Zli vinogradari
(Mt 21.33-46; Mk 12.1-12; Lk 20.9-19)
A narodu poče kazivati priču ovu: Drugu priču čujte: Beše jedan čovek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima pa ode na podugo vremena.
A kad se približi vreme rodovima, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara rodove vinogradske, da mu dadu od roda vinogradskog; Ali vinogradari uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.
I opet posla k njima drugog slugu; a oni i onog izbiše, biše kamenjem i razbiše mu glavu, i osramotivši ga poslaše ga sramotnog i praznog.
I opet posla trećeg; a oni i onog raniše, i isteraše i onog ubiše; (jednog izbiše, a jednog ubiše, a jednog zasuše kamenjem) i opet posla mnoge druge sluge, više nego pre, i učiniše im tako isto: jedne izbiše, a druge pobiše.
Još dakle imaše jedinog svog milog sina. Onda reče gospodar od vinograda: Šta ću činiti? Da pošaljem sina svog ljubaznog: eda se kako zastide kad vide njega. A po tom posla najposle k njima i sina svog govoreći: Postideće se sina mog.
A vinogradari videvši sina, mišljahu u sebi i rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo, nama će ostati očevina njegova. I uhvatiše ga, pa izvedoše ga napolje iz vinograda, i ubiše.
Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će dakle učiniti vinogradarima onim gospodar od vinograda?
Rekoše Mu: Doći će i pogubiće ove vinogradare, zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugim vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vreme. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog!
A Isus pogledavši na njih reče im: Zar niste nikada čitali u Pismu ovo - šta znači dakle: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u vašim očima. Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi. I svaki ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
I čuvši glavari sveštenički, fariseji i književnici priče Njegove razumeše da za njih govori priču. I gledahu u onaj čas da dignu ruke na Nj da Ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer Ga držahu za proroka. I ostavivši Ga odoše
(Mt 21.33-46; Mk 12.1-12; Lk 20.9-19)
A narodu poče kazivati priču ovu: Drugu priču čujte: Beše jedan čovek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima pa ode na podugo vremena.
A kad se približi vreme rodovima, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara rodove vinogradske, da mu dadu od roda vinogradskog; Ali vinogradari uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.
I opet posla k njima drugog slugu; a oni i onog izbiše, biše kamenjem i razbiše mu glavu, i osramotivši ga poslaše ga sramotnog i praznog.
I opet posla trećeg; a oni i onog raniše, i isteraše i onog ubiše; (jednog izbiše, a jednog ubiše, a jednog zasuše kamenjem) i opet posla mnoge druge sluge, više nego pre, i učiniše im tako isto: jedne izbiše, a druge pobiše.
Još dakle imaše jedinog svog milog sina. Onda reče gospodar od vinograda: Šta ću činiti? Da pošaljem sina svog ljubaznog: eda se kako zastide kad vide njega. A po tom posla najposle k njima i sina svog govoreći: Postideće se sina mog.
A vinogradari videvši sina, mišljahu u sebi i rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo, nama će ostati očevina njegova. I uhvatiše ga, pa izvedoše ga napolje iz vinograda, i ubiše.
Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će dakle učiniti vinogradarima onim gospodar od vinograda?
Rekoše Mu: Doći će i pogubiće ove vinogradare, zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugim vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vreme. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog!
A Isus pogledavši na njih reče im: Zar niste nikada čitali u Pismu ovo - šta znači dakle: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u vašim očima. Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi. I svaki ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
I čuvši glavari sveštenički, fariseji i književnici priče Njegove razumeše da za njih govori priču. I gledahu u onaj čas da dignu ruke na Nj da Ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer Ga držahu za proroka. I ostavivši Ga odoše