13 NAŠ MLADI SUNČEV SISTEM
Da li naš Sunčev sistem potiče od oblaka hladne prašine i gasa od pre oko 4,6 milijardi godina ili je nastao nedavno kao deo šestodnevnog stvaranja opisanog u Bibliji? Teorija "hladne magline", kako je nazvana, prihvaćena je od evolucionista ne zato što može biti dokazana, već zato što je to najbolje objašnjenje koje može da se nađe za postojanje Sunčevog sistema bez verovanja u specijalno stvaranje od strane Boga. Međutim, ta teorija potpuno počiva na špekulacijama, a postoje brojni dokazi da je naš Sunčev sistem sasvim mlad, što jednostavno znači da nije bilo dovoljno vremena za evoluciju. Pogledaćemo neke od njih:
1. MESEC: Pošto veruju da je Mesec star 4,6 milijardi godina, kada je izmeren njegov priliv prašine, obzirom da na Mesecu nema kiše, vetra i vode, naučnici su očekivali da nađu duboke naslage mikrometeorske prašine na njemu. Isaac Asimov je rekao da ako Mesec prima toliko mnogo prašine kao Zemlja, onda bi debljina prašine na njemu mogla biti nekoliko metara. Naučni pisac, Franklyn Branley, je komentarisao: "Neki astronomi misle da Mesečeva meteorska prašina ima više desetina metara u dubinu, pa i više. Takođe, bilo bi pogubno poslati svemirski brod da potone u nju i nikad se više ne vrati." Naučnici NASA su ozbiljno prihvatili ova upozorenja i opremili Apollo koji se spuštao na Mesec velikim nogarama u obliku tanjira, sa termo sondama od 1,5 metara ispod nogara. Posle sletanja, ove sonde su se slomile, a Nil Armstrong je zakoračio u oko 2,5 cm prašine! Nakon otkrivanja istine o sloju prašine, NASA je na sledeću misiju poslala "Mesečevo vozilo", koje se lako kretalo preko ovog tankog sloja prašine. Količina prašine na Mesecu ukazuje da je on star manje od 10.000 godina! Sletanje na Mesec pribavilo je druge dokaze za malu Mesečevu starost, uključujući seizmičku aktivnost i merenja "klizanja stena".
2. Komete se dezintegrišu vrlo brzo: Komete imaju veoma izdužene putanje, približavaju se Suncu, a onda nestaju daleko iza granica Sunčevog sistema. Kratkoperiodične komete, kao što je Halejeva, imaju period manji od 150 godina. Komete su opisane kao "prljave snežne lopte" koje sadrže čestice leda, prašine i otpatke. Kad god se približe Suncu, emisija energije sa Sunca "oduva" delove glave komete. Zbog ovoga se rep uvek udaljava od Sunca. Prema evolucionoj teoriji, pretpostavlja se da komete imaju istu starost kao i Sunčev sistem, oko 5 milijardi godina. Ako je naš Sunčev sistem stvarno 4,6 milijardi godina star, od ovih kratkoperiodičnih kometa ništa ne bi ostalo zbog njihove brze razgradnje. Evolucionisti objašnjavaju ovu protivrečnost pretpostavkom da postoji hipotetičko (čitaj izmišljeno) skladište materijala za komete negde izvan Sunčevog sistema, koje je toliko udaljeno da se ne može videti teleskopom, niti meriti uređajima. Na ovom izmišljenom mestu komete navodno stalno dopunjavaju materijal od kojeg su sastavljene. To mesto je nazvano "Oortov oblak" prema autoru koji ga je izmislio. Dakle, oni su izmislili mesto u svemiru koje niko nije video, samo zato što im je ono potrebno da bi objasnili kako komete sa kratkim periodom pojavljivanja još uvek postoje.
Evo logike evolucionista: Pretpostavka: Sunčev sistem je star. Posmatranje: Komete mogu da postoje samo veoma kratko vreme. Zaključak: Mlade komete kontinuairano pristižu iz dalekog i nevidljivog izvora. Za evolucioniste ono što vidimo postalo je manje važno u odnosu na pretpostavku da se evolucija dogodila. Pretpostavka da se evolucija dogodila važnija im je od dokaza koji su nam pred očima.
