Istorija je proročanstvo!
Proročanstva sakrivena u Biblijskim istorijskim događajima
Oni koji se ne sećaju prošlosti osuđeni su da ponove greške koje su drugi već učinili.
Istorija se ponavlja, ali svaki put sve više košta.
Ljudi proučavaju istoriju jer ne žele da ponove tuđe greške, kao i da nađu bolja rešenja.
Biblija takođe potvrđuje da se istorija ponavlja, da postoji velika sličnost između načina kako su ljudi činili zlo hiljadama godina ranije, sa načinom kako ljudi čine zlo danas. Međutim, Biblija ide i korak dalje: Biblijski istorijski događaji nisu samo opis drevne prošlosti, nego ti događaji predstavljaju i proročanstva koja opisuju Božji plan da spase ljude.Da je Biblija nastala samo pod ljudskim nadahnućem, bilo bi malo verovatno da se događaji iz davne prošlosti poklope sa događajima iz budućnosti, a da to poklapanje ima nekog smisla.Međutim, ako je Biblija nastala pod nadahnućem Božjeg Duha, onda je lako objasniti kako su ljudi iz davne prošlosti mogli da tačno opišu daleku budućnost.Kao vrhunac svega, Isus Hristos je tumačio istorijske događaje iz Biblije kao proročanstva koja su se ispunila u Njegovom životu. Isus je čak i tvrdio da od ispravnog razumevanja proročanstava opisanih u istorijskim događajima zavisi i da li ćemo prihvatiti spasenje ili ne.
1) BIBLIJSKA ISTORIJA kao PROROČANSTVO
Kada je nadahnuo proroke, Bog je odabrao događaje iz istorije koji su ušli u Bibliju, i prikazao ih kao makete budućih događaja.
To su bile senke događaja iz budućnosti, kao odraz predmeta u ogledalu.
Najvažniji istorijski događaji u Bibliji su proročanstva koja opisuju Mesiju, Spasitelja koji će ljudima koji žele da se vrate Bogu ponuditi spasenje.
Isus je rekao: Jn 5.39 “Pregledajte Pisma, jer vi mislite da imate u njima život večni; i ona svedoče za mene.”
Isus dakle tvrdi da Sveto Pismo svedoči o Njemu, i to ne samo jedan deo Biblije, nego Isus kaže da Pisma, u množini svedoče o Njemu.
Na koji deo Biblije je Isus mislio? Ako ste pomislili da Isus govorio o Novom Zavetu – pogrešili ste! U vreme kada je Isus ovo rekao Novi Zavet još nije bio ni napisan, i postojao je jedino Stari Zavet. Dakle, Isus tvrdi da knjige Starog Zaveta svedoče o Njemu.
Većina ljudi bi se setila stihova iz Isaije 53, zatim o mestu rođenja u Mihej 5.2, i sa mukom još ponekog stiha iz Tore.
Međutim, kad Isus tvrdi da Pisma svedoče o Njemu, očekivali bismo da bi o Njemu moralo da bude mnogo više nego samo par tekstova.
Isus je čak i ukorio svoje učenike što nisu razumeli tekstove iz Starog Zaveta koji govore o Njemu. Dvojici učenika na putu za Emaus Isus je rekao:
“O bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im šta je za njega u svemu Pismu…
I reče im: ovo su reči koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.” Luka 24.25-27,44
Dakle, Isus tvrdi da o Njemu u Starom Zavetu ne piše u svega par stihova, nego je naglasio Mojsijeve knjige, sve proroke, Psalme, a to je praktično celo Sveto Pismo Hristovog vremena, skoro celi Stari Zavet.
Šteta je što ova dvojica učenika nisu zapisali te tekstove i Hristova tumačenja, ali nam je time ostala draž ličnog istraživanja Biblije u kojoj Bog može i nama da to otkrije kao i ovim učenicima.
Jedan o d 12 apostola Filip, takođe je u Isusu prepoznao ispunjenje proročanstava Starog Zaveta:
Jovan 1.45 “Filip nađe Natanaila, i reče mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, nađosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.”
Dakle, ponovo tvrđenje da Mojsije u Tori piše o Isusu, a takođe i proroci.
Apostol Pavle je u mnogim tekstovima Starog Zaveta prepoznao Isusa Hrista:
“…i uveravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka.” Dela 28.23 Zapazite da je Pavle u Starom Zavetu našao toliko tekstova o Hristu da im je govorio od jutra do mraka o tome!
To bi značilo da im je bar desetak sati govorio o tekstovima Starog Zaveta u kojima je opisan Isus.
Međutim, kad čitamo Stari Zavet nećemo naići na Isusovo ime. Postavlja se pitanje gde onda Mojsije, Psalmi i proroci govore o Isusu u Starom Zavetu?
Pogledajte na primer gde apostol Pavle vidi Isusa u Starom Zavetu:
Kada su Izraelci izašli iz ropstva u Egiptu i u pustinji pili vodu iz stene, apostol Pavle kaže:
“Ali neću vam zatajiti, braćo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more prođoše; I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; I svi jedno jelo duhovno jedoše; I svi jedno piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stene koja iđaše za njima: a stena beše Hristos.” 1.Korinćanima 10.1-4 Mnogi Izraelci u ovom tekstu ni danas ne prepoznaju Isusa Hrista.
