Prorok Danilo - Evanđelje Starog Zaveta!
Možda vam je čudno otkud Stari Zavet sadrži Evanđelja, jer po naslovima knjiga samo Novi Zavet sadrži Evanđelja, dok u Starom Zavetu Evanđelja nema.
Evanđelja su pisali apostoli na osnovu događaja iz života Isusa Hrista kojima su bili svedoci ili su čuli od svedoka šta se dogodilo.
Međutim, prorok Danilo opisao je važne događaje iz života Mesije neverovatnih 600 godina pre nego što su se ispunili u životu Isusa Hrista!
Tako su neki tekstovi proroka Danila predstavljaju evanđelje napisano vekovima unapred, pre nego što su se ovi događaji odigrali.
Evanđelja ne opisuju sve događaje iz Isusovog života, nego samo one koji su najvažnije iz Bozjeg ugla.
Tako apostol Jovan u trećini svog evanđelja opisuje poslednjih 7 dana Isusovog života, kao i Njegovo vaskrsenje.
Na sličan način prorok Danilo u šestoj glavi opisuje svoje stradanje i izbavljenje koje ima neverovatna preklapanja sa Isusovim stradanjem i vaskrsenjem.
Ove paralele su toliko specifične, da niko ne bi mogao da na sličan način strada slučajno i bude izbavljen.
Takođe, ispunjenje nekih sličnosti zavisilo je od Hristovih i Danilovih neprijatelja, pa je jasno da bi oni učinili sve da se NE ispune, a umesto toga oni su svojim postupcima potvrdili da Isus jeste prorečeni Mesija na osnovu spisa proroka Danila.
Pogledajmo sada jedan Danilov tekst da bismo utvrdili da li ove paralele stvarno postoje i da li neko drugi može da ih ispuni, ili je Isus jedini koji je ispunio ova Mesijanska proročanstva.
Danilo 6.17 i donesoše kamen i metnuše jami na vrata, i car ga zapečati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa ne promeni za Danila.
Na šta vas asociraju detalji ovog teksta? Gde ste to čuli na drugom mestu?
Ovde vidimo jamu koja treba da bude grob jedne nevine osobe koja je osuđena na smrt.
Na ulaz je stavljen kamen koji je zapečaćen carevim prstenom.
Gde ste ranije čuli ove detalje: zapečacen kamen, grob, nevino osuđen čovek, vladar države je zapečatio grob?
Ovo je lako povezati sa Isusom Hristom. Isus je osuđen na smrt iako je bio nevin, stavljen je u grob na čiji ulaz je stavljen kamen, koji je zapečaćen Pilatovim prstenom. Samo ovaj jedan tekst donosi nesvakidašnje paralele između proroka Danila i Isusa Hrista.
Pitanje je da li su ovo jedine paralele koje tu postoje slučajno, ili događaji pre i posle stavljanja Danila u jamu s lavovima takođe imaju sličnosti sa Isusom Hristom?
Pre jame, Danila su upravitelji bez krivice optužili, isto kao i Isusa Hrista.
Posle jame I Danilo I Isus izlaze živi, iako su svi očekivali da će ostati u grobu.
Dakle, ima još sličnih detalja, pa ćemo pogledati tekst detaljno da bi videli do koje mere su događaji slični.
Da podsetim, ovde se radi o biografskim detaljima života Isusa Hrista koji su napisani u knjizi proroka Danila nekoliko stotina godina pre nego što su se dogodili.
Knjiga proroka Danila govori uglavnom o eshatološkim događajima, vezanim za drugi Hristov dolazak, ali šesta glava detaljno opisuje najvažnije događaje prilikom Hristovog prvog dolaska, što mnogim ljudima promakne dok čitaju Bibliju.
Da bi dobro razumeli Bibliju, potrebno je da postavimo sebi pitanje: gde sam to još čuo na nekom drugom mestu?
Ako su dva teksta slična, ako su paralele retki detalji koje ne može da neko slučajno ispuni, onda smo našli poruku koju je Bog stavio u tekst.
Isus je na ovaj način tumačio Sveto Pismo, pa čak je ljude koji nisu ovako tumačili Bibliju nazvao nerazumnima:
“I on im reče: o bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu Pismu… i reče im: ovo su reči koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.” Luka 24.25-27,44
Nije trebalo da Hristovi učenici budu razočarani, jer je na osnovu Starog Zaveta trebalo da razumeju šta će se dogoditi sa Mesijom.
Postoji opasnost da nam čitanje Biblije zvuči kao uspavanka, priča koju smo odavno čuli.
Čini nam se da znamo sve detalje, da ne postoje dublje poruke koje još nismo shvatili.
Međutim, Bibliju je inspirisao Bog, i u nju je stavio mnogo komplikovanije informacije od onih koje su vidljive samo površnim čitanjem.
Isus kaze: “Pregledajte Pisma, jer vi mislite da imate u njima život večni; i ona svedoče za mene.” Jovan 5.39
U vreme kad je Isus ovo rekao, bio je napisan samo Stari Zavet.
Novi Zavet još nije bio napisan. Dakle, Isus tvrdi da Stari Zavet svedoči o Njemu.
Apostol Pavle je od jutra do mraka iznosio ljudima citate, ne iz Novog Zaveta, nego iz Starog Zaveta koji govore o Isusu Hristu:
“…Dođoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svedočeći carstvo Božije i uveravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka.” Dela 28.23
Gde je apostol Pavle na toliko mesta u Starom Zavetu našao da govori o Mesiji, toliko da je od jutra do mraka tumačio ove stihove?
Jedno od ovih mesta je sigurno Danilo 6-a glava. Pogledajmo koje sve sličnosti postoje između Danila u jami sa lavovima I vaskrsenja Isusa Hrista.
Analiza tekstova
Judino pleme, carski potomak, knez
Prva paralela između proroka Danila I Isusa Hrista jeste da su obojica iz Judinog plemana, carski su potomci i knezovi.
Danilo je bio iz Judinog plemena: “A među njima behu od sinova Judinih Danilo, Ananija, Misailo i Azarija.” Danilo 1:6
Pogledajmo sada iz kojeg plemena je Isus: “Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina. … A Jakov rodi Judu i braću njegovu.” Matej 1:1,2 Dakle, Isus je Judejac isto kao i Danilo!
Danilo je bio knez iz carske porodice: “I reče car Asfenazu starešini svojih dvorana da dovede između sinova Izrailjevijeh, i od carskog semena i od knezova,” Danilo 1.3
Isto tako, Isus je u Isaijinom proročanstvu nazvan “Knez Mira”, koji ima vlast: “Jer nam se rodi dete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savetnik, Bog silni, otac večni, knez mirni.” Isaija 9:6
Potvrda za Isusovo carsko poreklo ima puno:
Mudraci su tražili cara koji se rodio i našli su Isusa: “Gde je car Judejski što se rodio?” Matej 2:2
Čak je I sumnjičavi Natanailo nazvao Isusa carem: “Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.” Jovan 1:49
Čak je na sudu Isus bio optužen da je car Judeje: “Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i beše napisano: Isus Nazarećanin car Judejski.” Jovan 19:19
Prorečeno je da se carski skiptar, ili vladalačka palica neće odvojiti od Jude dok ne dođe Onaj kome pripada – Mesija: “Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi”. 1.Mojsijeva 49:10
Nema mane
Sledeća sličnost jeste da obojica nemaju mane.
Već na samom početku ovog događaja Danilo je u grupi mladića na kojima nema mane: 1.4 “Mladić na kojima nema mane”.
Videćemo kasnije detaljno da se u šestom poglavlju stalno ponavlja ova ideja da Danilo nema mane, da nije učinio nijedan greh, po čemu je sigurno odgovarajuća predslika Isusa Hrista.
Vodi ih veliki – Sveti Duh
Sledeća paralela je da obojicu vodi božji Duh.
“A taj Danilo nadvišivaše starešine i upravitelje, jer u njemu beše velik duh i car mišljaše da ga postavi nad svim carstvom svojim.” Danilo 6.3
Kao što je Danila vodio veliki Duh, što je očigledna asocijacija na Božji Duh, tako se Sveti Duh izlio na Hrista prilikom krštenja I vodio ga u pustinju na kušanje, kao I svuda u Njegovoj misiji.
“I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i dođe na njega.” Matej 3:16
“Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavo kuša.” Matej 4:1
Grupa Upravitelja/starešina protiv pojednca
U oba slučaja grupa ljudi koja upravlja državom stoji nasuprot jednom pojedincu koji je na Božjoj strani.
Kod Danila, ljubomorni upravitelji i starešine vide Danila kao svog protivnika:
“Tada starešine i upravitelji gledahu kako bi našli što da zamere Danilu radi carstva; ali ne mogahu naći zabave (povod) ni pogreške, jer beše veran, i ne nalažaše se u njega pogreške ni mane.” Danilo 6.4
“Tada su vrhovni činovnici i satrapi gledali da nađu kakavgod povod tužbi proti Danielu u njegovoj službi. Ali nijesu mogli otkriti nikakva povoda ni pogrješke, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana.” Danilo 6.4 Prevod Šarić
Umesto da ova grupa upravitelja Medo-Persije pohvale pojedinca Danila što nema manu, oni su mu zavideli i odlučili su da skuju zaveru da bi nepoštenim putem uklonili Danila, kojeg su doživljavali kao konkurenta.
Sve ovo se u potpunosti podudara sa postupcima fariseja, sadukeja i književnika, koji su kao starešine Izraela doživljavali Isusa kao konkurenta za vlast.
Poslali su uhode, vrebače, koji nisu našli nikakav tajni prestup kako bi optužili Isusa.
“I pažahu na njega, i poslaše vrebače, koji se građahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u reči da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.” Luka 20:20
U oba slučaja uhode nisu našle razlog za optužbu: “Dođoše pak sluge ka glavarima svešteničkim i farisejima; i oni im rekoše: zašto ga ne dovedoste? A sluge odgovoriše: nikad čovek nije tako govorio kao ovaj čovek.” Jovan 7:45,46
“I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod čuđaše nauci njegovoj.” Marko 11.18
“Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starešine narodne u dvor poglavara svešteničkoga po imenu Kajafe; i svetovaše se kako bi Isusa iz prevare uhvatili i ubili.” Matej 26.3,4
Dakle, zavera nije bila samo da kompromituju Isusa, da ga sruše s položaja, niti da mu daju manju ulogu, nego su želeli da ga ubiju. U oba slučaja grupa ljudi na vlasti bila je protiv jedne osobe.
Zaverenici su zavideli Danilu / Isusu jer je iznad njih
Danilo je bio iznad ostalih starešina i upravitelja, što je izazvalo zavist kod njih. “A taj Danilo nadvišivaše starešine i upravitelje, jer u njemu beše velik duh i car mišljaše da ga postavi nad svim carstvom svojim.” Danilo 6.3
Iako su bili niži od Danila po sposobnostima, želeli su da budu iznad Danila po položaju.
Slično su se fariseji postavili prema Isusu. Kada su videli čuda koja Isus čini i kako narod prepoznaje u Njemu Mesiju, uplašili su se da će to oslabiti njihov položaj, pa su počeli da kuju zaveru protiv Isusa.
Nisu mogli kao Isus da čine čuda ili da leče bolesne i vaskrsavaju mrtve, ali su želeli Isusov ugled i položaj:
“I kad svrši Isus reči ove, divljaše se narod nauci njegovoj. Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.” Matej 7:28,29
“Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovek ovaj čini mnoga čudesa. Ako ga ostavimo tako, svi će ga verovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine beše poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa; i ne mislite da je nama bolje da jedan čovek umre za narod, negoli da narod sav propadne.” Jovan 11:47-50
Međutim, ljubomorni karijeristi nisu namo želeli da kompromituju Danila, to jest Isusa, oni su želeli da ga ubiju. Njihova zavist nije imala blage posledice, nego ih je dovela u stanje da ubiju nedužnu osobu.
Osuđeni zbog pobožnosti
Sledeća sličnost je da su i Danilo i Isus osuđeni zbog svoje pobožnosti, zato što su poverenje u Boga stavili iznad poslušnosti političkim i verskim pravilima koje su ljudi postavili a ne Bog.
Starešine se tražile da nađu neku tačku koja se ne slaže sa njihovim tradicijama, obzirom da nisu mogli da nađu slabu tačku u Danilovoj, odnosno Isusovoj pobožnosti.
Zapazite da je motiv za optužbu religijske prirode, a da se politički prestup u početku ne spominje:
„Tada rekoše oni ljudi: nećemo naći na toga Danila ništa, ako ne nađemo što na nj radi zakona Boga njegova.“ Danilo 6.5
Upravitelji su znali da Danilo neće prestati da sluša Boga. Umesto da kažu kako je to dobra Danilova osobina, oni su iskoristili Danilovu stoprocentnu pobožnost da ga optuže.
Slično je bilo na suđenju Isusu Hristu. On je osuđen zato što je rekao da je Mesija, Božji Sin, što je bila istina.
Međutim, upravitelji naroda proglasili su ovo za hulu na Boga:
“A Isus mučaše. i poglavar sveštenički odgovarajući reče mu: zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? Reče mu Isus: ti kaza.” Mat 26:63,64
Politički “neprijatelji”
Iako Danilo i Isus nisu bili politički neprijatelji vlasti, optuženi su da rade protiv cara:
“Tada odgovoriše i rekoše caru: Danilo, koji je između roblja Judina, ne haje za te, care, ni za zabranu koju si napisao, nego se moli tri puta na dan svojom molitvom.” Danilo 6.13
“I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati cezaru danak, i govori da je on Hristos car.” Luka 23:2 Isusa su optužili da pretenduje da preuzme cezarovu titulu.
Starešine Izraela rado bi zbacile Rimsku vlast, ali su dvolično optuživali Isusa da podiže revoluciju protiv cezara, iako je to u stvari bila njihova želja.
Medopersijski upravitelji predstavljaju njihov zakon kao nepromenljiv, iako jedino Bog nikada nije menjao svoj zakon. Božji zakon je apsolutno pravedan i ne treba ga menjati.
Ljudi su kroz istoriju pokušavali da predstave svoje ljudske zakone kao nepromenljive, kao imitaciju Božjeg zakona, ali pre ili kasnije ljudi promene svoje pogrešne zakone.
Međutim, ako religiozni ljudi poštuju Božji zakon, svetovne vlasti često nameću radikalne kazne za nepoštovanje nelogičnih ljudskih zakona. To će i u budućnosti biti pretnja Božjem narodu.
Gornja soba
Sledeća paralela između Danila i Hrista jeste da su obojica bili u gornjoj sobi radi duhovnih aktivnosti.
