Rođenje Jovana Krstitelja
(Lk 1.57-80)
A Jelisaveti dođe vreme da rodi, i rodi sina. I čuše njeni susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
I u osmi dan dođoše da obrežu dete, i hteše da mu nadenu ime oca njegovog, Zarija. I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da bude Jovan.
I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je takvo ime. I namigivahu ocu njegovom kako bi on hteo da mu nadenu ime.
I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime.
I začudiše se svi. I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov i govoraše hvaleći Boga. I uđe strah u sve susede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj. I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: Šta će biti iz ovog deteta? I ruka Gospodnja beše sa njim.
I Zarija otac njegov napuni se Duha Svetog, i prorokova govoreći: Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj, i podiže nam rog spasenja u domu Davida sluge svog, kao što govori ustima svetih proroka svojih od veka da će nas izbaviti od naših neprijatelja i iz ruku svih koji mrze na nas; učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetog zaveta svog, kletve kojom se kleo Avraamu ocu našem da će nam dati da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojih, i da mu služimo bez straha, i u svetosti i u pravdi pred Njim dok smo god živi.
I ti, dete, nazvaćeš se prorok Najvišega; jer ćeš ići napred pred licem Gospodnjim da Mu pripraviš put; Da daš razum spasenja narodu njegovom za oproštenje greha njihovih, po dubokoj milosti Boga našeg, po kojoj nas je pohodio istok s visine; Da obasjaš one koji sede u tami i u senu smrtnom; da uputiš noge naše na put mira.
A dete rastijaše i jačaše duhom, i beše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.
(Lk 1.57-80)
A Jelisaveti dođe vreme da rodi, i rodi sina. I čuše njeni susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
I u osmi dan dođoše da obrežu dete, i hteše da mu nadenu ime oca njegovog, Zarija. I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da bude Jovan.
I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je takvo ime. I namigivahu ocu njegovom kako bi on hteo da mu nadenu ime.
I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime.
I začudiše se svi. I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov i govoraše hvaleći Boga. I uđe strah u sve susede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj. I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: Šta će biti iz ovog deteta? I ruka Gospodnja beše sa njim.
I Zarija otac njegov napuni se Duha Svetog, i prorokova govoreći: Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj, i podiže nam rog spasenja u domu Davida sluge svog, kao što govori ustima svetih proroka svojih od veka da će nas izbaviti od naših neprijatelja i iz ruku svih koji mrze na nas; učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetog zaveta svog, kletve kojom se kleo Avraamu ocu našem da će nam dati da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojih, i da mu služimo bez straha, i u svetosti i u pravdi pred Njim dok smo god živi.
I ti, dete, nazvaćeš se prorok Najvišega; jer ćeš ići napred pred licem Gospodnjim da Mu pripraviš put; Da daš razum spasenja narodu njegovom za oproštenje greha njihovih, po dubokoj milosti Boga našeg, po kojoj nas je pohodio istok s visine; Da obasjaš one koji sede u tami i u senu smrtnom; da uputiš noge naše na put mira.
A dete rastijaše i jačaše duhom, i beše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.