Međutim, apostol Pavle ovde govori da su ovi istorijski događaji u stvari simboli ili predslika spasenja u budućnosti.
Prolazak kroz more predstavlja krštenje, to jest očišćenje od greha, stena iz koje su pili vodu u pustinji simboliše Hrista kao vodu života, a jelo je Hristovo telo koje se za nas slomilo. Pavle u 11-om stihu kaže:
“Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje posledak sveta dođe.” Dakle Pavle kaže da su ovi istorijski događaji zapisani za pouku ljudima u budućnosti koji će živeti u vreme Božjeg suda.
Reč “ugledi” na grčkom je reč “tipos” koja znači “tip”, model, šablon, šema, primer ili predslika nekog sličnog događaja u budućnosti. (10.6 ugled nama)
Dakle, ljudi ne prepoznaju opise Isusa Hrista u Starom Zavetu zato što je opisan tipološki, u simboličkim predslikama.
Istorijski događaji u Bibliji su modeli budućih događaja. Veoma je bitno da dozvolimo da nam Biblija da principe kako da tumačimo ove tekstove.
Solomun, čovek za kog je Bog rekao da je najmudriji od svih ljudi koji su živeli na Zemlji, ovako je opisao ovaj princip:
"Što je bilo to je sada, i što će biti to je već bilo, jer Bog povraća što je prošlo." Propovednik 3.15
“Što biva već bijaše, i što će biti već je bilo, a Bog obnavlja što je prohujalo.” (prevod Stvarnost)
Drugim rečima, Biblijski događaji iz prošlosti predstavljaju proročanstvo za buduće događaje.
Kraj sveta u prošlosti
Druga vrsta istorijskih događaja koje je Isus primenio na budućnost, jesu događaji koji proriču da će Bog suditi ovom svetu, i da će izvršiti presudu nad svima prema izboru koji smo sami napravili.
Na primer, da bi opisao nemoralno stanje čovečanstva pred drugi Hristov dolazak, Isus je rekao da će se ljudi ponašati jednako nemoralno kao i ljudi pred potop, da će ljudi biti isto tako zli kao pred uništenje Sodoma i Gomora. Na sličan način Isus je uporedio vreme pred Njegov drugi dolazak sa vremenom pred razorenje Jerusalima, i sa mračnim srednjim vekom (Matej 24.1-3; Luka 17.26-30).
Nevolje Božjeg naroda u prošlosti opisane u Bibliji predstavljaju proročanstva o nevoljama Božjeg naroda pred drugi Hristov dolazak.
Čemu služe proročanstva?
Ljudi koji nisu ispravno razumeli proročanstva doživljavali su razočarenja, jer su očekivali sasvim drugačiju budućnost.
Bog nam je u proročanstvima dao nacrt budućnosti da ne bismo bili iznenađeni, i da ne bismo bili razočarani.
Isus je ukorio čak i svoje najbliže učenike: "O bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci." Luka 24.25
Apostoli su bili razočarani kada je Isus uhapšen, osuđen na smrt i kad je umro na krstu, jer nisu razumeli proročanstva da će se sve desiti onako kako je Bog to prorekao u Bibliji.
Dakle, tumačenje Biblijskih tekstova može da učvrsti naše poverenje u Boga. Za ljude koji će živeti pred sam drugi Hristov dolazak,
veoma je važno da ispravno razumeju proročanstva, da bi znali kako da postupe u iskušenju koje će "doći na sav vasioni svet".
"Mi stojimo na pragu velikih i svečanih događaja. Mnoga proročanstva vrlo brzo će se ispuniti jedno za drugim. Svaki element sile uskoro će biti pokrenut.ISTORIJA ĆE SE PONOVITI, stari sukobi ponovo razbuktati, a opasnost sa svih strana zapretiti Božjem narodu." TM116
Dakle, Biblijska istorija će se ponoviti u budućnosti.
Kao što senke imaju objekat koji pravi senku, tako predslike u Bibliji imaju stvaran događaj u budućnosti čija su oni senka.
Isus je dosta govorio u simboličkim pričama koje često imaju koren u Starom Zavetu.
Na primer, Isusova priča o vinogradu u Matej 21.33-41 ima iste elemente kao priča o vinogradu u Isaija 5.1-7. Dakle, ova proročanstva su povezana i treba pažljivo tražiti poruku u sličnim Biblijskim tekstovima.
Starozavetne slike su vrlo često objašnjene u Novom Zavetu, pa zajedno daju celinu i potpuno objašnjenje proročanstava koja je Bog dao.
Dnevnici careva su proročanstva!
U Bibliji postoje dve knjige Dnevnika careva Izraela.
Ako bi to bile samo beleške istoričara, one bi imali istorijsku vrednost, ali ne bi bilo potrebe da Dnevnici careva budu deo Biblije.