Danilo je otišao u gornju sobu da bi se molio: “A Danilo kad dozna da je knjiga napisana, otide svojoj kući, gde behu otvoreni prozori u njegovoj sobi prema Jerusalimu” Danilo 6.10
Jevrejska reč “עלּית” alit ima značenje “soba na drugom spratu”. Gde ste na drugom mestu čuli izraz “soba na spratu”, ili gornja soba?
Naravno, izraz “gornja soba” asocira nas na Isusa Hrista. Gornja soba se spominje u sličnom kontekstu kao kod proroka Danila.
Tu se Isus molio sa apostolima i jeo poslednju večeru, pred odlazak u Getsimaniju kada je bio uhapšen.
Za obojicu gornja soba je mesto molitve I zajedništva sa Bogom, posle čega su ubrzo bili uhapšeni.
Apostoli su pripremili Pashu u gornjoj sobi: “I on će vam pokazati veliku sobu (ἀνώγεον na spratu) prostrtu gotovu: onde nam zgotovite.” Marko 14:15
Za reč soba upotrebljena je grčka reč ἀνώγεον (anogeon), što znači iznad zemlje, soba na drugom spratu.
Zapazite da je Isus tražio da jedu Pashu baš tu u gornjoj sobi. Kao da Isus želi da ukaže na proroka Danila time što traži da jedu Pashu na mestu koje asocira na ono što se dogodilo Danilu, kako bi apostoli videli paralelu sa stradanjem koje će se uskoro dogoditi Mesiji.
Takođe, zaverenici su tačno znali gde da traže Danila da ga uhapse, jer se molio na istom mestu, u gornjoj sobi.
I Isus je otišao da se moli na isto mesto „po običaju“ (Luka 22.39) i fariseji su tačno znali gde je Isus otišao da se moli jer im je to izdajnik Juda rekao, pa su tamo poslali vojnike da ga uhapse.
Ako se moliš Bogu na pravi način, država će te osuditi na smrtnu kaznu!
Redosled događaja
Zapazite da je redosled događaja istovetan od početka u oba događaja:
Danilo i Isus su po svojim dobrim osobinama iznad starešina i upravitelja države,
a to u upraviteljima države izaziva zavist,
pa oni kuju zaveru kako bi ubili onoga
kome ne mogu da nađu manu.
Danilo i Isus su u gornjoj sobi,
obojica se mole,
a onda zaverenici dolaze da uhapse onoga ko se moli. Danilo se moli u gornjoj sobi okrenut prema Jeruslaimu posle čega je uhapšen, a Isus se moli u Jerusalimu i u Getsimaniji, posle čega je takođe uhapšen.
Dakle, paralele između Danila i Mesije nisu nasumično razbacane bez reda, nego je redosled događaja istovetan. To ćemo videti da je slučaj i kod ostalih paralela u ovom tekstu.
Da je u pitanju slučajnost, redosled događaja bio bi ispremeštan.
Ali ako jedan za drugim događaji idu po istom redosledu, to nije slučajnost.
Vidi se namera, vidi se plan, vidi se Božja promisao u poklapanju redosleda sličnih događaja.
Vidi se Božja ruka koja vodi ove događaje, jer ovi događaji nose važnu poruku za ljudski rod.
Nisu se krili od svojih neprijatelja – iako su znali da ih vrebaju
Ni Danilo ni Isus nisu se sakrili iako su znali da ih zaverenici vrebaju.
“Tada se sabraše oni ljudi, i nađoše Danila gde se moli i pripada Bogu svojemu.” Danilo 6.11
“I ostavivši ih otide opet i treći put te se pomoli govoreći one iste reči… i dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dođe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkih i starešina narodnih.” Matej 26:44,47
Možemo da primetimo da se Danilo nije krio, nije zatvorio prozor, nije navukao zavesu, nego je nastavio da otvoreno služi Bogu makar bio osuđen na smrt od strane zavidnih upravitelja države.
Isto tako, Isus kaže apostolima da se približava njegov čas da bude predat u ruke neznabožaca da strada.
Zatim im kaže da se približava Njegov izdajnik, ali Isus ne beži, nego mirno čeka da dođu vojnici da ga uhapse.
Čak kad su vojnici rekli da traže Njega i popadali na zemlju od Božje slave, Isus nije iskoristio trenutak da pobegne, nego im se predaje da bude uhapšen.
Danilo i Isus znaju šta će da se dogodi, ali za njih nema razlike u ponašanju kada im prete, nema kompromisa, oni ostaju čvrsto na Božjoj strani.
Dovedeni pred cara da im sudi
Sledeća sličnost jeste da obojici sudi lično vladar džave. Koliko je čest slučaj da vladar neke države sudi nekome?
Car je vladar, nije sudija. Ako vladar države nekome sudi, onda je to izuzetak. Međutim, i ovaj izuzetak se poklapa kod Danila i Isusa.
Danila su doveli pred Darija cara Medo-Persije, a Isusa su doveli pred Pilata koji je vladao Judejom.
I Danilov i Isusov slučaj bili su izuzetni, čim je morao lično car da presudi. Ove detalje je veoma teško ispuniti.
Da je prorečeno da će im suditi sudija, to ne bi bilo značajno, jer svima na sudu sudi sudija.
Međutim, paralelna je činjenica da će suditi neko ko nije po profesiji sudija. Radilo se o slučaju od državne važnosti.
Kada bi neko želeo da namesti ispunjenje proročanstva, kako bi mogao da natera upravitelje države da naprave zaveru, da ga nedužnog uhapse, a da onda natera njegove neprijatelje da traže od cara da mu sudi?
Čitav niz ispunjenja detalja ovog proročanstva zavisio je od Božjih neprijatelja, od onih koji su se borili da dokažu da Isus nije Mesija, a nesvesno su baš ispunjavali proročanstva i dokazivali suprotno - da Isus jeste Mesija.
I sledeća sličnost između proroka Danila i Isusa Hrista zavisila je od Božjih neprijatelja:
Lukavi tužioci su izmanipulisali sudski sistem
Lukavi tužioci su iskrivljeno prikazali činjenice pred carem pa su izmanipulisali sudski sistem da bi osudili nevinu osobu.
Medopersijski upravitelji su tražili od cara da postavi lukavu zabranu, jer su znali da je se Danilo neće držati jer poštuje Boga, a time bi naterali cara da svog lojalnog Danila osudi na smrt.
S druge strane. starešine Izraela su pred svojim sudom osudili Isusa za hulu na Boga iako Isus nije hulio na Boga.
Međutim, Rimljani ne bi osudili na smrt osobu koja krši religijska pravila tuđe religije.
Zato su fariseji prepravili optužnicu u političku, da se Isus predstavlja za cara, čime navodno izaziva revoluciju protiv Rimske vlasti, što je takođe bilo netačno.
Dakle, oba puta su lukavi tužitelji izmanipulisali sudiju i sudski sistem kako bi optuženi bio osuđen na smrt, a car je bio pravno nemoćan da tu manipulaciju spreči.
Vladar je želeo da oslobodi optuženog
U oba slučaja vladar države želeo je da oslobodi optuženog.
Caru je bilo očigledno da se radi o klopci za optuženog koji nije bio kriv. Car nije hteo da osudi optuženog.
Međutim, upravitelji su znali da će Darije ovako reagovati, pa su unapred tražili da car potpiše dekret koji sad nije mogao da porekne.
“Tada car čuvši to ožalosti se vrlo, i naumi da izbavi Danila, i truđaše se do zahoda sunčanoga da ga izbavi.” Danilo 6.14
U Hristovom slučaju, Pilat je shvatio da Isus nije problem za Rimsku vlast i hteo je da ga pusti.
“Reče im: dovedoste mi ovoga čoveka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čoveku nijedne krivice što vi na njega govorite; A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt.” Luka 23:14,15
“I kad se sabraše, reče im Pilat: koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.” Matej 27:17,18
Nisu se branili na sudu
Neverovatna paralela između Danila i Isusa je to što se nisu branili na sudu.
Kad je neko na sudu i preti mu smrtna kazna, obično se trudi na svaki način da sudiji vatreno kaže sve argumente kako bi se odbranio i ostao živ.
Međutim, Danilo i Isus ćute. Za Danila ne piše da je išta govorio na sudu.
A za Isusa kaže: “I tužahu ga glavari sveštenički vrlo. A Pilat opet upita ga govoreći: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svedoče na tebe. Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat.” Mar 15:3-5
“I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.” Luka 23:9
Dakle, vidimo da se paralele nižu jedna za drugom, da se radi o specifičnim detaljima koji se retko događaju, što čini malo verovatnim da neko slučajno ponovi sve ove detalje u svom životu, i to još po istom redosledu.
Očigledno je da je neki viši um inspirisao proroka Danila da zapiše ove detalje koji su se na isti način dogodili Isusu Hristu stotinama godina kasnije.
Verska netrpeljivost / politička optužnica
Paralelno je i to da je tužiteljima smetala religioznost Isusa I Danila, ali je optužnica bila političke prirode, da navodno optuženi ne poštuje zvaničnu vlast.
“Danilo, koji je između roblja Judina, ne haje za te, care, ni za zabranu koju si napisao,” Danilo 6.13 Naravno da to nije bila istina.
Danilo je pošteno radio za cara i Darije je bio izuzetno zadovoljan njime, zato ga je i postavio iznad ostalih.
Dakle, opet se radi o političkoj optužnici, u oba slučaja postoje religijski motivi kao pozadina netrpeljivosti, ali optužnica je političke prirode, a ne o kršenju religijskih načela.
“Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nisi prijatelj cezaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se cezaru.” Jovan 19:12
Isusa su optužili da zabranjuje davanje poreza cezaru, iako je to bila očigledna laž.
“I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.” Luka 23:2
Nasuprot optužnici fariseja, Isus im je čak otvoreno rekao da treba davati porez, jer je na novcu cezarov lik, a da Boga traži duhovne vrednosti od ljudi: (ne čitati, smo dati citate) “A oni došavši rekoše mu: Učitelju! Znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu učiš; treba li cezaru davati harač ili ne? Hoćemo li dati ili da ne damo? A on znajući njihovo licemjerje reče im: Što me kušate? Donesite mi novac da vidim. A oni donesoše. I reče im: čij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: cezarov. I odgovarajući Isus reče im: podajte cezarevo cezaru, i Božije Bogu. I čudiše mu se.” Marko 12.14-17
Dakle, opuženi je tužen da je carev neprijatelj, što je bilo netačno. I Darije i Pilat su znali da im Danilo i Isus nisu neprijatelji, ali su bili nemoćni da ih spasu, da ne bi sebe doveli u opasnost.
Karijera sudije zavisi od presude
I jednom i drugom vladaru politička karijera zavisi od presude nad nevinim zatvorenikom.
Darije nije želeo da prizna da je nepromišljeno dao zabranu koja je ugrozila život nedužnog čoveka, jer su carevi zakone proglašeni nepromenljivima.
“I otidoše te rekoše caru za carsku zabranu: nisi li napisao zapovest, da ko bi se god zamolio kome god bogu ili čoveku za trideset dana, osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku? Car odgovori i reče: tako je po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromenljiv.” Danilo 6.12
Ako se car ne bude držao nepromenljivog zakona, Persijski pravni sistem bi bio narušen.
Ako bi car Darije ukinuo svoju zapovest, priznao bi da nije nepogrešiv i njegovi protivnici bi mogli da to iskoriste da ga svrgnu s vlasti.
Takođe ni Pilat ne sme da se usprotivi farisejima jer bi u očima cezara to izgledalo kao da ne štiti Rimske interese a da porobljeni Jevreji više brinu za Rimsku vlast od njega kao rimskog namesnika.
Ako bi zaštitio optuženog, vladar bi mogao da bude osuđen sa optuženim, izgledao bi kao saučesnik u političkoj pobuni.
“Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nisi prijatelj cezaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se cezaru.” Jovan 19:12,13
Kada su se vladari suočili sa izborom između njihove lične karijere i nevino optuženog čoveka, radije su izabrali svoje interese, obojica su zanemarili pravdu i predali nevinog čoveka da nad njim izvrše smrtnu presudu.
Smrtna kazna istog dana
Sledeća paralela između Danila i Hrista jeste činjenica da su osuđeni na smrt i da je kazna trebalo da bude izvršena istog dana.
Izvršenje smrtne kazne na dan izricanja presude je rizik od pravljenja drastične greške, i to je neuobičajeno u sudstvu. Kad se izvrši smrtna presuda nema popravke.
Ako se kasnije nađe dokaz da osuđeni ipak nije bio kriv, nemoguće je vaskrsnuti pogubljenog osuđenika da bi bio rehabilitovan.
Zato se kod smrtne kazne obično ostavi period vremena da se još preipitaju činjenice kako ne bi osuđen nevin čovek.
Međutim, pošto su Danilovi i Isusovi neprijatelji znali da odlaganje smrtne presude nosi rizik da se razotkrije njihova manipulacija, vršili su pritisak da se presuda izvrši odmah, na brzinu.
Žurbu oko izvršenja kazne za Isusa opravdavali su blizinom Pashe, da bi mogli na miru da slave praznik.
Stavljeni su u jamu – grob pred zalazak sunca
Takođe, treba primetiti da su Danila bacili u jamu oko zalaska sunca da bi ga ubili, a Hristos je oko zalaska sunca stavljen u jamu - grob, jer je bio mrtav.
“Tada car čuvši to ožalosti se vrlo, i naumi da izbavi Danila, i truđaše se do zahoda sunčanoga da ga izbavi.” Danilo 6.18
“A kad bi uveče (ὄψίος opsios – rano popodne, pred veče), dođe čovek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je također bio učenik Isusov. Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za telo Isusovo. Tada Pilat zapovedi da mu daju telo.” Matej 27:57,58
Okruženi Lavovima
Danilu I Isusu je zajedničko što su bili okruženi lavovima.
U Bibliji je opisan Đavo kako kao lav riče i gleda kako da ubije ljude koji poštuju Boga.
“Budite trezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.” 1.Petrova 5:8
Takođe, reč lavovi u množini koriste se kao simbol bezbožnih ljudi koji su napadali Božji narod, na primer Asirci i Vavilonjani.
“Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car Asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor car Vavilonski.” Jeremija 50:17
Tako su i oni koji su uhapsili Hrista bili grupa Jevreja koji su odbacili Božja proročanstva i principe življenja, i predali ga bezbožnim Rimljanima, to jest lavovima.
Potvrda postojanja ove paralele nalazi se u Psalmu 22 koji opisuje stradanje Mesije. Isus je na krstu citirao ovaj Psalam da ljude pokrene na razmišljanje zašto ga je Otac ostavio da umre na krstu
Psalam 22:1 “Bože, Bože moj! zašto si me ostavio… 7. Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,
I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje… 16… probodoše ruke moje i noge moje… 18 Dele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju žreb.
