Da, Hristos je vaskrsao, evo zašto!
Da li je važno Hristovo vaskrsenje?Hristovo vaskrsenje je srž religije, najveće Biblijsko čudo. Ako je Hristos zaista vaskrsao iz groba, sve je drugačije. To znači da smrt nije kraj. Ako je On zaista vaskrsao iz groba, onda je smrt pobeđeni neprijatelj. Od Hristovog vaskrsenja zavisi da li vera u Boga ima smisla ili ne. I apostol Pavle kaže da ako je Hristos ostao da leži u grobu, ako nikada nije vaskrsao iz groba, onda: "Uzalud vera naša!"
Kad se nađete pored mrtvog tela nekog ko vam je bio drag, onda shvatite koliko je važno da li je vaskrsenje moguće ili nije.
Negiranje vaskrsenjaZa mnoge ljude nije jednostavno da poveruju da je vaskrsenje moguće. Ljudske sumnje mogu biti zdrave ako čovek želi da sazna istinu, ali su nezdrave ako mu služe kao opravdanje za život suprotan otkrivenoj istini.
Najčešća kritika Hristovog vaskrsenja jeste mišljenje da Hristos nikada nije živ izašao iz groba. Neki tvrde da je Hristovo telo ostalo u grobu, a da su učenici otišli na pogrešan grob. Učenici su navodno bili toliko zbunjeni, toliko pod stresom i psihičkim pritiskom, da uopšte nisu otrčali na pravi grob, nego su otišli na pogrešan, tek iskopan grob. Videli su da je grob prazan i poverovali da je Hristos vaskrsao. Jedno je sigurno: Josif iz Arimateje koji je bio vlasnik groba u koji je Isus smešten, sigurno ne bi pogrešio i otišao na tuđ grob. (Matej 27.57-60) Ako bi čak i Josif pogrešio, fariseji su mogli da pokažu da se Hristovo telo još uvek nalazi u pravom grobu, a oni to nisu ni pokušali, nego su podmitili stražare da slažu da su spavali dok su apostoli ukrali telo. (Matej 28.11-15)
Neki tvrde: "Nije Hristos vaskrsao, nego su njegovi učenici došli noću dok je straža spavala i ukrali ga, a zatim su tvrdili da je Hristos vaskrsao iz groba." Međutim, Pilat je dao Hristovim neprijateljima da postave stražu kako hoće, što znači da su postavili dovoljan broj stražara. Vođa stražara bio je kapetan, to jest centurion, a centurion je komandovao nad 100 vojnika. Čim je bilo toliko stražara, mogli su da se podele pa da deo njih spava a da ostali stražare. Jevrejske vođe su im sigurno naglasile koliko im je važno da niko ne ukrade Hristovo telo. Naravno, naoružani rimski stražari lako bi izašli na kraj sa golorukim apostolima! Sam grob je još bio zapečaćen i zatvoren velikim kamenom (Matej 27.62-66).
Neki smatraju da Hristos nije ni umro na krstu, nego je bio u polusvesnom stanju, a da je kasnije, kada su ga stavili u grob, jednostavno oživeo. Njegovi učenici su to navodno proglasili vaskrsenjem.
Filozofi i mislioci kažu da ne mogu da prihvate čuda. Oni kažu da čuda ne postoje. Evo njihovih razloga: 1) čuda su kršenje prirodnih zakona. 2) iskustvo nas uči da su prirodni zakoni fiksni i nepromenljivi. 3) nemoguće je kršiti ili menjati nepromenljive zakone 4) čuda su dakle nemoguća.
To bi značilo da se ni vaskrsenje Isusa Hrista nikada nije dogodilo.
DA LI JE MOGUĆE?Prirodni tok stvari je regularnost koju nauka može da proučava, jer se procesi stalno ponavljaju na isti način. Singularnost je jedinstveni događaj van regularnog toka stvari, pa nauka ne može da ga proučava. Ako mi ljudi ne možemo da shatimo kako se singularnosti događaju, da li zbog toga neko može da tvrdi da su jedinstveni događaji van uobičajenog prirodnog toka nemogući? Pre Potopa kiša nije padala i ondašnji naučnici su se smejali Noju koji je gradio kovčeg da se spase od Potopa. Ali kad se pokvario uobičajeni tok stvari, bilo je kasno da uđu u Arku. Potop je odneo sve one koji su tvrdili da je nemoguće čudo koje je Bog prorekao da će se dogoditi.
Ipak, oni koji smatraju da slede nauku, u isto vreme veruju u mnoge fenomene, iako su ti fenomeni singularnosti a ne regularnosti. Npr. naučnici koji prihvataju evolucionistički pogled na svet smatraju da je svet nastao samo jedanput u Big Bengu, i da je život nastao samo jedanput u istoriji. Ovi događaji ne mogu da pripadaju regularnostima, nego singularnostima. Ipak, naučnici koji ne veruju u postojanje čuda prihvataju Big Beng i spontane generacije kao naučnu činjenicu, što je nedosledno stavu da su singularnosti nemoguće.
Zato i Hristovo vaskrsenje ne može da se odbaci zato što je singularnost a ne regularnost. Ako postoji svemoćni Bog, onda su čuda sasvim moguća. Ono što se dogodilo samo jedanput nije nemoguće, jer je Bog kao Stvoritelj moćniji od prirodnih zakona. I cela istorija Zemlje se dogodila samo jedanput, a ona je očigledno moguća.
Pouzdanost spisaMnoga tvrđenja iz istorije su mnogo manje proveravana nego Isusov život. Pogledajmo kako je opisan Isusov život, a samim tim i vaskrsenje.
Autografi su spisi koje su pisali sami autori. Od tih originala (autografa) prepisivanjem su nastali manuskripti. Manuskripti su kopije originala. Ako pogledate literaturu, videćete da postoji više manuskripata Novog Zaveta nego za bilo koju drugu knjigu staroga sveta. Šta to znači? Kao da je Bog želeo naročito da sačuva taj tekst, da svi ljudi, iz svih vremena, koji žele da znaju da se dogodilo Hristovo vaskrsenje, mogu imati dovoljno argumenata da u to veruju.
