Reinkarnacija
Reinkarnacija (ponovno utelovljenje) je verovanje po kome je sadašnji život pojedinca samo jedna od mnogobrojni inkarniranih (utelovljenih) formi, koje čovek mora da prođe na svom putu ka savršenstvu. Po tom verovanju smrt nije pravi kraj života, nego je to samo kraj jedne inkarnacije (utelovljenja) i početak drugog utelovljenja. Ta uzastopna utelovljenja mogu biti u vidu svega što trenutno živi na zemlji. Sledeće utelovljenje može biti u formi biljaka, insekata, ptica, životinja ili čoveka. Forma koju će čovek dobiti u svojoj sledećoj inkarnaciji zavisi od kreativnosti duše, kao i od principa karme.
Karma je princip po kome je sadašnji život nagrada ili kazna za reči i dela u našem pređašnjem životu. Cilj ovog procesa je dolazak u stanje savršenog života oslobođenog od tela i oslobađanje od kruga reinkarnacija. Po nekima, broj uzastopnih ihinkarnacija može biti 8.400.000!
Koncept istorije u hinduizmu, a kasnije i u budizmu, jeste cirkularne prirode. Po tome već vidimo da ideja o reinkarnaciji ne daje odgovor kako je svet nastao, ko je stvorio život, nego se već polazi od stanja gde svet postoji onakav kakav jeste. Veruje se da postoji neka vrsta večnog kruga gde se ponavljaju određene stvari. Oslobođenje ili "mokša" postiže se kada individua shvati da je "atman", to jest "ja" ili "moje biće" isto što i "brahman", dakle, apsolutno biće od kojeg sve potiče. Dakle, oslobođenje će se dogoditi u onom trenutku kada ja shvatim da sam ja ustvari isto što i "brahman", da sam deo tog svemirskog principa koji sve ujedinjuje, da sam deo boga. Da bi došlo do ove promene, nude se određene metode.
S druge strane, u hrišćanstvu koncept istorije je linearne prirode. Ovaj svet ima svoj početak, on nije proizvod slučaja, on ima svoju progresiju i ovaj svet ima svoj kraj. Bog deluje u ljudskoj istoriji, i na taj način Bog pokazuje kakvo će biti Njegovo delovanje na kraju istorije čovečanstva.
KO VERUJE U REINKARNACIJU?U reinkarnaciju veruju hinduisti, budisti, pristalice različitih filozofija i istočnjački obojenih religija (antropozofija, teozofija, svesnost Krišne, idr) Stotine miliona ljudi veruje u reinkarnaciju. Veliki broj intelektualaca prihvata teoriju o reinkarnaciji. Prema jednoj anketi, 75% ljudi u Holivudu veruje u reinkarnaciju. Neki hrišćani smatraju da se teorija o reinkarnaciji može pomiriti sa Biblijskim učenjem. Još pre desetak godina 21% Evropljana, od kojih su 1/4 hrišćani, veruju u reinkarnaciju. Među ekolozima je često verovanje u reinkarnaciju. Metode koje praktikuju ljudi koji veruju u reinkarnaciju bliže su okultizmu nego poverenju u Boga.
Međutim, ne postoji jedno učenje o reinkarnaciji. Ima raznih pravaca i shvatanja, pa ćemo govoriti o najraširenijim shatanjima.
Prividne prednosti učenja o reinkarnacijiZašto ljudi prihvataju učenje o reinkarnaciji? Ova teorija nudi pokušaj da se reši problem smrti. Smrt je jedan od najbolnijih, ako ne i najbolniji fenomen ljudskoga života. Osnovna potreba čoveka jeste da živi. Međutim, kako da čovek reši problem smrti? Teorija o reinkarnaciji nudi čoveku da reši problem smrti na bezbolan način. Ako je neko vama blizak umro, nema potrebe brinuti se za njega. On u stvari nije mrtav, on je samo promenio formu života. Ako je živeo moralno, budite bez straha, on je nagrađen jednim novim, ugodnijim životom, a možda čak i savršenim životom, jer ko zna nije li ovo njemu bila poslednja reinkarnacija pre spajanja sa "brahmanom". Ako je umrlom potrebno da još malo napreduje, on će za to imati koliko god je potrebno prilika u njegovom budućem životu. Potrebno je samo strpljenje, sve je samo stvar vremena.
"Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nigda ni u čemu što biva pod suncem... jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš." Propovednik 9.5,6,10. Ovde se Biblija radikalno razlikuje od teorije o reinkarnaciji. Po Bibliji čovek ima samo svoje danas. Danas je dan spasenja, danas je vreme da se odlučim za Boga, danas je trenutak da se čovek pokaje za ona zla koja čini, jer posle smrti nema mogućnosti da čovek menja svoje odluke. Biblija ne govori o velikom broju mogućnosti da čovek menja svoj život. "Danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca", kaže Biblija (Jevrejima 3.7,8). Ovde je sudar ova dva koncepta. Po teoriji reinkarnacije vi ćete imati bezbroj mogućnosti. Biblijski tekst kaže: "danas, sada". Danas pred sobom imaš vreme da menjaš ono što bi želeo da promeniš. Kada čovek umre, više ne postoji mogućnost za promene.
Druga privlačna strana teorije o reinkarnaciji jeste njen stav o moralu. Kako ne biti solidaran svim živim svetom koji živi oko nas, sa biljkama, životinjama i ljudima, ako ne postoje granice među njima? Kako onda ne biti solidaran? Konačno, i mi sami možemo obući jednu od tih formi u svom budućem životu. Ako se to nije dogodilo u našim predhodnim postojanjima, to se može dogoditi u budućim. Ko zna nećemo li mi postati biljka, životinja ili čovek. Ovo shvatanje da u biljkama, životinjama i ljudima postoji deo božanskog je panteizam.
Ovaj stav podstiče ljude da budu solidarni sa celinom živoga sveta. Među pristalicama reinkarnacije ima dosta ljudi koji se bave ekologijom, i bore se za očuvanje prirode, za zaštitu životinja, a protiv rasizma. Međutim, pobuda koja pokreće ljude da se bore za ove pozitivne stvari nije zato što vole biljke, životinje i ljude, nego strah od kazne u sledećem životu. Ljudi se boje da će, ako postanu biljka da se uguše od smoga, ili će neko da ih maltretira kao životinju ili drugu rasu. Bog nas poziva da volimo prijatelje i neprijatelje, životinje i biljke, ne zato što bi nas On kaznio ako ih ne volimo, nego zato što smo shvatili da je za nas zaista dobro da tako živimo.
Ljudi koji veruju u reinkarnaciju smatraju da je greh ubiti komarca koji ti pije krv, ili miševe i insekte koji ti uništavaju kuću, ali neće ni malo da se bore protiv svoje oholosti, sebičnosti ili mržnje.
Prema teoriji reinkarnacije, kada se rodi dete sa defektom, to znači da je u prošlom životu nešto skrivilo pa je sada kažnjeno.
U teoriji reinkarnacije postoji pokušaj da se pravda zadovolji tako što naša budućnost zavisi od naše sadašnjosti. To je čak i strpljiva pravda jer nam ona daje više od jedne mogućnosti za popravljanje. Reinkarnacija nam čak daje sigurnost da ćemo imati onoliko prilika koliko nam je potrebno da bismo stigli na cilj. Ljudi koji veruju u reinkarnaciju tvrde da ćemo svi stići na cilj. Ovo nije učenje Svetoga Pisma. Biblija kaže da na žalost nećemo svi stići na cilj (Bog će na sudu nekima reći: "Idite od mene prokleti u oganj večni... I ovi će otići u muku večnu, a pravednici u život večni." Matej 25.41-46; "I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno." Otkrivenje 20.15). Biblija uči da čovek nema više utelovljenja da bi promenio ono što je loše u njegovom životu. Čovek ima samo mogućnosti u ovom jednom životu.