A zatim pisac psalma kaže: “Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i riče.” Psalam 22:13 … “Sačuvaj me od usta lavovih” Psalam 22:21
Dakle, napravljena je direktna veza sa tužiteljima I lavom koji riče, a samim tim sa Sotonom koji je u pozadini ove dve smrtne kazne.
Isus je razapet na Golgoti, što u prevodu znači kosturnica, a Danilova jama s lavovima bila je sigurno puna kostiju prethodnih osuđenika.
Redosled
Možemo da primetimo da se redosled događaja i dalje hronološki poklapa u oba slučaja.
Optuženi nisu krili svoju religioznost,
obojici je sudio vladar države,
lukavi tužioci manipulišu pravni sistem da bi došli do nepravedne presude,
vladar želi da oslobodi optuženog,
optuženi se nije branio na sudu,
sudiji karijera zavisi od presude i
smrtna presuda je izvršena istog dana.
Kada se ovoliko detalja ispuni i to po istom redosledu, možemo da zaključimo da se ne radi o slučajnim sličnostima, nego o Božjoj nameri da kroz događaj iz života proroka Danila da proročanstvo za smrt i vaskrsenje Mesije.
Ako ste učili statistiku, pokušajte da izračunate kolika je verovatnoća da se dosadašnjih 14 specifičnih detalja kod proroka Danila dogode po istom redosledu kod Isusa Hrista.
14! = 87.178.291.200 To je 87 milijardi varijanti od kojih je samo jedna ispravna.
Međutim, kada bismo izračunali od koliko faktora zavisi poklapanje jednog specifičnog, retkog detalja iz Danilovog slučaja, pa onda pomnožili sa verovatnoćama drugih detalja, verovatnoća da 600 godina kasnije neko doživi ove detalje po istom redosledu je praktično izjednačena sa nulom, praktično i ne postoji.
Jama - grob
Tako je Danilo bačen u jamu sa lavovima.
Jama je u Bibliji asocijacija za grob. Isus je pre krsta prorekao da će biti u grobu na isti način kao što je prorok Jona bio u trbuhu kita – velike ribe, 3 dana i 3 noći. Pogledajte kako je Jona opisao svoj boravak u trbuhu kita:
“…iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj… Jona 2.2 Jona ne kaže da je u trbuhu kita, nego da je u grobu, kao da je mrtav, što se zapravo dogodilo Mesiji.
Zatim Jona dodaje: “…ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.” Jona 2.6 Sada je Jona još konkretniji: umesto da kaže da je u trbuhu kita, Jona kaže da je u grobu, to jest u jami!
Da li vas to podseća na proroka Danila koji je u jami s lavovima osuđen na smrt? Jama je grob u kojoj je Danilo trebalo da ostane mrtav.
Tako je i umrli Lazar stavljen u jamu, to jest grob: “A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a beše pećina, i kamen ležaše na njoj.” Jovan11:38 “σπήλαιον” Spelaion = pećina, jama.
Zapazite da je jama s lavovima kazna koju su od početka predvideli bezbožni ljudi (ne čitati - “Sve starešine u carstvu, poglavari i upravitelji, većnici i vojvode dogovoriše se da se postavi carska naredba i oštra zabrana da ko bi se god zamolio za što kome god bogu ili čoveku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku.” Danilo 6.7). Dakle, Kaznu nije nametnuo Bog, niti je Danilo mogao da bira svoju kaznu da bi namestio ispunjenje proročanstva.
Ni religiozni ljudi nisu mogli da nameste da se ispune ova proročanstva, jer od njih to nije zavisilo.
Ispunjenje ovog proročanstva zavisilo je od ljudi koji su izopačili svoju religioznost, koji su bili protivnici i Boga i Mesije.
Bezbožni upravitelji traže od cara da kazna bude jama, i time daju asocijaciju na kamenu pećinu, grob ili jamu u kojoj je sahranjen Isus Hristos.
Dakle, oni koji se protive Bogu u stvari su nam dali su dokaz da Bog detaljno ispunjava svoj plan da spasi ljude.
Prvi i jedini osuđeni za ovakav prestup
Sledeća sličnost je da su Danilo i Isus prvi i jedini koji su osuđeni za ovu jedinstvenu optužnicu.
Niko drugi osim Danila nije rizikovao da se javno moli Bogu nakon neobične careve zabrane pod pretnjom smrću.
Takođe, niko osim Isusa nije optužen da se gradi jednak Bogu, ili da tvrdi da je Božji Sin.
Koliko ljudi u istoriji znate da su osuđeni na smrt jer su sebe proglasili jednakim Bogu? Čini se samo jedna osoba u istoriji. Dakle, ne radi se o slučajnosti koja je mogla da se namesti.
Nije prorečeno da će neko imati tamno odelo i kravatu, pa da milijardu ljudi može da ispuni proročanstvo.
Kada imamo toliko detalja koji su jako specifični, onda vidimo da to nije niko mogao slučajno da ispuni.
Radi se o specifičnoj optužnici koja je ciljala proroka Danila i Isusa Hrista, a ostali ljudi ništa slično nisu proživeli da bi mogli da posumnjamo da neko slučajno može da ispuni specifične detalje ovih proročanstava.
Drugi ljudi nisu bili bez mane, odnosno potpuno na Božjoj strani. Danilo i Isus su osuđeni za ove neobične nazovi prestupe, i ne znamo da je iko drugi osim njih osuđen iz istog razloga.
Nakon ovoga sličnosti postaju još direktnije, i još uvek se poklapa redosled oba događaja.
Sledeća sličnost jeste da Ljudi pozivaju Boga da izbavi Danila / Isusa, misleći da se to neće dogoditi
Car Darije je bio žalostan i ljut zato što je Danilo spreman da umre a da se ne odrekne poštovanja Boga.
Očajan što ne može da ga oslobodi, rekao je: “Bog tvoj, kojemu bez prestanka služiš, neka te izbavi.” Danilo 6:16
Darije je pozvao Boga da izbavi Danila, ali nije verovao da će Bog to učiniti. Na drugoj strani,
Isus se nikad ne bi odrekao poštovanja Boga i misije koju je došao da ispuni.
Ljudi ispod krsta umesto sažaljenja prema nekome ko pati, odlučili su da se rugaju Isusovom nepokolebljivom poverenju u Boga:
“On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.” Matej 27:43
“…i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, i govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi…
A jedan od obešenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.” Luka 23:35-37,39
“I govoreći: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siđi s krsta.” Matej 27:40
Naravno, ovi rugači su to rekli jer su verovali da Isus ne može iz ovoga da izađe kao pobednik.
Kamen stavljen na ulazu u jamu
Na ulaz obe jame stavljen je kamen.
“i donesoše kamen i metnuše jami na vrata” Danilo 6.17
“I metnu ga u novi svoj grob što je bio isekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.” Matej 27:60
Vladar je zapečatio kamen
Kao vrhunac podudarnosti ova dva događaja, vladar države stavlja svoj pečat na kamen groba. To čine i Darije i Pilat:
“I car ga zapečati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa ne promeni za Danila” Danilo 6.17
Zapazite da fariseji insistiraju da Pilat postavi stražu i zapečati grob: “I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: posle tri dana ustaću. Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećega dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve.” Matej 27:63-65
“Reče im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.” Matej 27:65,66
Starešine su želele da spreče ljude da veruju da je Isus Mesija, a ispunili su proročanstvo koje dokazuje da Isus jeste Mesija!
Dakle, opet ispunjenje proročanstva zavisi od Isusovih neprijatelja koji žele da dokažu da Isus nije Mesija, a u stvari ispunjavaju proročanstvo koje samo Mesija može da ispuni.
Isus nije naterao cara ili svoje neprijatelje da ispune detalje ovog proročanstva.
Božji um je neverovatan kad je mogao ovako da predvidi ponašanje svojih neprijatelja i ostavi nam jake argumente da On zna šta radi, i da vodi istoriju planete na najbolji način.
Sudija žali osuđenika
Zapazite da u oba slučaja sudija žali osobu koju osuđuje na smrt. Darije žali za Danilom:
“Tada otide car u svoj dvor, i prenoći ne jedavši niti dopustivši da mu se donese što čim bi se razveselio i ne može zaspati.” Danilo 6.18
Pilat je gledao kako da oslobodi Isusa, divio mu se kako se ne brani iako je nevin, a Pilatova žena (kao ni Darije) nije mogla da spava jer joj je Bog pokazao zaveru protiv nevinog Hrista:
“A kad seđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: nemoj se ti ništa mešati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.” Matej 27:19
Neko dolazi rano na grob iako veruje da je Danilo/Isus mrtav
Sledeća paralela je da u oba slučaja neko dolazi rano na grob, a njihova žalost se pretvara u radost:
“Potom car usta ujutru rano i otide brže k jami lavovskoj. i kad dođe k jami, viknu Danila žalosnim glasom; i progovori car i reče Danilu: Danilo, slugo Boga živoga, Bog tvoj, kojemu služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova?” Danilo 6.19,20
Takođe i žene dolaze rano na Isusov grob: “A po večeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje dođe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob.” Matej 28:1
Zapazite da car Darije ne očekuje da zatekne živog proroka Danila.
Isto tako ni žene ne očekuju da zateknu živog Isusa.
U oba slučaja oni dolaze na grob žalosni, jer i Darije i žene veruju da su Danilo i Isus mrtvi, a odlaze sa groba radosni.
Izlazak iz jame / vaskrsenje
I sada sledi najvažnija paralela: Danilo živ izlazi iz jame, a Isus izlazi živ iz groba. Na osnovu vaskrsenju Isusa Hrista temelji se poverenje ljudi u Boga, jer je Njegova smrt i vaskrsenje garancija da nam je Bog oprostio grehe i da će nas na dan suda vaskrsnuti da živimo večno. Međutim, ni ovde nije kraj paralelama između Danila I Isusa Hrista.
Anđeli se pojavljuju I u jami / I u grobu
Pogledajte šta Danilo kaže kako je preživeo - anđeo je zatvorio usta lavovima:
“Bog moj posla anđela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se nađoh čist pred njim, a ni tebi, care, ne učinih zla.” Danilo 6.22
Da li se u Hristovom grobu spominju anđeli? Naravno, anđeli su došli na grob, sklonili kamen sa ulaza I Isus je izašao.
“I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnih i seđaše na njemu. A lice njegovo beše kao munja, i odelo njegovo kao sneg.” Mat 28:2,3 Dakle u oba slučaja anđeli se pojavljuju na grobu.
“I vide dva anđela u belim haljinama gde sede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gde beše ležalo telo Isusovo.” Jovan 20:12
Velika radost
I sada sledi velika radost prisutnih u oba slučaja.
Danilo je živ izašao iz jame na veliku radost cara Darija. “Tada se car veoma obradova tomu, i zapovedi da izvade Danila iz jame.” Danilo 6.23
Isto tako su se i Hristovi učenici radovali kad su ga videli živog posle vaskrsenja.
“I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave učenicima njegovim.” Matej 28:8
“I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.” Jovan 20:20 i danas, veliki deo naše planete radosno slavi Hristovo vaskrsenje kao garanciju našeg spasenja.
Kazna za upravitelje
Međutim, paralelama između ova dva teksta ni ovde nije kraj. Kazna koju su namenili nevinoj osobi, sustigla je ljubomorne zaverenike.
Usledila je kazna za nepoštene upravitelje koji su manipulacijom sudstva osudili Danila i Isusa. Medopersijski upravitelji su bačeni u jamu sa lavovima koju su namenili Danilu.
“Potom zapovedi car, te dovedoše ljude koji behu optužili Danila, i baciše u jamu lavovsku...” Danilo 6.24
Slično tome, oni koji su osudili Isusa na smrt stradali su baš onako kako je Isus prorekao.
Kad Isus citira proroka Danila, On upućuje baš na prorečenu kaznu za starešine Izraela.
“Kad dakle ugledate mrzost opušćenja, o kojoj govori prorok Danilo, gde stoji na mestu svetome (koji čita da razume): Tada koji budu u Judeji neka beže u gore” Matej 24:15,16
“A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vreme da opusti. Tada koji budu u Judeji neka beže u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji, i gnev na ovom narodu. i pašće od oštrica mača, i odvešće se u ropstvo po svim narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.” Luka 21.20-24
Isus ne citira puno Biblijskih knjiga, ali je citirao proroka Danila.
Hristovo proročanstvo ima višestruko značenje i ukazuje i na bezbožnu silu koja će progoniti Božji narod pred drugi Hristov dolazak, kada će izvršiti presudu nad svima.
Isus je napravio paralelu između opsade Jerusalima i poslednjeg vremena, a prorekao je da će tu stradati oni koji ga ne poslušaju da napuste grad na vreme.
Fariseji, književnici i sadukeji koji su izmanipulisali da Mesija bude osuđen na smrt, imali su pruženu šansu da se pokaju, a pošto nisu, Jerusalim je opkoljen od strane Rimljana i razrušen,
Potomci
Zapazimo takođe da nisu stradali samo oni koji su tražili smrtnu kaznu za nevinog čoveka, nego su stradali i njihovi potomci:
(“I odgovarajući sav narod reče: krv njegova na nas i na decu našu.” Matej 27:25) Izraelci su tražili da odgovornost snose i njihovi potomci, a to se dogodilo i Danilovim tužiteljima: “Potom zapovedi car, te dovedoše ljude koji behu optužili Danila, i baciše u jamu lavovsku njih, decu njihovu i žene njihove; i još ne dođoše na dno jami, a lavovi ih zgrabiše i sve im kosti potrše.” Danilo 6.24
Nepolomljene kosti
Zapazite da je naglašeno da su im polomljene kosti, za razliku od Danila kome su kosti ostalečitave:
“i izvadiše Danila iz jame, i ne nađe se rane na njemu, jer verova Bogu svojemu”. Dakle, tužiteljima su polomljene kosti, a Danilu nisu.
Slično tome, prema Biblijskom proročanstvu Isusu nijedna kost nije polomljena.
Dvojici razbojnika na krstu polomili su kolena da bi ubrzali njihovu smrt, a pošto je Isus već umro, Njemu nisu slomili kolena.
“A budući da beše petak, pa da ne bi tela ostala na krstu u subotu (jer beše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju goleni pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome dakle prebiše goleni i drugome raspetome s njim. A došavši na Isusa, kad ga videše da je već umro, ne prebiše mu goleni… Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.” Jovan 19.31-33,36
Time je ispunjeno proročanstvo iz Psalma: “Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svih izbavlja Gospod. Čuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neće slomiti.” Psa 34:19,20 Očigledno je nelomljenje kostiju na krstu bilo izuzetak od pravila, jer su se vojnici iznenadili što je Isus već umro, pa je zato i slučajno ispunjenje ovog detalja malo verovatno.
