08 Svrhovitost
U prirodi postoji svrhovitost, cilj, smisao u ponašanju životinja i biljaka, koji ukazuje da je neko biće van bezlične, neintelegentne prirode moralo da unese svrhu u ponašanje živih bića. Mnoge neinteligentne životinje čine nešto što zahteva znanje koje nisu mogle same da razviju.
U Bibliji piše: "Zapitaj stoku, naučiće te; ili ptice nebeske, kazaće ti. Ili se razgovori sa zemljom, naučiće te, i ribe će ti morske propovediti. Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to učinila?"Jov 12.7-9 Pogledajmo životinjski svet da vidimo šta možemo da zaključimo iz njega.
Recimo, kod socijalnih insekata (mravi, pčele, ose) zapažamo kolektivnu inteligenciju.
Kolektivnom inteligencijom se postiže neki zajednički cilj, neka svrha. Odakle sklad u mravinjaku i košnici? Socijalno ponašanje mrava i pčela je problem za evoluciju. Zašto su se od usamljeničkog života borbe za opstanak udružili u koloniju? Umesto da se bore za svoj opstanak, u stanju su da žrtvuju svoj život za odbranu košnice. Odakle ova kolektivna svest? Zašto pčele i mravi ginu za dobrobit kolonije, kad bi po evoluciji trebalo da se bore za svoj opstanak?
Zamislite šahovsku tablu, i jednu figuru koja se nalazi na njoj. Ako dete obori šahovsku figuru, to je neosmišljena pojava. Međutim, ako velemajstor povuče smisaoni potez, jasno nam je da dete to ne može da uradi, jer ono ne shvata pravila igre. Kad vidimo da je baš taj potez učinio da jedan protivnik matira drugog, mi znamo da iza te pojave stoji inteligencija. Naš svet izgleda kao šahovska tabla na kojoj s jedne strane velemajstor povlači mudre poteze, a sa druge strane ljudi ruše figure i kvare smisao koji u svetu postoji. U svemu oko nas se vidi namera a ne slučajnost.
Zemlja je udaljena od Sunca 150 miliona km. Da je Sunce bliže ispeklo bi nas, a da je dalje zaledili bi smo se.
Seme svake biljke istovremeno raste i na gore i na dole, u suprotnim smerovima. Koren da bi crpao vodu i hranu, stablo da bi upijalo sunce i kiseonik. Bez obzira kako okrenete seme, koren uvek ide na gore a stablo na dole.
Slepi miš može u stotom delu sekunde da napravi razliku između biljke i insekta, jer pušta zvuke koje mi ne čujemo, a zatim na osnovu odjeka prepoznaje osobine predmeta od kojeg se zvuk odbio. On u svojoj glavi ima veoma složeni analizator zvukova mikro veličine, čiju tehnologiju su ljudi bledo iskopirali u vidu radara. Slika koju njegov mozak stvara u deliću sekunde je tehnologija koja sigurno ima inteligentni izvor.
Biljka juka, ili "Španski bajonet" ima tučak sakriven duboko unutar jednog tubusa. Deo koji treba da primi polenov prah sakriven je unutar tubusa, tako da juka ne može da bude oprašena vetrom ni insektima (osim jednog). Čak i studenti biologije nekad ne mogu da pronađu tučak juke.
Ako je tačna teorija o evoluciji, onda pred sobom imamo nešto čudno - da jedna biljka čini vrlo rizičnom i teškom svoju egzistenciju, svoje širenje i svoj opstanak. Ona prosto otežava svoje oplođenje time što sakriva deo za oprašivanje.
Međutim, za njen opstanak nema nikakvih problema, zato što postoji specijalni insekt koji se zove pronuba yuccasela. Ovaj mali leptirić se ponaša kao da je učio morfologiju biljaka. On doleti na cvet, uđe unutra i iz prašničkih kesica skupi polen i od njega formira lopticu. Onda on sa ove biljke preleti na cvet druge juke. Dakle, kao da zna genetiku, da nije dobro da vrši oplođenje iste biljke sopstvenim polenom, on leti na drugu biljku, ulazi ponovo u cvet i polaže jaja u plodnik ovog cveta. Zašto ne položi jaja, recimo u listove perianta, u krunične listove? Odkud ona zna da baš tamo treba da položi svoja jaja? Sve njene radnje podrazumevaju određena znanja. Ona polaže jaja u plodnik zato što se tu nalaze semeni zametci.