Teorija reinkarnacije pokušava da objasni misteriozne fenomene koje naizgled drugačije ne možemo objasniti. Postoje osobe koje se sećaju svojih prošlih života. Neka žena smatra da je bila kći faraona, da je živela na njegovom dvoru, i seća se svega kako je to bilo. Jedna devojčica iz jedne indijske porodice vrlo se brižno držala svoje religije. Iznenada, kada je imala samo 6 godina, počela je da priprema jelo sa goveđim mesom, mada se u njenoj kući nikada nije jelo meso, a posebno ne goveđe. Događali su se i drugi fenomeni koji su davali utisak da se radi o osobi koja ima sasvim različite životne navike, potpuno različite od navika porodice u kojoj je odrasla. Jednog dana devojčica je kazala da njena prava porodica živi blizu železničke pruge, daleko od tog mesta. Njeni roditelji su je odveli kod psihijatra koji ju je saslušao. Posle indikacija koje je ona dala, odveli su je u selo u kojem ona nikada ranije nije bila. Ona je prepoznala i identifikovala kuću svoje prave porodice. Kada su razgovarali sa članovima porodice koja je tu živela, saznali su da je devojčica istog imena izgubila život u železničkoj nesreći pre nekoliko godina. Od tada, u celom selu se čvrsto veruje da je ova devojčica reinkarnacija poginule devojčice.
Međutim, većina ljudi koja se seća svojih navodnih reinkarnacija, seća se da su bili plemići, carice, knezovi, naučnici, pesnici. Retka su sećanja da su bili obični ljudi ili životinje. Kako objasniti da desetak osoba tvrdi da su reinkarnacija Kleopatre? Bar njih 9 laže, a pre će biti da su svih 10 lažne.
Što se tiče nauke, ona je ove slučajeve stavlja u domen religioznog i filozofskog, ali nema definitivan odgovor na ovakve fenomene. Da li postoji još neki način da se objasne ovi fenomeni?
NELOGIČNOSTIMi možemo da objasnimo ove fenomene i sa Biblijske tačke gledišta. Ali mi ne možemo samo uzeti Bibliju i reći da Biblijski tekstovi pokazuju da reinkarnacija nije tačna. Zato ćemo pokušati da vidimo da li postoje nelogičnosti unutar same ideje o reinkarnaciji. Ako bi pokušali da kritikujemo indijsku filozofiju Biblijom, to bi bilo slično kao kad bi poistovetili jabuke i narandže, dve različite stvari. Zato ćemo u kritici poći sa tačke gledišta ove teorije, a kasnije ćemo videti šta piše u Bibliji.
Reinkarnacija ipak ne odgovara zadovoljavajuće na neka osnovna pitanja:
1) Zašto su slučajevi sećanja na predhodni život izuzeci? Istorija živih bića na našoj Zemlji je duga, i mi sigurno ne živimo u prvoj inkarnaciji pa da nemamo sećanja na prošle živote. Zašto se onda samo mali broj ljudi seća prošlih života? Svaka inkarnacija trebalo bi da mi bude dragoceno iskustvo, da ne bi ponavljao greške koje sam činio u prošlom postojanju, da bi mogao da napredujem ka savršenstvu. Ako se uopšte ne sećam prethodnog života, zašto onda uopšte postoje naredne inkarnacije? Kako ćemo napredovati bez korisnih iskustava koje smo stekli u prošlom životu?
2) Ako smo mi danas ko zna koja inkarnacija, i ako smo živeli mnogobrojne prošle živote, morao bi u istoriji da postoji moralni progres čovečanstva. Međutim, ne samo da nema progresije, nego postoji degeneracija morala. Sve je više zločinaca, a sve manje ljudi kao što su Švajcer i majka Tereza. Danas se više ne haje za pravdu i istinu, ni za određene moralne principe u životu. Čovečanstvo opada u moralu. Ne samo da ne postoji napredak, nego postoji srozavanje morala.
Isti problem ima teorija evolucije. Ako je evolucija tačna, mi bi morali da napredujemo na moralnom polju. Na žalost, mi silazimo na dole. Zato je reinkarnacija samo jedna obeshrabrujuća teorija, jer ponovo proživeti milione uzastopnih inkarnacija bez napretka, izgleda kao raditi Sizifov posao, koji je po grčkom mitu mnogo puta uzalud kotrljao kamen uz planinu, da bi kamen svaki put ponovo pao u podnožje.
3) Depersonalizacija. Ako nemam sećanje na prošle živote, da li sam to ja? To izgleda kao život lišen svih karakteristika vezanih za moju ličnost. Oni koji veruju u reinkarnaciju kažu da je jedan element uvek konstantan, dok se drugi menjaju. Međutim, naše ličnosti imaju ugrađene vrednosti prijateljstva, rodbinskih veza, idr. Svaki čovek je neponovljivo biće, unikat. Ako se ne sećam ni prijatelja, rođaka, poznanika, da li sam to ja? Kada milujete svoje dete mogli bi da pomislite da to i nije vaše dete, nego neka druga osoba iz davne prošlosti. Teorija reinkarnacije ukida ličnost u svakom sledećem životu.
Ono što je još zabrinjavajuće jeste da po reikarnaciji, kada bi se završio krug reinkarnacija za sve živo, nastala bi situacija gde više nema ličnosti, postoji apsorpcija svih ljudi u sve, fuzija. Dakle, kada konačno dostignemo cilj ka kome težimo, onda će doći do fuzije, do stapanja svih u sve. To je potpuna depersonalizacija, tu ja više ne prepoznajem ni druge, ni samoga sebe. Psiholozi kažu da čovek mora da ceni svoju ličnost da bi bio sposoban za jedan konstruktivan život, da bi pronašao neku vrstu duhovne ravnoteže.
Za jedan uravnoteženi, harmonični život potrebno je da realno pokušamo da gledamo na sebe, da znamo svoje dobre strane, svoje mogućnosti, i svoje slabosti. Ova teorija uči ljude da veruju u lišavanje bogatstva individualnog života. Život posle smrti nije vredan pažnje ako ne nastavlja najlepše aspekte sadašnjeg života.
Jov kaže: "Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i na pošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u telu svom videti Boga. Ja isti videću ga, i oči moje gledaće ga a ne druge" (Jov 19.25-27). Jov kaže da ćemo po vaskrsenju imati telo, i to ovo isto telo, samo što će biti besmrtno i neraspadljivo, biće bez greha. Ja isti videću Boga po vaskrsenju, dakle nisam stopljena ličnost sa živim svetom.
4) Postoji veštačka podela između ljudskoga tela i ljudske duše. Biblija ne pravi radikalnu podelu na telo koje je zlo, prolazno i materijalno, koje će nestati jednom zauvek, i na dušu koja je dobra i koja će večno živeti. Biblija kaže da čovek nema dušu, već da je čovek duša (1. Mojsijeva 2.7). Ceo čovek je stvoren po slici Božjoj, i ceo čovek ima vrednost u Božjim očima. Na primer, kada je neko zatrovan drogama ili alkoholom, da li je zatrovano njegovo telo ili njegov duh? I jedno i drugo. S Biblijske tačke gledišta, nemoguće je napraviti rez i reći: ovo je telo, a ovo je duša, kao između kapi vode i ulja. Biblija govori da ne postoji besmrtni element u čoveku. "Koja duša zgreši, ona će umreti." Jezekilj 18.20,4 Ako duša po Bibliji umire, onda ne može da se reinkarnira u neku drugu osobu.
Međutim, teorija o reinkarnaciji pravi radikalnu razliku između tela i duše. Na telo se gleda kao na vremensku realnost koja nestaje prilikom smrti, kao nešto što je ograničeno, nešto što je zlo. Telo je nešto što će nestati kada čovek doživi savršenstvo. Duša će se tada konačno osloboditi tela.