Međutim, Biblija tvrdi da su Dnevnike pisali proroci i videoci (Samuilo, Natan, Gad, Ahija, Id, Semaja i ostali:
“A dela cara Davida prva i poslednja eno su zapisana u knjizi Samuila vidioca i u knjizi Natana proroka i u knjizi Gada vidioca,” 1. Dnevnika 29.29;
“A ostala dela Solomunova prva i poslednja nisu li zapisana u knjizi Natana proroka i u proročanstvu Ahije Silomljanina i u utvari Ida vidioca o Jerovoamu sinu Navatovu?” 2. Dnevnika 9.29
“Ali dela Rovoamova prva i poslednja nisu li zapisana u knjizi proroka Semaje i vidioca Ida…?” 2. Dnevnika 12.15
Dakle, istorijske spise o carevima Jude i Izraela zapisali su proroci po Božjem nadahnuću, opisujući svoje vizije, proroštva i utvare.
Po Božjem nadahnuću ovi ljudi nisu nisu opisivali sve događaje vezane za careve, nego samo one događaje koji imaju posebne moralne i proročke poruke.
Budućim generacijama trebalo je ostaviti istoriju koja će biti aktuelna za sva vremena, a naročito pred drugi Hristov dolazak.
Sotona u Biblijskoj istoriji: car Tira i Vavilona
Čuveni opis Sotone u knjizi proroka Ezekiela u 28. glavi u stvari opisuje uspon i pad Tirskog kneza. Međutim, svaki čitaoc lako dođe do zaključka da ni ovo nije samo događaj iz prošlosti, nego i proročanstvo.
Ezekiel 28.12-15 “Sine čovečiji, nariči za carem Tirskim, i reci mu: ovako veli Gospod Gospod: ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti, i sasvim si lep.
Bio si u Edemu vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje: sard, topaz, dijamanat, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragad i zlato; onaj dan kad si se rodio načinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale. Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti beše na svetoj gori Božijoj, hođaše posred kamenja ognjenoga. Savršen beše na putovima svojim od dana kad se rodi dokle se ne nađe bezakonje na tebi.”
Knez Tira nikad nije bio u Edenu, u Božjem vrtu, niti je bio heruvim zaklanjač na Božjoj svetoj gori (28.13,14).
Zato je lako zaključiti da je istorijski knez Tira u stvari predslika Sotone, na kome će se ispuniti svi detalji ovog proročanstva.
Kao što je prorečeno u Otkrivenju, i prorok Isaija kaže: Progutaće ga vatra, neće postojati doveka” (28.18,19).
Reč Tir znači stena, i očigledno je da Sotona pokušava da falsifikuje Hrista koji je prava stena spasenja.
Dakle, pravo značenje Isaijinog teksta dobijamo tek kad ga protumačimo simbolički, kada u istorijskom događaju vidimo predsliku Božjeg plana za spasenje ljudi.
Na sličan način je i u knjizi proroka Isaije 14.4,12-15 opisan car Vavilona, ali opis istovremeno oslikava I Lucifera.
“Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i reći ćeš: …Kako pade s neba, zvezdo danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?
A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvezda Božijih podignuću presto svoj, i sešću na gori zbornoj na strani severnoj;
Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu.”
Naravno, car Vavilona nije pao s neba, ali je pokušao da se izjednači sa Višnjim.
Car Vavilona je predslika Sotone, a njegovo carstvo - Vavilon, od početka Biblije pa do kraja predstavlja zbrku bezboštva i bezakonja.
Ako pažljivo u Biblji čitamo istorijske događaje vezane za Vavilon, videćemo proročanstva koja se ispunjavaju sve do Hristovog drugog dolaska.
Postupci proroka su proročanstva!Proroci nisu samo izgovarali svoja proročanstva.
Nekad su svojim postupcima demonstrirali šta će se dogoditi u budućnosti.
Na primer, prorok Ezekiel je demonstrirao opsadu Jerusalima ležanjem pored opeke.
Opeka je predstavljala opsednuti Jerusalim, gvozdeni tiganj simbolisao je čvrstinu opsade, a Ezekiel je bio napadač (Ezekiel 4).
Za svaku godinu bezakonja Božjeg naroda, prorok je trebalo da ležanjem pored opeke demonstrira opsadu i Božju kaznu.
Jedenjem nečistog hleba prorokovao je glad koja će nastati.
Kada je Isus govorio o vremenu pred Njegov drugi dolazak, uporedio ga je upravo sa opsadom Jerusalima.
Isus je govorio da oni koji imaju poverenje u Boga treba da napuste grad kad vide znake vremena koji se ispunjavaju.
Prorok Ezekiel je u svojoj demonstraciji opsade Jerusalima takođe demonstrirao da će ljudi koji veruju Bogu napustiti grad.
Ezekiel je usred dana prokopao gradski zid da ga svi vide, pa je izneo svoje stvari iz grada kao da se seli (Ezekiel 12).
Isusovo upoređenje opsade Jerusalima sa znacima Njegovog drugog dolaska predstavlja još jedan primer da se Biblijska istorija ponavlja.
Prorok Osija takođe je svojim postupcima davao proročastva ljudima.