Vest objavljena svim narodima
I kada je sve završeno, vest je objavljena svim narodima.
Darije je oduševljen onim što se dogolilo i obraća se svim narodima i plemenima na Zemlji: “Tada car Darije pisa svim narodima i plemenima i jezicima što življahu u svoj zemlji: mir da vam se umnoži.” Danilo 6.25
Pogledajte koliko je sličan pozdav kojim je Isus posle vaskrsenja pozdravio apostole.
Njegove prve reči bile su: “A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam.” Luka 24:36
Darije ovako nastavlja svoje pismo svim narodima: “Od mene je zapovest da se u svoj državi carstva mojega svak boji i straši Boga Danilova, jer je on Bog živi, koji ostaje doveka, i carstvo se njegovo neće rasuti, i vlast će njegova biti do kraja; On izbavlja i spasava, i čini znake i čudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Danila od sile lavovske.” Danilo 6:26,27
Kao što je Darije obavestio sve narode o tome kako je Bog izbavio Danila iz jame smrti,
tako su Isusovi učenici govorili oduševljeno svim narodina o tome kako je Bog vaskrsao Isusa iz groba:
“Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin.” Matej 28:19,20
Dakle, Darije šalje svoje ljude da svima u carstvu kažu kako je Danilo izbavljen iz groba,
a Isus šalje učenike da svima kažu da je vaskrsao iz groba.
Redosled
Ako ponovo pogledamo redosled događaja kod Danila I Isusa, možemo samo opet da zaključimo da de događaji odvijaju po istom redosledu.
Danilo I Isus su prvi i jedini osuđeni za takav prekršaj zakona,
Kada su stavljeni u jamu, na ulaz je stavljen kamen, I taj kamen je zapečaćen carskim pečatom.
U rano jutro na grob dolazi neko ko ne veruje da su Danilo I Isus živi, I njihova žalost se pretvara u radost.
Anđeli su bili prisutni obe jame.
Zatim Danilo I Isus izlaze iz jame, I nastaje velika radost.
S druge strane, kazna je stigla upravitelje I njihove porodice, a vest o Božjem čudu objavljena je svim narodima.
Bez mane
U celom tekstu posebno je naglašeno da Danilo nije imao nijednu manu.
I Danilo i Isus držali su Božji zakon i bili su bez mane, a po ljudskom tumačenju zakona ipak su optuženi da krše zakon.
Ideja da je Danilo bez mane provlači se od početka ovog događaja, pa sve do kraja. Prvo je car tražio mladiće na kojima nema mane, i uzeo je Danila. 1.4
Čak ni upravitelji na Danilu “ne nalažaše se u njega pogreške ni mane” 6.4 Ako bi iko mogao da nađe manu Danilu, to su bili ovi ljubomorni upravitelji koji nisu voleli Danila baš zato što je bez mane, zato što nije kao oni. Kada se toliko ponavlja da je Danilo bez mane, onda je jasno da je to važan detalj.
Car indirektno kaže da Danilo nema manu: “I progovori car i reče Danilu: Danilo, slugo Boga živoga, Bog tvoj, kojemu služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova?” Danilo 6.20
Činjenica da Danilo služi Bogu bez prestanka opet govori da Danilo nema manu. Ljudi koji čine greh ne služe Bogu. Ako Danilo u svakom trenutku služi Bogu, to znači da ne čini greh, nego ono što je dobro.
Danilo je preživeo jamu s lavovima baš zato što je bez mane: “Bog moj posla anđela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se nađoh čist pred njim, a ni tebi, care, ne učinih zla.” Danilo 6.22
To što je Danilo bez mane bila je paralela kojom je on ukazivao na Mesiju koji će biti bez mane.
Slično Danilu, Isus je bez greha: “Jer onoga koji ne znadijaše greha nas radi učini grehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.” 2.Korinćanima 5:21
Kad su fariseji slali uhode, čak su i ovi špijuni rekli da na IH ne nalaze ništa.
Pilat u tri navrata ponavlja da na Isusu nije našao nijednu krivicu. “Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.” Jovan 19:4
“A kad ga videše glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.” Jovan 19:6
“…I ovo rekavši iziđe opet k Jevrejima, i reče im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu. A u vas je običaj da vam jednoga pustim na pashu, hoćete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?” Jovan 18:38,39
Čak je i Juda posle izdaje rekao: “ja sagreših što izdadoh krv pravu.” Matej 27.4
Danilo je postao pojam pravednosti u Starom zavetu. Kad Bog opisuje kako će pustiti da posledice greha dođu na ljude,
on kaže da bi izbavio pravedne ljude kao što su Noje, Danilo i Jov, ali da ni oni ne bi mogli da izbave članove svojih porodica, nego samo ako su i oni imali isti odnos potpunog poverenja prema Bogu. “Ako bi u njoj bila ova tri čoveka: Noje, Danilo i Jov, oni će pravdom svojom izbaviti duše svoje, govori Gospod Gospod… Ako bi Noje, Danilo i Jov bili u njoj, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neće izbaviti sina ni kćeri, nego će svoje duše izbaviti pravdom svojom.” Ezekiel 14.14,16,20
Noje je uz svoju porodicu jedini preživeo potop jer je bio pravedan pred Bogom.
Jov je bio potpuno nevin, pa čak i kad je stradao kao retko ko, Jov je i dalje poštovao Boga jer je verovao da Bog ima dobar razlog zašto je dopustio da mu se to dogodi.
I uz Noja i Jova, stavljen je i Danilo, koji nije mogao da bude osuđen za neki prestup, nego samo zato što se nepokolebljivo drži Božjeg zakona.
Uvek je lako naći nekome manu. Ali čak i ako neko nema nijednu manu, tek onda ga neće podnositi ljudi koji imaju mane.
Život bez mane je ukor ljudima koji čine greh, koji čine zlo iako znaju da je zlo.
Ljudi koji lažu ne vole čoveka koji govori istinu.
U društvu nemoralnih ljudi, moralan čovek je nepoželjan.
Tako je Danilo bio omrznut baš zato što je bio bez mane među ljudima koji su imali mane, a iz tog razloga su i fariseji mrzeli Hrista. Uvek se nekome nešto ne sviđa što radimo ili kako se ponašamo, nemoguće je svima ugoditi.
Koliko god se držimo univerzalnih principa pravde, uvek će se naći neko ko ne voli to što je neko bez mane.
Na koji tekst Biblije vas podseća ovaj izraz “bez mane”? U Otkrivenju postoji grupa iskreno religioznih ljudi koji će dočekati Hristov drugi dolazak “I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.” Otkrivenje 14:5
Kao što je Danilo u svemu sledio Boga, tako i 144.000: “oni idu za jagnjetom kud god ono pođe.” Otkrivenje 14:4
Drugim rečima, i mi smo pozvani da budemo bez mane kao prorok Danilo, ako želimo da živi prođemo kroz vreme najvećeg bezboštva u istoriji planete i da živi dočekamo Hristov drugi dolazak.
Zašto je sve ovo bitno za nas?
Ovde je Božji prst koji vodi ceo događaj za dobrobit čovečanstva.
Utvrdili smo da postoje paralele između događaja iz života proroka Danila sa događajima iz života Isusa Hrista.
Slično je i sa još nekim Biblijskim ličnostima, kao što su Josif, Mojsije, prorok Jona.
Knjiga proroka Danila je Evanđelje napisano pre nego što se Isus Hristos uopšte i rodio.
Zašto postoje paralele između Mesije i starozavetnih ličnosti? Da bi Bog mogao da odluči da li će spasiti nekoga ko je živeo pre Hristovog dolaska na Zemlju, morao je da im da dovoljno informacija da bi ljudi prihvatili da ih Bog spase.
Ako se ljudi spasavaju poverenjem u Boga, verom da će Bog putem žrtve svog Sina platiti otkup za grešnike, starozavetni ljudi su morali da vide ova proročanstva u Starom Zavetu, i da poveruju da će Bog uraditi ono što je prorekao.
Zato je već od Adama i Eve prinošena žrtva, spominje se očišćenje i vera u Boga, nasuprot neposlušnosti i nepoverenja koje su pokazali prilikom pada u greh.
Istu veru pokazao je Avram kada je žrtvovanjem Isaka dao predsliku Hristove žrtve. Ovakvih predslika u SZ ima mnogo.
Pogledajte koliko su razočarani bili oni koji nisu razumeli iz Danila 6-e glave da će Mesija da strada.
Sakrili su se u gornju sobu u strahu da će i oni stradati, a ne znaju da je Isus vaskrsao. Ljudi koji ne razumeju Biblijska proročanstva ispravno misle da je to kraj, katastrofa, da nema ništa iza toga.
A da su pravilno razumeli ovaj tekst, to bi za njih bilo ohrabrenje. Vaskrsenje Isusa Hrista je temelj spasenja ljudi od greha i smrti.
Pravilno razumevanje Biblijskih paralela može biti odlučujuće za izbore koje pravimo u životu.
Ljudi koji su na osnovu Danila 6 i Isaije 53 razumeli da će Mesija prvo da strada, a onda da vaskrsne, bili su ohrabreni jer su videli da Bog vodi istoriju sveta ka spasenju ljudi koji iskreno veruju Bogu.
Ako je Bog dovde sve vodio kako je prorekao, onda će i kraj da se poklopi.
Ispuniće se i proročanstva o drugom Hristovom dolasku, kada će Bog izvršiti presudu svim ljudima koji su živeli u sva vremena: ili večna smrt ili večni život sa Bogom.
Ljudi koji su pogrešno tumačili Bibliju, oni koji nisu tumačili Bibliju kao što je to činio Isus, bili su gorko razočarani kada su se događaji odvili na način na koji nisu očekivali. Bog je prorekao jedno, a oni su očekivali nešto drugo.
Tako su apostoli bili razočarani kad je Isus uhapsen i osuđen na smrt, a Juda se ubio jer ga je izdao.
Fariseji i književnici mislili su za sebe da su eksperti za Stari Zavet, ali su u nerazumevanju Biblije osudili na smrt svog Spasitelja.
To znači da: Ako ne razumemo Bibliju onako kako ju je Bog nadahnuo – bićemo razočarani.
Ako razumemo Bibliju onako kako ju je Bog nadahnuo – bićemo ohrabreni. Danas sve više teologa sumnja u Sola Scriptura, da je samo Biblija izvor ispravne doktrine, izvor istine.
Ljudi radije slede svoju tradiciju, intuiciju, svoja razmisljanja, a sve manje se oslanjaju na tekst koji je Bog inspirisao da nas uputi na najbolji put kroz život.
Da bi videli kolika je Božja premudrost, pogledajte koliko je složena jedna ćelija ljudskog tela, koja je nevidljiva golim okom.
Iako je mikroskopski mala, ćelija diše, vrši komplikovane hemijske procese, pretvara hranu u energiju, izbacuje štetne materije.
Svaka ćelija u genima ima zapisan plan gde se šta nalazi u celom organizmu.
Kada se ćelije dele, na mestu mozga razvijaju se ćelije mozga, a na mestu kože ili jetre formiraju se istovetne ćelije.
Mi ne znamo kako ćelije znaju gde se nalaze na organizmu i kako ništa što je čovek stvorio nije tako komplikovano kao jedna ćelija našeg tela.
Kad nam je potrebno da uradimo laboratorijske analize krvi, doktor nas pošalje u laboratoriju, laborant nam izvadi krv, pošalje uzorak na analizu, i za par sati doktor dobije rezultat.
Onda nas doktor nazove ili sledećeg dana dođemo i doktor napiše recept da bi korigovao ono što u telu izlazi iz raspona normalnog rezultata, I onda čekamo da vidimo da li je doza leka dovoljna ili treba povećati ili smanjiti dozu.
Za razliku od medicinskih analiza krvi, naš organizam je na čudesan način u stanju da ove analize radi bez vađenja krvi i to u svakoj sekundi, kao i da u zavisnosti od rezultata automatski luči materije koje povećavaju ili smanjuju količinu nekog hemijskog elementa ili jedinjenja u našem telu.
U odnosu na spor i nesavršen proces koji preduzimaju medicinski radnici, telo to radi brzo, efikasno i precizno, a da mi nismo ni svesni šta se događa u našem telu.
Da li znate kolika je koncentracija kalijuma, kalcijuma ili natrijuma u vašem telu?
Ne znate, ali vaše telo to zna i stalno održava njihove vrednosti u rasponu koji se meri u miligramima ili mikrogramima.
Na primer, Kalijum mora da bude između 3.5 – 5.5 i višak ili manjak kalijuma može da dovede do smrti. Takva preciznost je automatski proces koji je ugrađen u ljude prilikom stvaranja, i po zakonima statistike mogućnost da nastane slučajno toliko je blizu nule da nijedan razuman čovek ne bi to smatrao mogućim.
Ovaj proces merenja i korigovanja nivoa hemijskih jedinjenja u krvi odigrava se neprekidno, čak i kad spavamo.
Ipak, u telu sve savršeno precizno funkcioniše, jer je neverovatno inteligentni Stvoritelj doveo ovaj proces do savršenstva, sve dok ljudi nisu upropastili to savršenstvo neposlusnošcu Božjim principima, to jest grehom.
Isti Bog koji je stvorio ovu neverovatno preciznu laboratoriju u našem telu, inspirisao je i proroka Danila i ostale pisce da napisu Sveto Pismo.
Zato imamo tako precizne paralele, proročanstva i poruke koje ispunjavaju čak i Božji neprijatelji.
Od razumevanja ovih poruka zavisi razočarenje ili ohrabrenje ljudi, a samim tim smrt u grehu ili život sa Bogom.
Kad čitate Sveto Pismo, očekujte da nađete najveće dubine, višestruka značenja teksta, poruke kakve nijedan čovek nije mogao da smisli, nego samo Sveznajuci Bog.
Bog koji je započeo ispunjavanje svog plana za spasenje ljudi, sigurno će ga dovršiti na način na koji je to opisao u proročanstvima datim u Bibliji.
U Bibliji se nalazi bogatstvo istine o Božjem karakteru i Njegovom planu da spasi svakoga ko ga iskreno potraži i ima potpuno poverenje u Njega.
Kad shvatimo kakav je Bog, imaćemo poverenje da će voditi naš život najboljim putem čak i u nevoljama kakve je imao prorok Danilo.