Kada posmatram svoje telo, kada gledam spektar mogućnosti koje ima ljudski mozak, savršeniji od bilo kog kompjutera koji danas postoji, kada vidim decu kako zrače od radosti, jednostavnosti i nežnosti, sve u nama govori da je ljudsko telo načinio jedan izvanredan Konstruktor. Bez tela, kada ga smrt uzme, ja više nisam ništa. Ne sećam se ničega, ne razmišljam, nisam svestan sveta oko sebe, ne postojim.
Po teoriji reinkarnacije duša je, navodno, bolja od tela, ona je besmrtna, čak večna. To je navodno deo boga u čoveku. Ona je jedino što vredi, ona je odsjaj božanskog u životu čoveka. Duša navodno nastavlja da živi kada se oslobodi od tela. Duša je sedište svih moralnih i duhovnih vrednosti.
Ovde postoji nešto suprotno logici. Ako su naše duše svo dobro koje postoji u nama a telo svo zlo, zašto onda Stvoritelj primorava te dobre duše da se nastane i da uđu u zlo telo toliko puta? Kako i zašto je telo postalo zlo, izopačeno? Reinkarnacija je optužba protiv Boga, da je Bog loše stvorio ljude i da sad hoće da ih pročišćava.
Tvrdi se da naše duše nisu baš potpuno dobre, i da su zato nastanjene u telu, da bi se malo po malo očistile i od tog zla koje imaju u sebi. Međutim, tu smisao za pravdu kod reinkarnacije prestaje. Tvrdi se da postoje dva večna principa, principi dobrog i zlog, i da će oba večno postojati. U tom slučaju, pravednije je materijalističko shvatanje sveta po kome se sve završava smrću, jer je tu konačno kraj zla koje činim. Bilo bi strašno živeti u svemiru gde bi zlo večno postojalo.
Drugi problem je kako očistiti dušu stavljajući je u telo koje je zlo, koje je još više zlo od same duše? Čak i kad bi se inkarnacija ponovila više miliona puta, kako bi se duša očistila boravkom u zlom telu? Duša se može samo još više opoganiti u zlom telu. Neki ljudi koji veruju u reinkarnaciju veruju da je zlo neka vrsta protivteže dobru, koja je neophodna, i postoji u samom Bogu. Bog koji je zao može biti samo lažni bog, đavo koji sebe naziva "bogom". Ako on ne može sebi da pomogne da se oslobodi zla, onda ne može ni nama. Samo pravi Bog koji je apsolutno dobar, apsolutno pravedan i milostiv može da nas izbavi od zla koje je u našem telu i umu.
Niko ne može da me ubedi da je zlo dobro. Recite jednom bračnom paru čije dete boluje od smrtonosne bolesti da je zlo dobro, da zlo ima neku pozitivnu vrednost. To je zaista nerazumno. Po teoriji reinkarnacije smrt nije neprijatelj, nego Božji dar ili dar prirode, jer mi dozvoljava da uđem u novi život. Međutim, sve u čoveku se buni protiv ideje da smrt nije neprijatelj. Smrt nije blagoslov za čoveka. Kada smrt okrutno, iznenada, pokaže svoju gvozdenu ruku na detetu punom života, detetu koje je bilo radost svojim roditeljima i čija budućnost je izgledala korisna i blagotvorna za druge, onda na smrt ne mogu da gledam kao na nešto što je dobro. Smrt je protiv nas i mi smo protiv smrti.
Na osnovu čijeg autoriteta bi trebalo da poverujemo u reinkarnaciju? Bog u Svetom Pismu govori suprotno reinkarnaciji. Svaki ljudski autoritet će propasti, pre ili kasnije. Ko vam garantuje da se posle smrti selimo u drugo telo? Za vaskrsenje nam je garancija vaskrsenje Isusa Hrista koji je lično pobedio grob, i koji je vaskrsavao druge ljude. Bog nam je pokazao da On ima moć da nas vaskrsne. Bog nam je pokazao šta je dobro i nudi nam snagu da živimo tako. Samo treba da imamo poverenje u Boga.
Reinkarnacija ne zadovoljava ni ljudki razum, ni ljudsko srce, a suprotna je biblijskom stavu koji je dao Tvorac čoveka koji najbolje zna šta se dešava kad čovek umre.
KARMA I PRAVDAAko bi čovek bio pasivan, ako ne bi radio ništa dobro i ništa loše, po reinkarnaciji bi bio spasen. "Ne činim drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi." To je ljudska ideja. Bog je rekao: "Čini drugima ono što želiš da oni tebi čine" (Matej 7.12). Jedino aktivan život pomaganja ljudima oko sebe je po Božjoj volji.
Za ljude koji veruju u reinkarnaciju pravedna kazna je ako čovek pretrpi u sledećem životu isto zlo koje je učinio nekom drugom u prošlom životu. Ako udarim nekoga, neko će me udariti i biće nerešeno. Ali postoje ljudi koji vole da se biju. Ako se potuku dva prgava čoveka i zadaju jednak broj udaraca jedan drugome, da li je pravda zadovoljena? Ne verujem, jer oni i dalje žele da se tuku, i dalje mrze jedan drugoga. Mržnja kao pobuda je ostala, pa će ostati i tuča kao manifestacija mržnje.
Kada bi zakon karme bio stvaran, ljudima bi jedini motiv za pravedan život bio da izbegnu posledice svog zla koje su učinili, a ne da stvarno vole ljude. Ljudi bi samo čekali trenutak da im ne preti kazna, pa bi nastavili da čine zlo.
Ako sam sebičan, da li će mi pomoći ako neko drugi bude sebičan prema meni? Neće sigurno. Pomoći će mi jedino ako sretnem osobu koja je potpuno nesebična, voli i neprijatelje, pomaže iako nema korist od toga - Isusa Hrista.
Promena pod pritiskom kazne je površna. Promena pod uticajem ljubavi je trajna.
Zamislite da vam vaša voljena osoba kaže ružnu reč. Po zakonu karme, da bi ona postala bolja, vi joj kažete istu ružnu reč. Ona vas udari, vi udarite nju. Da li će to učvrstiti vašu ljubav, ili će doći do raskida?
Da li sam pravedno kažnjen ako se ne sećam svog prošlog života, niti se sećam šta sam loše učinio u prethodnom životu? Lažni bog koji je izmislio reinkarnaciju ustvari kaže ljudima: "Kažnjavaću te sve dok ne budeš živeo po mom. Nemaš izbora. Na kraju ćeš morati da se stopiš sa mnom."
Pravi Bog ne prisiljava ljude čak ni na spasenje. Pravi Bog ne kažnjava da bi smo ga voleli. Pravi Bog nas spasava od robovanja zlu i daje nam snagu da živimo po Njegovoj volji da bismo ga voleli.
Zakon karme je da svako mora da plati svoj dug, i da niko ne može umesto tebe da pati za tvoju krivicu. Ovo je očigledan napad na Božji plan za spasenje ljudi. Isus Hristos je uzeo našu krivicu i naša kazna je izvršena nad Njim, a to po zakonu karme ne bi bilo moguće.
Po reinkarnaciji Isus Hristos ne bi mogao da umre umesto nas,
nego bi svako morao da podnese kaznu za svoje grehe.
Na taj način nijedan čovek ne bi bio spašen.
U ideji o reinkarnaciji postoji dilema da li doktor onda sme da leči bolesnog čoveka, jer mu na taj način skida karmu. Verovanje u reinkarnaciju je razlog što je u Indiji visoka smrtnost dece. Činjenica je da nijedan bogati guru nije dao svoj novac da bi napravili bolnicu i pomogli bolesnima. Ovo verovanje je suštinski različito od Boga ljubavi koji je u telu čoveka, uzeo našu krivicu na sebe i umro na krstu, da bi mi koji smo se pokajali za svoje grehe mogli da živimo novi život bez greha.
ISKUSTVA REINKARNACIJEMnogi ljudi su začuđeni kada polupismena osoba počne da piše u stilu čuvenog umrlog pisca, pa joj čak i rukopis postane identičan rukopisu tog pisca.
