Poziv kod mora
(Mt 4.18-22; Mk 1.16-20; Lk 5.1-11)
Jedanput pak, kad narod naleže k Njemu da slušaju reč Božiju On stajaše kod jezera genisaretskog. I idući pokraj mora galilejskog vide dve lađe gde stoje u kraju, a ribari behu izišli iz njih i ispirahu mreže. I vide dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegovog, gde bacaju mreže u more, jer behu ribari.
I uđe u jednu od lađa koja beše Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sedavši učaše narod iz lađe. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.
I odgovarajući Simon reče Mu: Učitelju! Svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po Tvojoj reči baciću mrežu.
I učinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodreše. I namagoše na društvo koje beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se gotovo potope.
A kad vide Simon Petar, pripade ka kolenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode! Ja sam čovek grešan. Jer beše ušao strah u njega i u sve koji behu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim. A oni taj čas (odmah) ostavivši mreže svoje i za Njim otidoše (pođoše).
I otišavši malo odatle vide druga dva brata, Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog, koji behu drugovi Simonovi, u lađi sa Zevedejem ocem njihovim gde krpe mreže svoje, I odmah pozva ih. A oni taj čas ostaviše lađu i oca svog Zevedeja u lađi s najamnicima, pođoše (otidoše) za Njim.
I reče Isus Simonu: Ne boj se; odsele ćeš ljude loviti. I izvukavši obe lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za Njim
(Mt 4.18-22; Mk 1.16-20; Lk 5.1-11)
Jedanput pak, kad narod naleže k Njemu da slušaju reč Božiju On stajaše kod jezera genisaretskog. I idući pokraj mora galilejskog vide dve lađe gde stoje u kraju, a ribari behu izišli iz njih i ispirahu mreže. I vide dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegovog, gde bacaju mreže u more, jer behu ribari.
I uđe u jednu od lađa koja beše Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sedavši učaše narod iz lađe. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.
I odgovarajući Simon reče Mu: Učitelju! Svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po Tvojoj reči baciću mrežu.
I učinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodreše. I namagoše na društvo koje beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se gotovo potope.
A kad vide Simon Petar, pripade ka kolenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode! Ja sam čovek grešan. Jer beše ušao strah u njega i u sve koji behu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim. A oni taj čas (odmah) ostavivši mreže svoje i za Njim otidoše (pođoše).
I otišavši malo odatle vide druga dva brata, Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog, koji behu drugovi Simonovi, u lađi sa Zevedejem ocem njihovim gde krpe mreže svoje, I odmah pozva ih. A oni taj čas ostaviše lađu i oca svog Zevedeja u lađi s najamnicima, pođoše (otidoše) za Njim.
I reče Isus Simonu: Ne boj se; odsele ćeš ljude loviti. I izvukavši obe lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za Njim
MATEJ: 4.18 I idući pokraj mora galilejskog vide dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegovog, gde meću mreže u more, jer behu ribari. 4.19 I reče im: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim. 4.20 A oni taj čas ostaviše mreže i za Njim otidoše. 4.21 I otišavši odatle vide druga dva brata, Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog, u lađi sa Zevedejem ocem njihovim gde krpe mreže svoje, i pozva ih. 4.22 A oni taj čas ostaviše lađu i oca svog i za Njim otidoše. |
MARKO: 1.16 I hodeći pokraj mora vide Simona i Andriju, brata njegovog, gde bacaju mreže u more; jer behu ribari. 1.17 I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim. 1.18 I odmah ostavivši mreže svoje pođoše za Njim. 1.19 I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog kako u lađi krpljahu mreže; 1.20 I odmah pozva ih; i ostavivši oca svog Zevedeja u lađi s najamnicima, pođoše za Njim. |
LUKA: 5.1 Jedanput pak, kad narod naleže k Njemu da slušaju reč Božiju On stajaše kod jezera genisaretskog, 5.2 I vide dve lađe gde stoje u kraju, a ribari behu izišli iz njih i ispirahu mreže: 5.3 I uđe u jednu od lađa koja beše Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sedavši učaše narod iz lađe. 5.4 A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. 5.5 I odgovarajući Simon reče Mu: Učitelju! Svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po Tvojoj reči baciću mrežu. 5.6 I učinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodreše. 5.7 I namagoše na društvo koje beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se gotovo potope. 5.8 A kad vide Simon Petar, pripade ka kolenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode! Ja sam čovek grešan. 5.9 Jer beše ušao strah u njega i u sve koji behu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše; 5.10 A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji behu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se; odsele ćeš ljude loviti. 5.11 I izvukavši obe lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za Njim. |