20 FOSILI
Evolucionisti tvrde da su evolucioni procesi suviše spori da bi ih mi zapazili. Čak ni posle 150 godina nismo videli stvaranje prelaznog oblika između vrsta, a kamoli stvaranje nove vrste. Ako danas ne vidimo prelazne oblike, oni bi ipak morali da se nađu fosilizovani u naslagama tla koje je navodno staro milionima godina. Ako ni među fosilima koji su tako stari nema prelaznih oblika, onda je evolucija u škripcu.
Fosili su okamenjeni ostaci biljaka, životinja ili tragova. Evolucionisti veruju da su fosili nastali u toku dugog vremenskog perioda, laganim taloženjem mulja preko nekih ostataka života. Pretpostavljali su da će se u najdubljim slojevima naći jednostavni organizmi, a u gornjim slojevima sve složeniji organizmi, sa obiljem prelaznih oblika između vrsta.
Kreacionisti veruju da fosili nastaju u uslovima katastrofe kao što je Biblijski Potop. Tada su organizmi bili živi sahranjeni, bez prisustva kiseonika i mikroorganizama, pa nisu mogli da se raspadnu. Zato će u fosilnom zapisu vrste da se pojave odjednom, izmešane, bez postepenog razvoja i bez prelaznih oblika.
Kad riba ugine, odmah biva pojedena od predatora. Ako nekim slučajem padne na dno, kosti joj budu razbacane bez reda. Sediment zato ne bi mogao da postepenim taloženjem stvori fosil. Nađeni fosili ribe imali su poređane kosti, čak i očuvane mišiće i otvorena peraja. Mrtva riba skupi peraja kad ugine, a ove ribe su žive sahranjene. Postoji fosil velike ribe koja guta manju ribu, i baš u tom trenutku ih je katastrofa obe zatrpala. Školjke pred smrt otvaraju svoje kapke, a nađeno je mnoštvo fosila školjki zatvorenih kapaka, što znači da su žive zatrpane.
Meduza koja ima telo sa 2% suve materije i 98% vode, koja se na suvom sasuši i od nje ostane neprepoznatljiva bela skrama, ipak je nađena fosilizovana! Kao da je živa sahranjena i okamenjena u katastrofi.
Nađeni su fosili pčela otvorenih krila, listova sa hlorofilom (list nije uvenuo, nego je zatrpan pre no što se hlorofil povukao), čak i okamenjeni tragovi zmija i ptica. Fosilizovane su nežne strukture providnih krila opnokrilaca, pa čak i pigment koji inače iščezne kad insekt ugine. Trag može da ostane samo u blatu, i morao je da bude trenutno zatrpan i ubrzo okamenjen katastrofom. Činjenice iz prirode govore same.
Neke fosilne jednostavne forme izgledaju naprednije od današnjih složenijih vrsta. Npr. trilobite su imale komplikovani optički sistem, kalcitna sočiva.
Sve nađene vrste u fosilnom obliku su i danas prepoznatljive, jer se nisu promenile za sve te navodne hiljade i milione godina. U fosilnom zapisu nema prelaznih oblika između vrsta. Kako su očuvane samo lako prepoznatljive vrste a nijedan intermedijer, prelazni oblik između vrsta?
Fosili konja u Njujorškom muzeju poređani od najmanjeg do najvećeg ne dokazuju da su nastali jedan od drugog. Pokazalo se da ovi konji nisu živeli po redosledu kako su poređani po veličini, po njihovoj navodnoj evoluciji. Ova zbirka pokazuje samo koliko varijacija ima konj, a ne pokazuje prelaz između konja u drugu vrstu.
Neki fosili sačuvani su u uspravnom položaju, jer ih je tako zatekla potopna katastrofa.
Neki fosili prolaze kroz više geoloških slojeva koji po evolucionistima imaju drastično različitu starost. Kada bi ti slojevi međusobno imali toliku vremensku razliku, onda ne bi nastao fosil, nego bi organska materija istrunula. To znači da je proces naslojavanja i fosilizacije bio jako brz, pa nije došlo do raspadanja.
