4 Nagoveštenje rođenja Jovana Krstitelja
(Luka 1.5-25)
U vreme Iroda cara judejskog beše neki sveštenik od reda Avijinog, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronovog, po imenu Jelisaveta. A behu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovestima i uredbama Gospodnjim bez mane. I ne imahu dece; jer Jelisaveta beše nerotkinja, i behu oboje već stari.
I dogodi se, kad on služaše po svom redu pred Bogom, da po običaju sveštenstva dođe na njega da iziđe u crkvu Gospodnju da kadi. I sve mnoštvo naroda beše napolju i moljaše se Bogu u vreme kađenja. A njemu se pokaza anđeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionog. I kad ga vide Zarija uplaši se i strah napade na nj.
A anđeo reče mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadeni mu ime Jovan. I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju.Jer će biti veliki pred Bogom, i neće piti vina ni sikera; i napuniće se Duha Svetog još u utrobi matere svoje; I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovom; I on će napred doći pred Njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k deci i nevernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
I reče Zarija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer sam star i žena je moja vremenita.
I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
I evo, onemećeš i nećeš moći govoriti do onog dana dok se to ne zbude; jer nisi verovao mojim rečima koje će se zbiti u svoje vreme.
I narod čekaše Zariju, i čuđahu se što se zabavi u crkvi. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumeše da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nem. I kad se navršiše dani njegove službe otide kući svojoj.
A posle ovih dana, zatrudne Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet meseci govoreći: Tako mi učini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora među ljudima.
(Luka 1.5-25)
U vreme Iroda cara judejskog beše neki sveštenik od reda Avijinog, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronovog, po imenu Jelisaveta. A behu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovestima i uredbama Gospodnjim bez mane. I ne imahu dece; jer Jelisaveta beše nerotkinja, i behu oboje već stari.
I dogodi se, kad on služaše po svom redu pred Bogom, da po običaju sveštenstva dođe na njega da iziđe u crkvu Gospodnju da kadi. I sve mnoštvo naroda beše napolju i moljaše se Bogu u vreme kađenja. A njemu se pokaza anđeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionog. I kad ga vide Zarija uplaši se i strah napade na nj.
A anđeo reče mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadeni mu ime Jovan. I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju.Jer će biti veliki pred Bogom, i neće piti vina ni sikera; i napuniće se Duha Svetog još u utrobi matere svoje; I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovom; I on će napred doći pred Njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k deci i nevernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
I reče Zarija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer sam star i žena je moja vremenita.
I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
I evo, onemećeš i nećeš moći govoriti do onog dana dok se to ne zbude; jer nisi verovao mojim rečima koje će se zbiti u svoje vreme.
I narod čekaše Zariju, i čuđahu se što se zabavi u crkvi. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumeše da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nem. I kad se navršiše dani njegove službe otide kući svojoj.
A posle ovih dana, zatrudne Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet meseci govoreći: Tako mi učini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora među ljudima.