Neki naučnici su pokušali da prouče ljude koji tvrde da se sećaju ranijih života. Profesor Stivenson, šef apartmana psihijatrije na Medicinskom univerzitetu u Virdžiniji, u toku 25 godina ispitivao je više od 1600 slučajeva ljudi koji su tvrdili da su reinkarnirani. On je nazvao svoje delo: "20 slučajeva sugestivne reinkarnacije", i on je dao ovaj zaključak: "Nema dakle ništa nelogičnije od teorije mnogostrukih, ponovnih rađanja."
Jedna grupa indijskih istraživača takođe je ispitivala oko 80 slučajeva. Većina od njih bila su deca ispod 15 godina, a sećanje na prošli život im je nestajalo sa godinama. Oni su zaključili da reinkarnacija nije potvrđena, nego ostaje na domenu religioznog verovanja.
Postavlja se pitanje zašto se sećanja na ranije živote nisu pojavila pre nego što je nastala ideja o reinkarnaciji? Prvo je smišljena ideja o reinkarnaciji, a tek onda su počela da se događaju sećanja na prošle živote.
Svi natprirodni fenomeni mogu imati samo dva izvora: Bog ili Sotona. Bog je u Svetom Pismu vrlo jasan: "I kao što je ljudima određeno jednom umreti, a potom sud." Jevrejima 9.27 Dakle, ljudi ne umiru više puta, nego samo jednom, a posle tog jednog jedinog života izaći će na Božji sud. U Bibliji piše da će oni koji su izabrali Boga vaskrsnuti na večni život kada Isus bude došao ponovo, a oni koji su odbacili Boga biće za večnost mrtvi. Otkrivenje 20.4-8
Kako se dešavaju čuda? Cilj Sotone i demona jeste da ljude navedu da nemaju pravu predstavu o Bogu i da nemaju poverenje u Njega. Ako neko odbaci Boga, demon može da ga opsedne i kroz njega imitira ponašanje neke ličnosti iz prošlosti. Čudo deluje na ljude tako što steknu poverenje u neku osobu, ili stiču pogrešna stavove i pogrešna očekivanja. Čovek koji veruje da će imati još mnogo života da bi došao do cilja sigurno nije motivisan da se pokaje sada kada ima jedinu priliku za to. Tako čovek umire verujući u zabludu koja ga vodi u večnu smrt. Bog nam je dao razum da napravimo razuman izbor, ali je na nama da li ćemo da koristimo razum koji nam je dat.
GURU
Smatra se da ne možeš da izađeš iz kruga reinkarnacija tako što ćeš da pročitaš informaciju kako da pobediš zlo u sebi i prihvatiš je, nego guru mora da te uputi na pravi put. Dakle, ovde ne postoji svesno, razumno prihvatanje istine, nego mistični doživljaj na koji upućuju ljudi. Danas su mnogi gurui kompromitovani. Guru Bagvan Šri sakupio na desetine automobila marke Rols Rojs koje je dobio na poklon od svojih sledbenika. Bitlsi su bili duboko razočarani Mahariši Maheš Jogijem, kada su saznali da je on mnogo više zainteresovan za telo jedne od devojaka na zabavi gde su svi bili zajedno, nego za duhovne stvari. Oni su priznali: "Načinili smo grešku jer smo sledili ovog vođu."
Ako nije dovoljno da ti bilo koji čovek objasni istinu, nego da moraš da istinu čuješ od određene osobe, to je onda kult ličnosti, a ne poverenje u Boga. Način spasenja je jednostavan i lako shvatljiv. Postoje komplikovanija znanja za duhovno napredovanje koja imaju ljudi koji se dublje bave religijom, ali shvatanje spasenja je lako shvatljivo svakom verniku. Isus je umro na krstu, umesto da ja umrem zbog mojih greha. Bog mi je oprostio grehe radi Hrista i pozvao me da od sada živim u skladu sa Božjim načelima sažeto otkrivenim u 10 zapovesti.
MEDITACIJA
Ljudi koji veruju u reinkarnaciju koriste meditaciju da bi došli do cilja svog verovanja. Meditacija je razmišljanje ni o čemu. Pri meditiranju ljudi ponavljaju neki besmisleni slog dok ne isprazne svoj um i doživljavaju ugodna osećanja. Ugodna osećanja prikrivaju osećanje krivice i nezadovoljstvo sobom, ali se oni vraćaju ponovo jer je to samo prikrivanje problema a ne rešenje. Onda je potrebna nova meditacija, pa ponovo povratak u stvarnost, pa ponovo bekstvo u trans, i tako u krug.
Bog nam nije rekao da imamo božansku suštinu koju treba da otkrijemo meditacijom ili nekom drugom tehnikom. Bog kaže: "Ako ko hoće za mnom da ide neka se odreče sebe." Matej 16.24 To znači da je u nama greh, nepoštovanje Boga, a ne "bog" kojeg treba otkriti. Meditacija je izgovor da bi se oslanjali na sebe a ne na Boga.
Meditacijom može da se promeni samo forma ponašanja, da spolja ljudima izgledamo dobri, ali ne može da se promeni naša suština, da stvarno budemo dobri. Posle meditacije čovek će osobu koju ne voli da otera ljubaznim rečima umesto vikom i svađom, ali će ipak da je otera. Osećaće se dobro, ali će drugima i dalje da čini nažao. Bog nas menja tako da volimo svoje neprijatelje, da pokušamo da se sprijateljimo s njima u dobru.
Neki kažu: "Kako znaš da je meditacija nešto loše kad nisi probao? Probaj pa ćeš osetiti da deluje." I Sotona je ponudio Evi samo da proba plod s drveta poznanja dobra i zla, i obećao joj da će joj se otvoriti oči. I to je delovalo. Ta proba je koštala Evu života, jer je imala razum koji joj je govorio da Bog koji ju je stvorio bolje zna šta je dobro za nju nego neki nepoznati čudotvorac koji govori kroz zmiju. Ne moramo sve da probamo da bi znali da je nešto loše. Postoje tuđa loša iskustva, postoje razumni saveti koje je dao Bog koji ne greši. "Uklanjati se od zla je razum." Jov 28.28 Ako pokušate da isprobate sve loše da bi otkrili šta je dobro, upropastićete sebe pa vam dobro više neće biti ni od kakve koristi.
DA LI SU IZ BIBLIJE IZBAČENI TEKSTOVI O REINKARNACIJI?
Da su u Bibliji postojali tekstovi koji podupiru reinkarnaciju, oni bi bili u suprotnosti sa ostalim tekstovima u Bibliji koji očigledno tvrde suprotno. Neprekidan proces pojedinačnih reinkarnacija je suprotan opštem vaskrsenju koje se ne dešava stalno, nego će se desiti u jednom trenutku, prilikom drugog Hristovog dolaska (1. Solunjanima 4.14-17; Jovan 5.28,29).
Da li je crkva promenila Sveto Pismo? Bog sigurno želi da sačuva svoju istinu, pa sigurno ne bi dopustio promenu svoje poruke ljudima. Najstariji manuskripti su 99% jednaki današnjem tekstu Biblije.
Zašto onda tradicionalističke crkve, koje veruju u pogrešnu teoriju da je duša besmrtna, nisu izbacile tekstove iz Biblije koji govore da je duša smrtna? ("Koja duša zgreši ona će poginuti... Koja duša zgreši ona će poginuti." Jezekilj 18.4,20) Bog je "postavio dan suda u koji će suditi vasionom svetu po pravdi (Dela 17.31). Umesto da presuda bude neka nova inkarnacija svaki put kad se neko rodi, Bog je postavio jedan dan u kojem će nad celim svetom da izvrši presudu, prilikom Hristovog drugog dolaska.
ZAKLJUČAK
Verovanje da se "besmrtna" duša seli iz tela u telo daje lažnu nadu da postoji nova šansa osim ovog života. Možemo da biramo samo ovde i sada. Ko čeka sledeći život da započne nešto bolje, čeka večnu smrt.