Mnoga klasična dela su opstala na osnovu malog broja manuskripata. Novi Zavet je poduprt sa više od 5300 manuskripata. To znači da posedujemo čitavo bogatstvo informacija o Hristovom vaskrsenju. Ovi manuskripti su istorija, to je nauka, to je nešto opipljivo.
Veoma je važan vremenski period između pisanja autografa i prvih kopija manuskripata. Za većinu spisa staroga sveta, ovaj jaz je negde oko 1000 godina. Kada su u pitanju spisi Novoga Zaveta, jaz između autografa (originalnih spisa) i prvih manuskripata je negde oko 100 godina. Zašto je ovo važno? Sto godina je vrlo mali period da bi došlo do izmena teksta. Jednostavno rečeno, još su bili živi očevici koji su mogli da ukažu na promene u tekstu.
Tačnost manuskripata Novoga Zaveta veća je nego kod drugih starih knjiga. Na primer, ako uzmete indijsku Mahabharatu, ona je tačna u odnosu na svoje manuskripte 90%. Ako uporedite kopije Homerove Ilijade u odnosnu na original, tačnost je negde 95%. Ako uporedite tačnost kopija Novog Zaveta u odnosu na originalne autografe, tačnost je 99%.
Broj različitih autora Novog zaveta koji su pisali o ličnosti Isusa Hrista i o Njegovom vaskrsenju, veći je od broja autora koji su opisali druge događaje staroga sveta. Ako želimo da negiramo Hristovo vaskrsenje kao istorijski događaj, onda moramo da sumnjamo u sve druge istorijske događaje, jer su mnogo manje argumentovani od Hristovog vaskrsenja.
Četiri Evanđelja u Bibliji govore o fenomenu Hristovog vaskrsenja. Kao da je Bog smatrao da nije dovoljno jedno Evanđelje, nego nam je u Bibliji ostavio 4 izveštaja o vaskrsenju. Evanđelisti Matej, Marko, Luka i Jovan opisali su Hristovo vaskesenje. Kao da Bogu ni to nije bilo dovoljno, nego su još 4 osobe pisale o Hristovom vaskrsenju. Apostol Pavle, Jakov, Petar i Juda (Jakovljev brat). Svi autori su o Hristovom vaskrsenju pisali uklopivo i harmonično.
Postoji 6 različitih, ali ne i kontradiktornih izveštaja o vaskrslom Hristu. To su: Matej 28, Luka 24, Jovan 20. i 21., Dela 1, i 1. Korinćanima 15. Biblija kaže da su 2 ili 3 svedoka dovoljna da bi jedan izveštaj smatrali verodostojnim, a Bog je ostavio mnogo više svedoka za Hristovo vaskrsenje. Preko 500 ljudi videlo je Hrista posle Njegovog vaskrsenja.
"Ali vam napominjem braćo evanđelje, koje vam objavih, i koje primiste, u kome i stojite, kojim se i spasavate, ako držite kako vam objavih, već ako da uzalud verovaste. Jer vam najpre predadoh što i primih da Hristos umre za grehe naše, po Pismu." U Starom Zavetu je bila prorečena Hristova smrt. "I da bi ukopan, i da usta treći dan po Pismu. I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola. A potom ga videše jednom više od pet stotina braće, od kojih mnogi žive i sad, a neki i pomreše. A potom se javi Jakovu, pa onda svim apostolima, a posle sviju javi se i meni..." 1. Korinćanima 15.1-8:
Šta znači ovaj tekst? Pavle naglašava da su očevici u to vreme još živi, i da svako može da ih nađe i pita šta se dogodilo. Vrlo je bitno da je još u vreme apostola Pavla, 30 godina posle Hristove smrti, neko mogao da proveri svedočanstva svedoka, da se sretne sa ljudima koji su videli vaskrslog Hrista.
U Hristovo vreme grobovi su bili uglavnom uklesani u stenu. Na ulaz pećine stavljao se jedan veliki kamen. Bilo je skupo imati grobnicu u Hristovo vreme, jer nije bilo lako iskopati je u steni.
Luka 24.1-9: "A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob..." Radi se o ženama koje su verovale u Hrista. "i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima. Ali nađoše kamen odvaljen od groba." Žene su pošle da pomažu mrtvo Isusovo telo, što znači da nisu verovale da će Isus da vaskrsne. Našle su veliki kamen koji neko sklonio sa ulaza u grobnicu. "I ušavši, ne nađoše tela Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama. A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: -Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovde, nego ustade, opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji, govoreći da sin čovečji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. I opomenuše se reči njegovih. I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima. A to bijaše Magdalina i Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima."
Postoji knjiga koju je napisao Frenk Morison, koja se zove "Ko je sklonio kamen?" Kamen na ulazu u grob bio je vrlo velik, pa se postavlja pitanje: ako su samo žene došle na grob, ko je sklonio toliki kamen? Stražari nisu hteli, a žene nisu mogle. Apostoli nisu bili tu, niti bi im naoružani vojnici dali da priđu. Jedino je logično ono što piše u Bibliji: kamen je sklonio anđeo kojeg je Bog poslao.
