Dobri pastir
(Jn 10.1-21)
Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mestu on je lupež i hajduk; A koji ulazi na vrata jeste pastir ovcama. Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
I kad svoje ovce istera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
A za tuđinom neće da idu, nego beže od njega, jer ne poznaju glas tuđi.
Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumeše šta to beše što im kaza.
Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. Svi koliko ih god dođe pre mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.
Lupež ne dolazi nizašta drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja dođoh da imaju život i izobilje. Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce. A najamnik, koji nije pastir, kome nisu ovce svoje, vidi vuka gde ide, i ostavlja ovce, i beži: i vuk zgrabi ovce i raspudi ih; A najamnik beži, jer je najamnik i ne mari za ovce.
Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. Kao što mene zna Otac i ja znam Oca; i dušu svoju polažem za ovce.
I druge ovce imam koje nisu iz ovog tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.
Zato me Otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovest primio od Oca svog.
Tada opet posta raspra među Jevrejima za ove reči.
Mnogi od njih govorahu: U njemu je đavo, i poludeo je; šta ga slušate?
Drugi govorahu: Ove reči nisu ludoga; zar može đavo slepima oči otvarati?
Služba u Samariji i Pereji (Mt 19.1-2; Mk 10.1; Lk 9.51-56)
I kad svrši Isus reči ove, kad se navršiše dani uzeća Njegovog, On nameri da ide pravo u Jerusalim i otide iz Galileje. I posla glasnike pred licem svojim; i oni otidoše i dođoše u selo samarjansko da Mu ugotove gde će noćiti. I ne primiše Ga; jer videše da ide u Jerusalim.
A kad videše učenici Njegovi, Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! Hoćeš li da kažemo da oganj siđe s neba i da ih istrebi kao i Ilija što učini? A On okrenuvši se zapreti im i reče: Ne znate kakvog ste vi duha; Jer Sin čovečiji nije došao da pogubi duše čovečije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo. I ustavši odande, dođe u okoline judejske preko Jordana. I steče se opet narod k Njemu, za Njim idoše ljudi mnogi, i kao što običaj imaše, opet ih učaše i isceli ih onde.
(Jn 10.1-21)
Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mestu on je lupež i hajduk; A koji ulazi na vrata jeste pastir ovcama. Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
I kad svoje ovce istera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
A za tuđinom neće da idu, nego beže od njega, jer ne poznaju glas tuđi.
Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumeše šta to beše što im kaza.
Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. Svi koliko ih god dođe pre mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.
Lupež ne dolazi nizašta drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja dođoh da imaju život i izobilje. Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce. A najamnik, koji nije pastir, kome nisu ovce svoje, vidi vuka gde ide, i ostavlja ovce, i beži: i vuk zgrabi ovce i raspudi ih; A najamnik beži, jer je najamnik i ne mari za ovce.
Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. Kao što mene zna Otac i ja znam Oca; i dušu svoju polažem za ovce.
I druge ovce imam koje nisu iz ovog tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.
Zato me Otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovest primio od Oca svog.
Tada opet posta raspra među Jevrejima za ove reči.
Mnogi od njih govorahu: U njemu je đavo, i poludeo je; šta ga slušate?
Drugi govorahu: Ove reči nisu ludoga; zar može đavo slepima oči otvarati?
Služba u Samariji i Pereji (Mt 19.1-2; Mk 10.1; Lk 9.51-56)
I kad svrši Isus reči ove, kad se navršiše dani uzeća Njegovog, On nameri da ide pravo u Jerusalim i otide iz Galileje. I posla glasnike pred licem svojim; i oni otidoše i dođoše u selo samarjansko da Mu ugotove gde će noćiti. I ne primiše Ga; jer videše da ide u Jerusalim.
A kad videše učenici Njegovi, Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! Hoćeš li da kažemo da oganj siđe s neba i da ih istrebi kao i Ilija što učini? A On okrenuvši se zapreti im i reče: Ne znate kakvog ste vi duha; Jer Sin čovečiji nije došao da pogubi duše čovečije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo. I ustavši odande, dođe u okoline judejske preko Jordana. I steče se opet narod k Njemu, za Njim idoše ljudi mnogi, i kao što običaj imaše, opet ih učaše i isceli ih onde.
MATEJ: 19.1 I kad svrši Isus reči ove, otide iz Galileje, i dođe u okoline judejske preko Jordana. 19.2 I za Njim idoše ljudi mnogi i isceli ih onde. |
MARKO: 10.1 I ustavši odande dođe u okoline judejske preko Jordana, i steče se opet narod k Njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše. |
LUKA: 9.51 A kad se navršiše dani uzeća Njegovog, On nameri da ide pravo u Jerusalim. 9.52 I posla glasnike pred licem svojim; i oni otidoše i dođoše u selo samarjansko da Mu ugotove gde će noćiti. 9.53 I ne primiše Ga; jer videše da ide u Jerusalim. 9.54 A kad videše učenici Njegovi, Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! Hoćeš li da kažemo da oganj siđe s neba i da ih istrebi kao i Ilija što učini? 9.55 A On okrenuvši se zapreti im i reče: Ne znate kakvog ste vi duha; 9.56 Jer Sin čovečiji nije došao da pogubi duše čovečije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo. |