Zli vinogradari
(Mt 21.33-46; Mk 12.1-12; Lk 20.9-19)
A narodu poče kazivati priču ovu: Drugu priču čujte: Beše jedan čovek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima pa ode na podugo vremena.
A kad se približi vreme rodovima, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara rodove vinogradske, da mu dadu od roda vinogradskog; Ali vinogradari uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.
I opet posla k njima drugog slugu; a oni i onog izbiše, biše kamenjem i razbiše mu glavu, i osramotivši ga poslaše ga sramotnog i praznog.
I opet posla trećeg; a oni i onog raniše, i isteraše i onog ubiše; (jednog izbiše, a jednog ubiše, a jednog zasuše kamenjem) i opet posla mnoge druge sluge, više nego pre, i učiniše im tako isto: jedne izbiše, a druge pobiše.
Još dakle imaše jedinog svog milog sina. Onda reče gospodar od vinograda: Šta ću činiti? Da pošaljem sina svog ljubaznog: eda se kako zastide kad vide njega. A po tom posla najposle k njima i sina svog govoreći: Postideće se sina mog.
A vinogradari videvši sina, mišljahu u sebi i rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo, nama će ostati očevina njegova. I uhvatiše ga, pa izvedoše ga napolje iz vinograda, i ubiše.
Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će dakle učiniti vinogradarima onim gospodar od vinograda?
Rekoše Mu: Doći će i pogubiće ove vinogradare, zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugim vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vreme. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog!
A Isus pogledavši na njih reče im: Zar niste nikada čitali u Pismu ovo - šta znači dakle: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u vašim očima. Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi. I svaki ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
I čuvši glavari sveštenički, fariseji i književnici priče Njegove razumeše da za njih govori priču. I gledahu u onaj čas da dignu ruke na Nj da Ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer Ga držahu za proroka. I ostavivši Ga odoše
(Mt 21.33-46; Mk 12.1-12; Lk 20.9-19)
A narodu poče kazivati priču ovu: Drugu priču čujte: Beše jedan čovek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima pa ode na podugo vremena.
A kad se približi vreme rodovima, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara rodove vinogradske, da mu dadu od roda vinogradskog; Ali vinogradari uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.
I opet posla k njima drugog slugu; a oni i onog izbiše, biše kamenjem i razbiše mu glavu, i osramotivši ga poslaše ga sramotnog i praznog.
I opet posla trećeg; a oni i onog raniše, i isteraše i onog ubiše; (jednog izbiše, a jednog ubiše, a jednog zasuše kamenjem) i opet posla mnoge druge sluge, više nego pre, i učiniše im tako isto: jedne izbiše, a druge pobiše.
Još dakle imaše jedinog svog milog sina. Onda reče gospodar od vinograda: Šta ću činiti? Da pošaljem sina svog ljubaznog: eda se kako zastide kad vide njega. A po tom posla najposle k njima i sina svog govoreći: Postideće se sina mog.
A vinogradari videvši sina, mišljahu u sebi i rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo, nama će ostati očevina njegova. I uhvatiše ga, pa izvedoše ga napolje iz vinograda, i ubiše.
Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će dakle učiniti vinogradarima onim gospodar od vinograda?
Rekoše Mu: Doći će i pogubiće ove vinogradare, zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugim vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vreme. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog!
A Isus pogledavši na njih reče im: Zar niste nikada čitali u Pismu ovo - šta znači dakle: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u vašim očima. Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi. I svaki ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
I čuvši glavari sveštenički, fariseji i književnici priče Njegove razumeše da za njih govori priču. I gledahu u onaj čas da dignu ruke na Nj da Ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer Ga držahu za proroka. I ostavivši Ga odoše
MATEJ: 21.33 Drugu priču čujte: Beše čovek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima i otide. 21.34 A kad se približi vreme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove. 21.35 I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednog izbiše, a jednog ubiše, a jednog zasuše kamenjem. 21.36 Opet posla druge sluge, više nego pre, i učiniše im tako isto. 21.37 A po tom posla k njima sina svog govoreći: Postideće se sina mog. 21.38 A vinogradari videvši sina rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. 21.39 I uhvatiše ga, pa izvedoše ga napolje iz vinograda, i ubiše. 21.40 Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će učiniti vinogradarima onim? 21.41 Rekoše Mu: Zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugim vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vreme. 21.42 A reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u vašim očima. 21.43 Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi. 21.44 I ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga. 21.45 I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče Njegove razumeše da za njih govori. 21.46 I gledahu da Ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer Ga držahu za proroka. |
MARKO: 12.1 I poče im govoriti u pričama: Posadi čovek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, pa ode. 12.2 I kad dođe vreme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskog. 12.3 A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna. 12.4 I opet posla k njima drugog slugu; i onog biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotnog. 12.5 I opet posla drugog; i onog ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše, a druge pobiše. 12.6 Još dakle imaše jedinog svog milog sina, posla i njega najposle k njima govoreći: Postideće se sina mog. 12.7 A vinogradari rekoše u sebi: Ovo je naslednik, hodite da ga ubijemo, i nama će ostati očevina njegova. 12.8 I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. 12.9 Šta će dakle učiniti gospodar od vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. 12.10 Zar niste čitali u pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; 12.11 To bi od Gospoda i divno je u našim očima? 12.12 I gledahu da Ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumeše da za njih govori priču; i ostavivši Ga odoše. |
LUKA: 20.9 A narodu poče kazivati priču ovu: Jedan čovek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. 20.10 I u vreme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskog; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše praznog. 20.11 I posla opet drugog slugu; a oni i onog izbiše i osramotivši poslaše praznog. 20.12 I posla opet trećeg; a oni i onog raniše, i isteraše. 20.13 Onda reče gospodar od vinograda: Šta ću činiti? Da pošaljem sina svog ljubaznog: eda se kako zastide kad vide njega. 20.14 A vinogradari videvši njega mišljahu u sebi govoreći: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. 20.15 I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta će dakle učiniti njima gospodar od vinograda? 20.16 Doći će i pogubiće ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog! 20.17 A On pogledavši na njih reče: Šta znači dakle ono u pismu: Kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? 20.18 Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga. 20.19 I gledahu glavari sveštenički i književnici u onaj čas da dignu ruke na Nj; ali se pobojaše naroda, jer razumeše da njima ovu priču kaza. |