Isus proriče svoju smrt
(Mt 20.17-19; Mk 10.32-34; Lk 18.31-34)
I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest učenika na putu, i kad iđahu putem, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za Njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od Njega:
Evo idem(o) gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za Sina čovečijeg. I Sin čovečiji biće predan (predaće se, jer će Ga predati) glavarima svešteničkim i književnicima (neznabošcima); i osudiće Ga na smrt; I predaće Ga neznabošcima da Mu se rugaju. I narugaće Mu se, i ružiće Ga, i biće Ga, i popljuvaće Ga, i razapeće Ga, i ubiće Ga; i treći dan ustaće.
I oni ništa od toga ne razumeše, i beseda ova beše od njih sakrivena, i ne razumeše šta im se kaza
(Mt 20.17-19; Mk 10.32-34; Lk 18.31-34)
I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest učenika na putu, i kad iđahu putem, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za Njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od Njega:
Evo idem(o) gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za Sina čovečijeg. I Sin čovečiji biće predan (predaće se, jer će Ga predati) glavarima svešteničkim i književnicima (neznabošcima); i osudiće Ga na smrt; I predaće Ga neznabošcima da Mu se rugaju. I narugaće Mu se, i ružiće Ga, i biće Ga, i popljuvaće Ga, i razapeće Ga, i ubiće Ga; i treći dan ustaće.
I oni ništa od toga ne razumeše, i beseda ova beše od njih sakrivena, i ne razumeše šta im se kaza