Bog je rekao Osiji da se oženi bludnicom i rodi kopilad, ne zato što je to dobro, nego da tim postupkom pokaže Izraelcima da svojim bezboštvom postupaju prema Bogu kao bludnica koja svojim gresima sramoti svog muža.
Postupak proroka je trebalo da ih pozove da se pokaju. U ova dva slučaja preko proroka Ezekiela i Osije, Bog je naglasio da su postupci proroka proročanstvo, ali se dešavalo i da Bog ne naglasi da je neki događaj proročanstvo. Na primer u knjizi proroka Jone, Bog nije rekao da su Jonini postupci proročanstvo, ali je očekivao da ljudi prepoznaju da Jonin boravak u utrobi kita predstavlja proročanstvo o smrti Mesije.
Dakle, čak i kad Bog ne naglasi da postupci proroka predstavljaju proročanstvo, Bog očekuje da ovaj princip tumačenja Biblije primenimo i na druge tekstove.
Isus čak ukorava fariseje što događaje vezane za proroka Jonu nisu protumačili kao Mesijansko proročanstvo.
Ako je Isus tumačio istorijske događaje kao proročanstva, onda i mi treba da tako razumemo Bibliju.
Naravno, jedino ako dopustimo Svetom Duhu da nam otkrije istinu, razumećemo ispravno tekst Biblije.
Ljudska tumačenja uvek nose sa sobom greške koje čitanje Biblije čine besmislemnim.
Avram je prorok!
Za Avrama znamo da je bio patrijarh, junak vere u Boga.
Međutim, šta mislite, da li je Avram bio prorok? Ako pročitate celu Bibliju, mogli biste lako da pomislite da Avram nije prorok jer ništa nije prorekao.
Međutim, Bog je u snu rekao caru Avimelehu da vrati Avramu ženu “jer je prorok” (1.Mojsijeva 20.7). Dakle, lično Bog tvrdi da je Avram prorok. Kako da ovo razumemo?
Kako Avram može da bude prorok ako nije izrekao nijedno proročanstvo?
Ako primenimo princip da su postupci Biblijskih ličnosti takođe proročanstva, onda sve dolazi na svoje mesto.
Dakle, Avramovi postupci i događaji iz njegovog života su proročanstva.
U 1.Mojsijevoj 22 Avram dobija nalog od Boga da na mestu koje mu je Bog pokazao, prinese sina jedinca na žrtvu.
Avram je znao da Bog smatra prinošenje ljudi na žrtvu gnusnim i bezbožnim činom. Svakome bi bilo neshvatljivo da
Bog traži od čoveka da uradi nešto što smatra nemoralnim i pogrešnim, nešto što je suprotno Božjem karakteru.
Međutim, Avram je znao da Bog koji je stvorio svet ima dublji razlog zašto to traži od njega, pa je odlučio da posluša iako nije razumeo zašto to treba da uradi.
Bog je stvorio život na početku ni iz čega, pa bi mogao lako da vaskrsne Isaka, jer je pre toga Bog prorekao da će Avram baš preko Isaka imati nebrojeno potomstvo kao peska na obali mora. Međutim, to je i dalje ubistvo.
Ono što Avram nije razumeo jeste da je Bog ovaj istorijski događaj iz Avramovog života namenio da bude jedno od najznačajnijih proročanstava koje opisuje način kako će Bog otkupiti grehe ljudi koji mu veruju. Apostol Pavle svrastava Avrama u junake vere.
Šta mislite šta je konkretno Avram verovao pa mu je to Bog uzeo u pravdu?
Avram je u postupku prinošenja Isaka na žrtvu prepoznao žrtvu koju će Bog prineti na tom istome mestu da bi pokrio grehe ljudi koji imaju poverenje u svog Tvorca. Ta vera je opravdala Avrama na Božjem sudu.
Reč Avraham na jevrejskom znači "Otac Naroda", a Otac svih naroda je Bog.
Bog je odlučio da prinese sina – utelovljenog Isusa Hrista, na žrtvu za otkup greha ljudi.
Ovaj događaj predstavlja proročanstvo o tome kako Bog želi da spase ljude. Avramov sin Isak je u stvari predslika Isusa Hrista.
Mesto žrtvovanja je brdo Morija u zemlji Morija. Na jevrejskom reč Morija znači "izabran od Večnog", "viđen od Večnog (Boga)".
Na ovom istom mestu, po Božjem proviđenju, Jakov je imao viziju nebeskih lestvi po kojima su se anđeli peli i silazili.
Baš to isto mesto Bog je pokazao Davidu da je mesto na kojem želi da Solomun napravi hram (2.Dnevnika 3.1).
Na tom istom mestu posle 3 dana izvršavanja presude zaustavio anđeo (2.Samuilova 24.16 Velika Borba 14).
Kao neposredno ispunjenje ovog proročanstva o Mesiji koji će platiti otkup za grehe ljudi, na tom istom mestu, na brdu gde je nekada bio Solomunov hram, razapet je Božji sin Isus Hristos.