Da bi postigli određenu svrhu (oprašivanje jedne specifične biljke), mora da postoji izvesno znanje. U ovom slučaju mora postojati znanje da se u tubusu ove biljke nalazi deo na kome polenov prah može da proklija i da se izvrši oplođenje. Dakle, krajnji cilj koji podrazumeva određena znanja. A, znanja, jasno, nema bez razuma. Međutim, oprašivanje vrši nesvesni organizam koji nema znanja.
Kako da objasnimo ovu pojavu? Kako je ovaj proces nastao? Kako su juki sazrevala semena dok se nije pojavio ovaj leptirić? Da pogledamo ovo iz ugla evolucije. Recimo da je juka nastala od biljke koja je imala prost cvet koji opstaje bez problema. Zašto da se on sad menja? Zašto da rizikuje? Zašto da oteža oprašivanje i svoj opstanak? Vrlo je teško, prosto nemoguće, izbeći zaključak da je sve ovo uredio Stvoritelj.
Insekt "pčelovuk" napada pčelu, tako što je ubode tačno u poždrelnu gangliju i ubrizga joj "anastetik", tako da ostane nesposobna za bilo kakav pokret. To je neverovatno, kao da jedan insekt poznaje anatomiju drugog insekta! Pre nego što pčelovuk odnese pčelu da bude hrana njegovim larvama, on izvuče sav med iz pčele. On nije sebičan, nego "zna" da je med otrovan za njegovu larvu! Otkud on to zna? Jasno je da pčelovuk to ne čini svesno i da se on nije "prilagodio" evolucijom. Prosto je nemoguće zamisliti realne mehanizme kojima bi došlo do izgradnje takvog ponašanja.
Riba granion se ponaša kao da zna mesečeve mene. Postoje dve plime. Jedna za vreme punog meseca i jedna za vreme mladog meseca, u razmaku od 14 dana. Plima za vreme mladog meseca je kraća, a ona za vreme punog meseca je duža. Jata ovih riba 2 dana posle punog meseca, to jest posle velike plime, kad počne oseka polože svoja jaja i sa osekom se vrate u more. Birajući baš ovo vreme, (govoreći ljudskim rečnikom) one su sigurne da voda neće odneti ikru, jer je svakim sledećim danom plima sve kraća. Za dve nedelje, kad nastupi sledeća plima, ona dosegne larve tačno u vreme kad se izležu i ponese ih u more. Ovo opet podrazumeva određena znanja. Recimo ako bi ova riba položila svoja jaja kada je maksimum plime, larva bi uginula jer bi ih plima dosegnula prekasno. Tako ne bi bio postignut cilj, ne bi bila ostvarena svrha. Ipak, ova riba radi kao da dobro poznaje Mesečeve mene.
Da li je ona to mogla da nauči putem slučajnih pokušaja i pogrešaka? Nikakva evolucionistička teorija "pokušaja i pogrešaka", ne može zadovoljavajuće da objasni smisaono, svrhovito ponašanje nesvesnih, neinteligentnih životinja. Svaki slučajan pokušaj donosi smrt. Ako bi riba slučajno uspela da pronađe tačan dan za polaganje jaja, svoj uspeh ne bi mogla da prenese sledećoj generaciji, jer se stečene osobine ne nasleđuju.
Mimikrija je pojava da jedna vrsta "imitira" osobine druge vrste kako bi joj bio olakšan opstanak. Tako neke bube zbog svog "opasnog" izgleda mogu da neotkrivene žive usred svojih neprijatelja. Postoji pauk koji imitira mrave. Pošto ima 6 nogu a mravi 4, pauk podigne prednje dve noge da bi izgledale kao "antene" na glavi mrava. Kad jedan pustinjski gušter otvori usta, on izgleda kao mali pustinjski cvet. Neke životinje imitiraju neprijatelje svojih neprijatelja.
U prirodi, naročito u biljnom i životinjskom svetu, postoji beskrajno mnoštvo osmišljenih planova i projekata. Postojanje plana ukazuje na planera, projektanta koji je to zamislio i ostvario. Nasumično, slučajno kombinovanje atoma ili ćelija ne može da stvori uređeno, organizovano živo biće.
