26 Teistička evolucija
Reč "Teos" znači "Bog", a reč "evolucija" odnosi se na razvoj kosmosa i živog sveta na planeti Zemlji. Teistički evolucionisti veruju da Bog jeste stvorio kosmos, da je On dao početne impulse po kojima se kosmos razvija, da je (po nekima) udahnuo život u neke primitivne oblike, a onda je pustio da se sve samo razvija. Ako je negde nešto kočilo, On je pripomagao. Dva ključna verovanja teističkih evolucionista su: 1) evolucija kao mehanizam kojim nastaju nove vrste je tačna, i 2) biblijski izveštaj šestodneva nije doslovan.
Vreme pojave i razlog
Teistička evolucija se pojavila tek kad se pojavila klasična, naučna, neteistička evolucija. Pre pojave teorije evolucije nikome nije ni padalo na pamet da veruje u teističku evoluciju, a da u isto vreme veruje da Bog postoji. Sve crkve su do pojave teističke evolucije smatrale da su dani stvaranja doslovni. Međutim, mnogi naučnici su poverovali u Darvinove ideje da je celokupni živi svet sa svim svojim vrstama, nastao evolucionim procesom, pa su odbacili ono što piše u Bibliji da je Bog stvorio svet za doslovnih 6 dana.
I sada su neki vernici bili u dilemi: ili će prihvatiti ono što naizgled tvrdi nauka, ili će prihvatiti ono što tvrdi Biblija. Situaciju je pogoršalo to što teolozi u vreme pojave evolucije nisu imali nikakve naučne argumente kojima bi se oduprli napadima evolucionista, nego su imali samo teološke argumente koji za naučnike nisu bili validni. Tako je teorija evolucije naizgled pobedila. Mnogi ljudi ne veruju u Bibliju baš zato što su poverovali u ono što se tvrdi u teoriji evolucije. Postoje ljudi koji kažu: "Kako da verujem u Boga posle svega toga što smo učili na fakultetu".
Zato se pojavila teistička evolucija koja je pokušala da napravi kompromis između biblijskog stvaranja i onoga što uči evolucionistička teorija. Da se nije pojavila teorija evolucije, ne bi se pojavila ni teistička evolucija, ne bi se pojavili ni teolozi koji bi je prihvatili kao metodu kojom je Bog stvarao.
Međutim, naše znanje o Bogu moglo bi da zavisi od ljudskih naučnih tvrđenja jedino ako Bog ne postoji, jedino ako su ljudi izmislili religiju. Ako Bog postoji, onda je Bog objavio šta je istina, i nikakva "naučna" saznanja ne mogu da opovrgnu istinu koju je objavio Onaj koji sve zna.
Teističku evoluciju prihvataju neki neo-ortodoksni hrišćani i neki moderni teolozi akademskog ranga. Po njima Biblija služi samo da nam otkrije da je Bog Stvoritelj, a kojim je metodom On stvarao, to će da nam saopšti nauka. Oni tvrde da je Bog ipak u početku stvarao u onom pravom smislu ex Deo, i da je dao početne impulse a da je kasnije razvoj bio spontan. U prvom izdanju "Porekla vrsta" to je usvojio i Darvin, ali je kasnije odbacio to verovanje.
Kompromis
Iz želje da se napravi veštački sklad između Biblije i evolucionističke nauke, nastalo je konkordističko tumačenje šestodneva (reč "konkordističko" znači "slaganje"). Da li je dobro po svaku cenu harmonizovati biblijski izveštaj sa onim što tvrdi moderna nauka i evolucija? Evoluciona teorija sve više pokazuje da je puna načelnih grešaka. Onog trenutka kad evoluciona teorija bude odbačena kao neadekvatna da objasni poreklo života, poreklo čoveka i istoriju sveta, pašće i sve teorije koje silom usklađuju Bibliju i evoluciju. Pogrešno je zadobijati nove vernike tako što ćemo napraviti kompromis između ljudskog mišljenja i istine koju je Bog objavio.
Jedan od zagovornika ove ideje kaže: "Izgleda kao da postoji nesklad između Svetog Pisma i nauke u pogledu trajanja stvaranja. Mojsije govori o danima, dok nauka svaki dan ili period stvaranja računa na stotine, hiljade ili čak i nekoliko miliona godina. No i taj nesklad je samo prividan, jer ako imamo na umu reči Psalma 90,4 kao i reči svetog apostola Petra, da je "jedan dan pred Gospodom kao hiljadu godina, a hiljadu godina kao jedan dan" (2.Petrova 3,8), i da naša crkva nije nikad smatrala jedan dan iz opisa stvaranja vidljivog sveta kod Mojsija kao vreme od 24 sata, onda će onome koji veruje biti jasno i shvatljivo."
Teistički evolucionisti tvrde da se dani stvaranja odlično slažu sa geološkim periodama. Viktor Pirs tvrdi da se evoluciona antropologija savršeno slaže sa izveštajem u 1.Mojsijevoj, ali ne treba shvatiti da je bukvalno postojao neki pravi Adam. Termin "Adam" treba shvatiti metaforično, i on ustvari reprezentuje ljudske populacije koje su živele u novom kamenom dobu. Neki autori kažu: "Biblija zaista jeste nadahnuta. Kako je Mojsije mogao znati činjenice koje će paleontologija i geologija otkriti tek 35 vekova kasnije, a da se tako fino uklapa, da dani stvaranja nisu bukvalni, doslovni dani od 24 sata, nego su to dugi vremenski periodi, kao geološke periode."
Međutim, Adam je stvoren od doslovnog praha zemaljskog, i doslovno se vraća u prah zemaljski prilikom smrti. Adam je imao doslovnu decu čija su imena zapisana u rodoslovu. Rodoslov Isusa Hrista ide unazad i dolazi do Adama. Nijedan mit ne bi dao rodoslov izmišljene ličnosti. Logika zahteva da kada brojimo svoje pretke unazad, moramo doći do doslovnog prvog para ljudi. Adam je doslovno zgrešio i posledica je doslovna smrt. Isus je govorio o doslovnom braku Adama i Eve koje je Bog sjedinio i zato ne dozvoljava razvod. I apostol Pavle je rekao da je Adam doslovni začetnik ljudskog roda (1. Korinćanima 15.42) Život mitoloških likova ne obavezuje ljude, a ako su Adam i Eva doslovni, to nas obavezuje na određeni način života.