Fosili morskih životinja nađeni su i u najvišim planinskim predelima gde nema mora. Jedino razumno objašnjenje je da se morsko dno prilikom neke katastrofe podiglo na tu visinu. Po današnjoj brzini erodiranja tla, fosili koji su navodno stari više miliona godina uopšte ne bi postojali, jer bi ih erozija odavno uništila.
Geološki stubStandardni "geološki stub" slojeva tla koji se pojavljuje u mnogim knjigama evolucije i geologije, izgleda vrlo uredno složen u teoriji, ali ipak nigde na Zemlji nisu nađene stene poređane po ovom redosledu. Ovaj zamišljeni stub zasnovan je na pretpostavci da se evolucija dogodila, i da su "jednostavna" stvorenja evoluirala u sve složenije oblike u toku više miliona godina.
Ako bi se našao samo jedan fosil van svog mesta, cela teorija evolucije bi bila u nevolji. A ako bi bilo nađeno mnogo fosila van svog mesta, to bi bilo fatalno za evoluciju. Dokaz o prisutnosti pravih ljudskih bića u stenovitom sloju koji bi trebalo da bude hiljade miliona godina stariji od čoveka, bio bi dokaz da čovek nije evoluirao.
Fosili riba u "najstarijim" stenama dokazuju da ribe nisu polako evoluirale od jednostavnijih organizama. Postojanju cvetnih biljaka u prekambrijumskim stenama je dokaz da se te biljke nisu prvi put pojavile u kretaceusu, preko 400 miliona godina kasnije.
Po evoluciji, moderni čovek se pojavio pre oko milion godina. Međutim, u sloju iz miocena, starom navodno 25 miliona godina, nađen je moderni ljudski skelet (Guadeloupe), ljudska vilica u uglju (Italija) glinene figure koje su pravili ljudi (Idaho, USA). U karboniferu, pre navodno 345 miliona godina, nađeni su ljudski tragovi (USA) ljudski predmeti u uglju, zlatni lančić i gvozdeni lonac. Po evoluciji tada bi trebalo da postoje najviše vodozemci i reptili, a nikako čovek.
U ordovicijumu, pre navodno 500 miliona godina, po evoluciji trebalo bi da postoje samo prvi kičmenjaci i morski život. Ipak, u Teksasu je nađen dečji zub. U kambrijumu, pre 570 miliona godina, po evoluciji je trebalo da postoje samo "primitivna" morska stvorenja (trilobiti i ljuskari). Međutim, nađena su u istom sloju otisci ljudskih stopala zajedno sa fosilima trilobita (Juta, SAD) kao i fosili svakog većeg živog filuma, uključujući i kičmenjake (ribe). U prekambrijumu, pre 4600 miliona godina, kada su po evoluciji postojale samo alge i mikroorganizmi, nađeni su fosili polenovih zrna cvetajućih biljaka (Grand Canyon, USA, i na drugim mestima).
Kao vrhunac, u dolini Glen Rouz, pored reke Paluksi (Teksas), nađeni su jedno preko drugog fosilni tragovi čoveka i dinosaurusa, kao da su zajedno bežali od nečega. Po teoriji evolucije, dinosaurusi su nestali 149 miliona godina pre no što se pojavio čovek! Umesto da fosili potvrde da dinosaurusa i čoveka deli ogromno vreme, vidimo da su živeli istovremeno.
Neki organizmi posle davljenja potonu, a neki plutaju po površini. Zbog toga su se posle Potopa i grupisali fosili određenih vrsta na određenom nivou. Dakle, ne radi se o njihovom evolucionom razvoju, nego o brzini taloženja u poslepotopnom sleganju tla.