Suprotno borbi za održanje, postoji udruživanje životinja. Npr. šareni rak čistač u Bahamima čisti ribice od parazita. Ribe staju u red za čekanje, i puštaju da im rak čisti čak i škrge, iako ih to dovodi u životnu opasnost. Kako je rod miroljubivih, plašljivih i slabih srna, ovaca ili zečeva uspeo da preživi evoluciju, dok su mnoge vrste agresivnih i opasnih gmizavaca i zveri nestale? Kako slepa slučajnost može da stvori oko koje vidi, prilagođava fokus za daljinu i količinu svetlosti?
Čovek svojim ponašanjem ostvaruje neku svrhu. Uvek iza svrhe i cilja stoji razum. Kada vidimo da su crepovi poređani na krovu, mi tačno znamo da iza toga stoji određena logika inteligentne osobe. To je zato da krov ne bi prokišnjavao. A kad vidimo kod neke ribe, kako su isto tako smisaono, hidrodinamično poređane krljušti, ko je kod njih to uradio? I tu postoji logika, namera. U ljudsku tvorevinu, logiku je uneo čovek. To je jasno. Ali ko je uneo logiku u prirodu?
Za 7 godina svaki deo mog organizma biće obnovljen novom materijom, dok će stari biti izbačeni. Ipak, ja sam ostao ja, zahvaljujući informaciji u genima, koji grade uvek moju strukturu, a ne neku drugu osobu.
Organi u telu obavljaju neku funkciju. Obavljanje funkcije ukazuje na postojanje namere, na svesno projektovanje.
Kako je slučajnost mogla da stvori suprotne polove i seksualnost? Međusobna privlačnost i način razmnožavanja živih bića ukazuje na planirano konstruisanje, a ne na slučajan raspored hemijskih elemenata.
Ljudsko telo je sklop funkcionalnosti i savršenstva. Hlorovodonična kiselina koja je toliko jaka da može da probuši tepih, ipak ne oštećuje naš želudac ako se zdravo hranimo. Jetra je mini fabrika, koja između ostalog luči fibrinogen i protrombin koji izazivaju zgrušavanje krvi u ranama. A da ne bi došlo do zgrušavanja krvi u krvnim sudovima, jetra luči i heparin koji to sprečava. Genijalno, zar ne? Jetra je laboratorija koja automatski trenutno analizira hemikalije, skladišti ih i transformiše prema potrebi.
Čulo dodira je jako važno za naš opstanak i funkcionisanje. Ruka ima oko 200 nervnih završetaka po cm2. Vrhovi prstiju su osetljiviji od bilo kog drugog dela tela, osim usana i jezika. Ko je predvideo takav raspored nervnih završetaka na mestima koja su nam najneophodnija? Mozak u sekundi prevodi mirisne signale da bi znali da li je nešto zagorelo ili miriše ljubičica, da li da brzo sklonimo tiganj ili da uživamo u mirisu. Kakav je to Genije smislio receptore koji prepoznaju mirise i ukuse, i selektivno ih odabiru da bi zaštitili naš život?
Naše oko je čudesni fotoaparat natprirodne tehnologije, koji je povezan na drugi "aparat" koji pamti ono što je "uslikano". Snažni mišići automatski modifikuju sočivo oka više hiljada puta dnevno iako mi toga nismo ni svesni. Slika se "razvija" trenutno, skoro čim je viđena, pa je naša reakcija trenutna. Čovek se hvali tehnologijom fotoaparata, a zaboravlja Genija koji nam je na poklon podario ova dva neverovatna objektiva i super brzu laboratoriju za analizu vizuelnih draži. Ljudi treba stalno da zahvaljuju svom Stvoritelju na pažnji i kreativnosti kojom nas je stvarao.
Šta tek da kažemo za mozak koji primi i pošalje bar 100.000 poruka u minuti? On vrši selekciju tih informacija, upoređuje ih, analizira, dešifruje, izvlači zaključke iz njih i šalje ih na skladištenje u memoriju. On obavlja taj veliki posao u tišini i samo se naizgled odmarajući za vreme našeg sna. Da li je moguće da mozak nastane sam od sebe?
Kad posmatramo embrionalni razvoj čoveka, superbrze procese koji se odvijaju bez naše svesti i volje, kad vidimo da svaka ćelija ljudskog organizma, hromozomi i sve ostalo, ima određeni cilj, jasno nam je da je u nas cilj i smisao uneo Stvoritelj.