Biblija jeste stvarno ispirisana, ali jedan ovako naštimovani dokaz njene inspirisanosti od strane teističkih evolucionista nije dobar. Po ovoj teoriji, Bog je usavršio Adamovo telo, kroz evolucioni proces, a onda je po nekima, u tako usavršeno telo utisnuo dušu. Dakle, evolucionim procesom je pripremljeno telo, a onda je Bog natprirodnim procesom u takvo telo utisnuo dušu.
Problemi teističke evolicije (teološke kontradikcije)
Biblija funkcioniše kao celina. Njene doktrine funkcionišu po principu "sve ili ništa". Ili je Biblija cela ispravna ili nije uopšte ispravna. Ako ona na nezadovoljavajući način odgovara na pitanje postanka, ko nas može uveriti da ona na odgovarajući način rešava problem naše egzistencije i problem našeg spasenja? Ko onda može da nas uveri da je Isus pravi Mesija, ako nije tačno ono što piše u 1.Mojsijevoj? Ko nas može uveriti da može biti tačno ono što Biblija govori o završnim događajima?
Ideja da Bog stvara trenutno a ne milionima godina uopšte nije nelogična. Vidimo da Bog u Novom Zavetu takođe stvara trenutno: trenutno je pretvorio vodu u vino, trenutno je stvorio hleb i ribu za mnoštvo naroda, trenutno je dao oči slepom od rođenja, itd. Bogu uopšte nije potrebno vreme da bi stvarao. Dakle,moramo da uzmemo u obzir celokupni biblijski koncept, a ne samo neke tekstove.
Kontradikcije teističke evolucije u odnosu na šest dana stvaranja
(TEISTIČKA) EVOLUCIJA STVARANJE OPISANO U BIBLIJI
materija je večna materija je stvorena, samo je Bog večan
prvo je nastalo kopno pa okeani prvo su nastali okeani pa kopno
prvo su nastao morski život,pa kopneni prvo kopneni (3. dan) pa morski (5. dan)
prvo se pojavljuju ribe pa drveće prvo drveće (3. dan) pa ribe (5. dan)
prvo se pojavljuju insekti pa ptice prvo ptice (5. dan) pa insekti (6. dan)
prvo se pojavljuju gmizavci pa ptice prvo ptice (5. dan) pa gmizavci (6. dan)
prvo se pojavljuju žena pa čovek, ili cela populacija ljudi prvo čovek pa žena 1.Mojsijeva 2.18,22; 1.Kor. 11.8,9; pojedinac a ne populacija
prvo se pojavljuju kiša pa čovek prvo čovek pa onda kiša, mnogo kasnije prilikom Potopa.
prvo je nastalo Sunce, pa Zemlja prvo Zemlja (1.dan) pa Sunce (4.dan)
borba i smrt su neophodni da bi nastao čovek čovek je odvajanjem od Boga doveo do pojave borbe i smrti
Izgleda kao da je Bog stvarao baš tako zato što je znao da će se jednoga dana pojaviti teistička evolucija sa svojim tvrđenjima, pa je stvarao sve suprotno od ideja koje će biti izmišljene.
U 1.Mojsijevoj 1, u šestodnevu stvaranja, sedam puta se pojavljuje fraza "po svojim vrstama". Bog je stvorio biljke "po svojim vrstama" (3. dana); živi svet u vodi i ptice nebeske "po svojim vrstama" (5. dana), stvorio je životinje na zemlji "po svojim vrstama" (6. dana)... Dakle, 7 puta se upotrebljava termin "po svojim vrstama". Bog je stvarao životinje direktno po svojim vrstama, što znači da nije izvodio vrste jedne iz drugih. I Isus je rekao da biljke rađaju samo plodove koje rađa vrsta kojoj pripadaju, da nije moguće da rode nešto što bi bilo druga, nova vrsta. Matej 7.16-18
Po Bibliji, Bog je stvorio ženu od Adamovog rebra. Od muškarca mogu da nastanu oba pola (i muški i ženski), pošto ima XY polni hromozom. Žena ima XX polni hromozom, pa od ženinog rebra Bog ne bi mogao da stvori muškarca, nego samo ženu. Ovako se ne izmišlja bajka. Bog je nadahnuo pisce Biblije tako da se informacije iz Svetog Pisma slažu sa savremenom genetikom. Bog je Adamu uzeo rebro i stvorio ženu, pa je Adam imao jedno rebro manje, ali danas ljudima ne fali ni jedno rebro jer se stečene osobine ne nasleđuju.
Božji karakter i teistička evolucija
Teistička evolucija je suprotna samom pojmu biblijskog Boga. Bog je savršeno biće. Po Bibliji Bog je ljubav, a po jednoj ovakvoj teoriji mi ne možemo da izvučemo zaključak da je takav Bog ljubav. Ako Bog koristi nasumičan proces koji podrazumeva mnoge smrti, patnje, propadanja, katastrofe, da bi kroz evolucioni proces doveo životinjsko telo u takvo stanje da mu može useliti dušu, to sigurno nije Bog ljubavi. Onaj "bog" koji bi koristio nasumičan proces, koji podrazumeva da slabi izumiru, da preživljavaju samo oni koji su najbolje adaptirani, a mnogi ginu, propadaju, muče se i bivaju istrebljeni, sigurno nije Bog koji voli stvorenja koja je stvorio. Bogu koji je za svoje neprijatelje dao da umesto njih umre njegov Sin, sigurno ne bi ostavio svet da se mukotrpno razvija kroz zlo i smrt.
Bog je sveznajuć, to znači da Bog pravi nepogrešive planove. Međutim, teistička evolucija podrazumeva loše planiranje, i to užasno loše planiranje, mnogo lutanja i grešaka. Biblijski koncept neposrednog stvaranja podrazumeva savršeno planiranje i Božju moć da On to može odmah i da uradi.
Bog je svemoguć. Zašto Bog koji je svemoćan ne bi mogao da stvori svet za 6 dana? Šta je Bogu teško? Zašto bi svemogući Bog koristio jedan tako neefikasan metod kao što je evolucija, da bi stvorio čoveka? Izgleda kao da je prvobitna ćelija moćnija od Boga jer stvara nove vrste koje navodno Bog nije stvorio direktno. Biblijski Bog je svemogući Bog, On može da stvara neposredno, rečju. "On reče i postade, On zapovedi i pokaza se." Psalam 33.9 Nigde ni govora o dugom stvaranju. Samo reč iz Božjih usta, i svet nastaje. Nije saglasno tvrditi da je Bog stvarao evolucijom, a verovati da je On svemoguć.