Nemojte umreti od duhovne gladi kad vam je pri ruci zdrava duhovna hrana, Biblija. Nema potrebe da idete na Himalaje, niti da meditacijom ispraznite svoj mozak meditirajući, to jest misleći ni o čemu. Mislite o Bogu, o Božjoj dobroti, i Bog će izgraditi savršeni karakter u vama, ako vi to hoćete. Božja reč je pravo duhovno blago, veliko bogatstvo.
Karma je princip po kome je sadašnji život nagrada ili kazna za reči i dela u našem pređašnjem životu. Cilj ovog procesa je dolazak u stanje savršenog života oslobođenog od tela i oslobađanje od kruga reinkarnacija. Po nekima, broj uzastopnih ihinkarnacija može biti 8.400.000!
Koncept istorije u hinduizmu, a kasnije i u budizmu, jeste cirkularne prirode. Po tome već vidimo da ideja o reinkarnaciji ne daje odgovor kako je svet nastao, ko je stvorio život, nego se već polazi od stanja gde svet postoji onakav kakav jeste. Veruje se da postoji neka vrsta večnog kruga gde se ponavljaju određene stvari. Oslobođenje ili "mokša" postiže se kada individua shvati da je "atman", to jest "ja" ili "moje biće" isto što i "brahman", dakle, apsolutno biće od kojeg sve potiče. Dakle, oslobođenje će se dogoditi u onom trenutku kada ja shvatim da sam ja ustvari isto što i "brahman", da sam deo tog svemirskog principa koji sve ujedinjuje, da sam deo boga. Da bi došlo do ove promene, nude se određene metode.
S druge strane, u hrišćanstvu koncept istorije je linearne prirode. Ovaj svet ima svoj početak, on nije proizvod slučaja, on ima svoju progresiju i ovaj svet ima svoj kraj. Bog deluje u ljudskoj istoriji, i na taj način Bog pokazuje kakvo će biti Njegovo delovanje na kraju istorije čovečanstva.
KO VERUJE U REINKARNACIJU?U reinkarnaciju veruju hinduisti, budisti, pristalice različitih filozofija i istočnjački obojenih religija (antropozofija, teozofija, svesnost Krišne, idr) Stotine miliona ljudi veruje u reinkarnaciju. Veliki broj intelektualaca prihvata teoriju o reinkarnaciji. Prema jednoj anketi, 75% ljudi u Holivudu veruje u reinkarnaciju. Neki hrišćani smatraju da se teorija o reinkarnaciji može pomiriti sa Biblijskim učenjem. Još pre desetak godina 21% Evropljana, od kojih su 1/4 hrišćani, veruju u reinkarnaciju. Među ekolozima je često verovanje u reinkarnaciju. Metode koje praktikuju ljudi koji veruju u reinkarnaciju bliže su okultizmu nego poverenju u Boga.
Međutim, ne postoji jedno učenje o reinkarnaciji. Ima raznih pravaca i shvatanja, pa ćemo govoriti o najraširenijim shatanjima.
Prividne prednosti učenja o reinkarnacijiZašto ljudi prihvataju učenje o reinkarnaciji? Ova teorija nudi pokušaj da se reši problem smrti. Smrt je jedan od najbolnijih, ako ne i najbolniji fenomen ljudskoga života. Osnovna potreba čoveka jeste da živi. Međutim, kako da čovek reši problem smrti? Teorija o reinkarnaciji nudi čoveku da reši problem smrti na bezbolan način. Ako je neko vama blizak umro, nema potrebe brinuti se za njega. On u stvari nije mrtav, on je samo promenio formu života. Ako je živeo moralno, budite bez straha, on je nagrađen jednim novim, ugodnijim životom, a možda čak i savršenim životom, jer ko zna nije li ovo njemu bila poslednja reinkarnacija pre spajanja sa "brahmanom". Ako je umrlom potrebno da još malo napreduje, on će za to imati koliko god je potrebno prilika u njegovom budućem životu. Potrebno je samo strpljenje, sve je samo stvar vremena.
"Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nigda ni u čemu što biva pod suncem... jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš." Propovednik 9.5,6,10. Ovde se Biblija radikalno razlikuje od teorije o reinkarnaciji. Po Bibliji čovek ima samo svoje danas. Danas je dan spasenja, danas je vreme da se odlučim za Boga, danas je trenutak da se čovek pokaje za ona zla koja čini, jer posle smrti nema mogućnosti da čovek menja svoje odluke. Biblija ne govori o velikom broju mogućnosti da čovek menja svoj život. "Danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca", kaže Biblija (Jevrejima 3.7,8). Ovde je sudar ova dva koncepta. Po teoriji reinkarnacije vi ćete imati bezbroj mogućnosti. Biblijski tekst kaže: "danas, sada". Danas pred sobom imaš vreme da menjaš ono što bi želeo da promeniš. Kada čovek umre, više ne postoji mogućnost za promene.
Druga privlačna strana teorije o reinkarnaciji jeste njen stav o moralu. Kako ne biti solidaran svim živim svetom koji živi oko nas, sa biljkama, životinjama i ljudima, ako ne postoje granice među njima? Kako onda ne biti solidaran? Konačno, i mi sami možemo obući jednu od tih formi u svom budućem životu. Ako se to nije dogodilo u našim predhodnim postojanjima, to se može dogoditi u budućim. Ko zna nećemo li mi postati biljka, životinja ili čovek. Ovo shvatanje da u biljkama, životinjama i ljudima postoji deo božanskog je panteizam.
Ovaj stav podstiče ljude da budu solidarni sa celinom živoga sveta. Među pristalicama reinkarnacije ima dosta ljudi koji se bave ekologijom, i bore se za očuvanje prirode, za zaštitu životinja, a protiv rasizma. Međutim, pobuda koja pokreće ljude da se bore za ove pozitivne stvari nije zato što vole biljke, životinje i ljude, nego strah od kazne u sledećem životu. Ljudi se boje da će, ako postanu biljka da se uguše od smoga, ili će neko da ih maltretira kao životinju ili drugu rasu. Bog nas poziva da volimo prijatelje i neprijatelje, životinje i biljke, ne zato što bi nas On kaznio ako ih ne volimo, nego zato što smo shvatili da je za nas zaista dobro da tako živimo.
Ljudi koji veruju u reinkarnaciju smatraju da je greh ubiti komarca koji ti pije krv, ili miševe i insekte koji ti uništavaju kuću, ali neće ni malo da se bore protiv svoje oholosti, sebičnosti ili mržnje.
Prema teoriji reinkarnacije, kada se rodi dete sa defektom, to znači da je u prošlom životu nešto skrivilo pa je sada kažnjeno.
U teoriji reinkarnacije postoji pokušaj da se pravda zadovolji tako što naša budućnost zavisi od naše sadašnjosti. To je čak i strpljiva pravda jer nam ona daje više od jedne mogućnosti za popravljanje. Reinkarnacija nam čak daje sigurnost da ćemo imati onoliko prilika koliko nam je potrebno da bismo stigli na cilj. Ljudi koji veruju u reinkarnaciju tvrde da ćemo svi stići na cilj. Ovo nije učenje Svetoga Pisma. Biblija kaže da na žalost nećemo svi stići na cilj (Bog će na sudu nekima reći: "Idite od mene prokleti u oganj večni... I ovi će otići u muku večnu, a pravednici u život večni." Matej 25.41-46; "I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno." Otkrivenje 20.15). Biblija uči da čovek nema više utelovljenja da bi promenio ono što je loše u njegovom životu. Čovek ima samo mogućnosti u ovom jednom životu.