Zašto su u najdubljim stenama nađeni samo mikroorganizmi, a ne krupnija i složenija živa bića? Otkriveno je da i danas postoje živi mikroorganizmi u svim sedimentnim stenama, koji podzemnim vodama dospevaju u stene na dubinama od 6km! Na toj dubini u stenama naravno nikad i nije živelo nijedno drugo živo biće, pa onda ne možemo ni ih da nađemo iskopavanjima. Zato je logično da će u dubokim stenama biti nađeni mikroorganizmi, a da će sisari, ptice ili gmizavci biti nađeni samo u gornjim slojevima, jer je to njihovo stanište, a ne vreme pojavljivanja u istoriji. Redosled pojavljivanja fosila u geološkim slojevima više je u vezi sa njihovim staništem (mestom življenja) i ponašanjem pri utapanju, nego sa vremenom njihovog pojavljivanja na Zemlji.
Takođe je moguđe da su se površinski mikroorganizmi infiltrirali u duboke stene u toku katastrofičkih događaja.
Dakle, u geološkom stubu fosili su grupisani na osnovu ovih faktora koji značajno utiču na njihov razmeštaj: 1) pokretljivosti; 2) plovnosti; 3) ekoloških faktora.
Pokretljivost: Životinje su na različite načine pokušavale da izbegnu posledice Potopa. Na primer, ptice su retke u fosilnom zapisu jer su letenjem mogle da odu u tada najviše krajeve. Zato fosili ptica nisu nađeni ispod slojeva jure, a fosilni tragovi ptica nađeni su u trijasu, bez njihovih kostiju. Takođe su fosilni tragovi vodozemaca i gmizavaca uglavnom nađeni u nižim slojevima nego što su nađene njihove kosti, što znači da su bežali od nadolazeće vode. Krupnije životinje su tako uspešnije bežale nego sitne životinje.
Plovnost: Mnogi naučnici ukazuju da su fosili sortirani na osnovu njihove gustine. Na primer, većina prostijih organizama (korali, puževi, školjke, brahiopodi, i drugi morski organizmi) ima veću gustinu nego kičmenjaci kao što su žabe ili mačke, pa su zato češći u donjim delovima geo stuba. U toku poplav, efekat gustine odgovoran je za ovakav raspored organizama. Međutim, životinje sa težim skeletima javljaju se i u višim delovima geo stuba. Za to može biti odgovorna plovnost leševa koji mogu da plutaju daleko duže nego druge leševi vrste. Ptice plutaju u proseku 76 dana, sisari 56 dana, gmizavci 32 dana, vodozemci 5 dana.
Teorija ekološke zonacije: Jasno je da mesto i dubina na kojem se pojavljuju fosili, zavisi i od njihovog staništa. Biljke i životinje u visokim planinama značajno se razlikuju od onih na nivou mora. Tako su žabe i zmije retki u planinama, kao i sisari. Tako je moguće da su dinosaurusi i ljudi živeli u isto vreme, ali u različitim oblastima. Jasno je da su prepotopni ekosistemi različiti od današnjih, pa je onda takav i raspored fosila.
Čuveni "geološki stub" je vremenski prevelik, jer ogromna vremenska skala u milionima godina u stvarnosti nije ni postojala. Jedina logična alternativa tumačenja zapisa života na Zemlji je šestodnevno stvaranje pre nekoliko hiljada godina, iza kojeg je posle nekog vremena sledio veliki opšti Potop po celoj planeti. Posle Potopa su za kratko vreme fosilizovani ostaci života, pre no što su stigli da se raspadnu. Zato u fosilnom zapisu ne nalazimo redosled od jednostavnih oblika života ka složenijim, nego je sve ispreturano.
KatastrofaVećina geologa pre oko 160 godina verovalo je da su sedimentne stene nastale u katastrofi. Međutim, posle pojave ideje o evoluciji, većina savremenih geologa veruje da su sedimentne stene formirane polako tokom miliona godina. Evolucija je plasirala ideju o uniformizmu: "sadašnjost je ključ za prošlost". Međutim...