Šta se dogodilo kada su žene rekle apostolima da im je anđeo rekao da je Isus vaskrsao? "I njima se učiniše njihove reči kao laž i ne verovaše im." (Luka 24.11) Ni Petar kada je to čuo, nije mogao da veruje nego je odmah otišao da proveri šta se desilo sa Hristovim telom. Petar je postupio kao pravi naučnik, jer nije hteo da poveruje olako. Ali kada je video kakva je situacija, Petar je poverovao iako nije sve potpuno razumeo. "A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vide same haljine gde leže, i ode čudeći se u sebi šta bi." Luka 24.12
Da su apostoli izmislili da je Hristos vaskrsao, sigurno je da bi tako nemoralne osobe pokušale da sebe prikažu u što lepšem svetlu. Međutim, apostoli su priznali da su se krili bojeći se da Jevreji ne ubiju i njih. Čak su u svojim spisima zapisali činjenicu da su vest o vaskrsenju prve javile žene. Iako se izjava dva ili više svedoka smatrala verodostojnom, po Jevrejskoj tradiciji izjave žena nisu uopšte razmatrane. Apostoli se nisu trudili da ulepšaju događaje, nego su zapisivali kako se zaista događalo. Hristos je izabrao žene da se prvo njima javi po vaskrsenju, jer Bog brine i za one koje ljudi smatraju najmanjim i najslabijim bićima.
Grobovi poznatih ljudi uvek su u ljudskoj istoriji bili mesto pohođenja njihovih sledbenika, naročito verskih vođa kao što su Muhamed, Buda, isl. Međutim, Hristov grob nikad nije postao mesto hodočašća, jer je Hristos vaskrsao i njegovo telo se više ne nalazi u grobu.
Argumenti da je Isus Hristos ustao iz mrtvih:1) Poreklo i kontinuirano postojanje hrišćanske crkve. Psihološki je nemoguće da su Hristovi sledbenici, koji su prilikom raspeća bili potpuno razočarani i zbunjeni, u periodu od samo nekoliko dana posle raspeća ušli u svet sa tolikom radošću. Tri godine su sledili Hrista, ostavili su svoju rodbinu, ostavili su svoj posao i krenuli za Hristom. Verovali su da će On verovatno osloboditi jevrejski narod od Rimljana. Verovali su, verovatno, da će biti ministri u vladi koju će Hristos osnovati. Prvenstveno su očekivali od Njega da bude politički vođa naroda. Kad odjednom, posle tri i po godine, umesto da uzme krunu, On biva razapet kao najveći zločinac na krstu!
Kakva bi bila vaša osećanja na njihovom mestu? Sigurno strašna, bili bi duboko razočarani. U trenutku Hristove smrti, njegovi učenici su bili u potpunosti psihički porušeni, razoreni do temelja. Pobegli su kada je Hristos bio uhapšen. Petar je stajao u sudnici, Hristu su tamo sudili, udarali Ga, a Petar stoji tu kod vatre, greje se i razmišlja. Verovatno duboko oronuo, razočaran, jer mu se sve srušilo u životu. "Zašto sam ostavio svoje mreže i svoj čamac? Zašto sam krenuo za tim neobičnim učiteljem?" A jedna žena mu kaže: "I ti si jedan od njegovih!" A Petar kaže: "Ne, ne, nikad ga nisam video." Pa po drugi put žena prilazi i kaže: "Jezik kojim govoriš te izdaje da si njegov sledbenik." Petar ponovo negira Hrista. Ovo Petrovo negiranje da poznaje Hrista pokazuje u kojoj meri su Hristovi učenici bili razočarani. Biblijski tekst kaže da su svi pobegli u gornju sobu u gradu Jerusalimu zbog straha od Jevreja. Čekali su da se mnoštvo ljudi raziđe iz Jerusalima pa da pobegnu, jer može biti da će i njih zadesiti ista sudbina kao i njihovog vođu. Duboko su bili razočarani i uplašeni.
U evanđeljima je zapisano da je i apostole Isus morao da uveri da je On zaista vaskrsao. U početku im je bilo vrlo teško da poveruju da je Isus vaskrsao.
Međutim, posle susreta sa vaskrslim Hristom, ti isti ljudi koji su bili duhovno potpuno porušeni, slobodno govore da su Isusovi učenici, da su videli Hrista i da je vaskrsao! Jerusalim tada nije bio veliki grad. Svi su znali šta se dogodilo. Znali su da je na srednjem krstu, između dva razbojnika razapet Isus koji je tvrdio da je Mesija. Svi su poznavali učenike, svi su znali šta se njima dogodilo. Hristovi učenici, ti porušeni ljudi, kada su susreli vaskrslog Hrista, dolaze među ljude kojih su se doskoro bojali, i sa velikom odvažnošću, sigurnošću i čvrstinom, propovedaju i kažu: "Taj Isus koga ste vi razapeli, vaskrsao je iz groba! I ne samo to. On je Mesija."
Posledica njihovog svedočanstva da su videli Hrista posle vaskrsenja bila je da je 3000 ljudi u jednom danu prihvatilo da je Isus Mesija, a kasnije i veliko mnoštvo ljudi. Crkva koja okuplja ljude koji slede Hrista, ne bi danas postojala da nije bilo Hristovog vaskrsenja. Da Hristos nije pobedio smrt On ne bi imao sledbenike.
KO BI UMRO ZA LAŽ?Od 12 Hristovih učenika, njih 11 je umrlo mučeničkom smrću! Samo je Jovan Bogoslov završio na ostrvu Patmosu i umro prirodnom smrću, ali je i on bio osuđen na smrt. Možda bi neko od njih bio u stanju da prihvati laž da je Hristos živ i da umre braneći laž. Međutim, svih 12 apostola bilo je spremno da da svoj život za Hrista. Smrt više za njih nije predstavljala nikakav problem. Od tada, kada apostoli govore, oni neustrašivo iznose da je Hristos živ, da je vaskrsao.
Jovan kaže: "Što beše ispočetka, što čusmo, što videsmo očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o Reči života: I život se javi, i videsmo i svedočimo i javljamo vam život večni, koji beše u Oca, i javi se nama; što videsmo i čusmo to javljamo vama, da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom. I ovo vam pišem da radost vaša bude ispunjena." 1. Jovanova 1.1-4
Život se javio, videli smo, čuli smo i svedočimo i javljamo vam život večni! Život! Život! Život! ponavlja Jovan. Život se javio! Videsmo život! Život, život! Smrt više nije neizbežna tragična realnost, jer postoji neko ko je pobedio smrt.