Britanski astronom R.A.Littleton srušio je Oort-ovu teoriju u članku jednog naučnog časopisa. Rapidno uništenje kratkoperiodičnih kometa ukazuju da je starost Sunčevog sistema manja od 10.000 godina. Da je naša galaksija stara 15 milijardi godina, komete ne bi postojale, sve bi sagorele.
3. SUNCE: Većina naučnika veruje da se Sunčeva energija stvara nuklearnom fuzijom, ali ova teorija ima ozbiljan problem, zato što nuklearna fuzija proizvodi čestice zvane neutrino koje polako napuštaju Sunce i trebalo bi da budu primećene. Ipak, naročita oprema za detekciju je pokazala da je broj dolazećih neutrina sa Sunca samo delić od onog pretpostavljenog broja ako se Sunčeva energija dobija nuklearnom fuzijom. Prof. John N. Bahcall iz American Astronomical Society, komentariše: "Izgleda da smo se upleli u zagonetku koja zahteva promenu nekih osnovnih stavova." Mi sugerišemo da ova "promena osnovnih stavova" uzme u obzir mogućnost da je naučnik iz 19. veka, Hermann von Helmholtz, bio u pravu kada je ukazao da se Sunčeva energija dobija gravitacionim kolapsom, teorija koju je podržao Lord Kelvin. Razlog zašto mnogi naučnici odbijaju ovu teoriju je zato što bi ona uveliko smanjila starost Sunca, tj. Sunce koje se stalno smanjuje ne bi moglo da traje milione godina, jer njegova veličina mora da odgovara stvaranju životu na Zemlji, a onda bi to bilo pre neverovatno malo vremena u evolucionim terminima. 1979. dva američka naučnika objavila su dokaz zasnovan na preko 200 godina solarnih merenja koja pokazuju da se Sunce smanjuje za 1/10 procenta u jednom veku. Ovo bi značilo da je Sunčev sistem star manje od 100 000 godina, a tada bi Sunce bilo dva puta veće nego danas. Drugi naučnici osporavaju merenja na kojima je zasnovan ovaj zaključak i kažu da ovaj predmet traži dalja istraživanja. Međutim, u proceni problema nedostajućih Sunčevih neutrina, izgleda da je gravitacioni kolaps najverovatniji izvor Sunčeve energije, što ukazuje da je Sunce kao i ostatak Sunčevog sistema, mnogo mlađe nego što se obično veruje.
Ovi dokazi da je naš Sunčev sistem mlad znače da nije bilo vremena da se evolucija dogodi! Jedina alternativa je stvaranje Božjom Rečju, kao što je zapisano u Bibliji.
1. MESEC: Pošto veruju da je Mesec star 4,6 milijardi godina, kada je izmeren njegov priliv prašine, obzirom da na Mesecu nema kiše, vetra i vode, naučnici su očekivali da nađu duboke naslage mikrometeorske prašine na njemu. Isaac Asimov je rekao da ako Mesec prima toliko mnogo prašine kao Zemlja, onda bi debljina prašine na njemu mogla biti nekoliko metara. Naučni pisac, Franklyn Branley, je komentarisao: "Neki astronomi misle da Mesečeva meteorska prašina ima više desetina metara u dubinu, pa i više. Takođe, bilo bi pogubno poslati svemirski brod da potone u nju i nikad se više ne vrati." Naučnici NASA su ozbiljno prihvatili ova upozorenja i opremili Apollo koji se spuštao na Mesec velikim nogarama u obliku tanjira, sa termo sondama od 1,5 metara ispod nogara. Posle sletanja, ove sonde su se slomile, a Nil Armstrong je zakoračio u oko 2,5 cm prašine! Nakon otkrivanja istine o sloju prašine, NASA je na sledeću misiju poslala "Mesečevo vozilo", koje se lako kretalo preko ovog tankog sloja prašine. Količina prašine na Mesecu ukazuje da je on star manje od 10.000 godina! Sletanje na Mesec pribavilo je druge dokaze za malu Mesečevu starost, uključujući seizmičku aktivnost i merenja "klizanja stena".
