Bura
(Mt 8.18-27; Mk 4.35-41; Lk 8.22-25)
I dogodi se u jedan dan kad vide Isus mnogo naroda oko sebe, zapovedi učenicima svojim onaj dan uveče da idu na onu stranu. I otpustivši narod uzeše Ga kako beše u lađi; a i druge lađe behu s Njim. I kad uđe u lađu, za Njim uđoše učenici Njegovi. I reče im: Da pređemo na one strane jezera. I pođoše.
A kad iđahu oni On zaspa. I gle, oluja velika postade na moru (jezeru) da se lađa pokri valovima; i valovi tako zalivahu u lađu da se već napuni, i topljahu se, i behu u velikoj nevolji. A On na krmi spavaše na uzglavlju. I pristupivši (prikučivši se) učenici Njegovi probudiše Ga, i rekoše Mu: Gospode! Učitelju! Učitelju! Izbavi nas, izgibosmo. Zar Ti ne mariš što ginemo?
I reče im: Zašto ste strašljivi, maloverni? Tada On ustade, i zapreti vetrovima (vetru) i valovima; i reče moru: Ćuti, prestani. I utoli vetar, i prestadoše i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Gde je vera vaša? Kako nemate vere.
A ljudi uplašiše se vrlo i čuđahu se, i govorahu jedan drugom: Ko je Ovaj, dakle, da Ga slušaju i vetrovi (vetar) i more, što i vetrovima i vodi zapoveda, i slušaju Ga
(Mt 8.18-27; Mk 4.35-41; Lk 8.22-25)
I dogodi se u jedan dan kad vide Isus mnogo naroda oko sebe, zapovedi učenicima svojim onaj dan uveče da idu na onu stranu. I otpustivši narod uzeše Ga kako beše u lađi; a i druge lađe behu s Njim. I kad uđe u lađu, za Njim uđoše učenici Njegovi. I reče im: Da pređemo na one strane jezera. I pođoše.
A kad iđahu oni On zaspa. I gle, oluja velika postade na moru (jezeru) da se lađa pokri valovima; i valovi tako zalivahu u lađu da se već napuni, i topljahu se, i behu u velikoj nevolji. A On na krmi spavaše na uzglavlju. I pristupivši (prikučivši se) učenici Njegovi probudiše Ga, i rekoše Mu: Gospode! Učitelju! Učitelju! Izbavi nas, izgibosmo. Zar Ti ne mariš što ginemo?
I reče im: Zašto ste strašljivi, maloverni? Tada On ustade, i zapreti vetrovima (vetru) i valovima; i reče moru: Ćuti, prestani. I utoli vetar, i prestadoše i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Gde je vera vaša? Kako nemate vere.
A ljudi uplašiše se vrlo i čuđahu se, i govorahu jedan drugom: Ko je Ovaj, dakle, da Ga slušaju i vetrovi (vetar) i more, što i vetrovima i vodi zapoveda, i slušaju Ga
MATEJ: 8.18 A kad vide Isus mnogo naroda oko sebe, zapovedi učenicima svojim da idu na one strane. 8.23 I kad uđe u lađu, za Njim uđoše učenici Njegovi. 8.24 I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; a On spavaše. 8.25 I prikučivši se učenici Njegovi probudiše Ga govoreći: Gospode! Izbavi nas, izgibosmo. 8.26 I reče im: Zašto ste strašljivi, maloverni? Tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i postade tišina velika. 8.27 A ljudi čudiše se govoreći: Ko je Ovaj da Ga slušaju i vetrovi i more? |
MARKO: 4.35 I reče im onaj dan uveče: Hajdemo na one strane. 4.36 I otpustivši narod uzeše Ga kako beše u lađi; a i druge lađe behu s Njim. 4.37 I postade velika oluja; i valovi tako zalivahu u lađu da se već napuni. 4.38 A On na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše Ga, i rekoše Mu: Učitelju! Zar Ti ne mariš što ginemo? 4.39 I ustavši zapreti vetru, i reče moru: Ćuti, prestani. I utoli vetar, i postade tišina velika. 4.40 I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vere. 4.41 I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugom: Ko je Ovaj, dakle, da Ga i vetar i more slušaju? |
LUKA: 8.22 I dogodi se u jedan dan On uđe s učenicima svojim u lađu, i reče im: Da pređemo na one strane jezera. I pođoše. 8.23 A kad iđahu oni On zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i behu u velikoj nevolji. 8.24 I pristupivši probudiše Ga govoreći: Učitelju! Učitelju! Izgibosmo. A On ustade, i zapreti vetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. 8.25 A njima reče: Gde je vera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugom: Ko je Ovaj što i vetrovima i vodi zapoveda, i slušaju Ga? |