Apostoli su propovedali najviša moralna načela koja im je otkrio Isus Hristos, i živeli u skladu sa njima. Zar bi oni živeli moralno, služeći istini, pravdi i ljubavi, da su izmislili priču o Hristovom vaskrsenju? Zar bi neko umro za laž? Zar bi toliko apostola, svedoka Hristovog života, smrti i vaskrsenja živelo za laž i umrlo za laž?
Za nepunih vek i po ili dva, od jedne nepoznate religije, hrišćanstvo je postala dominantna religija Rimske imperije. U 4. veku je i sam imperator Rima od mnogobošca postao hrišćanin (bar po imenu). U srcu vesti koja je zadobila svet za Boga stoji vest o Hristovom vaskrsenju.
Pisma svedokaDa Hristos nije ustao iz mrtvih, Novi Zavet nikada ne bi bio napisan. Ko bi uložio toliki trud i tolike muke da napiše biografiju nekog koji je tvrdio da je Mesija, da je poslan od Boga, a karijera mu se završila sramnom smrću? Ali Hristos je ustao iz groba, i zato je grupa ljudi koji su to videli i čuli, uzela svoja pera i sa neviđenim entuzijazmom pisala o ovom najvećem događaju. U svim njihovim spisima zapažamo jasno izraženo uverenje da je Isus Hristos umro, da je ustao iz mrtvih i da je sada živ da bi posredovao za nas pred Ocem.
Obraćenje apostola Pavla je takođe jak argument u prilog Hristovog vaskrsenja. Savle (njegovo ime pre obraćenja) je kao ortodoksni farisej progonio hrišćane, pa je samim tim bio veliki protivnik Hristovog vaskrsenja (Dela 8.1-3). Šta treba da se dogodi pa da ovaj nevernik postane propovednik Hristovog vaskrsenja? Vaskrsli Hristos se lično pojavio Savlu (Dela 9)! Kada je lično video vaskrslog Hrista, shvatio je da se nalazi na potpuno pogrešnoj strani i odlučio da promeni svoj život. Apostol Pavle je autor najviše pisama koja su ušla u kanon Novog Zaveta, a temelj njegovog propovedanja je upravo Hristovo vaskrsenje.
Ukradeno teloPostoji teorija da je neko ukrao Hristovo telo. Ili su ga ukrali Hristovi učenici ili su ga ukrali Hristovi neprijatelji. Hajde da ispitamo ove dve mogućnosti. Obe alternative su nelogične. Rimska straža je stajala pored groba baš zbog toga što su sveštenici i fariseji upozorili Rimljane da bi učenici mogli da ukradu telo i isceniraju vaskrsenje (Matej 27.62-66). Grob je zato bio zapečaćen, a straža brojna i dobro naoružana. Ako je bilo ko od Hristovih neprijatelja ukrao Hristovo telo, u trenutku kada su Hristovi učenici počeli da propovedaju: "Isus je vaskrsao iz mrtvih!", njihovi neprijatelji bi pokazali Hristovo telo. Istorijska je činjenica da to nikad niko nije izjavio. To znači da Hristovi neprijatelji nisu ukrali Hristovo telo.
Da li su Hristovi učenici ukrali Hristovo telo? Da li bi Hristovi učenici mogli da sačuvaju takvu laž? Zamislite vi sami da ste bili sledbenik Isusa Hrista i da znate da nije vaskrsao, ali sa neverovatnim entuzijazmom idete i propovedate gigantsku laž: "Hristos je vaskrsao iz groba". Ako bi neko možda i imao tako izopačenu psihu, sigurno ne bi sva dvanaestorica s takvim žarom propovedala laž, i to tako ubedljivo da su u njihovo svedočanstvo poverovale hiljade ljudi. Sigurno bi bar jedan od njih, pod psihičkim pritiskom pretnje smrću kojom su stalno bili izloženi, priznao da laže. Prazan grob je snažna potvrda da je Hristovo vaskrsenje istinita činjenica.
Požrtvovanje svedokaApostoli su bili spremni da žrtvuju svoja dobra, kao i svoj život u službi Bogu, sa verom u vaskrsenje. Zaista nije verovatno da je sve to bilo bazirano na jednoj velikoj laži. Kako su beskrajna radost, sigurnost entuzijazam i sila došli u njihove živote posle raspeća, ako je sve ovo laž?
Zaključak"Ako nema vaskrsenja mrtvih, to ni Hristos ne usta. A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovedanje naše, a uzalud i vera vaša. A nalazimo se i lažni svedoci Božji što svedočimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. A ako Hristos ne usta, uzalud vera vaša: još ste u gresima svojim. Dakle, i oni koji pomreše u Hristu izgiboše. I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od svih ljudi. Ali Hristos usta iz mrtvih, i bi novina onima koji umreše." 1. Korinćanima 15.13-20
Da nema Hristovog vaskrsenja religija ne bi imala smisla, a vernici bi bili "najnesrećniji od svih ljudi". Ako umiremo i nestajemo sa ovog sveta zauvek, to je skoro da i nismo postojali. Ali Bog je obezbedio dovoljno svedoka i logičnih dokaza da je Hristos vaskrsao, oslobodio nas greha i obezbedio nam večni život sa njim.
Postoji samo jedno objašnjenje za prazan grob: Isusova tvrdnja da je Sin Božji bila je istinita i nikakvi okovi smrti i tame nisu mogli da ga zadrže u grobu. On je ustao i On živi. U toku svih vekova postoji nebrojeno mnoštvo siromašnih i bogatih, jednostavnih i školovanih, starih i mladih ljudi, koji dan za danom osećaju u svojim vlastitim srcima i životima sigurnost da je Isus Hristos zaista ustao i da živi danas. Zato ima smisla moliti se Bogu koji je jači od smrti i može da nas vaskrsne.