Teorija reinkarnacije pokušava da objasni misteriozne fenomene koje naizgled drugačije ne možemo objasniti. Postoje osobe koje se sećaju svojih prošlih života. Neka žena smatra da je bila kći faraona, da je živela na njegovom dvoru, i seća se svega kako je to bilo. Jedna devojčica iz jedne indijske porodice vrlo se brižno držala svoje religije. Iznenada, kada je imala samo 6 godina, počela je da priprema jelo sa goveđim mesom, mada se u njenoj kući nikada nije jelo meso, a posebno ne goveđe. Događali su se i drugi fenomeni koji su davali utisak da se radi o osobi koja ima sasvim različite životne navike, potpuno različite od navika porodice u kojoj je odrasla. Jednog dana devojčica je kazala da njena prava porodica živi blizu železničke pruge, daleko od tog mesta. Njeni roditelji su je odveli kod psihijatra koji ju je saslušao. Posle indikacija koje je ona dala, odveli su je u selo u kojem ona nikada ranije nije bila. Ona je prepoznala i identifikovala kuću svoje prave porodice. Kada su razgovarali sa članovima porodice koja je tu živela, saznali su da je devojčica istog imena izgubila život u železničkoj nesreći pre nekoliko godina. Od tada, u celom selu se čvrsto veruje da je ova devojčica reinkarnacija poginule devojčice.
Međutim, većina ljudi koja se seća svojih navodnih reinkarnacija, seća se da su bili plemići, carice, knezovi, naučnici, pesnici. Retka su sećanja da su bili obični ljudi ili životinje. Kako objasniti da desetak osoba tvrdi da su reinkarnacija Kleopatre? Bar njih 9 laže, a pre će biti da su svih 10 lažne.
Što se tiče nauke, ona je ove slučajeve stavlja u domen religioznog i filozofskog, ali nema definitivan odgovor na ovakve fenomene. Da li postoji još neki način da se objasne ovi fenomeni?
NELOGIČNOSTIMi možemo da objasnimo ove fenomene i sa Biblijske tačke gledišta. Ali mi ne možemo samo uzeti Bibliju i reći da Biblijski tekstovi pokazuju da reinkarnacija nije tačna. Zato ćemo pokušati da vidimo da li postoje nelogičnosti unutar same ideje o reinkarnaciji. Ako bi pokušali da kritikujemo indijsku filozofiju Biblijom, to bi bilo slično kao kad bi poistovetili jabuke i narandže, dve različite stvari. Zato ćemo u kritici poći sa tačke gledišta ove teorije, a kasnije ćemo videti šta piše u Bibliji.
Reinkarnacija ipak ne odgovara zadovoljavajuće na neka osnovna pitanja:
1) Zašto su slučajevi sećanja na predhodni život izuzeci? Istorija živih bića na našoj Zemlji je duga, i mi sigurno ne živimo u prvoj inkarnaciji pa da nemamo sećanja na prošle živote. Zašto se onda samo mali broj ljudi seća prošlih života? Svaka inkarnacija trebalo bi da mi bude dragoceno iskustvo, da ne bi ponavljao greške koje sam činio u prošlom postojanju, da bi mogao da napredujem ka savršenstvu. Ako se uopšte ne sećam prethodnog života, zašto onda uopšte postoje naredne inkarnacije? Kako ćemo napredovati bez korisnih iskustava koje smo stekli u prošlom životu?
2) Ako smo mi danas ko zna koja inkarnacija, i ako smo živeli mnogobrojne prošle živote, morao bi u istoriji da postoji moralni progres čovečanstva. Međutim, ne samo da nema progresije, nego postoji degeneracija morala. Sve je više zločinaca, a sve manje ljudi kao što su Švajcer i majka Tereza. Danas se više ne haje za pravdu i istinu, ni za određene moralne principe u životu. Čovečanstvo opada u moralu. Ne samo da ne postoji napredak, nego postoji srozavanje morala.
Isti problem ima teorija evolucije. Ako je evolucija tačna, mi bi morali da napredujemo na moralnom polju. Na žalost, mi silazimo na dole. Zato je reinkarnacija samo jedna obeshrabrujuća teorija, jer ponovo proživeti milione uzastopnih inkarnacija bez napretka, izgleda kao raditi Sizifov posao, koji je po grčkom mitu mnogo puta uzalud kotrljao kamen uz planinu, da bi kamen svaki put ponovo pao u podnožje.
3) Depersonalizacija. Ako nemam sećanje na prošle živote, da li sam to ja? To izgleda kao život lišen svih karakteristika vezanih za moju ličnost. Oni koji veruju u reinkarnaciju kažu da je jedan element uvek konstantan, dok se drugi menjaju. Međutim, naše ličnosti imaju ugrađene vrednosti prijateljstva, rodbinskih veza, idr. Svaki čovek je neponovljivo biće, unikat. Ako se ne sećam ni prijatelja, rođaka, poznanika, da li sam to ja? Kada milujete svoje dete mogli bi da pomislite da to i nije vaše dete, nego neka druga osoba iz davne prošlosti. Teorija reinkarnacije ukida ličnost u svakom sledećem životu.
Ono što je još zabrinjavajuće jeste da po reikarnaciji, kada bi se završio krug reinkarnacija za sve živo, nastala bi situacija gde više nema ličnosti, postoji apsorpcija svih ljudi u sve, fuzija. Dakle, kada konačno dostignemo cilj ka kome težimo, onda će doći do fuzije, do stapanja svih u sve. To je potpuna depersonalizacija, tu ja više ne prepoznajem ni druge, ni samoga sebe. Psiholozi kažu da čovek mora da ceni svoju ličnost da bi bio sposoban za jedan konstruktivan život, da bi pronašao neku vrstu duhovne ravnoteže.
Za jedan uravnoteženi, harmonični život potrebno je da realno pokušamo da gledamo na sebe, da znamo svoje dobre strane, svoje mogućnosti, i svoje slabosti. Ova teorija uči ljude da veruju u lišavanje bogatstva individualnog života. Život posle smrti nije vredan pažnje ako ne nastavlja najlepše aspekte sadašnjeg života.
Jov kaže: "Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i na pošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u telu svom videti Boga. Ja isti videću ga, i oči moje gledaće ga a ne druge" (Jov 19.25-27). Jov kaže da ćemo po vaskrsenju imati telo, i to ovo isto telo, samo što će biti besmrtno i neraspadljivo, biće bez greha. Ja isti videću Boga po vaskrsenju, dakle nisam stopljena ličnost sa živim svetom.
4) Postoji veštačka podela između ljudskoga tela i ljudske duše. Biblija ne pravi radikalnu podelu na telo koje je zlo, prolazno i materijalno, koje će nestati jednom zauvek, i na dušu koja je dobra i koja će večno živeti. Biblija kaže da čovek nema dušu, već da je čovek duša (1. Mojsijeva 2.7). Ceo čovek je stvoren po slici Božjoj, i ceo čovek ima vrednost u Božjim očima. Na primer, kada je neko zatrovan drogama ili alkoholom, da li je zatrovano njegovo telo ili njegov duh? I jedno i drugo. S Biblijske tačke gledišta, nemoguće je napraviti rez i reći: ovo je telo, a ovo je duša, kao između kapi vode i ulja. Biblija govori da ne postoji besmrtni element u čoveku. "Koja duša zgreši, ona će umreti." Jezekilj 18.20,4 Ako duša po Bibliji umire, onda ne može da se reinkarnira u neku drugu osobu.
Međutim, teorija o reinkarnaciji pravi radikalnu razliku između tela i duše. Na telo se gleda kao na vremensku realnost koja nestaje prilikom smrti, kao nešto što je ograničeno, nešto što je zlo. Telo je nešto što će nestati kada čovek doživi savršenstvo. Duša će se tada konačno osloboditi tela.
Kada posmatram svoje telo, kada gledam spektar mogućnosti koje ima ljudski mozak, savršeniji od bilo kog kompjutera koji danas postoji, kada vidim decu kako zrače od radosti, jednostavnosti i nežnosti, sve u nama govori da je ljudsko telo načinio jedan izvanredan Konstruktor. Bez tela, kada ga smrt uzme, ja više nisam ništa. Ne sećam se ničega, ne razmišljam, nisam svestan sveta oko sebe, ne postojim.