Ispravno razumevanje Biblije po principima po kojima je Isus Hristos tumačio tekst, doneće nam ohrabrenje i otvorene oči za budućnost koja je pred nama.
Evanđelja su pisali apostoli na osnovu događaja iz života Isusa Hrista kojima su bili svedoci ili su čuli od svedoka šta se dogodilo.
Međutim, prorok Danilo opisao je važne događaje iz života Mesije neverovatnih 600 godina pre nego što su se ispunili u životu Isusa Hrista!
Tako su neki tekstovi proroka Danila predstavljaju evanđelje napisano vekovima unapred, pre nego što su se ovi događaji odigrali.
Evanđelja ne opisuju sve događaje iz Isusovog života, nego samo one koji su najvažnije iz Bozjeg ugla.
Tako apostol Jovan u trećini svog evanđelja opisuje poslednjih 7 dana Isusovog života, kao i Njegovo vaskrsenje.
Na sličan način prorok Danilo u šestoj glavi opisuje svoje stradanje i izbavljenje koje ima neverovatna preklapanja sa Isusovim stradanjem i vaskrsenjem.
Ove paralele su toliko specifične, da niko ne bi mogao da na sličan način strada slučajno i bude izbavljen.
Takođe, ispunjenje nekih sličnosti zavisilo je od Hristovih i Danilovih neprijatelja, pa je jasno da bi oni učinili sve da se NE ispune, a umesto toga oni su svojim postupcima potvrdili da Isus jeste prorečeni Mesija na osnovu spisa proroka Danila.
Pogledajmo sada jedan Danilov tekst da bismo utvrdili da li ove paralele stvarno postoje i da li neko drugi može da ih ispuni, ili je Isus jedini koji je ispunio ova Mesijanska proročanstva.
Danilo 6.17 i donesoše kamen i metnuše jami na vrata, i car ga zapečati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa ne promeni za Danila.
Na šta vas asociraju detalji ovog teksta? Gde ste to čuli na drugom mestu?
Ovde vidimo jamu koja treba da bude grob jedne nevine osobe koja je osuđena na smrt.
Na ulaz je stavljen kamen koji je zapečaćen carevim prstenom.
Gde ste ranije čuli ove detalje: zapečacen kamen, grob, nevino osuđen čovek, vladar države je zapečatio grob?
Ovo je lako povezati sa Isusom Hristom. Isus je osuđen na smrt iako je bio nevin, stavljen je u grob na čiji ulaz je stavljen kamen, koji je zapečaćen Pilatovim prstenom. Samo ovaj jedan tekst donosi nesvakidašnje paralele između proroka Danila i Isusa Hrista.
Pitanje je da li su ovo jedine paralele koje tu postoje slučajno, ili događaji pre i posle stavljanja Danila u jamu s lavovima takođe imaju sličnosti sa Isusom Hristom?
Pre jame, Danila su upravitelji bez krivice optužili, isto kao i Isusa Hrista.
Posle jame I Danilo I Isus izlaze živi, iako su svi očekivali da će ostati u grobu.
Dakle, ima još sličnih detalja, pa ćemo pogledati tekst detaljno da bi videli do koje mere su događaji slični.
Da podsetim, ovde se radi o biografskim detaljima života Isusa Hrista koji su napisani u knjizi proroka Danila nekoliko stotina godina pre nego što su se dogodili.
Knjiga proroka Danila govori uglavnom o eshatološkim događajima, vezanim za drugi Hristov dolazak, ali šesta glava detaljno opisuje najvažnije događaje prilikom Hristovog prvog dolaska, što mnogim ljudima promakne dok čitaju Bibliju.
Da bi dobro razumeli Bibliju, potrebno je da postavimo sebi pitanje: gde sam to još čuo na nekom drugom mestu?
Ako su dva teksta slična, ako su paralele retki detalji koje ne može da neko slučajno ispuni, onda smo našli poruku koju je Bog stavio u tekst.
Isus je na ovaj način tumačio Sveto Pismo, pa čak je ljude koji nisu ovako tumačili Bibliju nazvao nerazumnima:
“I on im reče: o bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu Pismu… i reče im: ovo su reči koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.” Luka 24.25-27,44
Nije trebalo da Hristovi učenici budu razočarani, jer je na osnovu Starog Zaveta trebalo da razumeju šta će se dogoditi sa Mesijom.
Postoji opasnost da nam čitanje Biblije zvuči kao uspavanka, priča koju smo odavno čuli.
Čini nam se da znamo sve detalje, da ne postoje dublje poruke koje još nismo shvatili.
Međutim, Bibliju je inspirisao Bog, i u nju je stavio mnogo komplikovanije informacije od onih koje su vidljive samo površnim čitanjem.
Isus kaze: “Pregledajte Pisma, jer vi mislite da imate u njima život večni; i ona svedoče za mene.” Jovan 5.39
U vreme kad je Isus ovo rekao, bio je napisan samo Stari Zavet.
Novi Zavet još nije bio napisan. Dakle, Isus tvrdi da Stari Zavet svedoči o Njemu.
Apostol Pavle je od jutra do mraka iznosio ljudima citate, ne iz Novog Zaveta, nego iz Starog Zaveta koji govore o Isusu Hristu:
“…Dođoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svedočeći carstvo Božije i uveravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka.” Dela 28.23
Gde je apostol Pavle na toliko mesta u Starom Zavetu našao da govori o Mesiji, toliko da je od jutra do mraka tumačio ove stihove?
Jedno od ovih mesta je sigurno Danilo 6-a glava. Pogledajmo koje sve sličnosti postoje između Danila u jami sa lavovima I vaskrsenja Isusa Hrista.
Analiza tekstova
Judino pleme, carski potomak, knez
Prva paralela između proroka Danila I Isusa Hrista jeste da su obojica iz Judinog plemana, carski su potomci i knezovi.
Danilo je bio iz Judinog plemena: “A među njima behu od sinova Judinih Danilo, Ananija, Misailo i Azarija.” Danilo 1:6
Pogledajmo sada iz kojeg plemena je Isus: “Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina. … A Jakov rodi Judu i braću njegovu.” Matej 1:1,2 Dakle, Isus je Judejac isto kao i Danilo!
Danilo je bio knez iz carske porodice: “I reče car Asfenazu starešini svojih dvorana da dovede između sinova Izrailjevijeh, i od carskog semena i od knezova,” Danilo 1.3
Isto tako, Isus je u Isaijinom proročanstvu nazvan “Knez Mira”, koji ima vlast: “Jer nam se rodi dete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savetnik, Bog silni, otac večni, knez mirni.” Isaija 9:6
Potvrda za Isusovo carsko poreklo ima puno:
Mudraci su tražili cara koji se rodio i našli su Isusa: “Gde je car Judejski što se rodio?” Matej 2:2
Čak je I sumnjičavi Natanailo nazvao Isusa carem: “Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.” Jovan 1:49
Čak je na sudu Isus bio optužen da je car Judeje: “Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i beše napisano: Isus Nazarećanin car Judejski.” Jovan 19:19
Prorečeno je da se carski skiptar, ili vladalačka palica neće odvojiti od Jude dok ne dođe Onaj kome pripada – Mesija: “Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi”. 1.Mojsijeva 49:10
Nema mane
Sledeća sličnost jeste da obojica nemaju mane.
Već na samom početku ovog događaja Danilo je u grupi mladića na kojima nema mane: 1.4 “Mladić na kojima nema mane”.
Videćemo kasnije detaljno da se u šestom poglavlju stalno ponavlja ova ideja da Danilo nema mane, da nije učinio nijedan greh, po čemu je sigurno odgovarajuća predslika Isusa Hrista.
Vodi ih veliki – Sveti Duh
Sledeća paralela je da obojicu vodi božji Duh.
“A taj Danilo nadvišivaše starešine i upravitelje, jer u njemu beše velik duh i car mišljaše da ga postavi nad svim carstvom svojim.” Danilo 6.3
Kao što je Danila vodio veliki Duh, što je očigledna asocijacija na Božji Duh, tako se Sveti Duh izlio na Hrista prilikom krštenja I vodio ga u pustinju na kušanje, kao I svuda u Njegovoj misiji.
“I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i dođe na njega.” Matej 3:16
“Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavo kuša.” Matej 4:1
Grupa Upravitelja/starešina protiv pojednca
U oba slučaja grupa ljudi koja upravlja državom stoji nasuprot jednom pojedincu koji je na Božjoj strani.
Kod Danila, ljubomorni upravitelji i starešine vide Danila kao svog protivnika:
“Tada starešine i upravitelji gledahu kako bi našli što da zamere Danilu radi carstva; ali ne mogahu naći zabave (povod) ni pogreške, jer beše veran, i ne nalažaše se u njega pogreške ni mane.” Danilo 6.4
“Tada su vrhovni činovnici i satrapi gledali da nađu kakavgod povod tužbi proti Danielu u njegovoj službi. Ali nijesu mogli otkriti nikakva povoda ni pogrješke, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana.” Danilo 6.4 Prevod Šarić
Umesto da ova grupa upravitelja Medo-Persije pohvale pojedinca Danila što nema manu, oni su mu zavideli i odlučili su da skuju zaveru da bi nepoštenim putem uklonili Danila, kojeg su doživljavali kao konkurenta.
Sve ovo se u potpunosti podudara sa postupcima fariseja, sadukeja i književnika, koji su kao starešine Izraela doživljavali Isusa kao konkurenta za vlast.
Poslali su uhode, vrebače, koji nisu našli nikakav tajni prestup kako bi optužili Isusa.
“I pažahu na njega, i poslaše vrebače, koji se građahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u reči da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.” Luka 20:20
U oba slučaja uhode nisu našle razlog za optužbu: “Dođoše pak sluge ka glavarima svešteničkim i farisejima; i oni im rekoše: zašto ga ne dovedoste? A sluge odgovoriše: nikad čovek nije tako govorio kao ovaj čovek.” Jovan 7:45,46
“I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod čuđaše nauci njegovoj.” Marko 11.18
“Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starešine narodne u dvor poglavara svešteničkoga po imenu Kajafe; i svetovaše se kako bi Isusa iz prevare uhvatili i ubili.” Matej 26.3,4
Dakle, zavera nije bila samo da kompromituju Isusa, da ga sruše s položaja, niti da mu daju manju ulogu, nego su želeli da ga ubiju. U oba slučaja grupa ljudi na vlasti bila je protiv jedne osobe.
Zaverenici su zavideli Danilu / Isusu jer je iznad njih
Danilo je bio iznad ostalih starešina i upravitelja, što je izazvalo zavist kod njih. “A taj Danilo nadvišivaše starešine i upravitelje, jer u njemu beše velik duh i car mišljaše da ga postavi nad svim carstvom svojim.” Danilo 6.3
Iako su bili niži od Danila po sposobnostima, želeli su da budu iznad Danila po položaju.
Slično su se fariseji postavili prema Isusu. Kada su videli čuda koja Isus čini i kako narod prepoznaje u Njemu Mesiju, uplašili su se da će to oslabiti njihov položaj, pa su počeli da kuju zaveru protiv Isusa.
Nisu mogli kao Isus da čine čuda ili da leče bolesne i vaskrsavaju mrtve, ali su želeli Isusov ugled i položaj:
“I kad svrši Isus reči ove, divljaše se narod nauci njegovoj. Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.” Matej 7:28,29
“Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovek ovaj čini mnoga čudesa. Ako ga ostavimo tako, svi će ga verovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine beše poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa; i ne mislite da je nama bolje da jedan čovek umre za narod, negoli da narod sav propadne.” Jovan 11:47-50
Međutim, ljubomorni karijeristi nisu namo želeli da kompromituju Danila, to jest Isusa, oni su želeli da ga ubiju. Njihova zavist nije imala blage posledice, nego ih je dovela u stanje da ubiju nedužnu osobu.
Osuđeni zbog pobožnosti
Sledeća sličnost je da su i Danilo i Isus osuđeni zbog svoje pobožnosti, zato što su poverenje u Boga stavili iznad poslušnosti političkim i verskim pravilima koje su ljudi postavili a ne Bog.
Starešine se tražile da nađu neku tačku koja se ne slaže sa njihovim tradicijama, obzirom da nisu mogli da nađu slabu tačku u Danilovoj, odnosno Isusovoj pobožnosti.
Zapazite da je motiv za optužbu religijske prirode, a da se politički prestup u početku ne spominje:
„Tada rekoše oni ljudi: nećemo naći na toga Danila ništa, ako ne nađemo što na nj radi zakona Boga njegova.“ Danilo 6.5
Upravitelji su znali da Danilo neće prestati da sluša Boga. Umesto da kažu kako je to dobra Danilova osobina, oni su iskoristili Danilovu stoprocentnu pobožnost da ga optuže.
Slično je bilo na suđenju Isusu Hristu. On je osuđen zato što je rekao da je Mesija, Božji Sin, što je bila istina.
Međutim, upravitelji naroda proglasili su ovo za hulu na Boga:
“A Isus mučaše. i poglavar sveštenički odgovarajući reče mu: zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? Reče mu Isus: ti kaza.” Mat 26:63,64
Politički “neprijatelji”
Iako Danilo i Isus nisu bili politički neprijatelji vlasti, optuženi su da rade protiv cara:
“Tada odgovoriše i rekoše caru: Danilo, koji je između roblja Judina, ne haje za te, care, ni za zabranu koju si napisao, nego se moli tri puta na dan svojom molitvom.” Danilo 6.13
“I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati cezaru danak, i govori da je on Hristos car.” Luka 23:2 Isusa su optužili da pretenduje da preuzme cezarovu titulu.
Starešine Izraela rado bi zbacile Rimsku vlast, ali su dvolično optuživali Isusa da podiže revoluciju protiv cezara, iako je to u stvari bila njihova želja.
Medopersijski upravitelji predstavljaju njihov zakon kao nepromenljiv, iako jedino Bog nikada nije menjao svoj zakon. Božji zakon je apsolutno pravedan i ne treba ga menjati.
Ljudi su kroz istoriju pokušavali da predstave svoje ljudske zakone kao nepromenljive, kao imitaciju Božjeg zakona, ali pre ili kasnije ljudi promene svoje pogrešne zakone.
Međutim, ako religiozni ljudi poštuju Božji zakon, svetovne vlasti često nameću radikalne kazne za nepoštovanje nelogičnih ljudskih zakona. To će i u budućnosti biti pretnja Božjem narodu.
Gornja soba
Sledeća paralela između Danila i Hrista jeste da su obojica bili u gornjoj sobi radi duhovnih aktivnosti.