Bog sve radi svrhovito, ima određeni cilj, svrhu. Kad bi Bog tako radio, u Njegovoj "radionici" nastajali bi otpaci i promašaji koji treba da budu osuđeni da izumru i propadnu. Nasuprot tome, mi vidimo da kad je Bog stvorio svet "sve beše dobro veoma". 1.Mojsijeva 1.31
Nova teškoća je sukob sa činjenicom smrti. Životinje su navodno umirale milionima godina pre nego što se pojavio čovek. Zašto bi postojala smrt ako nema greha? Teistička evolucija podrazumeva mnogo smrti. Ako nema nikakvog prestupa, greha, zašto bi Bog koristio propadanje i smrt za razvoj života? To nikako ne može da se usaglasi sa biblijskim konceptom. Pre pada u greh nije bilo smrti, a po ovoj teoriji bilo je mnogo, mnogo smrti pre nego što se pojavio čovek. Tek onda bi čovek mogao da padne u greh, jer onaj ko se nije pojavio nije mogao ni da padne u greh.
Koncept teističke evolucije sukobi se sa shvatanjem biblijskog Boga. Teistički evolucionisti optužuju i omalovažavaju Boga, jer izopačeno prikazuju Njegov karakter..
Dani = dugi vremenski periodi?
Po teističkim evolucionistima dani stvaranja nisu doslovni, bukvalni, solarni dani od 24 sata, nego su to dugi geološki periodi.
Apostol Petar je ovako napisao: "Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan". 2.Petrova 3,8 Ako jedan dan može biti hiljadu godina, teistički evolucionisti kažu do onda može biti i milione i milijarde godina. Međutim, ovakvo tumačenje gde je 1 dan = 1000 godina bilo bi samo ako bi ovaj tekst bio proročanstvo. Izveštaj o stvaranju je opis nastanka naše planete i života na njoj, a ne proročanstvo. Jezik kojim je stvaranje opisano je doslovan jezik, a ne proročke metafore.
Međutim, apostol Petar ovde govori o pojavi uniformista. To su evolucionisti koji veruju da postoji jednoobraznost u prirodi, tako da sadašnje događaje koriste kao ključ za razumevanje prošlosti i da se sve oduvek dešavalo onako kao što se dešava i danas. Najbolje se to vidi u stihu 3.4: "Jer otkako su oci pomrli sve stoji tako od postanja stvorenja". Dakle, uniformizam, sve je isto. U tom kontekstu treba razumeti Petrove reči. Dakle, kad ljudi posmatraju svet, čini im se da on zahteva hiljade godina, a Petar kaže "to se može pojaviti za jedan dan".
Sličan tekst je Psalam 90.4: "Jer je hiljadu godina pred očima tvojim (Božjim) kao dan jučerašnji kad mine i kao straža noćna." Tema ovog psalma jeste da je Bog večan: "Pre nego se gore rodiše i sazda se Zemlja i vasiljena, i od veka i do veka Ti si Bog." Ps. 90.2 Nasuprot toga je čovekova prolaznost i smrt (Ps. 90.5-10), sa naglaskom da je prosečan čovečiji život oko 70 godina, nasuprot večnom Bogu za koga je hiljadu godina ništa. Dakle, tema ovog psalma nije stvaranje, niti dužina dana prilikom stvaranja, nego je naglašeno da je Bog večan.
U Bibliji, u 1.Mojsijevoj upotrebljava se za dan jevrejska reč "jom". Reč "jom" znači "dan", ali i "vreme" ili duži vremenski period. Bog je sam definisao šta znači reč "jom" u danima stvaranja u 1.Mojsijevoj 1.5: "I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć". Očigledno je, dakle, da svetlost Bog naziva dan, a tamu naziva noć. Biblija kaže: "i bi veče i bi jutro, dan prvi". Svakog dana stvaranja Bog naglašava da je palo veče i osvanulo jutro, da bi smo bili sigurni da su to doslovni dani, a ne milenijumi.
Kad god se reč "jom" upotrebljava sa rednim brojem: prvi, drugi, treći, četvrti, peti,... , uvek se misli na doslovan dan. Recimo, "Jevreji su 17-og dana meseca aviva činili to i to". To apsolutno znači da se radi o doslovnom, solarnom danu koji traje 24 časa. To znači da izraz "i bi veče i bi jutro, dan prvi", govori o tome da se radi o doslovnim danima u izveštaju.
Međutim, teistički evolucionisti kažu da je Bog tek četvrtog dana stvorio nebeska tela (sunce, mesec, zvezde), koji ustvari omogućavaju da rotacija Zemlje dovodi do smene svetle i tamne faze dana. Prema tome, oni kažu da barem prva 3 dana nisu bukvalni, doslovni dani. Ono što je sigurno, jeste da su barem poslednja 3 dana doslovni i bukvalni dani, jer postoji sunce koje ih definiše.
Međutim, ako su dani stvaranja bili dugi vremenski periodi, kako su opstajale biljke koje su stvorene u trećem danu, i odmah počele da rastu, ako se sunce pojavilo tek posle hiljadu godina, u četvrtom danu? Kada bi dani stvaranja bili veliki periodi, onda bi biljke koje su stvorene 3. dana uginule, je je sunce stvoreno tek četvrtog "velikog vremenskog perioda". Biljke bi uginule bez sunca, a bez biljaka ni životinje, ni ljudi ne bi imali hranu, pa ne bi bilo života na Zemlji. Zato je Bog naglasio da su biljke i drveće odmah posle stvaranja počele da rastu, nisu ostale hibernirane u stanju semena: "Opet reče Bog: -Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti seme njegovo na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po vrstama svojim, i drvo, koje rađa rod, u kojem je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro." 1. Mojsijeva 1.11-12 Dakle, biljni svet je opstao zato što je već posle 24h zasijalo sunce. Osim toga, opstanak mnogih biljaka, stvorenih trećeg dana, nezamisliv je bez oprašivanja od strane životinja koje su stvorene već šestog dana. Da je između stvaranja biljaka i insekata prošlo 2000 godina, mnoge biljke čiji život zavisi od oprašivanja preko insekata bi izumrle, a mi vidimo da one danas postoje.