Fosilna groblja
Postoje masovna groblja fosila svuda po svetu. U njima se nalazi na milijarde riba, čiji fosili ne bi bili sačuvani u normalnim uslovima, jer mrtva riba ispliva na površinu, raspadne se ili je pojedu strvožderi. Postoje takođe brojna groblja dinosaurusa. 1878 godine otkriveni su kosturi 31-nog gigantskog iguanodona na 300m dubine u rudniku uglja u Fosse St. Barbe, Belgija. Svi su oni naglo zatrpani sedimentom od blata.
Fosili koji probijaju više stratuma (slojeva)
Evolucionisti tvrde da su sedimentne stene nastale taloženjem materijala u toku miliona godina. Međutim, nađeni su fosili stabala drveta koji se protežu kroz veći broj stenovitih naslaga - poznati kao polistratski fosili. Tu ne može biti sumnje da su te stenovite naslage nataložene naglo, veoma brzo. U Džoginsu (Nova Škotska, Kanada) mnoga uspravna stabla protežu se kroz 760m naslaga, probijajući 20 vodoravnih geoloških slojeva! Ovo drveće moralo je biti sahranjeno u toku nekoliko godina, jer bi se inače raspalo.
Postoji veoma jak dokaz da ova fosilizovana stabla drveća nisu nađena na mestu gde inače rastu, nego su doplovila do njihove sadašnje pozicije. Neka stabla su nađena sa korenjem okrenutim na gore. Nedavna istraživanja na planini Sveta Helena u SAD, pribavila su dokaze da su stabla mogla da plutaju u vertikalnom položaju (a ne u horizontalnom), i da su veoma naglo zatrpana. Milioni stabala sasečeno je erupcijom 1980-e godine, i kasnije sprano u jezero Spirit, pa tako sada mnoga stoje uspravno u sedimentu na dnu jezera. Naravno, ove naslage nisu nastale taloženjem u toku miliona godina nego za kratko vreme, čemu smo mi svedoci. Kad geolozi ne bi znali da se ova katastrofa desila 1980., sigurno bi tvrdili da ima mnogo veću starost.
Fosili nežnih struktura
Sada su već uobičajena otkrića nežnih fosilnih struktura kao što su tragovi talasa ili kišnih kapi, primerci letećih insekata, lišća i cvetova sačuvanih u stenama. To ukazuje na njihovo naglo zatrpavanje, jer se oni nikad ne bi sačuvali pod "normalnim" uslovima.
Fosili su okamenjeni ostaci biljaka, životinja ili tragova. Evolucionisti veruju da su fosili nastali u toku dugog vremenskog perioda, laganim taloženjem mulja preko nekih ostataka života. Pretpostavljali su da će se u najdubljim slojevima naći jednostavni organizmi, a u gornjim slojevima sve složeniji organizmi, sa obiljem prelaznih oblika između vrsta.
Kreacionisti veruju da fosili nastaju u uslovima katastrofe kao što je Biblijski Potop. Tada su organizmi bili živi sahranjeni, bez prisustva kiseonika i mikroorganizama, pa nisu mogli da se raspadnu. Zato će u fosilnom zapisu vrste da se pojave odjednom, izmešane, bez postepenog razvoja i bez prelaznih oblika.
Kad riba ugine, odmah biva pojedena od predatora. Ako nekim slučajem padne na dno, kosti joj budu razbacane bez reda. Sediment zato ne bi mogao da postepenim taloženjem stvori fosil. Nađeni fosili ribe imali su poređane kosti, čak i očuvane mišiće i otvorena peraja. Mrtva riba skupi peraja kad ugine, a ove ribe su žive sahranjene. Postoji fosil velike ribe koja guta manju ribu, i baš u tom trenutku ih je katastrofa obe zatrpala. Školjke pred smrt otvaraju svoje kapke, a nađeno je mnoštvo fosila školjki zatvorenih kapaka, što znači da su žive zatrpane.
Meduza koja ima telo sa 2% suve materije i 98% vode, koja se na suvom sasuši i od nje ostane neprepoznatljiva bela skrama, ipak je nađena fosilizovana! Kao da je živa sahranjena i okamenjena u katastrofi.
