Mladi bogati knez
(Mt 19.16-30; Mk 10.17-31; Lk 18.18-30)
I kad izađe na put, pritrča jedan knez, i kleknuvši na kolena pred Njim pitaše Ga: Učitelju blagi! Kakvo ću dobro da učinim da imam život večni? Šta mi treba činiti da dobijem(nasledim) život večni?
A Isus reče mu: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovesti.
Reče Mu: Koje? A Isus reče: Zapovesti znaš: Da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svedočiš lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca i mater svoju; i ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.
A odgovarajući reče Mu mladić: Učitelju! Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?
A Isus pogledavši na nj, omile mu, i reče mu: Još ti jedno nedostaje: Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi, te hajde za mnom uzevši krst.
A kad ču mladić reč, postade žalostan, zlovoljan od ove reči, i ode žalostan; jer beše vrlo bogat.
A kad ga vide Isus gde postade žalostan, reče učenicima svojim: Kako je teško ući u carstvo Božije (nebesko) onima koji imaju bogatstvo! Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u carstvo nebesko.
A kad to čuše učenici se uplašiše od reči Njegovih, A Isus opet odgovarajući reče im: Deco! Kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božje!
I još vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
I učenici se vrlo divljahu govoreći u sebi: Ko se dakle može spasiti?
A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu. Šta je u ljudi nemoguće u Boga je moguće.
Tada odgovori Petar i poče Mu govoriti: Eto mi smo ostavili sve i za Tobom idemo; šta će dakle biti nama?
A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sede Sin čovečiji na prestolu slave svoje, sešćete i vi na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest kolena Izrailjevih.
Zaista vam kažem: nema nijednoga (nikoga) koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili decu, ili zemlju carstva radi Božijeg, mene radi i jevanđelja radi, koji neće primiti sad u ovo vreme, sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i dece, i zemlje, u progonjenju, i na onom svetu život večni. I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, imena mog radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život večni.
Ali će mnogi prvi biti poslednji i poslednji prvi.
(Mt 19.16-30; Mk 10.17-31; Lk 18.18-30)
I kad izađe na put, pritrča jedan knez, i kleknuvši na kolena pred Njim pitaše Ga: Učitelju blagi! Kakvo ću dobro da učinim da imam život večni? Šta mi treba činiti da dobijem(nasledim) život večni?
A Isus reče mu: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovesti.
Reče Mu: Koje? A Isus reče: Zapovesti znaš: Da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svedočiš lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca i mater svoju; i ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.
A odgovarajući reče Mu mladić: Učitelju! Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?
A Isus pogledavši na nj, omile mu, i reče mu: Još ti jedno nedostaje: Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi, te hajde za mnom uzevši krst.
A kad ču mladić reč, postade žalostan, zlovoljan od ove reči, i ode žalostan; jer beše vrlo bogat.
A kad ga vide Isus gde postade žalostan, reče učenicima svojim: Kako je teško ući u carstvo Božije (nebesko) onima koji imaju bogatstvo! Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u carstvo nebesko.
A kad to čuše učenici se uplašiše od reči Njegovih, A Isus opet odgovarajući reče im: Deco! Kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božje!
I još vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
I učenici se vrlo divljahu govoreći u sebi: Ko se dakle može spasiti?
A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu. Šta je u ljudi nemoguće u Boga je moguće.
Tada odgovori Petar i poče Mu govoriti: Eto mi smo ostavili sve i za Tobom idemo; šta će dakle biti nama?
A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sede Sin čovečiji na prestolu slave svoje, sešćete i vi na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest kolena Izrailjevih.
Zaista vam kažem: nema nijednoga (nikoga) koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili decu, ili zemlju carstva radi Božijeg, mene radi i jevanđelja radi, koji neće primiti sad u ovo vreme, sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i dece, i zemlje, u progonjenju, i na onom svetu život večni. I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, imena mog radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život večni.
Ali će mnogi prvi biti poslednji i poslednji prvi.