Da li su prva 3 dana zaista doslovni dani od 24h? Bog ne zavisi ni od kakvih nebeskih tela da bi merio vreme. To je svakome jasno. Dakle, da bi izmerio jedan period vremena, Bog ne zavisi od toga da li će se Zemlja obrnuti oko Sunca. Sam izraz "i bi veče i bi jutro" govori da je Zemlja sigurno rotirala u odnosu na neki izvor svetlosti. Koji je to izvor svetlosti? Bog je mogao da koristi poseban izvor svetlosti, to je jasno. A da li jeste, to stvarno ne znamo. Međutim, u Jovan 1.5,9 kaže da je sam Bog svetlost. Ako je Bog svetlost, jasno je da Njegov boravak oko planete Zemlje prilikom stvaranja može da definiše svetli deo dana. Izlazak Boga iz tog dela kosmosa stvarao bi noć, tamni deo dana.
Bog stvara ono što nikako ne može da nastane spontano. Međutim, ono što Bog stvori, to može nezavisno da postoji, ali ne potpuno nezavisno. To je najočiglednije po pitanju života. Bog je stvorio život. Život nikako ne može da nastane spontano, ali može spontano da se prenosi. Čovek može samo da prenosi život, on ne može da stvara život. Dakle, Bog stvara nešto što ne može spontano, samo od sebe da nastane, ali može da funkcioniše po nekim svojim autonomnim zakonima, koje je opet Bog u njih usadio. Tako je Bog definisao dužinu dana i dužinu prva 3 dana svojim pojavljivanjem oko Zemlje. Posle četvrtog dana kada je stvorio Sunce, ono je automatski preuzelo te funkcije.
Četvrta Božja zapovest o danu odmora je još jedan dokaz da su dani stvaranja doslovni. Razlog da se 6 dana radi, a da se sedmog dana odmara jeste to što je Bog za 6 dana stvorio nebo i Zemlju, i da je sedmog dana počinuo. Božji zakon predstavlja doslovne zapovesti, a ne alegorijski, metaforički ili simbolički način izražavanja. Ako je četvrta zapovest alegorijska, onda nas ništa ne sprečava da mislimo da su i ostale zapovesti alegorije, i onda bi umesto po Božjem zakonu živeli kao bezakonici.
Zašto neki moderni teolozi prihvataju teističku evoluciju? Evo šta kaže jedan od njih: "Neki hrišćani se ni najmanje ne osvrću na rezultate savremene antropologije i paleontologije. Ta nauka, iako ne zna tačno koliko je vremena prošlo od pojave prvog čoveka na Zemlji, ipak nije ni malo sklona da primi njihovu tezu da je Adam živeo 930 godina, kao što doslovno piše u Bibliji. Antlopolozi na osnovu iskopina procenjuju starost ljudskog roda na mnogo stotina hiljada godina, čak i na milione godina. Neki idu i dalje. Ako je to tačno, ko može izneti ikakve dokaze koji su sedmični dan ti ljudi praznovali".
Zašto je ova teorija omiljena kod modernih akademskih teologa? Ako je teistička evolucija istinita, ko može da dokaže koji su sedmični dan ljudi praznovali? Ako je tačna teorija evolucije, onda sedmi dan nema rajsko poreklo, nego su ga Jevreji izmislili. Teistička evolucija je napad na četvrtu Božju zapovest, a samim tim i na ceo Božji zakon.
Celokupna kritika koja pada na evoluciju pada i na teističku evoluciju. Umesto da se razvija u sve složenije i bolje oblike, cela priroda uključujuću i čoveka, očigledno degradira. Ljudi koji veruju u teističku evoluciju više veruju u ono što kaže nauka, to jest smrtni čovek koji stalno menja svoje naučne iskaze, nego u ono što kaže sveznajući, nepogrešivi Bog. Biblija funkcioniše kao celina. Ako ne razumemo ispravno početak, stvaranje i pad u greh, sve ostalo ćemo razumeti pogrešno.
IZABERIAteistička tvrđenja o nastanku sveta, života i čoveka su apsurdnija nego što su tvrđenja o Bogu misteriozna.
Mnogi kažu: "Verujem samo ono što vidim", ali je istina da oni vide samo ono što veruju, a ono što ne veruju ne žele da vide. Ljudima je poverenje potrebno i kad uđu u autobus (poverenje u vozača). Ljudi kažu da ne mogu da veruju da je Bog stvorio svet jer nisu videli Boga i niko nije video da je Bog stvorio svet. Međutim, niko nije video ni da se ameba "porodila", da je život igde ikada nastao slučajno, pa ljudi to ipak rado veruju.
Ako bi se oslonili na svoje utiske, doneli bi mnoge pogrešne zaključke. Mi imamo utisak da planeta Zemlja stoji u mestu i da je ravna, a Zemlja se kreće brzinom od 1670 km/h na ekvatoru, i brzinom 1800 km/min oko svoje ose, i okrugla je! Zato ne možemo da se oslonimo na svoje utiske. Neke stvari samo izgledaju tako, a potpuno su drugačije.
Ateisti i lažni vernici još uvek pokušavaju da razapnu Boga. Ljudi misle da mogu da postave Bogu teža i značajnija pitanja od odgovora koji Bog može da nam da. Međutim Bog ima i odgovor i rešenje na životno važna pitanja koja ni moderna nauka ne može da reši.
Čovek koji odluči da ode od Boga takođe je pred nerešivom dilemom: on mora da se suoči sa materijom, mrtvom ili živom, koja mu kaže: ja sam te stvorila, ja posedujem okultne i magične moći, ja imam božje atribute, ja sam tvoj bog. Odabrati ateizam znači izabrati metafiziku.
Ako je čovek nastao od majmuna, on neminovno upada u krizu identiteta. Ako sam ja samo razvijena životinja, šta će mi onda pravda, istina i ljubav, život postaje besmislen. Ako se sve što radim završava smrću, onda moj život ne vredi puno.
Hristos je na zemlji upravljao prirodom. Bog nije priroda, ni energija. Bog energijom stvara prirodu. "Reče bezumnik u srcu svojem: nema Boga." (Psalam 14:1). Ako je čovek slučajno nastao, odakle mu ideja o večnosti i apsolutnoj pravdi, ako nikad nije živeo u večnosti, niti je sreo večno biće koje je apsolutno pravedno? Bog je stvorio savršenog čoveka, večnog i pravednog, sa slobodom izbora. Tada su Adam i Eva izabrali život bez Boga, bez pravde i večnosti.
