovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca. 6.45 A što me zovete: Gospode! Gospode! A ne izvršujete šta vam govorim? 6.46 Svaki koji ide za mnom i sluša reči moje i izvršuje ih, kazaću vam kakav je: 6.47 On je kao čovek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dođoše vode, navali reka na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu. 6.48 A koji sluša i ne izvršuje on je kao čovek koji načini kuću na zemlji bez temelja, na koju navali reka i odmah je obori, i raspade se kuća ona strašno. |