Nađeni su fosili pčela otvorenih krila, listova sa hlorofilom (list nije uvenuo, nego je zatrpan pre no što se hlorofil povukao), čak i okamenjeni tragovi zmija i ptica. Fosilizovane su nežne strukture providnih krila opnokrilaca, pa čak i pigment koji inače iščezne kad insekt ugine. Trag može da ostane samo u blatu, i morao je da bude trenutno zatrpan i ubrzo okamenjen katastrofom. Činjenice iz prirode govore same.
Neke fosilne jednostavne forme izgledaju naprednije od današnjih složenijih vrsta. Npr. trilobite su imale komplikovani optički sistem, kalcitna sočiva.
Sve nađene vrste u fosilnom obliku su i danas prepoznatljive, jer se nisu promenile za sve te navodne hiljade i milione godina. U fosilnom zapisu nema prelaznih oblika između vrsta. Kako su očuvane samo lako prepoznatljive vrste a nijedan intermedijer, prelazni oblik između vrsta?
Fosili konja u Njujorškom muzeju poređani od najmanjeg do najvećeg ne dokazuju da su nastali jedan od drugog. Pokazalo se da ovi konji nisu živeli po redosledu kako su poređani po veličini, po njihovoj navodnoj evoluciji. Ova zbirka pokazuje samo koliko varijacija ima konj, a ne pokazuje prelaz između konja u drugu vrstu.
Neki fosili sačuvani su u uspravnom položaju, jer ih je tako zatekla potopna katastrofa.
Neki fosili prolaze kroz više geoloških slojeva koji po evolucionistima imaju drastično različitu starost. Kada bi ti slojevi međusobno imali toliku vremensku razliku, onda ne bi nastao fosil, nego bi organska materija istrunula. To znači da je proces naslojavanja i fosilizacije bio jako brz, pa nije došlo do raspadanja.
Fosili morskih životinja nađeni su i u najvišim planinskim predelima gde nema mora. Jedino razumno objašnjenje je da se morsko dno prilikom neke katastrofe podiglo na tu visinu. Po današnjoj brzini erodiranja tla, fosili koji su navodno stari više miliona godina uopšte ne bi postojali, jer bi ih erozija odavno uništila.
Geološki stubStandardni "geološki stub" slojeva tla koji se pojavljuje u mnogim knjigama evolucije i geologije, izgleda vrlo uredno složen u teoriji, ali ipak nigde na Zemlji nisu nađene stene poređane po ovom redosledu. Ovaj zamišljeni stub zasnovan je na pretpostavci da se evolucija dogodila, i da su "jednostavna" stvorenja evoluirala u sve složenije oblike u toku više miliona godina.
Ako bi se našao samo jedan fosil van svog mesta, cela teorija evolucije bi bila u nevolji. A ako bi bilo nađeno mnogo fosila van svog mesta, to bi bilo fatalno za evoluciju. Dokaz o prisutnosti pravih ljudskih bića u stenovitom sloju koji bi trebalo da bude hiljade miliona godina stariji od čoveka, bio bi dokaz da čovek nije evoluirao.
Fosili riba u "najstarijim" stenama dokazuju da ribe nisu polako evoluirale od jednostavnijih organizama. Postojanju cvetnih biljaka u prekambrijumskim stenama je dokaz da se te biljke nisu prvi put pojavile u kretaceusu, preko 400 miliona godina kasnije.
Po evoluciji, moderni čovek se pojavio pre oko milion godina. Međutim, u sloju iz miocena, starom navodno 25 miliona godina, nađen je moderni ljudski skelet (Guadeloupe), ljudska vilica u uglju (Italija) glinene figure koje su pravili ljudi (Idaho, USA). U karboniferu, pre navodno 345 miliona godina, nađeni su ljudski tragovi (USA) ljudski predmeti u uglju, zlatni lančić i gvozdeni lonac. Po evoluciji tada bi trebalo da postoje najviše vodozemci i reptili, a nikako čovek.