Danas mi imamo izbor: drvo života koje nudi Stvoritelj ili drvo smrti Sotonine filozofije. To je pitanje života i smrti. Trećeg izbora nema. Čovek je neizlečivo religiozan. Čovek ima glad za Bogom, jer u našim srcima postoji jedna tačka koju samo može Bog da ispuni. Izaberi: ili evolucija - vera bez nade u životu i večna smrt, ili poverenje u Stvoritelja, smisao u životu i nada u večni život kada Isus ponovo dođe da uništi greh i spase ljude koji veruju. "Verom spoznajemo da je svet rečju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo." Jevrejima 11,3
Vreme pojave i razlog
Teistička evolucija se pojavila tek kad se pojavila klasična, naučna, neteistička evolucija. Pre pojave teorije evolucije nikome nije ni padalo na pamet da veruje u teističku evoluciju, a da u isto vreme veruje da Bog postoji. Sve crkve su do pojave teističke evolucije smatrale da su dani stvaranja doslovni. Međutim, mnogi naučnici su poverovali u Darvinove ideje da je celokupni živi svet sa svim svojim vrstama, nastao evolucionim procesom, pa su odbacili ono što piše u Bibliji da je Bog stvorio svet za doslovnih 6 dana.
I sada su neki vernici bili u dilemi: ili će prihvatiti ono što naizgled tvrdi nauka, ili će prihvatiti ono što tvrdi Biblija. Situaciju je pogoršalo to što teolozi u vreme pojave evolucije nisu imali nikakve naučne argumente kojima bi se oduprli napadima evolucionista, nego su imali samo teološke argumente koji za naučnike nisu bili validni. Tako je teorija evolucije naizgled pobedila. Mnogi ljudi ne veruju u Bibliju baš zato što su poverovali u ono što se tvrdi u teoriji evolucije. Postoje ljudi koji kažu: "Kako da verujem u Boga posle svega toga što smo učili na fakultetu".
Zato se pojavila teistička evolucija koja je pokušala da napravi kompromis između biblijskog stvaranja i onoga što uči evolucionistička teorija. Da se nije pojavila teorija evolucije, ne bi se pojavila ni teistička evolucija, ne bi se pojavili ni teolozi koji bi je prihvatili kao metodu kojom je Bog stvarao.
Međutim, naše znanje o Bogu moglo bi da zavisi od ljudskih naučnih tvrđenja jedino ako Bog ne postoji, jedino ako su ljudi izmislili religiju. Ako Bog postoji, onda je Bog objavio šta je istina, i nikakva "naučna" saznanja ne mogu da opovrgnu istinu koju je objavio Onaj koji sve zna.
Teističku evoluciju prihvataju neki neo-ortodoksni hrišćani i neki moderni teolozi akademskog ranga. Po njima Biblija služi samo da nam otkrije da je Bog Stvoritelj, a kojim je metodom On stvarao, to će da nam saopšti nauka. Oni tvrde da je Bog ipak u početku stvarao u onom pravom smislu ex Deo, i da je dao početne impulse a da je kasnije razvoj bio spontan. U prvom izdanju "Porekla vrsta" to je usvojio i Darvin, ali je kasnije odbacio to verovanje.
Kompromis
Iz želje da se napravi veštački sklad između Biblije i evolucionističke nauke, nastalo je konkordističko tumačenje šestodneva (reč "konkordističko" znači "slaganje"). Da li je dobro po svaku cenu harmonizovati biblijski izveštaj sa onim što tvrdi moderna nauka i evolucija? Evoluciona teorija sve više pokazuje da je puna načelnih grešaka. Onog trenutka kad evoluciona teorija bude odbačena kao neadekvatna da objasni poreklo života, poreklo čoveka i istoriju sveta, pašće i sve teorije koje silom usklađuju Bibliju i evoluciju. Pogrešno je zadobijati nove vernike tako što ćemo napraviti kompromis između ljudskog mišljenja i istine koju je Bog objavio.
Jedan od zagovornika ove ideje kaže: "Izgleda kao da postoji nesklad između Svetog Pisma i nauke u pogledu trajanja stvaranja. Mojsije govori o danima, dok nauka svaki dan ili period stvaranja računa na stotine, hiljade ili čak i nekoliko miliona godina. No i taj nesklad je samo prividan, jer ako imamo na umu reči Psalma 90,4 kao i reči svetog apostola Petra, da je "jedan dan pred Gospodom kao hiljadu godina, a hiljadu godina kao jedan dan" (2.Petrova 3,8), i da naša crkva nije nikad smatrala jedan dan iz opisa stvaranja vidljivog sveta kod Mojsija kao vreme od 24 sata, onda će onome koji veruje biti jasno i shvatljivo."
Teistički evolucionisti tvrde da se dani stvaranja odlično slažu sa geološkim periodama. Viktor Pirs tvrdi da se evoluciona antropologija savršeno slaže sa izveštajem u 1.Mojsijevoj, ali ne treba shvatiti da je bukvalno postojao neki pravi Adam. Termin "Adam" treba shvatiti metaforično, i on ustvari reprezentuje ljudske populacije koje su živele u novom kamenom dobu. Neki autori kažu: "Biblija zaista jeste nadahnuta. Kako je Mojsije mogao znati činjenice koje će paleontologija i geologija otkriti tek 35 vekova kasnije, a da se tako fino uklapa, da dani stvaranja nisu bukvalni, doslovni dani od 24 sata, nego su to dugi vremenski periodi, kao geološke periode."
Međutim, Adam je stvoren od doslovnog praha zemaljskog, i doslovno se vraća u prah zemaljski prilikom smrti. Adam je imao doslovnu decu čija su imena zapisana u rodoslovu. Rodoslov Isusa Hrista ide unazad i dolazi do Adama. Nijedan mit ne bi dao rodoslov izmišljene ličnosti. Logika zahteva da kada brojimo svoje pretke unazad, moramo doći do doslovnog prvog para ljudi. Adam je doslovno zgrešio i posledica je doslovna smrt. Isus je govorio o doslovnom braku Adama i Eve koje je Bog sjedinio i zato ne dozvoljava razvod. I apostol Pavle je rekao da je Adam doslovni začetnik ljudskog roda (1. Korinćanima 15.42) Život mitoloških likova ne obavezuje ljude, a ako su Adam i Eva doslovni, to nas obavezuje na određeni način života.
Biblija jeste stvarno ispirisana, ali jedan ovako naštimovani dokaz njene inspirisanosti od strane teističkih evolucionista nije dobar. Po ovoj teoriji, Bog je usavršio Adamovo telo, kroz evolucioni proces, a onda je po nekima, u tako usavršeno telo utisnuo dušu. Dakle, evolucionim procesom je pripremljeno telo, a onda je Bog natprirodnim procesom u takvo telo utisnuo dušu.