Hristos je živ i danas. "Nije ovde, jer ustade kao što je kazao" (Matej 28.6). "Jer ako priznaješ ustima svojim da je Isus Gospod i veruješ u srcu svom da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen." (Rimljanima 10.9) Dakle, Hristovo vaskrsenje je srž religije. Isusovo vaskrsenje je garancija vaskrsenja ljudi koji veruju Bogu i žele da budu verni Bogu.
Kad se nađete pored mrtvog tela nekog ko vam je bio drag, onda shvatite koliko je važno da li je vaskrsenje moguće ili nije.
Negiranje vaskrsenjaZa mnoge ljude nije jednostavno da poveruju da je vaskrsenje moguće. Ljudske sumnje mogu biti zdrave ako čovek želi da sazna istinu, ali su nezdrave ako mu služe kao opravdanje za život suprotan otkrivenoj istini.
Najčešća kritika Hristovog vaskrsenja jeste mišljenje da Hristos nikada nije živ izašao iz groba. Neki tvrde da je Hristovo telo ostalo u grobu, a da su učenici otišli na pogrešan grob. Učenici su navodno bili toliko zbunjeni, toliko pod stresom i psihičkim pritiskom, da uopšte nisu otrčali na pravi grob, nego su otišli na pogrešan, tek iskopan grob. Videli su da je grob prazan i poverovali da je Hristos vaskrsao. Jedno je sigurno: Josif iz Arimateje koji je bio vlasnik groba u koji je Isus smešten, sigurno ne bi pogrešio i otišao na tuđ grob. (Matej 27.57-60) Ako bi čak i Josif pogrešio, fariseji su mogli da pokažu da se Hristovo telo još uvek nalazi u pravom grobu, a oni to nisu ni pokušali, nego su podmitili stražare da slažu da su spavali dok su apostoli ukrali telo. (Matej 28.11-15)
Neki tvrde: "Nije Hristos vaskrsao, nego su njegovi učenici došli noću dok je straža spavala i ukrali ga, a zatim su tvrdili da je Hristos vaskrsao iz groba." Međutim, Pilat je dao Hristovim neprijateljima da postave stražu kako hoće, što znači da su postavili dovoljan broj stražara. Vođa stražara bio je kapetan, to jest centurion, a centurion je komandovao nad 100 vojnika. Čim je bilo toliko stražara, mogli su da se podele pa da deo njih spava a da ostali stražare. Jevrejske vođe su im sigurno naglasile koliko im je važno da niko ne ukrade Hristovo telo. Naravno, naoružani rimski stražari lako bi izašli na kraj sa golorukim apostolima! Sam grob je još bio zapečaćen i zatvoren velikim kamenom (Matej 27.62-66).
Neki smatraju da Hristos nije ni umro na krstu, nego je bio u polusvesnom stanju, a da je kasnije, kada su ga stavili u grob, jednostavno oživeo. Njegovi učenici su to navodno proglasili vaskrsenjem.
Filozofi i mislioci kažu da ne mogu da prihvate čuda. Oni kažu da čuda ne postoje. Evo njihovih razloga: 1) čuda su kršenje prirodnih zakona. 2) iskustvo nas uči da su prirodni zakoni fiksni i nepromenljivi. 3) nemoguće je kršiti ili menjati nepromenljive zakone 4) čuda su dakle nemoguća.
To bi značilo da se ni vaskrsenje Isusa Hrista nikada nije dogodilo.
DA LI JE MOGUĆE?Prirodni tok stvari je regularnost koju nauka može da proučava, jer se procesi stalno ponavljaju na isti način. Singularnost je jedinstveni događaj van regularnog toka stvari, pa nauka ne može da ga proučava. Ako mi ljudi ne možemo da shatimo kako se singularnosti događaju, da li zbog toga neko može da tvrdi da su jedinstveni događaji van uobičajenog prirodnog toka nemogući? Pre Potopa kiša nije padala i ondašnji naučnici su se smejali Noju koji je gradio kovčeg da se spase od Potopa. Ali kad se pokvario uobičajeni tok stvari, bilo je kasno da uđu u Arku. Potop je odneo sve one koji su tvrdili da je nemoguće čudo koje je Bog prorekao da će se dogoditi.
Ipak, oni koji smatraju da slede nauku, u isto vreme veruju u mnoge fenomene, iako su ti fenomeni singularnosti a ne regularnosti. Npr. naučnici koji prihvataju evolucionistički pogled na svet smatraju da je svet nastao samo jedanput u Big Bengu, i da je život nastao samo jedanput u istoriji. Ovi događaji ne mogu da pripadaju regularnostima, nego singularnostima. Ipak, naučnici koji ne veruju u postojanje čuda prihvataju Big Beng i spontane generacije kao naučnu činjenicu, što je nedosledno stavu da su singularnosti nemoguće.
Zato i Hristovo vaskrsenje ne može da se odbaci zato što je singularnost a ne regularnost. Ako postoji svemoćni Bog, onda su čuda sasvim moguća. Ono što se dogodilo samo jedanput nije nemoguće, jer je Bog kao Stvoritelj moćniji od prirodnih zakona. I cela istorija Zemlje se dogodila samo jedanput, a ona je očigledno moguća.
Pouzdanost spisaMnoga tvrđenja iz istorije su mnogo manje proveravana nego Isusov život. Pogledajmo kako je opisan Isusov život, a samim tim i vaskrsenje.
Autografi su spisi koje su pisali sami autori. Od tih originala (autografa) prepisivanjem su nastali manuskripti. Manuskripti su kopije originala. Ako pogledate literaturu, videćete da postoji više manuskripata Novog Zaveta nego za bilo koju drugu knjigu staroga sveta. Šta to znači? Kao da je Bog želeo naročito da sačuva taj tekst, da svi ljudi, iz svih vremena, koji žele da znaju da se dogodilo Hristovo vaskrsenje, mogu imati dovoljno argumenata da u to veruju.
