Isusov govor o svojoj službi
(Jn 8.12-59)
Isus im, pak, opet reče: Ja sam videlo svetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati videlo života.
Tada Mu rekoše fariseji: Ti sam za sebe svedočiš: svedočanstvo tvoje nije istinito.
Isus odgovori i reče im: Ako ja svedočim sam za sebe, istinito je svedočanstvo moje: jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.
Vi sudite po telu, ja ne sudim nikome. I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nisam sam, nego ja i Otac koji me posla.
A i u zakonu vašem stoji napisano da je svedočanstvo dvojice ljudi istinito. Ja sam koji svedočim sam za sebe, i svedoči za mene Otac koji me posla.
Tada Mu govorahu: Gde je otac tvoj?
Isus odgovori: Ni mene znate ni Oca mog; kad biste znali mene, znali biste i Oca mog.
Ove reči reče Isus kod hazne Božije kad učaše u crkvi; i niko Ga ne uhvati, jer još ne beše došao čas Njegov.
A Isus im opet reče: Ja idem, i tražićete me; i pomrećete u svom grehu; kud ja idem vi ne možete doći.
Tada rekoše Jevreji: Da se neće sam ubiti, što govori: Kud ja idem vi ne možete doći?
I reče im: Vi ste od nižih, ja sam od viših; vi ste od ovog sveta, ja nisam od ovog sveta. Tako vam kazah da ćete pomreti u gresima svojim; jer ako ne uzverujete da sam ja, pomrećete u gresima svojim.
Tada Mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: Početak, kako vam i kažem. Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svetu što čuh od Njega.
Ne razumeše, dakle, da im govoraše za Oca.
A Isus im reče: Kad podignete Sina čovečijeg, onda ćete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj onako govorim.
I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim šta je Njemu ugodno.
Kad ovo govoraše, mnogi Ga verovaše.
Tada Isus govoraše onim Jevrejima koji Mu verovaše: Ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista ćete biti učenici moji, I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.
Odgovoriše i rekoše Mu: Mi smo seme Avraamovo, i nikome nismo robovali nikad; kako ti govoriš da ćemo se izbaviti?
Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini greh rob grehu. A rob ne ostaje u kući vavek, sin ostaje vavek.
Ako vas, dakle, Sin izbavi, zaista ćete biti izbavljeni.
Znam da ste seme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja beseda ne može u vas da stane.
Ja govorim šta videh od Oca svog; i vi tako činite šta videste od oca svog.
Odgovoriše i rekoše Mu: Otac je naš Avraam.
Isus im reče: Kad biste vi bili deca Avraamova, činili biste dela Avraamova. A sad gledate mene da ubijete, čoveka koji vam istinu kazah koju čuh od Boga: Tako Avraam nije činio. Vi činite dela oca svog.
Tada Mu rekoše: Mi nismo rođeni od kurvarstva: jednog Oca imamo, Boga.
A Isus im reče: Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer ne dođoh sam od sebe, nego me On posla.
Zašto ne razumete govora mog? Jer ne možete reči mojih da slušate.
Vaš je otac đavo; i slasti oca svog hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.
A meni ne verujete, jer ja istinu govorim.
Koji me od vas kori za greh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne verujete?
Ko je od Boga reči Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga.
Tada odgovoriše Jevreji i rekoše Mu: Ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je đavo u tebi.
Isus odgovori: U meni đavola nema, nego poštujem Oca svog; a vi mene sramotite. A ja ne tražim slave svoje; ima koji traži i sudi. Zaista, zaista vam kažem: ko održi reč moju neće videti smrti doveka.
Tada Mu rekoše Jevreji: Sad videsmo da je đavo u tebi: Avraam umre i proroci, a ti govoriš: Ko održi reč moju neće okusiti smrti doveka. Eda li si ti veći od oca našeg Avraama, koji umre? I proroci pomreše: ko se ti sam gradiš?
Isus odgovori: Ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: Otac je moj koji me slavi, za kog vi govorite da je vaš Bog. I ne poznajete Ga, a ja Ga znam; i ako kažem da Ga ne znam biću laža kao vi. Nego Ga znam, i reč Njegovu držim.
Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vide, i obradova se.
Tada Mu rekoše Jevreji: Još ti nema pedeset godina, i Avraama li si video?
A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Ja sam pre nego se Avraam rodio.
Tada uzeše kamenje da bace na Nj; a Isus se sakri, i izađe iz crkve prošavši između njih i otide tako.