Problemi teističke evolicije (teološke kontradikcije)
Biblija funkcioniše kao celina. Njene doktrine funkcionišu po principu "sve ili ništa". Ili je Biblija cela ispravna ili nije uopšte ispravna. Ako ona na nezadovoljavajući način odgovara na pitanje postanka, ko nas može uveriti da ona na odgovarajući način rešava problem naše egzistencije i problem našeg spasenja? Ko onda može da nas uveri da je Isus pravi Mesija, ako nije tačno ono što piše u 1.Mojsijevoj? Ko nas može uveriti da može biti tačno ono što Biblija govori o završnim događajima?
Ideja da Bog stvara trenutno a ne milionima godina uopšte nije nelogična. Vidimo da Bog u Novom Zavetu takođe stvara trenutno: trenutno je pretvorio vodu u vino, trenutno je stvorio hleb i ribu za mnoštvo naroda, trenutno je dao oči slepom od rođenja, itd. Bogu uopšte nije potrebno vreme da bi stvarao. Dakle,moramo da uzmemo u obzir celokupni biblijski koncept, a ne samo neke tekstove.
Kontradikcije teističke evolucije u odnosu na šest dana stvaranja
(TEISTIČKA) EVOLUCIJA STVARANJE OPISANO U BIBLIJI
materija je večna materija je stvorena, samo je Bog večan
prvo je nastalo kopno pa okeani prvo su nastali okeani pa kopno
prvo su nastao morski život,pa kopneni prvo kopneni (3. dan) pa morski (5. dan)
prvo se pojavljuju ribe pa drveće prvo drveće (3. dan) pa ribe (5. dan)
prvo se pojavljuju insekti pa ptice prvo ptice (5. dan) pa insekti (6. dan)
prvo se pojavljuju gmizavci pa ptice prvo ptice (5. dan) pa gmizavci (6. dan)
prvo se pojavljuju žena pa čovek, ili cela populacija ljudi prvo čovek pa žena 1.Mojsijeva 2.18,22; 1.Kor. 11.8,9; pojedinac a ne populacija
prvo se pojavljuju kiša pa čovek prvo čovek pa onda kiša, mnogo kasnije prilikom Potopa.
prvo je nastalo Sunce, pa Zemlja prvo Zemlja (1.dan) pa Sunce (4.dan)
borba i smrt su neophodni da bi nastao čovek čovek je odvajanjem od Boga doveo do pojave borbe i smrti
Izgleda kao da je Bog stvarao baš tako zato što je znao da će se jednoga dana pojaviti teistička evolucija sa svojim tvrđenjima, pa je stvarao sve suprotno od ideja koje će biti izmišljene.
U 1.Mojsijevoj 1, u šestodnevu stvaranja, sedam puta se pojavljuje fraza "po svojim vrstama". Bog je stvorio biljke "po svojim vrstama" (3. dana); živi svet u vodi i ptice nebeske "po svojim vrstama" (5. dana), stvorio je životinje na zemlji "po svojim vrstama" (6. dana)... Dakle, 7 puta se upotrebljava termin "po svojim vrstama". Bog je stvarao životinje direktno po svojim vrstama, što znači da nije izvodio vrste jedne iz drugih. I Isus je rekao da biljke rađaju samo plodove koje rađa vrsta kojoj pripadaju, da nije moguće da rode nešto što bi bilo druga, nova vrsta. Matej 7.16-18
Po Bibliji, Bog je stvorio ženu od Adamovog rebra. Od muškarca mogu da nastanu oba pola (i muški i ženski), pošto ima XY polni hromozom. Žena ima XX polni hromozom, pa od ženinog rebra Bog ne bi mogao da stvori muškarca, nego samo ženu. Ovako se ne izmišlja bajka. Bog je nadahnuo pisce Biblije tako da se informacije iz Svetog Pisma slažu sa savremenom genetikom. Bog je Adamu uzeo rebro i stvorio ženu, pa je Adam imao jedno rebro manje, ali danas ljudima ne fali ni jedno rebro jer se stečene osobine ne nasleđuju.
Božji karakter i teistička evolucija
Teistička evolucija je suprotna samom pojmu biblijskog Boga. Bog je savršeno biće. Po Bibliji Bog je ljubav, a po jednoj ovakvoj teoriji mi ne možemo da izvučemo zaključak da je takav Bog ljubav. Ako Bog koristi nasumičan proces koji podrazumeva mnoge smrti, patnje, propadanja, katastrofe, da bi kroz evolucioni proces doveo životinjsko telo u takvo stanje da mu može useliti dušu, to sigurno nije Bog ljubavi. Onaj "bog" koji bi koristio nasumičan proces, koji podrazumeva da slabi izumiru, da preživljavaju samo oni koji su najbolje adaptirani, a mnogi ginu, propadaju, muče se i bivaju istrebljeni, sigurno nije Bog koji voli stvorenja koja je stvorio. Bogu koji je za svoje neprijatelje dao da umesto njih umre njegov Sin, sigurno ne bi ostavio svet da se mukotrpno razvija kroz zlo i smrt.
Bog je sveznajuć, to znači da Bog pravi nepogrešive planove. Međutim, teistička evolucija podrazumeva loše planiranje, i to užasno loše planiranje, mnogo lutanja i grešaka. Biblijski koncept neposrednog stvaranja podrazumeva savršeno planiranje i Božju moć da On to može odmah i da uradi.
Bog je svemoguć. Zašto Bog koji je svemoćan ne bi mogao da stvori svet za 6 dana? Šta je Bogu teško? Zašto bi svemogući Bog koristio jedan tako neefikasan metod kao što je evolucija, da bi stvorio čoveka? Izgleda kao da je prvobitna ćelija moćnija od Boga jer stvara nove vrste koje navodno Bog nije stvorio direktno. Biblijski Bog je svemogući Bog, On može da stvara neposredno, rečju. "On reče i postade, On zapovedi i pokaza se." Psalam 33.9 Nigde ni govora o dugom stvaranju. Samo reč iz Božjih usta, i svet nastaje. Nije saglasno tvrditi da je Bog stvarao evolucijom, a verovati da je On svemoguć.