Samo neki ljudi dopuštaju da njihov život nema cilj, uprkos tome što celi njihov organizam i svaka ćelija ima određeni cilj.
Postoje ljudi koji govore da u prirodi postoje pojave koje nemaju svrhu. Zašto postoje pustinje i polarni predeli? Pogrešno je to što ljudi misle da je njihova lična korist jedina svrha u prirodi. Ljudi bi voleli da na Antarktiku seju pšenicu, pa zato kažu da Antarktik nema svrhu. Nered u prirodi može postojati samo zato što su ljudi uneli nered u ono što je bilo savršeno stvoreno.
Zamislite kompozitora koji napiše muzičko remek - delo. Ako njegovu kompoziciju orkestar loše odsvira, da li je za to kriv kompozitor? Tako ni Bog nije kriv što mi ljudi loše rukovodimo planetom koja nam je poverena.
Postoji priča o lenjivcu koji je ležao pod velikim hrastom i razmišljao o svrsi života: "Ovaj svet je skroz nakaradno postavljen. Evo, čemu on služi ovaj veliki hrast? Proizvodi ovako mali žir, a ovoliki hrast. Trebalo bi da proizvodi plod velik barem kao bundeva". U tom momentu padne mu jedan žir pravo na glavu. Lenjivac je tada priznao kako je priroda fantastično uređena. Zamislite da mu je na glavu pao žir veličine bundeve. On više ne bi razmišljao o svrsi života.
Pre nego što krenemo da kritikujemo Boga koji je stvorio svet, treba dobro da razmislimo šta smo mi radimo u tom svetu, da li naš život ima smisao i ispravan cilj.
Pošto životinje nemaju intelegenciju da osmisle svoje ponašanje da ima svrhu nego se ponašaju onako kako im je zacrtano u genima, to znači da je morala da postoji osoba koja je taj smisao unela u životinju i programirala je da joj ponašanje bude logično. Jedino čovek ima intelegenciju i slobodnu volju, pa zato često izabere loš cilj i besmisao, nasuprot volje njegovog Tvorca. Nesvesne biljke i životinje koje ostvaruju neki cilj, upozoravaju čoveka na Boga koji nas je stvorio. Svaka ćelija ostvaruje svrhu svog postojanja čak i u čoveku čiji je život besciljan. Evoluciona teorija pokušaja i pogrešaka ne može da objasni ovu 100% preciznost
U Bibliji piše: "Zapitaj stoku, naučiće te; ili ptice nebeske, kazaće ti. Ili se razgovori sa zemljom, naučiće te, i ribe će ti morske propovediti. Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to učinila?"Jov 12.7-9 Pogledajmo životinjski svet da vidimo šta možemo da zaključimo iz njega.
Recimo, kod socijalnih insekata (mravi, pčele, ose) zapažamo kolektivnu inteligenciju.
Kolektivnom inteligencijom se postiže neki zajednički cilj, neka svrha. Odakle sklad u mravinjaku i košnici? Socijalno ponašanje mrava i pčela je problem za evoluciju. Zašto su se od usamljeničkog života borbe za opstanak udružili u koloniju? Umesto da se bore za svoj opstanak, u stanju su da žrtvuju svoj život za odbranu košnice. Odakle ova kolektivna svest? Zašto pčele i mravi ginu za dobrobit kolonije, kad bi po evoluciji trebalo da se bore za svoj opstanak?
Zamislite šahovsku tablu, i jednu figuru koja se nalazi na njoj. Ako dete obori šahovsku figuru, to je neosmišljena pojava. Međutim, ako velemajstor povuče smisaoni potez, jasno nam je da dete to ne može da uradi, jer ono ne shvata pravila igre. Kad vidimo da je baš taj potez učinio da jedan protivnik matira drugog, mi znamo da iza te pojave stoji inteligencija. Naš svet izgleda kao šahovska tabla na kojoj s jedne strane velemajstor povlači mudre poteze, a sa druge strane ljudi ruše figure i kvare smisao koji u svetu postoji. U svemu oko nas se vidi namera a ne slučajnost.
Zemlja je udaljena od Sunca 150 miliona km. Da je Sunce bliže ispeklo bi nas, a da je dalje zaledili bi smo se.
Seme svake biljke istovremeno raste i na gore i na dole, u suprotnim smerovima. Koren da bi crpao vodu i hranu, stablo da bi upijalo sunce i kiseonik. Bez obzira kako okrenete seme, koren uvek ide na gore a stablo na dole.