Danilo je otišao u gornju sobu da bi se molio: “A Danilo kad dozna da je knjiga napisana, otide svojoj kući, gde behu otvoreni prozori u njegovoj sobi prema Jerusalimu” Danilo 6.10
Jevrejska reč “עלּית” alit ima značenje “soba na drugom spratu”. Gde ste na drugom mestu čuli izraz “soba na spratu”, ili gornja soba?
Naravno, izraz “gornja soba” asocira nas na Isusa Hrista. Gornja soba se spominje u sličnom kontekstu kao kod proroka Danila.
Tu se Isus molio sa apostolima i jeo poslednju večeru, pred odlazak u Getsimaniju kada je bio uhapšen.
Za obojicu gornja soba je mesto molitve I zajedništva sa Bogom, posle čega su ubrzo bili uhapšeni.
Apostoli su pripremili Pashu u gornjoj sobi: “I on će vam pokazati veliku sobu (ἀνώγεον na spratu) prostrtu gotovu: onde nam zgotovite.” Marko 14:15
Za reč soba upotrebljena je grčka reč ἀνώγεον (anogeon), što znači iznad zemlje, soba na drugom spratu.
Zapazite da je Isus tražio da jedu Pashu baš tu u gornjoj sobi. Kao da Isus želi da ukaže na proroka Danila time što traži da jedu Pashu na mestu koje asocira na ono što se dogodilo Danilu, kako bi apostoli videli paralelu sa stradanjem koje će se uskoro dogoditi Mesiji.
Takođe, zaverenici su tačno znali gde da traže Danila da ga uhapse, jer se molio na istom mestu, u gornjoj sobi.
I Isus je otišao da se moli na isto mesto „po običaju“ (Luka 22.39) i fariseji su tačno znali gde je Isus otišao da se moli jer im je to izdajnik Juda rekao, pa su tamo poslali vojnike da ga uhapse.
Ako se moliš Bogu na pravi način, država će te osuditi na smrtnu kaznu!
Redosled događaja
Zapazite da je redosled događaja istovetan od početka u oba događaja:
Danilo i Isus su po svojim dobrim osobinama iznad starešina i upravitelja države,
a to u upraviteljima države izaziva zavist,
pa oni kuju zaveru kako bi ubili onoga
kome ne mogu da nađu manu.
Danilo i Isus su u gornjoj sobi,
obojica se mole,
a onda zaverenici dolaze da uhapse onoga ko se moli. Danilo se moli u gornjoj sobi okrenut prema Jeruslaimu posle čega je uhapšen, a Isus se moli u Jerusalimu i u Getsimaniji, posle čega je takođe uhapšen.
Dakle, paralele između Danila i Mesije nisu nasumično razbacane bez reda, nego je redosled događaja istovetan. To ćemo videti da je slučaj i kod ostalih paralela u ovom tekstu.
Da je u pitanju slučajnost, redosled događaja bio bi ispremeštan.
Ali ako jedan za drugim događaji idu po istom redosledu, to nije slučajnost.
Vidi se namera, vidi se plan, vidi se Božja promisao u poklapanju redosleda sličnih događaja.
Vidi se Božja ruka koja vodi ove događaje, jer ovi događaji nose važnu poruku za ljudski rod.
Nisu se krili od svojih neprijatelja – iako su znali da ih vrebaju
Ni Danilo ni Isus nisu se sakrili iako su znali da ih zaverenici vrebaju.
“Tada se sabraše oni ljudi, i nađoše Danila gde se moli i pripada Bogu svojemu.” Danilo 6.11
“I ostavivši ih otide opet i treći put te se pomoli govoreći one iste reči… i dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dođe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkih i starešina narodnih.” Matej 26:44,47
Možemo da primetimo da se Danilo nije krio, nije zatvorio prozor, nije navukao zavesu, nego je nastavio da otvoreno služi Bogu makar bio osuđen na smrt od strane zavidnih upravitelja države.
Isto tako, Isus kaže apostolima da se približava njegov čas da bude predat u ruke neznabožaca da strada.
Zatim im kaže da se približava Njegov izdajnik, ali Isus ne beži, nego mirno čeka da dođu vojnici da ga uhapse.
Čak kad su vojnici rekli da traže Njega i popadali na zemlju od Božje slave, Isus nije iskoristio trenutak da pobegne, nego im se predaje da bude uhapšen.
Danilo i Isus znaju šta će da se dogodi, ali za njih nema razlike u ponašanju kada im prete, nema kompromisa, oni ostaju čvrsto na Božjoj strani.
Dovedeni pred cara da im sudi
Sledeća sličnost jeste da obojici sudi lično vladar džave. Koliko je čest slučaj da vladar neke države sudi nekome?
Car je vladar, nije sudija. Ako vladar države nekome sudi, onda je to izuzetak. Međutim, i ovaj izuzetak se poklapa kod Danila i Isusa.
Danila su doveli pred Darija cara Medo-Persije, a Isusa su doveli pred Pilata koji je vladao Judejom.
I Danilov i Isusov slučaj bili su izuzetni, čim je morao lično car da presudi. Ove detalje je veoma teško ispuniti.
Da je prorečeno da će im suditi sudija, to ne bi bilo značajno, jer svima na sudu sudi sudija.
Međutim, paralelna je činjenica da će suditi neko ko nije po profesiji sudija. Radilo se o slučaju od državne važnosti.
Kada bi neko želeo da namesti ispunjenje proročanstva, kako bi mogao da natera upravitelje države da naprave zaveru, da ga nedužnog uhapse, a da onda natera njegove neprijatelje da traže od cara da mu sudi?
Čitav niz ispunjenja detalja ovog proročanstva zavisio je od Božjih neprijatelja, od onih koji su se borili da dokažu da Isus nije Mesija, a nesvesno su baš ispunjavali proročanstva i dokazivali suprotno - da Isus jeste Mesija.
I sledeća sličnost između proroka Danila i Isusa Hrista zavisila je od Božjih neprijatelja:
Lukavi tužioci su izmanipulisali sudski sistem
Lukavi tužioci su iskrivljeno prikazali činjenice pred carem pa su izmanipulisali sudski sistem da bi osudili nevinu osobu.
Medopersijski upravitelji su tražili od cara da postavi lukavu zabranu, jer su znali da je se Danilo neće držati jer poštuje Boga, a time bi naterali cara da svog lojalnog Danila osudi na smrt.
S druge strane. starešine Izraela su pred svojim sudom osudili Isusa za hulu na Boga iako Isus nije hulio na Boga.
Međutim, Rimljani ne bi osudili na smrt osobu koja krši religijska pravila tuđe religije.
Zato su fariseji prepravili optužnicu u političku, da se Isus predstavlja za cara, čime navodno izaziva revoluciju protiv Rimske vlasti, što je takođe bilo netačno.
Dakle, oba puta su lukavi tužitelji izmanipulisali sudiju i sudski sistem kako bi optuženi bio osuđen na smrt, a car je bio pravno nemoćan da tu manipulaciju spreči.
Vladar je želeo da oslobodi optuženog
U oba slučaja vladar države želeo je da oslobodi optuženog.
Caru je bilo očigledno da se radi o klopci za optuženog koji nije bio kriv. Car nije hteo da osudi optuženog.
Međutim, upravitelji su znali da će Darije ovako reagovati, pa su unapred tražili da car potpiše dekret koji sad nije mogao da porekne.
“Tada car čuvši to ožalosti se vrlo, i naumi da izbavi Danila, i truđaše se do zahoda sunčanoga da ga izbavi.” Danilo 6.14
U Hristovom slučaju, Pilat je shvatio da Isus nije problem za Rimsku vlast i hteo je da ga pusti.
“Reče im: dovedoste mi ovoga čoveka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čoveku nijedne krivice što vi na njega govorite; A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt.” Luka 23:14,15
“I kad se sabraše, reče im Pilat: koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.” Matej 27:17,18
Nisu se branili na sudu
Neverovatna paralela između Danila i Isusa je to što se nisu branili na sudu.
Kad je neko na sudu i preti mu smrtna kazna, obično se trudi na svaki način da sudiji vatreno kaže sve argumente kako bi se odbranio i ostao živ.
Međutim, Danilo i Isus ćute. Za Danila ne piše da je išta govorio na sudu.
A za Isusa kaže: “I tužahu ga glavari sveštenički vrlo. A Pilat opet upita ga govoreći: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svedoče na tebe. Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat.” Mar 15:3-5
“I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.” Luka 23:9
Dakle, vidimo da se paralele nižu jedna za drugom, da se radi o specifičnim detaljima koji se retko događaju, što čini malo verovatnim da neko slučajno ponovi sve ove detalje u svom životu, i to još po istom redosledu.
Očigledno je da je neki viši um inspirisao proroka Danila da zapiše ove detalje koji su se na isti način dogodili Isusu Hristu stotinama godina kasnije.
Verska netrpeljivost / politička optužnica
Paralelno je i to da je tužiteljima smetala religioznost Isusa I Danila, ali je optužnica bila političke prirode, da navodno optuženi ne poštuje zvaničnu vlast.
“Danilo, koji je između roblja Judina, ne haje za te, care, ni za zabranu koju si napisao,” Danilo 6.13 Naravno da to nije bila istina.
Danilo je pošteno radio za cara i Darije je bio izuzetno zadovoljan njime, zato ga je i postavio iznad ostalih.
Dakle, opet se radi o političkoj optužnici, u oba slučaja postoje religijski motivi kao pozadina netrpeljivosti, ali optužnica je političke prirode, a ne o kršenju religijskih načela.
“Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nisi prijatelj cezaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se cezaru.” Jovan 19:12
Isusa su optužili da zabranjuje davanje poreza cezaru, iako je to bila očigledna laž.
“I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.” Luka 23:2
Nasuprot optužnici fariseja, Isus im je čak otvoreno rekao da treba davati porez, jer je na novcu cezarov lik, a da Boga traži duhovne vrednosti od ljudi: (ne čitati, smo dati citate) “A oni došavši rekoše mu: Učitelju! Znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu učiš; treba li cezaru davati harač ili ne? Hoćemo li dati ili da ne damo? A on znajući njihovo licemjerje reče im: Što me kušate? Donesite mi novac da vidim. A oni donesoše. I reče im: čij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: cezarov. I odgovarajući Isus reče im: podajte cezarevo cezaru, i Božije Bogu. I čudiše mu se.” Marko 12.14-17
Dakle, opuženi je tužen da je carev neprijatelj, što je bilo netačno. I Darije i Pilat su znali da im Danilo i Isus nisu neprijatelji, ali su bili nemoćni da ih spasu, da ne bi sebe doveli u opasnost.
Karijera sudije zavisi od presude
I jednom i drugom vladaru politička karijera zavisi od presude nad nevinim zatvorenikom.
Darije nije želeo da prizna da je nepromišljeno dao zabranu koja je ugrozila život nedužnog čoveka, jer su carevi zakone proglašeni nepromenljivima.
“I otidoše te rekoše caru za carsku zabranu: nisi li napisao zapovest, da ko bi se god zamolio kome god bogu ili čoveku za trideset dana, osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku? Car odgovori i reče: tako je po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromenljiv.” Danilo 6.12
Ako se car ne bude držao nepromenljivog zakona, Persijski pravni sistem bi bio narušen.
Ako bi car Darije ukinuo svoju zapovest, priznao bi da nije nepogrešiv i njegovi protivnici bi mogli da to iskoriste da ga svrgnu s vlasti.
Takođe ni Pilat ne sme da se usprotivi farisejima jer bi u očima cezara to izgledalo kao da ne štiti Rimske interese a da porobljeni Jevreji više brinu za Rimsku vlast od njega kao rimskog namesnika.
Ako bi zaštitio optuženog, vladar bi mogao da bude osuđen sa optuženim, izgledao bi kao saučesnik u političkoj pobuni.
“Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nisi prijatelj cezaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se cezaru.” Jovan 19:12,13
Kada su se vladari suočili sa izborom između njihove lične karijere i nevino optuženog čoveka, radije su izabrali svoje interese, obojica su zanemarili pravdu i predali nevinog čoveka da nad njim izvrše smrtnu presudu.
Smrtna kazna istog dana
Sledeća paralela između Danila i Hrista jeste činjenica da su osuđeni na smrt i da je kazna trebalo da bude izvršena istog dana.
Izvršenje smrtne kazne na dan izricanja presude je rizik od pravljenja drastične greške, i to je neuobičajeno u sudstvu. Kad se izvrši smrtna presuda nema popravke.
Ako se kasnije nađe dokaz da osuđeni ipak nije bio kriv, nemoguće je vaskrsnuti pogubljenog osuđenika da bi bio rehabilitovan.
Zato se kod smrtne kazne obično ostavi period vremena da se još preipitaju činjenice kako ne bi osuđen nevin čovek.
Međutim, pošto su Danilovi i Isusovi neprijatelji znali da odlaganje smrtne presude nosi rizik da se razotkrije njihova manipulacija, vršili su pritisak da se presuda izvrši odmah, na brzinu.
Žurbu oko izvršenja kazne za Isusa opravdavali su blizinom Pashe, da bi mogli na miru da slave praznik.
Stavljeni su u jamu – grob pred zalazak sunca
Takođe, treba primetiti da su Danila bacili u jamu oko zalaska sunca da bi ga ubili, a Hristos je oko zalaska sunca stavljen u jamu - grob, jer je bio mrtav.
“Tada car čuvši to ožalosti se vrlo, i naumi da izbavi Danila, i truđaše se do zahoda sunčanoga da ga izbavi.” Danilo 6.18
“A kad bi uveče (ὄψίος opsios – rano popodne, pred veče), dođe čovek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je također bio učenik Isusov. Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za telo Isusovo. Tada Pilat zapovedi da mu daju telo.” Matej 27:57,58
Okruženi Lavovima
Danilu I Isusu je zajedničko što su bili okruženi lavovima.
U Bibliji je opisan Đavo kako kao lav riče i gleda kako da ubije ljude koji poštuju Boga.
“Budite trezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.” 1.Petrova 5:8
Takođe, reč lavovi u množini koriste se kao simbol bezbožnih ljudi koji su napadali Božji narod, na primer Asirci i Vavilonjani.
“Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car Asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor car Vavilonski.” Jeremija 50:17
Tako su i oni koji su uhapsili Hrista bili grupa Jevreja koji su odbacili Božja proročanstva i principe življenja, i predali ga bezbožnim Rimljanima, to jest lavovima.
Potvrda postojanja ove paralele nalazi se u Psalmu 22 koji opisuje stradanje Mesije. Isus je na krstu citirao ovaj Psalam da ljude pokrene na razmišljanje zašto ga je Otac ostavio da umre na krstu
Psalam 22:1 “Bože, Bože moj! zašto si me ostavio… 7. Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,
I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje… 16… probodoše ruke moje i noge moje… 18 Dele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju žreb.