Mnoga klasična dela su opstala na osnovu malog broja manuskripata. Novi Zavet je poduprt sa više od 5300 manuskripata. To znači da posedujemo čitavo bogatstvo informacija o Hristovom vaskrsenju. Ovi manuskripti su istorija, to je nauka, to je nešto opipljivo.
Veoma je važan vremenski period između pisanja autografa i prvih kopija manuskripata. Za većinu spisa staroga sveta, ovaj jaz je negde oko 1000 godina. Kada su u pitanju spisi Novoga Zaveta, jaz između autografa (originalnih spisa) i prvih manuskripata je negde oko 100 godina. Zašto je ovo važno? Sto godina je vrlo mali period da bi došlo do izmena teksta. Jednostavno rečeno, još su bili živi očevici koji su mogli da ukažu na promene u tekstu.
Tačnost manuskripata Novoga Zaveta veća je nego kod drugih starih knjiga. Na primer, ako uzmete indijsku Mahabharatu, ona je tačna u odnosu na svoje manuskripte 90%. Ako uporedite kopije Homerove Ilijade u odnosnu na original, tačnost je negde 95%. Ako uporedite tačnost kopija Novog Zaveta u odnosu na originalne autografe, tačnost je 99%.
Broj različitih autora Novog zaveta koji su pisali o ličnosti Isusa Hrista i o Njegovom vaskrsenju, veći je od broja autora koji su opisali druge događaje staroga sveta. Ako želimo da negiramo Hristovo vaskrsenje kao istorijski događaj, onda moramo da sumnjamo u sve druge istorijske događaje, jer su mnogo manje argumentovani od Hristovog vaskrsenja.
Četiri Evanđelja u Bibliji govore o fenomenu Hristovog vaskrsenja. Kao da je Bog smatrao da nije dovoljno jedno Evanđelje, nego nam je u Bibliji ostavio 4 izveštaja o vaskrsenju. Evanđelisti Matej, Marko, Luka i Jovan opisali su Hristovo vaskesenje. Kao da Bogu ni to nije bilo dovoljno, nego su još 4 osobe pisale o Hristovom vaskrsenju. Apostol Pavle, Jakov, Petar i Juda (Jakovljev brat). Svi autori su o Hristovom vaskrsenju pisali uklopivo i harmonično.
Postoji 6 različitih, ali ne i kontradiktornih izveštaja o vaskrslom Hristu. To su: Matej 28, Luka 24, Jovan 20. i 21., Dela 1, i 1. Korinćanima 15. Biblija kaže da su 2 ili 3 svedoka dovoljna da bi jedan izveštaj smatrali verodostojnim, a Bog je ostavio mnogo više svedoka za Hristovo vaskrsenje. Preko 500 ljudi videlo je Hrista posle Njegovog vaskrsenja.
"Ali vam napominjem braćo evanđelje, koje vam objavih, i koje primiste, u kome i stojite, kojim se i spasavate, ako držite kako vam objavih, već ako da uzalud verovaste. Jer vam najpre predadoh što i primih da Hristos umre za grehe naše, po Pismu." U Starom Zavetu je bila prorečena Hristova smrt. "I da bi ukopan, i da usta treći dan po Pismu. I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola. A potom ga videše jednom više od pet stotina braće, od kojih mnogi žive i sad, a neki i pomreše. A potom se javi Jakovu, pa onda svim apostolima, a posle sviju javi se i meni..." 1. Korinćanima 15.1-8:
Šta znači ovaj tekst? Pavle naglašava da su očevici u to vreme još živi, i da svako može da ih nađe i pita šta se dogodilo. Vrlo je bitno da je još u vreme apostola Pavla, 30 godina posle Hristove smrti, neko mogao da proveri svedočanstva svedoka, da se sretne sa ljudima koji su videli vaskrslog Hrista.
U Hristovo vreme grobovi su bili uglavnom uklesani u stenu. Na ulaz pećine stavljao se jedan veliki kamen. Bilo je skupo imati grobnicu u Hristovo vreme, jer nije bilo lako iskopati je u steni.
Luka 24.1-9: "A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob..." Radi se o ženama koje su verovale u Hrista. "i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima. Ali nađoše kamen odvaljen od groba." Žene su pošle da pomažu mrtvo Isusovo telo, što znači da nisu verovale da će Isus da vaskrsne. Našle su veliki kamen koji neko sklonio sa ulaza u grobnicu. "I ušavši, ne nađoše tela Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama. A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: -Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovde, nego ustade, opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji, govoreći da sin čovečji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. I opomenuše se reči njegovih. I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima. A to bijaše Magdalina i Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima."
Postoji knjiga koju je napisao Frenk Morison, koja se zove "Ko je sklonio kamen?" Kamen na ulazu u grob bio je vrlo velik, pa se postavlja pitanje: ako su samo žene došle na grob, ko je sklonio toliki kamen? Stražari nisu hteli, a žene nisu mogle. Apostoli nisu bili tu, niti bi im naoružani vojnici dali da priđu. Jedino je logično ono što piše u Bibliji: kamen je sklonio anđeo kojeg je Bog poslao.
Šta se dogodilo kada su žene rekle apostolima da im je anđeo rekao da je Isus vaskrsao? "I njima se učiniše njihove reči kao laž i ne verovaše im." (Luka 24.11) Ni Petar kada je to čuo, nije mogao da veruje nego je odmah otišao da proveri šta se desilo sa Hristovim telom. Petar je postupio kao pravi naučnik, jer nije hteo da poveruje olako. Ali kada je video kakva je situacija, Petar je poverovao iako nije sve potpuno razumeo. "A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vide same haljine gde leže, i ode čudeći se u sebi šta bi." Luka 24.12
Da su apostoli izmislili da je Hristos vaskrsao, sigurno je da bi tako nemoralne osobe pokušale da sebe prikažu u što lepšem svetlu. Međutim, apostoli su priznali da su se krili bojeći se da Jevreji ne ubiju i njih. Čak su u svojim spisima zapisali činjenicu da su vest o vaskrsenju prve javile žene. Iako se izjava dva ili više svedoka smatrala verodostojnom, po Jevrejskoj tradiciji izjave žena nisu uopšte razmatrane. Apostoli se nisu trudili da ulepšaju događaje, nego su zapisivali kako se zaista događalo. Hristos je izabrao žene da se prvo njima javi po vaskrsenju, jer Bog brine i za one koje ljudi smatraju najmanjim i najslabijim bićima.
