Nepošteni pristav
(Lk 16.1-18)
A učenicima svojim govoraše: Beše jedan čovek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje.
I dozvavši ga reče mu: Šta ovo ja čujem za tebe? Daj račun kako si kućio kuću: jer više ne možeš kućom upravljati.
A pristav od kuće reče u sebi: Šta ću činiti? Gospodar moj uzima od mene upravljanje kuće: kopati ne mogu, prositi stidim se. Znam šta ću činiti da bi me primili u kuće svoje kad mi se oduzme upravljanje kuće.
I dozvavši redom dužnike gospodara svog reče prvom: Koliko si dužan gospodaru mom?
A on reče: Sto oka ulja. I reče mu: Uzmi pismo svoje i sedi brzo te napiši pedeset.
A potom reče drugom: A ti koliko si dužan? A on reče: Sto oka pšenice. I reče mu: Uzmi pismo svoje i napiši osamdeset.
I pohvali gospodar nevernog pristava što mudro učini; jer su sinovi ovog veka mudriji od sinova videla u svom naraštaju.
I ja vama kažem: načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom, da bi vas kad osiromašite primili u večne kuće.Koji je veran u malom i u mnogom je veran; a ko je neveran u malom i u mnogom je neveran. Ako dakle u nepravednom bogatstvu verni ne biste, ko će vam u istinom verovati? I ako u tuđem ne biste verni, ko će vam dati vaše?
Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili će na jednog mrzeti, a drugog ljubiti, ili će jednog voleti a za drugog ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
A ovo sve slušahu i fariseji, koji behu srebroljupci, i rugahu Mu se.
I reče im: Vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer šta je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom.
Zakon i proroci su do Jovana; odsele se carstvo Božije propoveda jevanđeljem, i svaki navaljuje da uđe u njega.
Lakše je, pak, nebu i zemlji proći negoli jednoj titli iz zakona propasti.
Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i koji se ženi puštenicom, preljubu čini.
(Lk 16.1-18)
A učenicima svojim govoraše: Beše jedan čovek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje.
I dozvavši ga reče mu: Šta ovo ja čujem za tebe? Daj račun kako si kućio kuću: jer više ne možeš kućom upravljati.
A pristav od kuće reče u sebi: Šta ću činiti? Gospodar moj uzima od mene upravljanje kuće: kopati ne mogu, prositi stidim se. Znam šta ću činiti da bi me primili u kuće svoje kad mi se oduzme upravljanje kuće.
I dozvavši redom dužnike gospodara svog reče prvom: Koliko si dužan gospodaru mom?
A on reče: Sto oka ulja. I reče mu: Uzmi pismo svoje i sedi brzo te napiši pedeset.
A potom reče drugom: A ti koliko si dužan? A on reče: Sto oka pšenice. I reče mu: Uzmi pismo svoje i napiši osamdeset.
I pohvali gospodar nevernog pristava što mudro učini; jer su sinovi ovog veka mudriji od sinova videla u svom naraštaju.
I ja vama kažem: načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom, da bi vas kad osiromašite primili u večne kuće.Koji je veran u malom i u mnogom je veran; a ko je neveran u malom i u mnogom je neveran. Ako dakle u nepravednom bogatstvu verni ne biste, ko će vam u istinom verovati? I ako u tuđem ne biste verni, ko će vam dati vaše?
Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili će na jednog mrzeti, a drugog ljubiti, ili će jednog voleti a za drugog ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
A ovo sve slušahu i fariseji, koji behu srebroljupci, i rugahu Mu se.
I reče im: Vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer šta je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom.
Zakon i proroci su do Jovana; odsele se carstvo Božije propoveda jevanđeljem, i svaki navaljuje da uđe u njega.
Lakše je, pak, nebu i zemlji proći negoli jednoj titli iz zakona propasti.
Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i koji se ženi puštenicom, preljubu čini.