2. Komete se dezintegrišu vrlo brzo: Komete imaju veoma izdužene putanje, približavaju se Suncu, a onda nestaju daleko iza granica Sunčevog sistema. Kratkoperiodične komete, kao što je Halejeva, imaju period manji od 150 godina. Komete su opisane kao "prljave snežne lopte" koje sadrže čestice leda, prašine i otpatke. Kad god se približe Suncu, emisija energije sa Sunca "oduva" delove glave komete. Zbog ovoga se rep uvek udaljava od Sunca. Prema evolucionoj teoriji, pretpostavlja se da komete imaju istu starost kao i Sunčev sistem, oko 5 milijardi godina. Ako je naš Sunčev sistem stvarno 4,6 milijardi godina star, od ovih kratkoperiodičnih kometa ništa ne bi ostalo zbog njihove brze razgradnje. Evolucionisti objašnjavaju ovu protivrečnost pretpostavkom da postoji hipotetičko (čitaj izmišljeno) skladište materijala za komete negde izvan Sunčevog sistema, koje je toliko udaljeno da se ne može videti teleskopom, niti meriti uređajima. Na ovom izmišljenom mestu komete navodno stalno dopunjavaju materijal od kojeg su sastavljene. To mesto je nazvano "Oortov oblak" prema autoru koji ga je izmislio. Dakle, oni su izmislili mesto u svemiru koje niko nije video, samo zato što im je ono potrebno da bi objasnili kako komete sa kratkim periodom pojavljivanja još uvek postoje.
Evo logike evolucionista: Pretpostavka: Sunčev sistem je star. Posmatranje: Komete mogu da postoje samo veoma kratko vreme. Zaključak: Mlade komete kontinuairano pristižu iz dalekog i nevidljivog izvora. Za evolucioniste ono što vidimo postalo je manje važno u odnosu na pretpostavku da se evolucija dogodila. Pretpostavka da se evolucija dogodila važnija im je od dokaza koji su nam pred očima.
Britanski astronom R.A.Littleton srušio je Oort-ovu teoriju u članku jednog naučnog časopisa. Rapidno uništenje kratkoperiodičnih kometa ukazuju da je starost Sunčevog sistema manja od 10.000 godina. Da je naša galaksija stara 15 milijardi godina, komete ne bi postojale, sve bi sagorele.
3. SUNCE: Većina naučnika veruje da se Sunčeva energija stvara nuklearnom fuzijom, ali ova teorija ima ozbiljan problem, zato što nuklearna fuzija proizvodi čestice zvane neutrino koje polako napuštaju Sunce i trebalo bi da budu primećene. Ipak, naročita oprema za detekciju je pokazala da je broj dolazećih neutrina sa Sunca samo delić od onog pretpostavljenog broja ako se Sunčeva energija dobija nuklearnom fuzijom. Prof. John N. Bahcall iz American Astronomical Society, komentariše: "Izgleda da smo se upleli u zagonetku koja zahteva promenu nekih osnovnih stavova." Mi sugerišemo da ova "promena osnovnih stavova" uzme u obzir mogućnost da je naučnik iz 19. veka, Hermann von Helmholtz, bio u pravu kada je ukazao da se Sunčeva energija dobija gravitacionim kolapsom, teorija koju je podržao Lord Kelvin. Razlog zašto mnogi naučnici odbijaju ovu teoriju je zato što bi ona uveliko smanjila starost Sunca, tj. Sunce koje se stalno smanjuje ne bi moglo da traje milione godina, jer njegova veličina mora da odgovara stvaranju životu na Zemlji, a onda bi to bilo pre neverovatno malo vremena u evolucionim terminima. 1979. dva američka naučnika objavila su dokaz zasnovan na preko 200 godina solarnih merenja koja pokazuju da se Sunce smanjuje za 1/10 procenta u jednom veku. Ovo bi značilo da je Sunčev sistem star manje od 100 000 godina, a tada bi Sunce bilo dva puta veće nego danas. Drugi naučnici osporavaju merenja na kojima je zasnovan ovaj zaključak i kažu da ovaj predmet traži dalja istraživanja. Međutim, u proceni problema nedostajućih Sunčevih neutrina, izgleda da je gravitacioni kolaps najverovatniji izvor Sunčeve energije, što ukazuje da je Sunce kao i ostatak Sunčevog sistema, mnogo mlađe nego što se obično veruje.
Ovi dokazi da je naš Sunčev sistem mlad znače da nije bilo vremena da se evolucija dogodi! Jedina alternativa je stvaranje Božjom Rečju, kao što je zapisano u Bibliji.