U ordovicijumu, pre navodno 500 miliona godina, po evoluciji trebalo bi da postoje samo prvi kičmenjaci i morski život. Ipak, u Teksasu je nađen dečji zub. U kambrijumu, pre 570 miliona godina, po evoluciji je trebalo da postoje samo "primitivna" morska stvorenja (trilobiti i ljuskari). Međutim, nađena su u istom sloju otisci ljudskih stopala zajedno sa fosilima trilobita (Juta, SAD) kao i fosili svakog većeg živog filuma, uključujući i kičmenjake (ribe). U prekambrijumu, pre 4600 miliona godina, kada su po evoluciji postojale samo alge i mikroorganizmi, nađeni su fosili polenovih zrna cvetajućih biljaka (Grand Canyon, USA, i na drugim mestima).
Kao vrhunac, u dolini Glen Rouz, pored reke Paluksi (Teksas), nađeni su jedno preko drugog fosilni tragovi čoveka i dinosaurusa, kao da su zajedno bežali od nečega. Po teoriji evolucije, dinosaurusi su nestali 149 miliona godina pre no što se pojavio čovek! Umesto da fosili potvrde da dinosaurusa i čoveka deli ogromno vreme, vidimo da su živeli istovremeno.
Neki organizmi posle davljenja potonu, a neki plutaju po površini. Zbog toga su se posle Potopa i grupisali fosili određenih vrsta na određenom nivou. Dakle, ne radi se o njihovom evolucionom razvoju, nego o brzini taloženja u poslepotopnom sleganju tla.
Zašto su u najdubljim stenama nađeni samo mikroorganizmi, a ne krupnija i složenija živa bića? Otkriveno je da i danas postoje živi mikroorganizmi u svim sedimentnim stenama, koji podzemnim vodama dospevaju u stene na dubinama od 6km! Na toj dubini u stenama naravno nikad i nije živelo nijedno drugo živo biće, pa onda ne možemo ni ih da nađemo iskopavanjima. Zato je logično da će u dubokim stenama biti nađeni mikroorganizmi, a da će sisari, ptice ili gmizavci biti nađeni samo u gornjim slojevima, jer je to njihovo stanište, a ne vreme pojavljivanja u istoriji. Redosled pojavljivanja fosila u geološkim slojevima više je u vezi sa njihovim staništem (mestom življenja) i ponašanjem pri utapanju, nego sa vremenom njihovog pojavljivanja na Zemlji.
Takođe je moguđe da su se površinski mikroorganizmi infiltrirali u duboke stene u toku katastrofičkih događaja.
Dakle, u geološkom stubu fosili su grupisani na osnovu ovih faktora koji značajno utiču na njihov razmeštaj: 1) pokretljivosti; 2) plovnosti; 3) ekoloških faktora.
Pokretljivost: Životinje su na različite načine pokušavale da izbegnu posledice Potopa. Na primer, ptice su retke u fosilnom zapisu jer su letenjem mogle da odu u tada najviše krajeve. Zato fosili ptica nisu nađeni ispod slojeva jure, a fosilni tragovi ptica nađeni su u trijasu, bez njihovih kostiju. Takođe su fosilni tragovi vodozemaca i gmizavaca uglavnom nađeni u nižim slojevima nego što su nađene njihove kosti, što znači da su bežali od nadolazeće vode. Krupnije životinje su tako uspešnije bežale nego sitne životinje.
Plovnost: Mnogi naučnici ukazuju da su fosili sortirani na osnovu njihove gustine. Na primer, većina prostijih organizama (korali, puževi, školjke, brahiopodi, i drugi morski organizmi) ima veću gustinu nego kičmenjaci kao što su žabe ili mačke, pa su zato češći u donjim delovima geo stuba. U toku poplav, efekat gustine odgovoran je za ovakav raspored organizama. Međutim, životinje sa težim skeletima javljaju se i u višim delovima geo stuba. Za to može biti odgovorna plovnost leševa koji mogu da plutaju daleko duže nego druge leševi vrste. Ptice plutaju u proseku 76 dana, sisari 56 dana, gmizavci 32 dana, vodozemci 5 dana.