Bog sve radi svrhovito, ima određeni cilj, svrhu. Kad bi Bog tako radio, u Njegovoj "radionici" nastajali bi otpaci i promašaji koji treba da budu osuđeni da izumru i propadnu. Nasuprot tome, mi vidimo da kad je Bog stvorio svet "sve beše dobro veoma". 1.Mojsijeva 1.31
Nova teškoća je sukob sa činjenicom smrti. Životinje su navodno umirale milionima godina pre nego što se pojavio čovek. Zašto bi postojala smrt ako nema greha? Teistička evolucija podrazumeva mnogo smrti. Ako nema nikakvog prestupa, greha, zašto bi Bog koristio propadanje i smrt za razvoj života? To nikako ne može da se usaglasi sa biblijskim konceptom. Pre pada u greh nije bilo smrti, a po ovoj teoriji bilo je mnogo, mnogo smrti pre nego što se pojavio čovek. Tek onda bi čovek mogao da padne u greh, jer onaj ko se nije pojavio nije mogao ni da padne u greh.
Koncept teističke evolucije sukobi se sa shvatanjem biblijskog Boga. Teistički evolucionisti optužuju i omalovažavaju Boga, jer izopačeno prikazuju Njegov karakter..
Dani = dugi vremenski periodi?
Po teističkim evolucionistima dani stvaranja nisu doslovni, bukvalni, solarni dani od 24 sata, nego su to dugi geološki periodi.
Apostol Petar je ovako napisao: "Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan". 2.Petrova 3,8 Ako jedan dan može biti hiljadu godina, teistički evolucionisti kažu do onda može biti i milione i milijarde godina. Međutim, ovakvo tumačenje gde je 1 dan = 1000 godina bilo bi samo ako bi ovaj tekst bio proročanstvo. Izveštaj o stvaranju je opis nastanka naše planete i života na njoj, a ne proročanstvo. Jezik kojim je stvaranje opisano je doslovan jezik, a ne proročke metafore.
Međutim, apostol Petar ovde govori o pojavi uniformista. To su evolucionisti koji veruju da postoji jednoobraznost u prirodi, tako da sadašnje događaje koriste kao ključ za razumevanje prošlosti i da se sve oduvek dešavalo onako kao što se dešava i danas. Najbolje se to vidi u stihu 3.4: "Jer otkako su oci pomrli sve stoji tako od postanja stvorenja". Dakle, uniformizam, sve je isto. U tom kontekstu treba razumeti Petrove reči. Dakle, kad ljudi posmatraju svet, čini im se da on zahteva hiljade godina, a Petar kaže "to se može pojaviti za jedan dan".
Sličan tekst je Psalam 90.4: "Jer je hiljadu godina pred očima tvojim (Božjim) kao dan jučerašnji kad mine i kao straža noćna." Tema ovog psalma jeste da je Bog večan: "Pre nego se gore rodiše i sazda se Zemlja i vasiljena, i od veka i do veka Ti si Bog." Ps. 90.2 Nasuprot toga je čovekova prolaznost i smrt (Ps. 90.5-10), sa naglaskom da je prosečan čovečiji život oko 70 godina, nasuprot večnom Bogu za koga je hiljadu godina ništa. Dakle, tema ovog psalma nije stvaranje, niti dužina dana prilikom stvaranja, nego je naglašeno da je Bog večan.
U Bibliji, u 1.Mojsijevoj upotrebljava se za dan jevrejska reč "jom". Reč "jom" znači "dan", ali i "vreme" ili duži vremenski period. Bog je sam definisao šta znači reč "jom" u danima stvaranja u 1.Mojsijevoj 1.5: "I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć". Očigledno je, dakle, da svetlost Bog naziva dan, a tamu naziva noć. Biblija kaže: "i bi veče i bi jutro, dan prvi". Svakog dana stvaranja Bog naglašava da je palo veče i osvanulo jutro, da bi smo bili sigurni da su to doslovni dani, a ne milenijumi.
Kad god se reč "jom" upotrebljava sa rednim brojem: prvi, drugi, treći, četvrti, peti,... , uvek se misli na doslovan dan. Recimo, "Jevreji su 17-og dana meseca aviva činili to i to". To apsolutno znači da se radi o doslovnom, solarnom danu koji traje 24 časa. To znači da izraz "i bi veče i bi jutro, dan prvi", govori o tome da se radi o doslovnim danima u izveštaju.
Međutim, teistički evolucionisti kažu da je Bog tek četvrtog dana stvorio nebeska tela (sunce, mesec, zvezde), koji ustvari omogućavaju da rotacija Zemlje dovodi do smene svetle i tamne faze dana. Prema tome, oni kažu da barem prva 3 dana nisu bukvalni, doslovni dani. Ono što je sigurno, jeste da su barem poslednja 3 dana doslovni i bukvalni dani, jer postoji sunce koje ih definiše.
Međutim, ako su dani stvaranja bili dugi vremenski periodi, kako su opstajale biljke koje su stvorene u trećem danu, i odmah počele da rastu, ako se sunce pojavilo tek posle hiljadu godina, u četvrtom danu? Kada bi dani stvaranja bili veliki periodi, onda bi biljke koje su stvorene 3. dana uginule, je je sunce stvoreno tek četvrtog "velikog vremenskog perioda". Biljke bi uginule bez sunca, a bez biljaka ni životinje, ni ljudi ne bi imali hranu, pa ne bi bilo života na Zemlji. Zato je Bog naglasio da su biljke i drveće odmah posle stvaranja počele da rastu, nisu ostale hibernirane u stanju semena: "Opet reče Bog: -Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti seme njegovo na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po vrstama svojim, i drvo, koje rađa rod, u kojem je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro." 1. Mojsijeva 1.11-12 Dakle, biljni svet je opstao zato što je već posle 24h zasijalo sunce. Osim toga, opstanak mnogih biljaka, stvorenih trećeg dana, nezamisliv je bez oprašivanja od strane životinja koje su stvorene već šestog dana. Da je između stvaranja biljaka i insekata prošlo 2000 godina, mnoge biljke čiji život zavisi od oprašivanja preko insekata bi izumrle, a mi vidimo da one danas postoje.
Da li su prva 3 dana zaista doslovni dani od 24h? Bog ne zavisi ni od kakvih nebeskih tela da bi merio vreme. To je svakome jasno. Dakle, da bi izmerio jedan period vremena, Bog ne zavisi od toga da li će se Zemlja obrnuti oko Sunca. Sam izraz "i bi veče i bi jutro" govori da je Zemlja sigurno rotirala u odnosu na neki izvor svetlosti. Koji je to izvor svetlosti? Bog je mogao da koristi poseban izvor svetlosti, to je jasno. A da li jeste, to stvarno ne znamo. Međutim, u Jovan 1.5,9 kaže da je sam Bog svetlost. Ako je Bog svetlost, jasno je da Njegov boravak oko planete Zemlje prilikom stvaranja može da definiše svetli deo dana. Izlazak Boga iz tog dela kosmosa stvarao bi noć, tamni deo dana.