A zatim pisac psalma kaže: “Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i riče.” Psalam 22:13 … “Sačuvaj me od usta lavovih” Psalam 22:21
Dakle, napravljena je direktna veza sa tužiteljima I lavom koji riče, a samim tim sa Sotonom koji je u pozadini ove dve smrtne kazne.
Isus je razapet na Golgoti, što u prevodu znači kosturnica, a Danilova jama s lavovima bila je sigurno puna kostiju prethodnih osuđenika.
Redosled
Možemo da primetimo da se redosled događaja i dalje hronološki poklapa u oba slučaja.
Optuženi nisu krili svoju religioznost,
obojici je sudio vladar države,
lukavi tužioci manipulišu pravni sistem da bi došli do nepravedne presude,
vladar želi da oslobodi optuženog,
optuženi se nije branio na sudu,
sudiji karijera zavisi od presude i
smrtna presuda je izvršena istog dana.
Kada se ovoliko detalja ispuni i to po istom redosledu, možemo da zaključimo da se ne radi o slučajnim sličnostima, nego o Božjoj nameri da kroz događaj iz života proroka Danila da proročanstvo za smrt i vaskrsenje Mesije.
Ako ste učili statistiku, pokušajte da izračunate kolika je verovatnoća da se dosadašnjih 14 specifičnih detalja kod proroka Danila dogode po istom redosledu kod Isusa Hrista.
14! = 87.178.291.200 To je 87 milijardi varijanti od kojih je samo jedna ispravna.
Međutim, kada bismo izračunali od koliko faktora zavisi poklapanje jednog specifičnog, retkog detalja iz Danilovog slučaja, pa onda pomnožili sa verovatnoćama drugih detalja, verovatnoća da 600 godina kasnije neko doživi ove detalje po istom redosledu je praktično izjednačena sa nulom, praktično i ne postoji.
Jama - grob
Tako je Danilo bačen u jamu sa lavovima.
Jama je u Bibliji asocijacija za grob. Isus je pre krsta prorekao da će biti u grobu na isti način kao što je prorok Jona bio u trbuhu kita – velike ribe, 3 dana i 3 noći. Pogledajte kako je Jona opisao svoj boravak u trbuhu kita:
“…iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj… Jona 2.2 Jona ne kaže da je u trbuhu kita, nego da je u grobu, kao da je mrtav, što se zapravo dogodilo Mesiji.
Zatim Jona dodaje: “…ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.” Jona 2.6 Sada je Jona još konkretniji: umesto da kaže da je u trbuhu kita, Jona kaže da je u grobu, to jest u jami!
Da li vas to podseća na proroka Danila koji je u jami s lavovima osuđen na smrt? Jama je grob u kojoj je Danilo trebalo da ostane mrtav.
Tako je i umrli Lazar stavljen u jamu, to jest grob: “A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a beše pećina, i kamen ležaše na njoj.” Jovan11:38 “σπήλαιον” Spelaion = pećina, jama.
Zapazite da je jama s lavovima kazna koju su od početka predvideli bezbožni ljudi (ne čitati - “Sve starešine u carstvu, poglavari i upravitelji, većnici i vojvode dogovoriše se da se postavi carska naredba i oštra zabrana da ko bi se god zamolio za što kome god bogu ili čoveku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku.” Danilo 6.7). Dakle, Kaznu nije nametnuo Bog, niti je Danilo mogao da bira svoju kaznu da bi namestio ispunjenje proročanstva.
Ni religiozni ljudi nisu mogli da nameste da se ispune ova proročanstva, jer od njih to nije zavisilo.
Ispunjenje ovog proročanstva zavisilo je od ljudi koji su izopačili svoju religioznost, koji su bili protivnici i Boga i Mesije.
Bezbožni upravitelji traže od cara da kazna bude jama, i time daju asocijaciju na kamenu pećinu, grob ili jamu u kojoj je sahranjen Isus Hristos.
Dakle, oni koji se protive Bogu u stvari su nam dali su dokaz da Bog detaljno ispunjava svoj plan da spasi ljude.
Prvi i jedini osuđeni za ovakav prestup
Sledeća sličnost je da su Danilo i Isus prvi i jedini koji su osuđeni za ovu jedinstvenu optužnicu.
Niko drugi osim Danila nije rizikovao da se javno moli Bogu nakon neobične careve zabrane pod pretnjom smrću.
Takođe, niko osim Isusa nije optužen da se gradi jednak Bogu, ili da tvrdi da je Božji Sin.
Koliko ljudi u istoriji znate da su osuđeni na smrt jer su sebe proglasili jednakim Bogu? Čini se samo jedna osoba u istoriji. Dakle, ne radi se o slučajnosti koja je mogla da se namesti.
Nije prorečeno da će neko imati tamno odelo i kravatu, pa da milijardu ljudi može da ispuni proročanstvo.
Kada imamo toliko detalja koji su jako specifični, onda vidimo da to nije niko mogao slučajno da ispuni.
Radi se o specifičnoj optužnici koja je ciljala proroka Danila i Isusa Hrista, a ostali ljudi ništa slično nisu proživeli da bi mogli da posumnjamo da neko slučajno može da ispuni specifične detalje ovih proročanstava.
Drugi ljudi nisu bili bez mane, odnosno potpuno na Božjoj strani. Danilo i Isus su osuđeni za ove neobične nazovi prestupe, i ne znamo da je iko drugi osim njih osuđen iz istog razloga.
Nakon ovoga sličnosti postaju još direktnije, i još uvek se poklapa redosled oba događaja.
Sledeća sličnost jeste da Ljudi pozivaju Boga da izbavi Danila / Isusa, misleći da se to neće dogoditi
Car Darije je bio žalostan i ljut zato što je Danilo spreman da umre a da se ne odrekne poštovanja Boga.
Očajan što ne može da ga oslobodi, rekao je: “Bog tvoj, kojemu bez prestanka služiš, neka te izbavi.” Danilo 6:16
Darije je pozvao Boga da izbavi Danila, ali nije verovao da će Bog to učiniti. Na drugoj strani,
Isus se nikad ne bi odrekao poštovanja Boga i misije koju je došao da ispuni.
Ljudi ispod krsta umesto sažaljenja prema nekome ko pati, odlučili su da se rugaju Isusovom nepokolebljivom poverenju u Boga:
“On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.” Matej 27:43
“…i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, i govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi…
A jedan od obešenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.” Luka 23:35-37,39
“I govoreći: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siđi s krsta.” Matej 27:40
Naravno, ovi rugači su to rekli jer su verovali da Isus ne može iz ovoga da izađe kao pobednik.
Kamen stavljen na ulazu u jamu
Na ulaz obe jame stavljen je kamen.
“i donesoše kamen i metnuše jami na vrata” Danilo 6.17
“I metnu ga u novi svoj grob što je bio isekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.” Matej 27:60
Vladar je zapečatio kamen
Kao vrhunac podudarnosti ova dva događaja, vladar države stavlja svoj pečat na kamen groba. To čine i Darije i Pilat:
“I car ga zapečati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa ne promeni za Danila” Danilo 6.17
Zapazite da fariseji insistiraju da Pilat postavi stražu i zapečati grob: “I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: posle tri dana ustaću. Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećega dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve.” Matej 27:63-65
“Reče im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.” Matej 27:65,66
Starešine su želele da spreče ljude da veruju da je Isus Mesija, a ispunili su proročanstvo koje dokazuje da Isus jeste Mesija!
Dakle, opet ispunjenje proročanstva zavisi od Isusovih neprijatelja koji žele da dokažu da Isus nije Mesija, a u stvari ispunjavaju proročanstvo koje samo Mesija može da ispuni.
Isus nije naterao cara ili svoje neprijatelje da ispune detalje ovog proročanstva.
Božji um je neverovatan kad je mogao ovako da predvidi ponašanje svojih neprijatelja i ostavi nam jake argumente da On zna šta radi, i da vodi istoriju planete na najbolji način.
Sudija žali osuđenika
Zapazite da u oba slučaja sudija žali osobu koju osuđuje na smrt. Darije žali za Danilom:
“Tada otide car u svoj dvor, i prenoći ne jedavši niti dopustivši da mu se donese što čim bi se razveselio i ne može zaspati.” Danilo 6.18
Pilat je gledao kako da oslobodi Isusa, divio mu se kako se ne brani iako je nevin, a Pilatova žena (kao ni Darije) nije mogla da spava jer joj je Bog pokazao zaveru protiv nevinog Hrista:
“A kad seđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: nemoj se ti ništa mešati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.” Matej 27:19
Neko dolazi rano na grob iako veruje da je Danilo/Isus mrtav
Sledeća paralela je da u oba slučaja neko dolazi rano na grob, a njihova žalost se pretvara u radost:
“Potom car usta ujutru rano i otide brže k jami lavovskoj. i kad dođe k jami, viknu Danila žalosnim glasom; i progovori car i reče Danilu: Danilo, slugo Boga živoga, Bog tvoj, kojemu služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova?” Danilo 6.19,20
Takođe i žene dolaze rano na Isusov grob: “A po večeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje dođe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob.” Matej 28:1
Zapazite da car Darije ne očekuje da zatekne živog proroka Danila.
Isto tako ni žene ne očekuju da zateknu živog Isusa.
U oba slučaja oni dolaze na grob žalosni, jer i Darije i žene veruju da su Danilo i Isus mrtvi, a odlaze sa groba radosni.
Izlazak iz jame / vaskrsenje
I sada sledi najvažnija paralela: Danilo živ izlazi iz jame, a Isus izlazi živ iz groba. Na osnovu vaskrsenju Isusa Hrista temelji se poverenje ljudi u Boga, jer je Njegova smrt i vaskrsenje garancija da nam je Bog oprostio grehe i da će nas na dan suda vaskrsnuti da živimo večno. Međutim, ni ovde nije kraj paralelama između Danila I Isusa Hrista.
Anđeli se pojavljuju I u jami / I u grobu
Pogledajte šta Danilo kaže kako je preživeo - anđeo je zatvorio usta lavovima:
“Bog moj posla anđela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se nađoh čist pred njim, a ni tebi, care, ne učinih zla.” Danilo 6.22
Da li se u Hristovom grobu spominju anđeli? Naravno, anđeli su došli na grob, sklonili kamen sa ulaza I Isus je izašao.
“I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnih i seđaše na njemu. A lice njegovo beše kao munja, i odelo njegovo kao sneg.” Mat 28:2,3 Dakle u oba slučaja anđeli se pojavljuju na grobu.
“I vide dva anđela u belim haljinama gde sede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gde beše ležalo telo Isusovo.” Jovan 20:12
Velika radost
I sada sledi velika radost prisutnih u oba slučaja.
Danilo je živ izašao iz jame na veliku radost cara Darija. “Tada se car veoma obradova tomu, i zapovedi da izvade Danila iz jame.” Danilo 6.23
Isto tako su se i Hristovi učenici radovali kad su ga videli živog posle vaskrsenja.
“I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave učenicima njegovim.” Matej 28:8
“I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.” Jovan 20:20 i danas, veliki deo naše planete radosno slavi Hristovo vaskrsenje kao garanciju našeg spasenja.
Kazna za upravitelje
Međutim, paralelama između ova dva teksta ni ovde nije kraj. Kazna koju su namenili nevinoj osobi, sustigla je ljubomorne zaverenike.
Usledila je kazna za nepoštene upravitelje koji su manipulacijom sudstva osudili Danila i Isusa. Medopersijski upravitelji su bačeni u jamu sa lavovima koju su namenili Danilu.
“Potom zapovedi car, te dovedoše ljude koji behu optužili Danila, i baciše u jamu lavovsku...” Danilo 6.24
Slično tome, oni koji su osudili Isusa na smrt stradali su baš onako kako je Isus prorekao.
Kad Isus citira proroka Danila, On upućuje baš na prorečenu kaznu za starešine Izraela.
“Kad dakle ugledate mrzost opušćenja, o kojoj govori prorok Danilo, gde stoji na mestu svetome (koji čita da razume): Tada koji budu u Judeji neka beže u gore” Matej 24:15,16
“A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vreme da opusti. Tada koji budu u Judeji neka beže u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji, i gnev na ovom narodu. i pašće od oštrica mača, i odvešće se u ropstvo po svim narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.” Luka 21.20-24
Isus ne citira puno Biblijskih knjiga, ali je citirao proroka Danila.
Hristovo proročanstvo ima višestruko značenje i ukazuje i na bezbožnu silu koja će progoniti Božji narod pred drugi Hristov dolazak, kada će izvršiti presudu nad svima.
Isus je napravio paralelu između opsade Jerusalima i poslednjeg vremena, a prorekao je da će tu stradati oni koji ga ne poslušaju da napuste grad na vreme.
Fariseji, književnici i sadukeji koji su izmanipulisali da Mesija bude osuđen na smrt, imali su pruženu šansu da se pokaju, a pošto nisu, Jerusalim je opkoljen od strane Rimljana i razrušen,
Potomci
Zapazimo takođe da nisu stradali samo oni koji su tražili smrtnu kaznu za nevinog čoveka, nego su stradali i njihovi potomci:
(“I odgovarajući sav narod reče: krv njegova na nas i na decu našu.” Matej 27:25) Izraelci su tražili da odgovornost snose i njihovi potomci, a to se dogodilo i Danilovim tužiteljima: “Potom zapovedi car, te dovedoše ljude koji behu optužili Danila, i baciše u jamu lavovsku njih, decu njihovu i žene njihove; i još ne dođoše na dno jami, a lavovi ih zgrabiše i sve im kosti potrše.” Danilo 6.24
Nepolomljene kosti
Zapazite da je naglašeno da su im polomljene kosti, za razliku od Danila kome su kosti ostalečitave:
“i izvadiše Danila iz jame, i ne nađe se rane na njemu, jer verova Bogu svojemu”. Dakle, tužiteljima su polomljene kosti, a Danilu nisu.
Slično tome, prema Biblijskom proročanstvu Isusu nijedna kost nije polomljena.
Dvojici razbojnika na krstu polomili su kolena da bi ubrzali njihovu smrt, a pošto je Isus već umro, Njemu nisu slomili kolena.
“A budući da beše petak, pa da ne bi tela ostala na krstu u subotu (jer beše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju goleni pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome dakle prebiše goleni i drugome raspetome s njim. A došavši na Isusa, kad ga videše da je već umro, ne prebiše mu goleni… Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.” Jovan 19.31-33,36
Time je ispunjeno proročanstvo iz Psalma: “Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svih izbavlja Gospod. Čuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neće slomiti.” Psa 34:19,20 Očigledno je nelomljenje kostiju na krstu bilo izuzetak od pravila, jer su se vojnici iznenadili što je Isus već umro, pa je zato i slučajno ispunjenje ovog detalja malo verovatno.