Slepi miš može u stotom delu sekunde da napravi razliku između biljke i insekta, jer pušta zvuke koje mi ne čujemo, a zatim na osnovu odjeka prepoznaje osobine predmeta od kojeg se zvuk odbio. On u svojoj glavi ima veoma složeni analizator zvukova mikro veličine, čiju tehnologiju su ljudi bledo iskopirali u vidu radara. Slika koju njegov mozak stvara u deliću sekunde je tehnologija koja sigurno ima inteligentni izvor.
Biljka juka, ili "Španski bajonet" ima tučak sakriven duboko unutar jednog tubusa. Deo koji treba da primi polenov prah sakriven je unutar tubusa, tako da juka ne može da bude oprašena vetrom ni insektima (osim jednog). Čak i studenti biologije nekad ne mogu da pronađu tučak juke.
Ako je tačna teorija o evoluciji, onda pred sobom imamo nešto čudno - da jedna biljka čini vrlo rizičnom i teškom svoju egzistenciju, svoje širenje i svoj opstanak. Ona prosto otežava svoje oplođenje time što sakriva deo za oprašivanje.
Međutim, za njen opstanak nema nikakvih problema, zato što postoji specijalni insekt koji se zove pronuba yuccasela. Ovaj mali leptirić se ponaša kao da je učio morfologiju biljaka. On doleti na cvet, uđe unutra i iz prašničkih kesica skupi polen i od njega formira lopticu. Onda on sa ove biljke preleti na cvet druge juke. Dakle, kao da zna genetiku, da nije dobro da vrši oplođenje iste biljke sopstvenim polenom, on leti na drugu biljku, ulazi ponovo u cvet i polaže jaja u plodnik ovog cveta. Zašto ne položi jaja, recimo u listove perianta, u krunične listove? Odkud ona zna da baš tamo treba da položi svoja jaja? Sve njene radnje podrazumevaju određena znanja. Ona polaže jaja u plodnik zato što se tu nalaze semeni zametci.
Da bi postigli određenu svrhu (oprašivanje jedne specifične biljke), mora da postoji izvesno znanje. U ovom slučaju mora postojati znanje da se u tubusu ove biljke nalazi deo na kome polenov prah može da proklija i da se izvrši oplođenje. Dakle, krajnji cilj koji podrazumeva određena znanja. A, znanja, jasno, nema bez razuma. Međutim, oprašivanje vrši nesvesni organizam koji nema znanja.
Kako da objasnimo ovu pojavu? Kako je ovaj proces nastao? Kako su juki sazrevala semena dok se nije pojavio ovaj leptirić? Da pogledamo ovo iz ugla evolucije. Recimo da je juka nastala od biljke koja je imala prost cvet koji opstaje bez problema. Zašto da se on sad menja? Zašto da rizikuje? Zašto da oteža oprašivanje i svoj opstanak? Vrlo je teško, prosto nemoguće, izbeći zaključak da je sve ovo uredio Stvoritelj.
Insekt "pčelovuk" napada pčelu, tako što je ubode tačno u poždrelnu gangliju i ubrizga joj "anastetik", tako da ostane nesposobna za bilo kakav pokret. To je neverovatno, kao da jedan insekt poznaje anatomiju drugog insekta! Pre nego što pčelovuk odnese pčelu da bude hrana njegovim larvama, on izvuče sav med iz pčele. On nije sebičan, nego "zna" da je med otrovan za njegovu larvu! Otkud on to zna? Jasno je da pčelovuk to ne čini svesno i da se on nije "prilagodio" evolucijom. Prosto je nemoguće zamisliti realne mehanizme kojima bi došlo do izgradnje takvog ponašanja.
Riba granion se ponaša kao da zna mesečeve mene. Postoje dve plime. Jedna za vreme punog meseca i jedna za vreme mladog meseca, u razmaku od 14 dana. Plima za vreme mladog meseca je kraća, a ona za vreme punog meseca je duža. Jata ovih riba 2 dana posle punog meseca, to jest posle velike plime, kad počne oseka polože svoja jaja i sa osekom se vrate u more. Birajući baš ovo vreme, (govoreći ljudskim rečnikom) one su sigurne da voda neće odneti ikru, jer je svakim sledećim danom plima sve kraća. Za dve nedelje, kad nastupi sledeća plima, ona dosegne larve tačno u vreme kad se izležu i ponese ih u more. Ovo opet podrazumeva određena znanja. Recimo ako bi ova riba položila svoja jaja kada je maksimum plime, larva bi uginula jer bi ih plima dosegnula prekasno. Tako ne bi bio postignut cilj, ne bi bila ostvarena svrha. Ipak, ova riba radi kao da dobro poznaje Mesečeve mene.