Grobovi poznatih ljudi uvek su u ljudskoj istoriji bili mesto pohođenja njihovih sledbenika, naročito verskih vođa kao što su Muhamed, Buda, isl. Međutim, Hristov grob nikad nije postao mesto hodočašća, jer je Hristos vaskrsao i njegovo telo se više ne nalazi u grobu.
Argumenti da je Isus Hristos ustao iz mrtvih:1) Poreklo i kontinuirano postojanje hrišćanske crkve. Psihološki je nemoguće da su Hristovi sledbenici, koji su prilikom raspeća bili potpuno razočarani i zbunjeni, u periodu od samo nekoliko dana posle raspeća ušli u svet sa tolikom radošću. Tri godine su sledili Hrista, ostavili su svoju rodbinu, ostavili su svoj posao i krenuli za Hristom. Verovali su da će On verovatno osloboditi jevrejski narod od Rimljana. Verovali su, verovatno, da će biti ministri u vladi koju će Hristos osnovati. Prvenstveno su očekivali od Njega da bude politički vođa naroda. Kad odjednom, posle tri i po godine, umesto da uzme krunu, On biva razapet kao najveći zločinac na krstu!
Kakva bi bila vaša osećanja na njihovom mestu? Sigurno strašna, bili bi duboko razočarani. U trenutku Hristove smrti, njegovi učenici su bili u potpunosti psihički porušeni, razoreni do temelja. Pobegli su kada je Hristos bio uhapšen. Petar je stajao u sudnici, Hristu su tamo sudili, udarali Ga, a Petar stoji tu kod vatre, greje se i razmišlja. Verovatno duboko oronuo, razočaran, jer mu se sve srušilo u životu. "Zašto sam ostavio svoje mreže i svoj čamac? Zašto sam krenuo za tim neobičnim učiteljem?" A jedna žena mu kaže: "I ti si jedan od njegovih!" A Petar kaže: "Ne, ne, nikad ga nisam video." Pa po drugi put žena prilazi i kaže: "Jezik kojim govoriš te izdaje da si njegov sledbenik." Petar ponovo negira Hrista. Ovo Petrovo negiranje da poznaje Hrista pokazuje u kojoj meri su Hristovi učenici bili razočarani. Biblijski tekst kaže da su svi pobegli u gornju sobu u gradu Jerusalimu zbog straha od Jevreja. Čekali su da se mnoštvo ljudi raziđe iz Jerusalima pa da pobegnu, jer može biti da će i njih zadesiti ista sudbina kao i njihovog vođu. Duboko su bili razočarani i uplašeni.
U evanđeljima je zapisano da je i apostole Isus morao da uveri da je On zaista vaskrsao. U početku im je bilo vrlo teško da poveruju da je Isus vaskrsao.
Međutim, posle susreta sa vaskrslim Hristom, ti isti ljudi koji su bili duhovno potpuno porušeni, slobodno govore da su Isusovi učenici, da su videli Hrista i da je vaskrsao! Jerusalim tada nije bio veliki grad. Svi su znali šta se dogodilo. Znali su da je na srednjem krstu, između dva razbojnika razapet Isus koji je tvrdio da je Mesija. Svi su poznavali učenike, svi su znali šta se njima dogodilo. Hristovi učenici, ti porušeni ljudi, kada su susreli vaskrslog Hrista, dolaze među ljude kojih su se doskoro bojali, i sa velikom odvažnošću, sigurnošću i čvrstinom, propovedaju i kažu: "Taj Isus koga ste vi razapeli, vaskrsao je iz groba! I ne samo to. On je Mesija."
Posledica njihovog svedočanstva da su videli Hrista posle vaskrsenja bila je da je 3000 ljudi u jednom danu prihvatilo da je Isus Mesija, a kasnije i veliko mnoštvo ljudi. Crkva koja okuplja ljude koji slede Hrista, ne bi danas postojala da nije bilo Hristovog vaskrsenja. Da Hristos nije pobedio smrt On ne bi imao sledbenike.
KO BI UMRO ZA LAŽ?Od 12 Hristovih učenika, njih 11 je umrlo mučeničkom smrću! Samo je Jovan Bogoslov završio na ostrvu Patmosu i umro prirodnom smrću, ali je i on bio osuđen na smrt. Možda bi neko od njih bio u stanju da prihvati laž da je Hristos živ i da umre braneći laž. Međutim, svih 12 apostola bilo je spremno da da svoj život za Hrista. Smrt više za njih nije predstavljala nikakav problem. Od tada, kada apostoli govore, oni neustrašivo iznose da je Hristos živ, da je vaskrsao.
Jovan kaže: "Što beše ispočetka, što čusmo, što videsmo očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o Reči života: I život se javi, i videsmo i svedočimo i javljamo vam život večni, koji beše u Oca, i javi se nama; što videsmo i čusmo to javljamo vama, da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom. I ovo vam pišem da radost vaša bude ispunjena." 1. Jovanova 1.1-4
Život se javio, videli smo, čuli smo i svedočimo i javljamo vam život večni! Život! Život! Život! ponavlja Jovan. Život se javio! Videsmo život! Život, život! Smrt više nije neizbežna tragična realnost, jer postoji neko ko je pobedio smrt.
Apostoli su propovedali najviša moralna načela koja im je otkrio Isus Hristos, i živeli u skladu sa njima. Zar bi oni živeli moralno, služeći istini, pravdi i ljubavi, da su izmislili priču o Hristovom vaskrsenju? Zar bi neko umro za laž? Zar bi toliko apostola, svedoka Hristovog života, smrti i vaskrsenja živelo za laž i umrlo za laž?