Bog stvara ono što nikako ne može da nastane spontano. Međutim, ono što Bog stvori, to može nezavisno da postoji, ali ne potpuno nezavisno. To je najočiglednije po pitanju života. Bog je stvorio život. Život nikako ne može da nastane spontano, ali može spontano da se prenosi. Čovek može samo da prenosi život, on ne može da stvara život. Dakle, Bog stvara nešto što ne može spontano, samo od sebe da nastane, ali može da funkcioniše po nekim svojim autonomnim zakonima, koje je opet Bog u njih usadio. Tako je Bog definisao dužinu dana i dužinu prva 3 dana svojim pojavljivanjem oko Zemlje. Posle četvrtog dana kada je stvorio Sunce, ono je automatski preuzelo te funkcije.
Četvrta Božja zapovest o danu odmora je još jedan dokaz da su dani stvaranja doslovni. Razlog da se 6 dana radi, a da se sedmog dana odmara jeste to što je Bog za 6 dana stvorio nebo i Zemlju, i da je sedmog dana počinuo. Božji zakon predstavlja doslovne zapovesti, a ne alegorijski, metaforički ili simbolički način izražavanja. Ako je četvrta zapovest alegorijska, onda nas ništa ne sprečava da mislimo da su i ostale zapovesti alegorije, i onda bi umesto po Božjem zakonu živeli kao bezakonici.
Zašto neki moderni teolozi prihvataju teističku evoluciju? Evo šta kaže jedan od njih: "Neki hrišćani se ni najmanje ne osvrću na rezultate savremene antropologije i paleontologije. Ta nauka, iako ne zna tačno koliko je vremena prošlo od pojave prvog čoveka na Zemlji, ipak nije ni malo sklona da primi njihovu tezu da je Adam živeo 930 godina, kao što doslovno piše u Bibliji. Antlopolozi na osnovu iskopina procenjuju starost ljudskog roda na mnogo stotina hiljada godina, čak i na milione godina. Neki idu i dalje. Ako je to tačno, ko može izneti ikakve dokaze koji su sedmični dan ti ljudi praznovali".
Zašto je ova teorija omiljena kod modernih akademskih teologa? Ako je teistička evolucija istinita, ko može da dokaže koji su sedmični dan ljudi praznovali? Ako je tačna teorija evolucije, onda sedmi dan nema rajsko poreklo, nego su ga Jevreji izmislili. Teistička evolucija je napad na četvrtu Božju zapovest, a samim tim i na ceo Božji zakon.
Celokupna kritika koja pada na evoluciju pada i na teističku evoluciju. Umesto da se razvija u sve složenije i bolje oblike, cela priroda uključujuću i čoveka, očigledno degradira. Ljudi koji veruju u teističku evoluciju više veruju u ono što kaže nauka, to jest smrtni čovek koji stalno menja svoje naučne iskaze, nego u ono što kaže sveznajući, nepogrešivi Bog. Biblija funkcioniše kao celina. Ako ne razumemo ispravno početak, stvaranje i pad u greh, sve ostalo ćemo razumeti pogrešno.
IZABERIAteistička tvrđenja o nastanku sveta, života i čoveka su apsurdnija nego što su tvrđenja o Bogu misteriozna.
Mnogi kažu: "Verujem samo ono što vidim", ali je istina da oni vide samo ono što veruju, a ono što ne veruju ne žele da vide. Ljudima je poverenje potrebno i kad uđu u autobus (poverenje u vozača). Ljudi kažu da ne mogu da veruju da je Bog stvorio svet jer nisu videli Boga i niko nije video da je Bog stvorio svet. Međutim, niko nije video ni da se ameba "porodila", da je život igde ikada nastao slučajno, pa ljudi to ipak rado veruju.
Ako bi se oslonili na svoje utiske, doneli bi mnoge pogrešne zaključke. Mi imamo utisak da planeta Zemlja stoji u mestu i da je ravna, a Zemlja se kreće brzinom od 1670 km/h na ekvatoru, i brzinom 1800 km/min oko svoje ose, i okrugla je! Zato ne možemo da se oslonimo na svoje utiske. Neke stvari samo izgledaju tako, a potpuno su drugačije.
Ateisti i lažni vernici još uvek pokušavaju da razapnu Boga. Ljudi misle da mogu da postave Bogu teža i značajnija pitanja od odgovora koji Bog može da nam da. Međutim Bog ima i odgovor i rešenje na životno važna pitanja koja ni moderna nauka ne može da reši.
Čovek koji odluči da ode od Boga takođe je pred nerešivom dilemom: on mora da se suoči sa materijom, mrtvom ili živom, koja mu kaže: ja sam te stvorila, ja posedujem okultne i magične moći, ja imam božje atribute, ja sam tvoj bog. Odabrati ateizam znači izabrati metafiziku.
Ako je čovek nastao od majmuna, on neminovno upada u krizu identiteta. Ako sam ja samo razvijena životinja, šta će mi onda pravda, istina i ljubav, život postaje besmislen. Ako se sve što radim završava smrću, onda moj život ne vredi puno.
Hristos je na zemlji upravljao prirodom. Bog nije priroda, ni energija. Bog energijom stvara prirodu. "Reče bezumnik u srcu svojem: nema Boga." (Psalam 14:1). Ako je čovek slučajno nastao, odakle mu ideja o večnosti i apsolutnoj pravdi, ako nikad nije živeo u večnosti, niti je sreo večno biće koje je apsolutno pravedno? Bog je stvorio savršenog čoveka, večnog i pravednog, sa slobodom izbora. Tada su Adam i Eva izabrali život bez Boga, bez pravde i večnosti.
Danas mi imamo izbor: drvo života koje nudi Stvoritelj ili drvo smrti Sotonine filozofije. To je pitanje života i smrti. Trećeg izbora nema. Čovek je neizlečivo religiozan. Čovek ima glad za Bogom, jer u našim srcima postoji jedna tačka koju samo može Bog da ispuni. Izaberi: ili evolucija - vera bez nade u životu i večna smrt, ili poverenje u Stvoritelja, smisao u životu i nada u večni život kada Isus ponovo dođe da uništi greh i spase ljude koji veruju. "Verom spoznajemo da je svet rečju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo." Jevrejima 11,3