Da li je ona to mogla da nauči putem slučajnih pokušaja i pogrešaka? Nikakva evolucionistička teorija "pokušaja i pogrešaka", ne može zadovoljavajuće da objasni smisaono, svrhovito ponašanje nesvesnih, neinteligentnih životinja. Svaki slučajan pokušaj donosi smrt. Ako bi riba slučajno uspela da pronađe tačan dan za polaganje jaja, svoj uspeh ne bi mogla da prenese sledećoj generaciji, jer se stečene osobine ne nasleđuju.
Mimikrija je pojava da jedna vrsta "imitira" osobine druge vrste kako bi joj bio olakšan opstanak. Tako neke bube zbog svog "opasnog" izgleda mogu da neotkrivene žive usred svojih neprijatelja. Postoji pauk koji imitira mrave. Pošto ima 6 nogu a mravi 4, pauk podigne prednje dve noge da bi izgledale kao "antene" na glavi mrava. Kad jedan pustinjski gušter otvori usta, on izgleda kao mali pustinjski cvet. Neke životinje imitiraju neprijatelje svojih neprijatelja.
U prirodi, naročito u biljnom i životinjskom svetu, postoji beskrajno mnoštvo osmišljenih planova i projekata. Postojanje plana ukazuje na planera, projektanta koji je to zamislio i ostvario. Nasumično, slučajno kombinovanje atoma ili ćelija ne može da stvori uređeno, organizovano živo biće.
Suprotno borbi za održanje, postoji udruživanje životinja. Npr. šareni rak čistač u Bahamima čisti ribice od parazita. Ribe staju u red za čekanje, i puštaju da im rak čisti čak i škrge, iako ih to dovodi u životnu opasnost. Kako je rod miroljubivih, plašljivih i slabih srna, ovaca ili zečeva uspeo da preživi evoluciju, dok su mnoge vrste agresivnih i opasnih gmizavaca i zveri nestale? Kako slepa slučajnost može da stvori oko koje vidi, prilagođava fokus za daljinu i količinu svetlosti?
Čovek svojim ponašanjem ostvaruje neku svrhu. Uvek iza svrhe i cilja stoji razum. Kada vidimo da su crepovi poređani na krovu, mi tačno znamo da iza toga stoji određena logika inteligentne osobe. To je zato da krov ne bi prokišnjavao. A kad vidimo kod neke ribe, kako su isto tako smisaono, hidrodinamično poređane krljušti, ko je kod njih to uradio? I tu postoji logika, namera. U ljudsku tvorevinu, logiku je uneo čovek. To je jasno. Ali ko je uneo logiku u prirodu?
Za 7 godina svaki deo mog organizma biće obnovljen novom materijom, dok će stari biti izbačeni. Ipak, ja sam ostao ja, zahvaljujući informaciji u genima, koji grade uvek moju strukturu, a ne neku drugu osobu.
Organi u telu obavljaju neku funkciju. Obavljanje funkcije ukazuje na postojanje namere, na svesno projektovanje.
Kako je slučajnost mogla da stvori suprotne polove i seksualnost? Međusobna privlačnost i način razmnožavanja živih bića ukazuje na planirano konstruisanje, a ne na slučajan raspored hemijskih elemenata.
Ljudsko telo je sklop funkcionalnosti i savršenstva. Hlorovodonična kiselina koja je toliko jaka da može da probuši tepih, ipak ne oštećuje naš želudac ako se zdravo hranimo. Jetra je mini fabrika, koja između ostalog luči fibrinogen i protrombin koji izazivaju zgrušavanje krvi u ranama. A da ne bi došlo do zgrušavanja krvi u krvnim sudovima, jetra luči i heparin koji to sprečava. Genijalno, zar ne? Jetra je laboratorija koja automatski trenutno analizira hemikalije, skladišti ih i transformiše prema potrebi.