Avram i Isak su istorijska predslika raspeća, proročanstvo da će Bog dopustiti da Božji Sin zaista umre da bi Bog imao zakonsko pravo da spase ljude.
Reč Isak na jevrejskom znači podsmeh. Dok je bio na krstu, Hristu su se rugali iako je On bio na krstu da bi nas spasao.
Rugali su mu se i što je Boga nazivao svojim Ocem, kao što se Isaku rugao njegov polubrat Ismael.
Isakovo rođenje bilo je čudo jer je njegov otac Avram imao 100 godina, a majka mu je bila toliko stara da fiziološki nije mogla da ima decu.
Isto tako je i Isusovo rođenje bilo čudo, jer je Isusova majka Marija bila devica.
Pogledajmo ostale detalje ovog Biblijskog događaja koji predstavlja proročanstvo.
Avram je poveo 2 momka sa sobom, kao što je dva razbojnika bilo na krstu pored Hrista.
Poveli su magarca, a Isus je na magarcu ušao u Jerusalim.
Tri dana su putovali do brda pa su dva momka ostala, a otac i sin su nastavili sami, kao što su sami Otac i Sin sami ostvarili plan da spasu ljude.
Sam Isak je nosio drva za žrtvu kao što je Isus poneo krst.
Avram je podigao nož, ali Isak nije umro od noža. Kao što je Otac okrenuo glavu od Isusa na kome su počivali naši gresi, tako je Avram trebalo da se okrene od svog sina.
Isus je umro od bola zbog razdvojenosti od Oca, a ne od koplja, kao što ni Isak nije umro od noža.
Isak se nije opirao da bude prinešen na žrtvu, kao što se Isus svesno predao da ga uhapse, nije se branio na sudu, i nije učinio čudo na Golgoti da bi izbegao smrt na krstu.
Bog se postarao za jagnje sebi na žrtvu kao što je obećao, a Avram je to prorekao rečima: “Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu.”
Ovan kojeg je Avram tada žrtvovao zapleo se u trnje, što simboliše takođe Hrista koji je imao krunu od trnja na Golgoti.
Predslika se potpuno ispunila kada se Isak oženio u 40-oj godini devicom Rebekom. Devica je simbol Božje crkve.
Reč Rebeka na jevrejskom jeziku znači "ovca", a Isus je rekao da je On dobri pastir koji čuva svoje stado.
“A mi narod tvoj i ovce paše tvoje doveka ćemo tebe slaviti” Psalam 79.13).
Iako Avram nije rečima izrekao nijedno proročanstvo, događaji iz Avramovog života su proročanstva koja opisuju veoma značajne događaje iz Božjeg plana da spase ljude.
Prorok Jona kao predslika Isusa Hrista
Zamisli da živiš u starozavetno vreme, pred prvi Hristov dolazak.
Zamisli da nisi pročitao ni jednu knjigu Novog Zaveta.
Čitao si knjigu proroka Jone, ali u njoj nisi našao ni jedno proročanstvo, osim da je
Bog prorekao Ninevljanima da će ih za 40 dana uništiti ako se njeni stanovnici ne pokaju.
Međutim, onda sretneš osobu koja ti kaže: "Kao što je Jona bio u kitovom trbuhu 3 dana i 3 noći, to je proročanstvo da ću ja biti u grobu 3 dana i 3 noći (Matej 12.40)."
Drugim rečima, On kaže da je događaj iz života proroka Jone u stvari proročanstvo za smrt i vaskrsenje Mesije. Da li bi mu verovao?
Kada ljudi ne bi poznavali Novi Zavet, malo njih bi danas poverovalo Isusu Hristu da događaj iz života proroka Jone predstavlja proročanstvo za Mesiju.
Većina sveštenika, teologa, i poznavaoca Starog Zaveta onog vremena, negiralo je ovo Isusovo tumačenje.
Smatrali su da Jona nije imao nameru da piše proročanstvo, da je to tumačenje van konteksta, da nije po pravilima koje oni uče na teološkom fakultetu i da je to samo običan događaj iz života Jone.
Isus nema nikakvu diploma iz teologije, a oni imaju doktorate ili su profesori.
“Tada im odgovoriše fariseji: zar se i vi prevariste? Verova li ga ko od knezova ili od fariseja? Nego narod ovaj, koji ne zna zakona...” Jovan 7.47-49
Međutim, Bog je govorio kroz laika koji nije obrazovan u njihovoj školi, a teolozi su pogrešili.
“I divljahu se Jevreji govoreći: kako ovaj zna knjige a nije se učio?” Jovan 7:15 Neki od njih nisu ni smeli da kažu da Isus ispravno tumači Bibliju, jer je većina verovala u ljudsko, tradicionalno tumačenje koje nije ispravno, pa su se bojali da će biti izbačeni iz sinagoge ako javno prihvate Hrista.
Suština naših izbora u životu mogla bi da se sumira jednim pitanjem: da li imam poverenje u Boga ili u sveštenike, ili profesore teologije, ili u ateiste, ili u sebe?
Svako od nas pre ili kasnije doći će pred iskušenje da napravi kompromis i ostane uz većinu, ili da ostane na Božjoj strani i bude odbačen od većine.