Teorija ekološke zonacije: Jasno je da mesto i dubina na kojem se pojavljuju fosili, zavisi i od njihovog staništa. Biljke i životinje u visokim planinama značajno se razlikuju od onih na nivou mora. Tako su žabe i zmije retki u planinama, kao i sisari. Tako je moguće da su dinosaurusi i ljudi živeli u isto vreme, ali u različitim oblastima. Jasno je da su prepotopni ekosistemi različiti od današnjih, pa je onda takav i raspored fosila.
Čuveni "geološki stub" je vremenski prevelik, jer ogromna vremenska skala u milionima godina u stvarnosti nije ni postojala. Jedina logična alternativa tumačenja zapisa života na Zemlji je šestodnevno stvaranje pre nekoliko hiljada godina, iza kojeg je posle nekog vremena sledio veliki opšti Potop po celoj planeti. Posle Potopa su za kratko vreme fosilizovani ostaci života, pre no što su stigli da se raspadnu. Zato u fosilnom zapisu ne nalazimo redosled od jednostavnih oblika života ka složenijim, nego je sve ispreturano.
KatastrofaVećina geologa pre oko 160 godina verovalo je da su sedimentne stene nastale u katastrofi. Međutim, posle pojave ideje o evoluciji, većina savremenih geologa veruje da su sedimentne stene formirane polako tokom miliona godina. Evolucija je plasirala ideju o uniformizmu: "sadašnjost je ključ za prošlost". Međutim...
Fosilna groblja
Postoje masovna groblja fosila svuda po svetu. U njima se nalazi na milijarde riba, čiji fosili ne bi bili sačuvani u normalnim uslovima, jer mrtva riba ispliva na površinu, raspadne se ili je pojedu strvožderi. Postoje takođe brojna groblja dinosaurusa. 1878 godine otkriveni su kosturi 31-nog gigantskog iguanodona na 300m dubine u rudniku uglja u Fosse St. Barbe, Belgija. Svi su oni naglo zatrpani sedimentom od blata.
Fosili koji probijaju više stratuma (slojeva)
Evolucionisti tvrde da su sedimentne stene nastale taloženjem materijala u toku miliona godina. Međutim, nađeni su fosili stabala drveta koji se protežu kroz veći broj stenovitih naslaga - poznati kao polistratski fosili. Tu ne može biti sumnje da su te stenovite naslage nataložene naglo, veoma brzo. U Džoginsu (Nova Škotska, Kanada) mnoga uspravna stabla protežu se kroz 760m naslaga, probijajući 20 vodoravnih geoloških slojeva! Ovo drveće moralo je biti sahranjeno u toku nekoliko godina, jer bi se inače raspalo.
Postoji veoma jak dokaz da ova fosilizovana stabla drveća nisu nađena na mestu gde inače rastu, nego su doplovila do njihove sadašnje pozicije. Neka stabla su nađena sa korenjem okrenutim na gore. Nedavna istraživanja na planini Sveta Helena u SAD, pribavila su dokaze da su stabla mogla da plutaju u vertikalnom položaju (a ne u horizontalnom), i da su veoma naglo zatrpana. Milioni stabala sasečeno je erupcijom 1980-e godine, i kasnije sprano u jezero Spirit, pa tako sada mnoga stoje uspravno u sedimentu na dnu jezera. Naravno, ove naslage nisu nastale taloženjem u toku miliona godina nego za kratko vreme, čemu smo mi svedoci. Kad geolozi ne bi znali da se ova katastrofa desila 1980., sigurno bi tvrdili da ima mnogo veću starost.
Fosili nežnih struktura
Sada su već uobičajena otkrića nežnih fosilnih struktura kao što su tragovi talasa ili kišnih kapi, primerci letećih insekata, lišća i cvetova sačuvanih u stenama. To ukazuje na njihovo naglo zatrpavanje, jer se oni nikad ne bi sačuvali pod "normalnim" uslovima.