Čulo dodira je jako važno za naš opstanak i funkcionisanje. Ruka ima oko 200 nervnih završetaka po cm2. Vrhovi prstiju su osetljiviji od bilo kog drugog dela tela, osim usana i jezika. Ko je predvideo takav raspored nervnih završetaka na mestima koja su nam najneophodnija? Mozak u sekundi prevodi mirisne signale da bi znali da li je nešto zagorelo ili miriše ljubičica, da li da brzo sklonimo tiganj ili da uživamo u mirisu. Kakav je to Genije smislio receptore koji prepoznaju mirise i ukuse, i selektivno ih odabiru da bi zaštitili naš život?
Naše oko je čudesni fotoaparat natprirodne tehnologije, koji je povezan na drugi "aparat" koji pamti ono što je "uslikano". Snažni mišići automatski modifikuju sočivo oka više hiljada puta dnevno iako mi toga nismo ni svesni. Slika se "razvija" trenutno, skoro čim je viđena, pa je naša reakcija trenutna. Čovek se hvali tehnologijom fotoaparata, a zaboravlja Genija koji nam je na poklon podario ova dva neverovatna objektiva i super brzu laboratoriju za analizu vizuelnih draži. Ljudi treba stalno da zahvaljuju svom Stvoritelju na pažnji i kreativnosti kojom nas je stvarao.
Šta tek da kažemo za mozak koji primi i pošalje bar 100.000 poruka u minuti? On vrši selekciju tih informacija, upoređuje ih, analizira, dešifruje, izvlači zaključke iz njih i šalje ih na skladištenje u memoriju. On obavlja taj veliki posao u tišini i samo se naizgled odmarajući za vreme našeg sna. Da li je moguće da mozak nastane sam od sebe?
Kad posmatramo embrionalni razvoj čoveka, superbrze procese koji se odvijaju bez naše svesti i volje, kad vidimo da svaka ćelija ljudskog organizma, hromozomi i sve ostalo, ima određeni cilj, jasno nam je da je u nas cilj i smisao uneo Stvoritelj.
Samo neki ljudi dopuštaju da njihov život nema cilj, uprkos tome što celi njihov organizam i svaka ćelija ima određeni cilj.
Postoje ljudi koji govore da u prirodi postoje pojave koje nemaju svrhu. Zašto postoje pustinje i polarni predeli? Pogrešno je to što ljudi misle da je njihova lična korist jedina svrha u prirodi. Ljudi bi voleli da na Antarktiku seju pšenicu, pa zato kažu da Antarktik nema svrhu. Nered u prirodi može postojati samo zato što su ljudi uneli nered u ono što je bilo savršeno stvoreno.
Zamislite kompozitora koji napiše muzičko remek - delo. Ako njegovu kompoziciju orkestar loše odsvira, da li je za to kriv kompozitor? Tako ni Bog nije kriv što mi ljudi loše rukovodimo planetom koja nam je poverena.
Postoji priča o lenjivcu koji je ležao pod velikim hrastom i razmišljao o svrsi života: "Ovaj svet je skroz nakaradno postavljen. Evo, čemu on služi ovaj veliki hrast? Proizvodi ovako mali žir, a ovoliki hrast. Trebalo bi da proizvodi plod velik barem kao bundeva". U tom momentu padne mu jedan žir pravo na glavu. Lenjivac je tada priznao kako je priroda fantastično uređena. Zamislite da mu je na glavu pao žir veličine bundeve. On više ne bi razmišljao o svrsi života.
Pre nego što krenemo da kritikujemo Boga koji je stvorio svet, treba dobro da razmislimo šta smo mi radimo u tom svetu, da li naš život ima smisao i ispravan cilj.
Pošto životinje nemaju intelegenciju da osmisle svoje ponašanje da ima svrhu nego se ponašaju onako kako im je zacrtano u genima, to znači da je morala da postoji osoba koja je taj smisao unela u životinju i programirala je da joj ponašanje bude logično. Jedino čovek ima intelegenciju i slobodnu volju, pa zato često izabere loš cilj i besmisao, nasuprot volje njegovog Tvorca. Nesvesne biljke i životinje koje ostvaruju neki cilj, upozoravaju čoveka na Boga koji nas je stvorio. Svaka ćelija ostvaruje svrhu svog postojanja čak i u čoveku čiji je život besciljan. Evoluciona teorija pokušaja i pogrešaka ne može da objasni ovu 100% preciznost