Za nepunih vek i po ili dva, od jedne nepoznate religije, hrišćanstvo je postala dominantna religija Rimske imperije. U 4. veku je i sam imperator Rima od mnogobošca postao hrišćanin (bar po imenu). U srcu vesti koja je zadobila svet za Boga stoji vest o Hristovom vaskrsenju.
Pisma svedokaDa Hristos nije ustao iz mrtvih, Novi Zavet nikada ne bi bio napisan. Ko bi uložio toliki trud i tolike muke da napiše biografiju nekog koji je tvrdio da je Mesija, da je poslan od Boga, a karijera mu se završila sramnom smrću? Ali Hristos je ustao iz groba, i zato je grupa ljudi koji su to videli i čuli, uzela svoja pera i sa neviđenim entuzijazmom pisala o ovom najvećem događaju. U svim njihovim spisima zapažamo jasno izraženo uverenje da je Isus Hristos umro, da je ustao iz mrtvih i da je sada živ da bi posredovao za nas pred Ocem.
Obraćenje apostola Pavla je takođe jak argument u prilog Hristovog vaskrsenja. Savle (njegovo ime pre obraćenja) je kao ortodoksni farisej progonio hrišćane, pa je samim tim bio veliki protivnik Hristovog vaskrsenja (Dela 8.1-3). Šta treba da se dogodi pa da ovaj nevernik postane propovednik Hristovog vaskrsenja? Vaskrsli Hristos se lično pojavio Savlu (Dela 9)! Kada je lično video vaskrslog Hrista, shvatio je da se nalazi na potpuno pogrešnoj strani i odlučio da promeni svoj život. Apostol Pavle je autor najviše pisama koja su ušla u kanon Novog Zaveta, a temelj njegovog propovedanja je upravo Hristovo vaskrsenje.
Ukradeno teloPostoji teorija da je neko ukrao Hristovo telo. Ili su ga ukrali Hristovi učenici ili su ga ukrali Hristovi neprijatelji. Hajde da ispitamo ove dve mogućnosti. Obe alternative su nelogične. Rimska straža je stajala pored groba baš zbog toga što su sveštenici i fariseji upozorili Rimljane da bi učenici mogli da ukradu telo i isceniraju vaskrsenje (Matej 27.62-66). Grob je zato bio zapečaćen, a straža brojna i dobro naoružana. Ako je bilo ko od Hristovih neprijatelja ukrao Hristovo telo, u trenutku kada su Hristovi učenici počeli da propovedaju: "Isus je vaskrsao iz mrtvih!", njihovi neprijatelji bi pokazali Hristovo telo. Istorijska je činjenica da to nikad niko nije izjavio. To znači da Hristovi neprijatelji nisu ukrali Hristovo telo.
Da li su Hristovi učenici ukrali Hristovo telo? Da li bi Hristovi učenici mogli da sačuvaju takvu laž? Zamislite vi sami da ste bili sledbenik Isusa Hrista i da znate da nije vaskrsao, ali sa neverovatnim entuzijazmom idete i propovedate gigantsku laž: "Hristos je vaskrsao iz groba". Ako bi neko možda i imao tako izopačenu psihu, sigurno ne bi sva dvanaestorica s takvim žarom propovedala laž, i to tako ubedljivo da su u njihovo svedočanstvo poverovale hiljade ljudi. Sigurno bi bar jedan od njih, pod psihičkim pritiskom pretnje smrću kojom su stalno bili izloženi, priznao da laže. Prazan grob je snažna potvrda da je Hristovo vaskrsenje istinita činjenica.
Požrtvovanje svedokaApostoli su bili spremni da žrtvuju svoja dobra, kao i svoj život u službi Bogu, sa verom u vaskrsenje. Zaista nije verovatno da je sve to bilo bazirano na jednoj velikoj laži. Kako su beskrajna radost, sigurnost entuzijazam i sila došli u njihove živote posle raspeća, ako je sve ovo laž?
Zaključak"Ako nema vaskrsenja mrtvih, to ni Hristos ne usta. A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovedanje naše, a uzalud i vera vaša. A nalazimo se i lažni svedoci Božji što svedočimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. A ako Hristos ne usta, uzalud vera vaša: još ste u gresima svojim. Dakle, i oni koji pomreše u Hristu izgiboše. I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od svih ljudi. Ali Hristos usta iz mrtvih, i bi novina onima koji umreše." 1. Korinćanima 15.13-20
Da nema Hristovog vaskrsenja religija ne bi imala smisla, a vernici bi bili "najnesrećniji od svih ljudi". Ako umiremo i nestajemo sa ovog sveta zauvek, to je skoro da i nismo postojali. Ali Bog je obezbedio dovoljno svedoka i logičnih dokaza da je Hristos vaskrsao, oslobodio nas greha i obezbedio nam večni život sa njim.
Postoji samo jedno objašnjenje za prazan grob: Isusova tvrdnja da je Sin Božji bila je istinita i nikakvi okovi smrti i tame nisu mogli da ga zadrže u grobu. On je ustao i On živi. U toku svih vekova postoji nebrojeno mnoštvo siromašnih i bogatih, jednostavnih i školovanih, starih i mladih ljudi, koji dan za danom osećaju u svojim vlastitim srcima i životima sigurnost da je Isus Hristos zaista ustao i da živi danas. Zato ima smisla moliti se Bogu koji je jači od smrti i može da nas vaskrsne.
Hristos je živ i danas. "Nije ovde, jer ustade kao što je kazao" (Matej 28.6). "Jer ako priznaješ ustima svojim da je Isus Gospod i veruješ u srcu svom da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen." (Rimljanima 10.9) Dakle, Hristovo vaskrsenje je srž religije. Isusovo vaskrsenje je garancija vaskrsenja ljudi koji veruju Bogu i žele da budu verni Bogu.