Jedini autoritet koji stvarno zna kako da ispravno tumačimo Sveto Pismo je Bog koji je i nadahnuo pisanje Biblije.
Ma kako da su obrazovani i inteligentni, ljudi bez Božjeg Duha ne mogu da ispravno razumeju Sveto Pismo.
Dakle, kome biste verovali? Zar stolarev sin bolje tumači Bibliju od doktora teologije? Šta mislite, kome bi Bog pre otkrio istinu, krotkom čoveku skromnog izgleda, ili ponosnom, uglednom, naučniku koji religiju predaje na fakultetu?
Čisto i smerno srce je sigurno dragocenije Bogu od ljudskog ponosa. Ali u ljudskim očima često je drugačije.
A onda stolarev sin kaže da jedini znak koji će im Bog dati da je On pravi Mesija, to što je Jona izašao živ iz velike ribe, što je značilo da Isus tvrdi da će vaskrsnuti iz groba posle 3 dana. Ovo izgleda teško za poverovati, ali u samom tekstu proroka Jone postoje skrivene aluzije na vaskrsenje. Jona je svoj boravak u kitu ovako opisao:
"3Iz utrobe grobne povikah, i Ti ču glas moj (Jona je inspirisan Božjim Duhom uporedio trbuh kita sa grobom! To je bila očigledna paralela o kojoj Isus govori)...
Jona dalje kaže: 5I rekoh: -Odbačen sam ispred očiju tvojih (isto tako je Isus bio odbačen jer je nosio naše grehe i stradao umesto grešnika koji se kaju), ali ću još gledati svetu crkvu tvoju (ovde je prorečeno da će Mesija da vaskrsne. Iako je bio u grobu, ponovo će gledati Božju crkvu)...
7Ali Ti izvadi život moj iz jame Gospode Bože moj (Dakle, Bog će vaskrsnuti Mesiju iz jame, to jest iz groba).
8Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda... (nestajanje duše je još jedna aluzija na smrt Mesije, a zatim prorok kaže svoje najbitnije tvrđenje:)
10spasenje je u Gospoda (na jevrejskom jeziku reč "Jehošua" ili Isus na Grčkom znači Gospod spasava, ili Spasenje je u Gospoda!
Dakle, Jona je ovde bukvalno napisao Isusovo ime - Ješua Jahve - יהוה ישׁוּעה.
Jona je do detalja tačno prorekao sve, pa čak i da će se Mesija zvati Jehošua - Isus)." Jona 2.3,5,7,8,10
Podudarnosti između događaja iz Joninog života i Hristovih patnji sigurno nisu slučajne. Iz današnjeg ugla, prosto je neverovatno da obrazovani teolozi u ovome nisu videli proročanstvo, a da su neuki ribari, carinici, pastiri i ratari razumeli Sveto Pismo na ispravan način.
Neki ljudi smatraju uvredom za svoju inteligenciju da neuki ljudi tumače Bibliju bolje od njih. Međutim,
Bog od nas NE traži da mu dokažemo koliko smo inteligentni, nego da dopustimo da nas On koji sve zna nauči šta istina stvarno jeste.
Važno je naglasiti da je Isus očekivao od ljudi da ovako razumeju Joninu knjigu, i da je rekao da će oni koji ne tumače Bibliju na ovaj način odbaciti Spasitelja i spasenje.
Dakle, ne radi se o nekoj manje važnoj doktrini, nego o pokazanom nepoverenju u Boga, čime se krši prva Božja zapovest.
Umesto da veruju Bogu, ljudi veruju nekom drugom i postave ga na mesto na kojem jedino Bog može da bude.
Pogledajmo druge paralele između Jone i Isusa. Jonu bacaju u more da grešnici sa broda ne bi stradali.
Trebalo je da Jona strada da bi ljudi na brodu ostali u životu – isto to je učinio i IH – On je došao da strada, da bi ljudi imali večni život.
Jona 1.12 “uzmite me i bacite me u more, i more će vam utoliti” Jona je morao da bude žrtvovan da bi ljudi ostali u životu.
Jona kaže: Ako hoćete da preživite, bacite me u more. Zapazite da Jona nije sam skočio u more, nego je trebalo da ga ljudi bace u more.
Da bi Bog spasao ljude, nad Isusom je izvršena presuda koju nije On zaslužio nego mi, da bi mi ostali u životu kao i ovi grešni mornari koji su se molili Bogu da ih izbavi.
Jona je bio žrtvovan umesto mornara, kao što je i IH bio žrtva za naše grehe.
Ako se pitate kako Jona koji je bežao od Boga može da bude predslika Isusa Hrista, setite se da je Isus u Getsimaniji preuzeo na sebe grehe čovečanstva, da je za naše greh otišao na krst i da je Otac u tom trenutku okrenuo svoje lice od Njega.
Jona koji beži od Boga ukazuje na Hrista koji nosi naše grehe, od koga Otac okreće glavu, i u oba slučaja sledeći događaj vezan je za 3 dana i 3 noći.