Vest objavljena svim narodima
I kada je sve završeno, vest je objavljena svim narodima.
Darije je oduševljen onim što se dogolilo i obraća se svim narodima i plemenima na Zemlji: “Tada car Darije pisa svim narodima i plemenima i jezicima što življahu u svoj zemlji: mir da vam se umnoži.” Danilo 6.25
Pogledajte koliko je sličan pozdav kojim je Isus posle vaskrsenja pozdravio apostole.
Njegove prve reči bile su: “A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam.” Luka 24:36
Darije ovako nastavlja svoje pismo svim narodima: “Od mene je zapovest da se u svoj državi carstva mojega svak boji i straši Boga Danilova, jer je on Bog živi, koji ostaje doveka, i carstvo se njegovo neće rasuti, i vlast će njegova biti do kraja; On izbavlja i spasava, i čini znake i čudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Danila od sile lavovske.” Danilo 6:26,27
Kao što je Darije obavestio sve narode o tome kako je Bog izbavio Danila iz jame smrti,
tako su Isusovi učenici govorili oduševljeno svim narodina o tome kako je Bog vaskrsao Isusa iz groba:
“Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin.” Matej 28:19,20
Dakle, Darije šalje svoje ljude da svima u carstvu kažu kako je Danilo izbavljen iz groba,
a Isus šalje učenike da svima kažu da je vaskrsao iz groba.
Redosled
Ako ponovo pogledamo redosled događaja kod Danila I Isusa, možemo samo opet da zaključimo da de događaji odvijaju po istom redosledu.
Danilo I Isus su prvi i jedini osuđeni za takav prekršaj zakona,
Kada su stavljeni u jamu, na ulaz je stavljen kamen, I taj kamen je zapečaćen carskim pečatom.
U rano jutro na grob dolazi neko ko ne veruje da su Danilo I Isus živi, I njihova žalost se pretvara u radost.
Anđeli su bili prisutni obe jame.
Zatim Danilo I Isus izlaze iz jame, I nastaje velika radost.
S druge strane, kazna je stigla upravitelje I njihove porodice, a vest o Božjem čudu objavljena je svim narodima.
Bez mane
U celom tekstu posebno je naglašeno da Danilo nije imao nijednu manu.
I Danilo i Isus držali su Božji zakon i bili su bez mane, a po ljudskom tumačenju zakona ipak su optuženi da krše zakon.
Ideja da je Danilo bez mane provlači se od početka ovog događaja, pa sve do kraja. Prvo je car tražio mladiće na kojima nema mane, i uzeo je Danila. 1.4
Čak ni upravitelji na Danilu “ne nalažaše se u njega pogreške ni mane” 6.4 Ako bi iko mogao da nađe manu Danilu, to su bili ovi ljubomorni upravitelji koji nisu voleli Danila baš zato što je bez mane, zato što nije kao oni. Kada se toliko ponavlja da je Danilo bez mane, onda je jasno da je to važan detalj.
Car indirektno kaže da Danilo nema manu: “I progovori car i reče Danilu: Danilo, slugo Boga živoga, Bog tvoj, kojemu služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova?” Danilo 6.20
Činjenica da Danilo služi Bogu bez prestanka opet govori da Danilo nema manu. Ljudi koji čine greh ne služe Bogu. Ako Danilo u svakom trenutku služi Bogu, to znači da ne čini greh, nego ono što je dobro.
Danilo je preživeo jamu s lavovima baš zato što je bez mane: “Bog moj posla anđela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se nađoh čist pred njim, a ni tebi, care, ne učinih zla.” Danilo 6.22
To što je Danilo bez mane bila je paralela kojom je on ukazivao na Mesiju koji će biti bez mane.
Slično Danilu, Isus je bez greha: “Jer onoga koji ne znadijaše greha nas radi učini grehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.” 2.Korinćanima 5:21
Kad su fariseji slali uhode, čak su i ovi špijuni rekli da na IH ne nalaze ništa.
Pilat u tri navrata ponavlja da na Isusu nije našao nijednu krivicu. “Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.” Jovan 19:4
“A kad ga videše glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.” Jovan 19:6
“…I ovo rekavši iziđe opet k Jevrejima, i reče im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu. A u vas je običaj da vam jednoga pustim na pashu, hoćete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?” Jovan 18:38,39
Čak je i Juda posle izdaje rekao: “ja sagreših što izdadoh krv pravu.” Matej 27.4
Danilo je postao pojam pravednosti u Starom zavetu. Kad Bog opisuje kako će pustiti da posledice greha dođu na ljude,
on kaže da bi izbavio pravedne ljude kao što su Noje, Danilo i Jov, ali da ni oni ne bi mogli da izbave članove svojih porodica, nego samo ako su i oni imali isti odnos potpunog poverenja prema Bogu. “Ako bi u njoj bila ova tri čoveka: Noje, Danilo i Jov, oni će pravdom svojom izbaviti duše svoje, govori Gospod Gospod… Ako bi Noje, Danilo i Jov bili u njoj, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neće izbaviti sina ni kćeri, nego će svoje duše izbaviti pravdom svojom.” Ezekiel 14.14,16,20
Noje je uz svoju porodicu jedini preživeo potop jer je bio pravedan pred Bogom.
Jov je bio potpuno nevin, pa čak i kad je stradao kao retko ko, Jov je i dalje poštovao Boga jer je verovao da Bog ima dobar razlog zašto je dopustio da mu se to dogodi.
I uz Noja i Jova, stavljen je i Danilo, koji nije mogao da bude osuđen za neki prestup, nego samo zato što se nepokolebljivo drži Božjeg zakona.
Uvek je lako naći nekome manu. Ali čak i ako neko nema nijednu manu, tek onda ga neće podnositi ljudi koji imaju mane.
Život bez mane je ukor ljudima koji čine greh, koji čine zlo iako znaju da je zlo.
Ljudi koji lažu ne vole čoveka koji govori istinu.
U društvu nemoralnih ljudi, moralan čovek je nepoželjan.
Tako je Danilo bio omrznut baš zato što je bio bez mane među ljudima koji su imali mane, a iz tog razloga su i fariseji mrzeli Hrista. Uvek se nekome nešto ne sviđa što radimo ili kako se ponašamo, nemoguće je svima ugoditi.
Koliko god se držimo univerzalnih principa pravde, uvek će se naći neko ko ne voli to što je neko bez mane.
Na koji tekst Biblije vas podseća ovaj izraz “bez mane”? U Otkrivenju postoji grupa iskreno religioznih ljudi koji će dočekati Hristov drugi dolazak “I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.” Otkrivenje 14:5
Kao što je Danilo u svemu sledio Boga, tako i 144.000: “oni idu za jagnjetom kud god ono pođe.” Otkrivenje 14:4
Drugim rečima, i mi smo pozvani da budemo bez mane kao prorok Danilo, ako želimo da živi prođemo kroz vreme najvećeg bezboštva u istoriji planete i da živi dočekamo Hristov drugi dolazak.
Zašto je sve ovo bitno za nas?
Ovde je Božji prst koji vodi ceo događaj za dobrobit čovečanstva.
Utvrdili smo da postoje paralele između događaja iz života proroka Danila sa događajima iz života Isusa Hrista.
Slično je i sa još nekim Biblijskim ličnostima, kao što su Josif, Mojsije, prorok Jona.
Knjiga proroka Danila je Evanđelje napisano pre nego što se Isus Hristos uopšte i rodio.
Zašto postoje paralele između Mesije i starozavetnih ličnosti? Da bi Bog mogao da odluči da li će spasiti nekoga ko je živeo pre Hristovog dolaska na Zemlju, morao je da im da dovoljno informacija da bi ljudi prihvatili da ih Bog spase.
Ako se ljudi spasavaju poverenjem u Boga, verom da će Bog putem žrtve svog Sina platiti otkup za grešnike, starozavetni ljudi su morali da vide ova proročanstva u Starom Zavetu, i da poveruju da će Bog uraditi ono što je prorekao.
Zato je već od Adama i Eve prinošena žrtva, spominje se očišćenje i vera u Boga, nasuprot neposlušnosti i nepoverenja koje su pokazali prilikom pada u greh.
Istu veru pokazao je Avram kada je žrtvovanjem Isaka dao predsliku Hristove žrtve. Ovakvih predslika u SZ ima mnogo.
Pogledajte koliko su razočarani bili oni koji nisu razumeli iz Danila 6-e glave da će Mesija da strada.
Sakrili su se u gornju sobu u strahu da će i oni stradati, a ne znaju da je Isus vaskrsao. Ljudi koji ne razumeju Biblijska proročanstva ispravno misle da je to kraj, katastrofa, da nema ništa iza toga.
A da su pravilno razumeli ovaj tekst, to bi za njih bilo ohrabrenje. Vaskrsenje Isusa Hrista je temelj spasenja ljudi od greha i smrti.
Pravilno razumevanje Biblijskih paralela može biti odlučujuće za izbore koje pravimo u životu.
Ljudi koji su na osnovu Danila 6 i Isaije 53 razumeli da će Mesija prvo da strada, a onda da vaskrsne, bili su ohrabreni jer su videli da Bog vodi istoriju sveta ka spasenju ljudi koji iskreno veruju Bogu.
Ako je Bog dovde sve vodio kako je prorekao, onda će i kraj da se poklopi.
Ispuniće se i proročanstva o drugom Hristovom dolasku, kada će Bog izvršiti presudu svim ljudima koji su živeli u sva vremena: ili večna smrt ili večni život sa Bogom.
Ljudi koji su pogrešno tumačili Bibliju, oni koji nisu tumačili Bibliju kao što je to činio Isus, bili su gorko razočarani kada su se događaji odvili na način na koji nisu očekivali. Bog je prorekao jedno, a oni su očekivali nešto drugo.
Tako su apostoli bili razočarani kad je Isus uhapsen i osuđen na smrt, a Juda se ubio jer ga je izdao.
Fariseji i književnici mislili su za sebe da su eksperti za Stari Zavet, ali su u nerazumevanju Biblije osudili na smrt svog Spasitelja.
To znači da: Ako ne razumemo Bibliju onako kako ju je Bog nadahnuo – bićemo razočarani.
Ako razumemo Bibliju onako kako ju je Bog nadahnuo – bićemo ohrabreni. Danas sve više teologa sumnja u Sola Scriptura, da je samo Biblija izvor ispravne doktrine, izvor istine.
Ljudi radije slede svoju tradiciju, intuiciju, svoja razmisljanja, a sve manje se oslanjaju na tekst koji je Bog inspirisao da nas uputi na najbolji put kroz život.
Da bi videli kolika je Božja premudrost, pogledajte koliko je složena jedna ćelija ljudskog tela, koja je nevidljiva golim okom.
Iako je mikroskopski mala, ćelija diše, vrši komplikovane hemijske procese, pretvara hranu u energiju, izbacuje štetne materije.
Svaka ćelija u genima ima zapisan plan gde se šta nalazi u celom organizmu.
Kada se ćelije dele, na mestu mozga razvijaju se ćelije mozga, a na mestu kože ili jetre formiraju se istovetne ćelije.
Mi ne znamo kako ćelije znaju gde se nalaze na organizmu i kako ništa što je čovek stvorio nije tako komplikovano kao jedna ćelija našeg tela.
Kad nam je potrebno da uradimo laboratorijske analize krvi, doktor nas pošalje u laboratoriju, laborant nam izvadi krv, pošalje uzorak na analizu, i za par sati doktor dobije rezultat.
Onda nas doktor nazove ili sledećeg dana dođemo i doktor napiše recept da bi korigovao ono što u telu izlazi iz raspona normalnog rezultata, I onda čekamo da vidimo da li je doza leka dovoljna ili treba povećati ili smanjiti dozu.
Za razliku od medicinskih analiza krvi, naš organizam je na čudesan način u stanju da ove analize radi bez vađenja krvi i to u svakoj sekundi, kao i da u zavisnosti od rezultata automatski luči materije koje povećavaju ili smanjuju količinu nekog hemijskog elementa ili jedinjenja u našem telu.
U odnosu na spor i nesavršen proces koji preduzimaju medicinski radnici, telo to radi brzo, efikasno i precizno, a da mi nismo ni svesni šta se događa u našem telu.
Da li znate kolika je koncentracija kalijuma, kalcijuma ili natrijuma u vašem telu?
Ne znate, ali vaše telo to zna i stalno održava njihove vrednosti u rasponu koji se meri u miligramima ili mikrogramima.
Na primer, Kalijum mora da bude između 3.5 – 5.5 i višak ili manjak kalijuma može da dovede do smrti. Takva preciznost je automatski proces koji je ugrađen u ljude prilikom stvaranja, i po zakonima statistike mogućnost da nastane slučajno toliko je blizu nule da nijedan razuman čovek ne bi to smatrao mogućim.
Ovaj proces merenja i korigovanja nivoa hemijskih jedinjenja u krvi odigrava se neprekidno, čak i kad spavamo.
Ipak, u telu sve savršeno precizno funkcioniše, jer je neverovatno inteligentni Stvoritelj doveo ovaj proces do savršenstva, sve dok ljudi nisu upropastili to savršenstvo neposlusnošcu Božjim principima, to jest grehom.
Isti Bog koji je stvorio ovu neverovatno preciznu laboratoriju u našem telu, inspirisao je i proroka Danila i ostale pisce da napisu Sveto Pismo.
Zato imamo tako precizne paralele, proročanstva i poruke koje ispunjavaju čak i Božji neprijatelji.
Od razumevanja ovih poruka zavisi razočarenje ili ohrabrenje ljudi, a samim tim smrt u grehu ili život sa Bogom.
Kad čitate Sveto Pismo, očekujte da nađete najveće dubine, višestruka značenja teksta, poruke kakve nijedan čovek nije mogao da smisli, nego samo Sveznajuci Bog.
Bog koji je započeo ispunjavanje svog plana za spasenje ljudi, sigurno će ga dovršiti na način na koji je to opisao u proročanstvima datim u Bibliji.
U Bibliji se nalazi bogatstvo istine o Božjem karakteru i Njegovom planu da spasi svakoga ko ga iskreno potraži i ima potpuno poverenje u Njega.
Kad shvatimo kakav je Bog, imaćemo poverenje da će voditi naš život najboljim putem čak i u nevoljama kakve je imao prorok Danilo.
Ispravno razumevanje Biblije po principima po kojima je Isus Hristos tumačio tekst, doneće nam ohrabrenje i otvorene oči za budućnost koja je pred nama.