(Jn 8.12-59)
Isus im, pak, opet reče: Ja sam videlo svetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati videlo života.
Tada Mu rekoše fariseji: Ti sam za sebe svedočiš: svedočanstvo tvoje nije istinito.
Isus odgovori i reče im: Ako ja svedočim sam za sebe, istinito je svedočanstvo moje: jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.
Vi sudite po telu, ja ne sudim nikome. I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nisam sam, nego ja i Otac koji me posla.
A i u zakonu vašem stoji napisano da je svedočanstvo dvojice ljudi istinito. Ja sam koji svedočim sam za sebe, i svedoči za mene Otac koji me posla.
Tada Mu govorahu: Gde je otac tvoj?
Isus odgovori: Ni mene znate ni Oca mog; kad biste znali mene, znali biste i Oca mog.
Ove reči reče Isus kod hazne Božije kad učaše u crkvi; i niko Ga ne uhvati, jer još ne beše došao čas Njegov.
A Isus im opet reče: Ja idem, i tražićete me; i pomrećete u svom grehu; kud ja idem vi ne možete doći.
Tada rekoše Jevreji: Da se neće sam ubiti, što govori: Kud ja idem vi ne možete doći?
I reče im: Vi ste od nižih, ja sam od viših; vi ste od ovog sveta, ja nisam od ovog sveta. Tako vam kazah da ćete pomreti u gresima svojim; jer ako ne uzverujete da sam ja, pomrećete u gresima svojim.
Tada Mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: Početak, kako vam i kažem. Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svetu što čuh od Njega.
Ne razumeše, dakle, da im govoraše za Oca.
A Isus im reče: Kad podignete Sina čovečijeg, onda ćete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj onako govorim.
I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim šta je Njemu ugodno.
Kad ovo govoraše, mnogi Ga verovaše.
Tada Isus govoraše onim Jevrejima koji Mu verovaše: Ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista ćete biti učenici moji, I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.
Odgovoriše i rekoše Mu: Mi smo seme Avraamovo, i nikome nismo robovali nikad; kako ti govoriš da ćemo se izbaviti?
Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini greh rob grehu. A rob ne ostaje u kući vavek, sin ostaje vavek.
Ako vas, dakle, Sin izbavi, zaista ćete biti izbavljeni.
Znam da ste seme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja beseda ne može u vas da stane.
Ja govorim šta videh od Oca svog; i vi tako činite šta videste od oca svog.
Odgovoriše i rekoše Mu: Otac je naš Avraam.
Isus im reče: Kad biste vi bili deca Avraamova, činili biste dela Avraamova. A sad gledate mene da ubijete, čoveka koji vam istinu kazah koju čuh od Boga: Tako Avraam nije činio. Vi činite dela oca svog.
Tada Mu rekoše: Mi nismo rođeni od kurvarstva: jednog Oca imamo, Boga.
A Isus im reče: Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer ne dođoh sam od sebe, nego me On posla.
Zašto ne razumete govora mog? Jer ne možete reči mojih da slušate.
Vaš je otac đavo; i slasti oca svog hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.
A meni ne verujete, jer ja istinu govorim.
Koji me od vas kori za greh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne verujete?
Ko je od Boga reči Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga.
Tada odgovoriše Jevreji i rekoše Mu: Ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je đavo u tebi.
Isus odgovori: U meni đavola nema, nego poštujem Oca svog; a vi mene sramotite. A ja ne tražim slave svoje; ima koji traži i sudi. Zaista, zaista vam kažem: ko održi reč moju neće videti smrti doveka.
Tada Mu rekoše Jevreji: Sad videsmo da je đavo u tebi: Avraam umre i proroci, a ti govoriš: Ko održi reč moju neće okusiti smrti doveka. Eda li si ti veći od oca našeg Avraama, koji umre? I proroci pomreše: ko se ti sam gradiš?
Isus odgovori: Ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: Otac je moj koji me slavi, za kog vi govorite da je vaš Bog. I ne poznajete Ga, a ja Ga znam; i ako kažem da Ga ne znam biću laža kao vi. Nego Ga znam, i reč Njegovu držim.
Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vide, i obradova se.
Tada Mu rekoše Jevreji: Još ti nema pedeset godina, i Avraama li si video?
A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Ja sam pre nego se Avraam rodio.
Tada uzeše kamenje da bace na Nj; a Isus se sakri, i izađe iz crkve prošavši između njih i otide tako.