Jona je govorio da će uništenje doći posle 40 dana ako se ne pokaju. Ninevljani su se pokajali i Bog im je oprostio.
Kada je Isus započeo svoju misiju, njegova prva poruka bila je ista kao i Jonina poruka Ninivljanima: “Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.” Matej 4.17
Isus je rekao da će Ninivljani koji su se pokajali na prorokov poziv, suditi generaciji koja je odbacila Mesiju, jer iako ih je sam Isus pozvao da se pokaju, većina je ipak odbacila Božji poziv.
40 godina posle Hristovog poziva na pokajanje Jerusalim je bio uništen (jer se nije pokajao). Jona je bio znak toj generaciji, a Isus rekao da je veći od Jone jer je On znak celom svetu. Niniva se pokajala za 40 dana i Bog ju je poštedeo, a Jerusalim se nije pokajao ni posle 40 godina i bio je osuđen od strane Boga i uništen.
Pogledajmo još neke detalje dok je Jona bio na brodu, kada je oluja pretila da potopi brod.
Svi mornari su se molili, a Jona je spavao. Da li vas to podseća na Isusa koji je spavao za vreme oluje, dok su apostoli mislili da će svi poginuti?
Da li se ovo slučajno poklopilo, ili ima još sličnosti? Ako je to jedina sličnost, možda se radi o slučajnosti, a ako ima još sličnosti, to može da nam pokaže da su ova dva teksta paralelna i da Bog ima dublju poruku za pažljive čitaoce.
Koje pitanje su mornari postavili Joni? “Šta ti spavaš? Ustani, prizivaj Boga svojega, ne bi li nas se opomenuo Bog da ne poginemo.” Jona 1.6
Pogledajte sada šta apostoli pitaju Isusa koji je spavao za vreme oluje: “A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: Učitelju! zar ti ne mariš što ginemo?” Marko 4.38
I Jona i Isus spavaju, dok ljudima na brodu u oba slučaja preti smrtna opasnost od oluje, i u oba događaja ljudi ih bude, oluja je natprirodno utišana, to jest odjednom je stala.
Zatim, obojica pozivaju na pokajanje, i sud je izvršen posle 40 dana, odnosno 40 godina.
Ovaj događaj kada je Isus natprirodno utišao oluju prorečen je na još jednom mestu u Starom Zavetu.
Psalam 107.23-30 je vrlo precizno proročanstvo za oluju na Galilejskom jezeru koju su preživeli apostoli zahvaljujući Hristovoj intervenciji.
Da uporedimo sada ova dva teksta:
Paralele Psalam 107.23-30 sa Matej 8.23-28
Koji plove po moru na korabljama (brod), I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
i rade na velikim vodama, I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; a on spavaše.
Duša se njihova u nevolji razliva. 27Posrću i ljuljaju se kao pijani,
sve mudrosti njihove nestaje. 28Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj,
I prikučivši se učenici njegovi, probudiše ga govoreći: -Gospode, izbavi nas, izgibosmo.
25Kaže (Gospod), i diže se silan vetar, i ustaju vali na njemu.
26Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana.
... i izvede ih iz nevolje njihove.
29ON OBRAĆA VETAR U TIŠINU i vali njihovi umuknu. I reče im (Isus): -Zašto ste strašljivi maloverni?
Tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i postade tišina velika.
30Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele."
24oni su videli dela Gospodnja i čudesa njegova u dubini. A ljudi se čudiše govoreći: -Ko je ovaj da ga slušaju i vetrovi i more?
Pokušajte da zamislite apostole koji su znali ovaj psalam I gledali kako se ovo proročanstvo ispunjava pred njima. Toliko detalja se detaljno poklopilo u oba događaja.
Ovde se ne radi o svakodnevnim događajima koji su se poklopili, nego se radi o dva čuda koja imaju istovetne detalje.
Ljudi na moru se mole Bogu da ih spase od oluje, i Bog je preokrenuo vetar u tišinu, umirio je talase i svi su se radovali što im je život spasen.
Neko bi rekao da je psalmista samo poetski opisao svoje nevolje. Međutim, Isus je pokazao da je ovaj psalam u stvari proročanstvo koje je On detaljno ispunio.
Isusova logika tumačenja proročanstava ljudima je veoma neobična. Ljudi često zaboravljaju da Bog zna sve, da Bog ne greši i ništa ne govori slučajno.
Ako je Bog nešto nadahnuo, to ima dublje značenje od onog koje se vidi na površini. Čovek je često nesvestan svoje ograničenosti i neznanja, a zamišlja da zna mnogo više od drugih, onda on stavi sebe kao merilo istinitosti na mesto sveznajućeg Boga.
Mi zaboravljamo da je Sveti Duh inspirisao Bibliju, i da ljudska, nesavršena logika nije dovoljna da se shvati cela poruka Božjeg sveznajućeg uma.
Jedan profesor teologije i hermenautike rekao mi je da je Isus kršio sva pravila tumačenja Biblije koja su ljudi uspostavili, a koja teolozi i danas još uvek prihvataju.