Po teoriji reinkarnacije duša je, navodno, bolja od tela, ona je besmrtna, čak večna. To je navodno deo boga u čoveku. Ona je jedino što vredi, ona je odsjaj božanskog u životu čoveka. Duša navodno nastavlja da živi kada se oslobodi od tela. Duša je sedište svih moralnih i duhovnih vrednosti.
Ovde postoji nešto suprotno logici. Ako su naše duše svo dobro koje postoji u nama a telo svo zlo, zašto onda Stvoritelj primorava te dobre duše da se nastane i da uđu u zlo telo toliko puta? Kako i zašto je telo postalo zlo, izopačeno? Reinkarnacija je optužba protiv Boga, da je Bog loše stvorio ljude i da sad hoće da ih pročišćava.
Tvrdi se da naše duše nisu baš potpuno dobre, i da su zato nastanjene u telu, da bi se malo po malo očistile i od tog zla koje imaju u sebi. Međutim, tu smisao za pravdu kod reinkarnacije prestaje. Tvrdi se da postoje dva večna principa, principi dobrog i zlog, i da će oba večno postojati. U tom slučaju, pravednije je materijalističko shvatanje sveta po kome se sve završava smrću, jer je tu konačno kraj zla koje činim. Bilo bi strašno živeti u svemiru gde bi zlo večno postojalo.
Drugi problem je kako očistiti dušu stavljajući je u telo koje je zlo, koje je još više zlo od same duše? Čak i kad bi se inkarnacija ponovila više miliona puta, kako bi se duša očistila boravkom u zlom telu? Duša se može samo još više opoganiti u zlom telu. Neki ljudi koji veruju u reinkarnaciju veruju da je zlo neka vrsta protivteže dobru, koja je neophodna, i postoji u samom Bogu. Bog koji je zao može biti samo lažni bog, đavo koji sebe naziva "bogom". Ako on ne može sebi da pomogne da se oslobodi zla, onda ne može ni nama. Samo pravi Bog koji je apsolutno dobar, apsolutno pravedan i milostiv može da nas izbavi od zla koje je u našem telu i umu.
Niko ne može da me ubedi da je zlo dobro. Recite jednom bračnom paru čije dete boluje od smrtonosne bolesti da je zlo dobro, da zlo ima neku pozitivnu vrednost. To je zaista nerazumno. Po teoriji reinkarnacije smrt nije neprijatelj, nego Božji dar ili dar prirode, jer mi dozvoljava da uđem u novi život. Međutim, sve u čoveku se buni protiv ideje da smrt nije neprijatelj. Smrt nije blagoslov za čoveka. Kada smrt okrutno, iznenada, pokaže svoju gvozdenu ruku na detetu punom života, detetu koje je bilo radost svojim roditeljima i čija budućnost je izgledala korisna i blagotvorna za druge, onda na smrt ne mogu da gledam kao na nešto što je dobro. Smrt je protiv nas i mi smo protiv smrti.
Na osnovu čijeg autoriteta bi trebalo da poverujemo u reinkarnaciju? Bog u Svetom Pismu govori suprotno reinkarnaciji. Svaki ljudski autoritet će propasti, pre ili kasnije. Ko vam garantuje da se posle smrti selimo u drugo telo? Za vaskrsenje nam je garancija vaskrsenje Isusa Hrista koji je lično pobedio grob, i koji je vaskrsavao druge ljude. Bog nam je pokazao da On ima moć da nas vaskrsne. Bog nam je pokazao šta je dobro i nudi nam snagu da živimo tako. Samo treba da imamo poverenje u Boga.
Reinkarnacija ne zadovoljava ni ljudki razum, ni ljudsko srce, a suprotna je biblijskom stavu koji je dao Tvorac čoveka koji najbolje zna šta se dešava kad čovek umre.
KARMA I PRAVDAAko bi čovek bio pasivan, ako ne bi radio ništa dobro i ništa loše, po reinkarnaciji bi bio spasen. "Ne činim drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi." To je ljudska ideja. Bog je rekao: "Čini drugima ono što želiš da oni tebi čine" (Matej 7.12). Jedino aktivan život pomaganja ljudima oko sebe je po Božjoj volji.
Za ljude koji veruju u reinkarnaciju pravedna kazna je ako čovek pretrpi u sledećem životu isto zlo koje je učinio nekom drugom u prošlom životu. Ako udarim nekoga, neko će me udariti i biće nerešeno. Ali postoje ljudi koji vole da se biju. Ako se potuku dva prgava čoveka i zadaju jednak broj udaraca jedan drugome, da li je pravda zadovoljena? Ne verujem, jer oni i dalje žele da se tuku, i dalje mrze jedan drugoga. Mržnja kao pobuda je ostala, pa će ostati i tuča kao manifestacija mržnje.
Kada bi zakon karme bio stvaran, ljudima bi jedini motiv za pravedan život bio da izbegnu posledice svog zla koje su učinili, a ne da stvarno vole ljude. Ljudi bi samo čekali trenutak da im ne preti kazna, pa bi nastavili da čine zlo.
Ako sam sebičan, da li će mi pomoći ako neko drugi bude sebičan prema meni? Neće sigurno. Pomoći će mi jedino ako sretnem osobu koja je potpuno nesebična, voli i neprijatelje, pomaže iako nema korist od toga - Isusa Hrista.
Promena pod pritiskom kazne je površna. Promena pod uticajem ljubavi je trajna.
Zamislite da vam vaša voljena osoba kaže ružnu reč. Po zakonu karme, da bi ona postala bolja, vi joj kažete istu ružnu reč. Ona vas udari, vi udarite nju. Da li će to učvrstiti vašu ljubav, ili će doći do raskida?
Da li sam pravedno kažnjen ako se ne sećam svog prošlog života, niti se sećam šta sam loše učinio u prethodnom životu? Lažni bog koji je izmislio reinkarnaciju ustvari kaže ljudima: "Kažnjavaću te sve dok ne budeš živeo po mom. Nemaš izbora. Na kraju ćeš morati da se stopiš sa mnom."
Pravi Bog ne prisiljava ljude čak ni na spasenje. Pravi Bog ne kažnjava da bi smo ga voleli. Pravi Bog nas spasava od robovanja zlu i daje nam snagu da živimo po Njegovoj volji da bismo ga voleli.
Zakon karme je da svako mora da plati svoj dug, i da niko ne može umesto tebe da pati za tvoju krivicu. Ovo je očigledan napad na Božji plan za spasenje ljudi. Isus Hristos je uzeo našu krivicu i naša kazna je izvršena nad Njim, a to po zakonu karme ne bi bilo moguće.
Po reinkarnaciji Isus Hristos ne bi mogao da umre umesto nas,
nego bi svako morao da podnese kaznu za svoje grehe.
Na taj način nijedan čovek ne bi bio spašen.
U ideji o reinkarnaciji postoji dilema da li doktor onda sme da leči bolesnog čoveka, jer mu na taj način skida karmu. Verovanje u reinkarnaciju je razlog što je u Indiji visoka smrtnost dece. Činjenica je da nijedan bogati guru nije dao svoj novac da bi napravili bolnicu i pomogli bolesnima. Ovo verovanje je suštinski različito od Boga ljubavi koji je u telu čoveka, uzeo našu krivicu na sebe i umro na krstu, da bi mi koji smo se pokajali za svoje grehe mogli da živimo novi život bez greha.
ISKUSTVA REINKARNACIJEMnogi ljudi su začuđeni kada polupismena osoba počne da piše u stilu čuvenog umrlog pisca, pa joj čak i rukopis postane identičan rukopisu tog pisca.
Neki naučnici su pokušali da prouče ljude koji tvrde da se sećaju ranijih života. Profesor Stivenson, šef apartmana psihijatrije na Medicinskom univerzitetu u Virdžiniji, u toku 25 godina ispitivao je više od 1600 slučajeva ljudi koji su tvrdili da su reinkarnirani. On je nazvao svoje delo: "20 slučajeva sugestivne reinkarnacije", i on je dao ovaj zaključak: "Nema dakle ništa nelogičnije od teorije mnogostrukih, ponovnih rađanja."
