Smrt Jovana Krstitelja
(Mt 14.1-12; Mk 6.14-29; Lk 9.7-9)
U to vreme dođe glas do Iroda četvorovlasnika o Isusu šta čini (jer Njegovo ime beše se razglasilo), i ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvih, a jedni da se Ilija pojavio, a jedni: To je prorok ili kao koji od proroka, ili je ustao koji od starih proroka.
A kad ču Irod reče: Jovana ja posekoh; ali ko je to o kome ja takva čudesa slušam? I željaše Ga videti. I reče slugama svojim: To je Jovan krstitelj koga sam ja posekao; on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa.
Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi, žene Filipa brata svog, jer se oženi njom. Jer Jovan govoraše Irodu: Ne možeš ti imati žene brata svog.
A Irodijada rasrdi se na njega, i htede da ga ubije, ali ne mogaše. Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovek pravedan i svet, i čuvaše ga; i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
I dogodi se dan zgodan, kad beše dan rođenja Irodovog, kad Irod davaše večeru knezovima svojim i vojvodama i starešinama galilejskim. I ušavši kći Irodijadina igra pred njima i ugodi Irodu i gostima njegovim. Zato i s kletvom obeća joj dati šta god zaište. Reče car devojci: Išti u mene šta god hoćeš, i daću ti. I zakle joj se: Šta god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do pola carstva mog.
A ona izašavši reče materi svojoj: Šta ću iskati? A ona reče: Glavu Jovana krstitelja.
I odmah ušavši brzo k caru, naučena od matere svoje zaiska govoreći: Daj mi ovde sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
I zabrinu se car; ali kletve radi i i gostiju svojih koji se gošćahu s njim, ne hte joj odreći i zapovedi joj dati.
I odmah posla car dželata, i zapovedi da donese glavu njegovu. A on otišavši poseče ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade devojci, a devojka dade je materi svojoj.
I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše telo njegovo, i ukopaše ga, metnuše ga u grob; i dođoše Isusu te javiše.
(Mt 14.1-12; Mk 6.14-29; Lk 9.7-9)
U to vreme dođe glas do Iroda četvorovlasnika o Isusu šta čini (jer Njegovo ime beše se razglasilo), i ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvih, a jedni da se Ilija pojavio, a jedni: To je prorok ili kao koji od proroka, ili je ustao koji od starih proroka.
A kad ču Irod reče: Jovana ja posekoh; ali ko je to o kome ja takva čudesa slušam? I željaše Ga videti. I reče slugama svojim: To je Jovan krstitelj koga sam ja posekao; on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa.
Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi, žene Filipa brata svog, jer se oženi njom. Jer Jovan govoraše Irodu: Ne možeš ti imati žene brata svog.
A Irodijada rasrdi se na njega, i htede da ga ubije, ali ne mogaše. Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovek pravedan i svet, i čuvaše ga; i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
I dogodi se dan zgodan, kad beše dan rođenja Irodovog, kad Irod davaše večeru knezovima svojim i vojvodama i starešinama galilejskim. I ušavši kći Irodijadina igra pred njima i ugodi Irodu i gostima njegovim. Zato i s kletvom obeća joj dati šta god zaište. Reče car devojci: Išti u mene šta god hoćeš, i daću ti. I zakle joj se: Šta god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do pola carstva mog.
A ona izašavši reče materi svojoj: Šta ću iskati? A ona reče: Glavu Jovana krstitelja.
I odmah ušavši brzo k caru, naučena od matere svoje zaiska govoreći: Daj mi ovde sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
I zabrinu se car; ali kletve radi i i gostiju svojih koji se gošćahu s njim, ne hte joj odreći i zapovedi joj dati.
I odmah posla car dželata, i zapovedi da donese glavu njegovu. A on otišavši poseče ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade devojci, a devojka dade je materi svojoj.
I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše telo njegovo, i ukopaše ga, metnuše ga u grob; i dođoše Isusu te javiše.
MATEJ: 14.1 U to vreme dođe glas do Iroda četvorovlasnika o Isusu; 14.2 I reče slugama svojim: To je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa. 14.6 A kad beše dan rođenja Irodovog, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. 14.7 Zato i s kletvom obeća joj dati šta god zaište. 14.8 A ona naučena od matere svoje: Daj mi, reče, ovde na krugu glavu Jovana krstitelja. 14.9 I zabrinu se car; ali kletve radi i onih koji se gošćahu s njim, zapovedi joj dati. 14.10 I posla te posekoše Jovana u tamnici. 14.11 I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše devojci, i odnese je materi svojoj. 14.12 I došavši učenici njegovi, uzeše telo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše. |
MARKO: 6.14 I začu car Irod za Isusa (jer Njegovo ime beše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvih usta, zato čini čudesa. 6.15 Drugi govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok ili kao koji od proroka. 6.16 A kad ču Irod, reče: To je Jovan koga sam ja posekao, on usta iz mrtvih. 6.17 Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi, žene Filipa brata svog, jer se oženi njom. 6.18 Jer Jovan govoraše Irodu: Ne možeš ti imati žene brata svog. 6.19 A Irodijada rasrdi se na njega, i htede da ga ubije, ali ne mogaše. 6.20 Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovek pravedan i svet, i čuvaše ga; i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše. 6.21 I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svog rođenja davaše večeru knezovima svojim i vojvodama i starešinama galilejskim. 6.22 I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovim reče car devojci: Išti u mene šta god hoćeš, i daću ti. 6.23 I zakle joj se: Šta god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do pola carstva mog. 6.24 A ona izašavši reče materi svojoj: Šta ću iskati? A ona reče: Glavu Jovana krstitelja. 6.25 I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: Hoću da mi daš, sad na krugu, glavu Jovana krstitelja. 6.26 I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojih ne hte joj odreći. 6.27 I odmah posla car dželata, i zapovedi da donese glavu njegovu. 6.28 A on otišavši poseče ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade devojci, a devojka dade je materi svojoj. 6.29 I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše telo njegovo, i metnuše ga u grob. |
LUKA: 9.7 A kad ču Irod četvorovlasnik šta On čini, ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvih, 9.8 A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starih proroka. 9.9 I reče Irod: Jovana ja posekoh; ali ko je to o kome ja takva čudesa slušam? I željaše Ga videti. |