Jedna grupa indijskih istraživača takođe je ispitivala oko 80 slučajeva. Većina od njih bila su deca ispod 15 godina, a sećanje na prošli život im je nestajalo sa godinama. Oni su zaključili da reinkarnacija nije potvrđena, nego ostaje na domenu religioznog verovanja.
Postavlja se pitanje zašto se sećanja na ranije živote nisu pojavila pre nego što je nastala ideja o reinkarnaciji? Prvo je smišljena ideja o reinkarnaciji, a tek onda su počela da se događaju sećanja na prošle živote.
Svi natprirodni fenomeni mogu imati samo dva izvora: Bog ili Sotona. Bog je u Svetom Pismu vrlo jasan: "I kao što je ljudima određeno jednom umreti, a potom sud." Jevrejima 9.27 Dakle, ljudi ne umiru više puta, nego samo jednom, a posle tog jednog jedinog života izaći će na Božji sud. U Bibliji piše da će oni koji su izabrali Boga vaskrsnuti na večni život kada Isus bude došao ponovo, a oni koji su odbacili Boga biće za večnost mrtvi. Otkrivenje 20.4-8
Kako se dešavaju čuda? Cilj Sotone i demona jeste da ljude navedu da nemaju pravu predstavu o Bogu i da nemaju poverenje u Njega. Ako neko odbaci Boga, demon može da ga opsedne i kroz njega imitira ponašanje neke ličnosti iz prošlosti. Čudo deluje na ljude tako što steknu poverenje u neku osobu, ili stiču pogrešna stavove i pogrešna očekivanja. Čovek koji veruje da će imati još mnogo života da bi došao do cilja sigurno nije motivisan da se pokaje sada kada ima jedinu priliku za to. Tako čovek umire verujući u zabludu koja ga vodi u večnu smrt. Bog nam je dao razum da napravimo razuman izbor, ali je na nama da li ćemo da koristimo razum koji nam je dat.
GURU
Smatra se da ne možeš da izađeš iz kruga reinkarnacija tako što ćeš da pročitaš informaciju kako da pobediš zlo u sebi i prihvatiš je, nego guru mora da te uputi na pravi put. Dakle, ovde ne postoji svesno, razumno prihvatanje istine, nego mistični doživljaj na koji upućuju ljudi. Danas su mnogi gurui kompromitovani. Guru Bagvan Šri sakupio na desetine automobila marke Rols Rojs koje je dobio na poklon od svojih sledbenika. Bitlsi su bili duboko razočarani Mahariši Maheš Jogijem, kada su saznali da je on mnogo više zainteresovan za telo jedne od devojaka na zabavi gde su svi bili zajedno, nego za duhovne stvari. Oni su priznali: "Načinili smo grešku jer smo sledili ovog vođu."
Ako nije dovoljno da ti bilo koji čovek objasni istinu, nego da moraš da istinu čuješ od određene osobe, to je onda kult ličnosti, a ne poverenje u Boga. Način spasenja je jednostavan i lako shvatljiv. Postoje komplikovanija znanja za duhovno napredovanje koja imaju ljudi koji se dublje bave religijom, ali shvatanje spasenja je lako shvatljivo svakom verniku. Isus je umro na krstu, umesto da ja umrem zbog mojih greha. Bog mi je oprostio grehe radi Hrista i pozvao me da od sada živim u skladu sa Božjim načelima sažeto otkrivenim u 10 zapovesti.
MEDITACIJA
Ljudi koji veruju u reinkarnaciju koriste meditaciju da bi došli do cilja svog verovanja. Meditacija je razmišljanje ni o čemu. Pri meditiranju ljudi ponavljaju neki besmisleni slog dok ne isprazne svoj um i doživljavaju ugodna osećanja. Ugodna osećanja prikrivaju osećanje krivice i nezadovoljstvo sobom, ali se oni vraćaju ponovo jer je to samo prikrivanje problema a ne rešenje. Onda je potrebna nova meditacija, pa ponovo povratak u stvarnost, pa ponovo bekstvo u trans, i tako u krug.
Bog nam nije rekao da imamo božansku suštinu koju treba da otkrijemo meditacijom ili nekom drugom tehnikom. Bog kaže: "Ako ko hoće za mnom da ide neka se odreče sebe." Matej 16.24 To znači da je u nama greh, nepoštovanje Boga, a ne "bog" kojeg treba otkriti. Meditacija je izgovor da bi se oslanjali na sebe a ne na Boga.
Meditacijom može da se promeni samo forma ponašanja, da spolja ljudima izgledamo dobri, ali ne može da se promeni naša suština, da stvarno budemo dobri. Posle meditacije čovek će osobu koju ne voli da otera ljubaznim rečima umesto vikom i svađom, ali će ipak da je otera. Osećaće se dobro, ali će drugima i dalje da čini nažao. Bog nas menja tako da volimo svoje neprijatelje, da pokušamo da se sprijateljimo s njima u dobru.
Neki kažu: "Kako znaš da je meditacija nešto loše kad nisi probao? Probaj pa ćeš osetiti da deluje." I Sotona je ponudio Evi samo da proba plod s drveta poznanja dobra i zla, i obećao joj da će joj se otvoriti oči. I to je delovalo. Ta proba je koštala Evu života, jer je imala razum koji joj je govorio da Bog koji ju je stvorio bolje zna šta je dobro za nju nego neki nepoznati čudotvorac koji govori kroz zmiju. Ne moramo sve da probamo da bi znali da je nešto loše. Postoje tuđa loša iskustva, postoje razumni saveti koje je dao Bog koji ne greši. "Uklanjati se od zla je razum." Jov 28.28 Ako pokušate da isprobate sve loše da bi otkrili šta je dobro, upropastićete sebe pa vam dobro više neće biti ni od kakve koristi.
DA LI SU IZ BIBLIJE IZBAČENI TEKSTOVI O REINKARNACIJI?
Da su u Bibliji postojali tekstovi koji podupiru reinkarnaciju, oni bi bili u suprotnosti sa ostalim tekstovima u Bibliji koji očigledno tvrde suprotno. Neprekidan proces pojedinačnih reinkarnacija je suprotan opštem vaskrsenju koje se ne dešava stalno, nego će se desiti u jednom trenutku, prilikom drugog Hristovog dolaska (1. Solunjanima 4.14-17; Jovan 5.28,29).
Da li je crkva promenila Sveto Pismo? Bog sigurno želi da sačuva svoju istinu, pa sigurno ne bi dopustio promenu svoje poruke ljudima. Najstariji manuskripti su 99% jednaki današnjem tekstu Biblije.
Zašto onda tradicionalističke crkve, koje veruju u pogrešnu teoriju da je duša besmrtna, nisu izbacile tekstove iz Biblije koji govore da je duša smrtna? ("Koja duša zgreši ona će poginuti... Koja duša zgreši ona će poginuti." Jezekilj 18.4,20) Bog je "postavio dan suda u koji će suditi vasionom svetu po pravdi (Dela 17.31). Umesto da presuda bude neka nova inkarnacija svaki put kad se neko rodi, Bog je postavio jedan dan u kojem će nad celim svetom da izvrši presudu, prilikom Hristovog drugog dolaska.
ZAKLJUČAK
Verovanje da se "besmrtna" duša seli iz tela u telo daje lažnu nadu da postoji nova šansa osim ovog života. Možemo da biramo samo ovde i sada. Ko čeka sledeći život da započne nešto bolje, čeka večnu smrt.
Nemojte umreti od duhovne gladi kad vam je pri ruci zdrava duhovna hrana, Biblija. Nema potrebe da idete na Himalaje, niti da meditacijom ispraznite svoj mozak meditirajući, to jest misleći ni o čemu. Mislite o Bogu, o Božjoj dobroti, i Bog će izgraditi savršeni karakter u vama, ako vi to hoćete. Božja reč je pravo duhovno blago, veliko bogatstvo.