Ovo je bio šok za mene, jer to znači da današnji teolozi ne bi prihvatili Hristova tumačenja Biblije da su ih čuli u Hristovo vreme, jer bi ih ljudska pravila tumačenja sprečila da Bibliju shvate ispravno.
Oni kažu da je Hristovo tumačenje izuzetak od pravila, i da jedino Isus ima pravo da tako tumači, a mi nemamo.
Druga mogućnost bila bi da je Isus tako tumačio Bibliju jer je želeo da je i mi tako tumačimo. Isus je svojim tumačenjem Biblije pokazao šta očekuje od nas da vidimo u Biblijskom tekstu.
Čak je rekao farisejima da im neće dati nikakav drugi znak ako u događajima vezanim za proroka Jonu ne prepoznaju proročanstva o Mesiji.
U slučaju fariseja, pogrešno tumačenje Svetog Pisma direktno je uticalo na njihovo odbacivanje Mesije, a samim tim i na njihovo spasenje.
PSALMI su PROROČANSTVA!
Ljudi obično ne očekuju da psalmi sadrže proročanstva.
Psalmi su opisi ličnog duševnog stanja, radosti ili nevolje koju proživljava pisac. Na primer, David opisuje svoje nevolje kada ga progoni sin Avesalom (Psalam 3) ili Saul (Psalam 18). Mnogi teolozi i danas tvrde da ako pisac Biblije nije imao nameru da piše proročanstvo, onda taj tekst ne može da bude proročanstvo.
Tako bi Davidove nevolje sa Saulom bile samo događaji iz njegovog života. Ako bismo pokušali da u Davidovim nevoljama vidimo neko proročanstvo, ovi teolozi smatraju da bi time piscu teksta nametnuli ideje koje on nije imao nameru da nam saopšti. Međutim, ako je pisac bio nadahnut Svetim Duhom, čak i ako ni sam nije razumeo dubinu teksta koji je pisao, Sveti Duh je mogao da tekstu da višestruko značenje.
Tako Psalmi pored Davidovih nevolja proriču nevolje Božjeg naroda pred drugi Hristov dolazak.
Psalam 18 je vrlo sličan događajima iz Otkrivenja u kojima je opisan drugi Hristov dolazak. David opisuje kako bezbožnici progone Božji narod, a Bog čuje njihov vapaj i reaguje:
"6bOn ču iz dvora svojega glas moj... 7zatrese se i pokoleba Zemlja...
8podiže se dim od gneva njegova, iz usta njegovih oganj koji proždire...
9savi nebesa i siđe, mrak (jev: tamni oblak) beše pod nogama njegovim, 10sede na heruvima i podiže se...
12od sevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. 13Zagrme na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj. Ps.18.6-13
Ovo se nikad nije dogodilo u Davidovom životu. Kada je David bio progonjen, Bog nikada nije zatresao celu planetu tako da se pokolebala, nije pustio vatru koja proždire, nije savio nebesa, i nije sišao na oblaku, uz padanje grada i užarenog uglja, i uz Božji glas.
Psalmista je opisao ista proročanstva koja postoje u Otkrivenju (Otk 1.7 ide na oblaku;
6.14 nebo se izmače kao knjiga kad se savije;
6.12 zatrese se zemlja vrlo;
11.19 i biše sevanja munja, i glasovi i gromovi, i tresenje zemlje i grad veliki; 16.18-21)
I čuje se Božji glas (1.10, 15; 10.4; 12.10; 14.2; 16.1, 17). Sve ove sličnosti između Psalma i proročanstava iz Otkrivenja ukazuju da i psalmi sadrže proročanstva.
Psalam 22 takođe slikovito opisuju nevolje pisca psalma, ali u sto vreme proriče Hristovo stradanje na krstu radi našeg spasenja.
Rečenicu "Bože, Bože moj, zašto si me ostavio..." Isus je izgovorio na krstu (Matej 27.46) da bi pozvao ljude da čitajući Psalam 22 razmisle zašto ga je Bog u tom trenutku ostavio.
Uzeo je na sebe grehe svih ljudi, i Otac je zbog greha koji su bili na Isusu okrenuo svoje lice od Njega.
Kao da Isus kaže: "Zar da ovako ljudi reaguju iako sve činim da ih spasim? Ljudi, zapitajte se zašto me je Bog ostavio."
Trebalo je da prisutni vide šta je Hristos sve podneo, a naročito razdvajanje od Oca, da bi nas spasao. Ostavio ga je jer su naši gresi bili na Hristu, i On je umro umesto nas.
Isus se nije žalio da ga je Bog ostavio, nego je pozivao ljude da prepoznaju da je Otac okrenuo lice od Njega radi naših greha koje je On uzeo na sebe.
Hristos je dakle primenio Psalam 22 na Golgotu, I time nas pozvao da pročitamo I ostala proročanstva iz ovog Psalma.
"7Koji me vide svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom 8i govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože... (ovo se ispunilo u Matej 27.39)
16Probodoše ruke moje i noge moje (ispunjeno u Jovan 20.25)...
18Dele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju žreb (ispunjeno u Jovan.19.24)."
Jaki Vasanski volovi (Ps 22.12) koji su opkolili Hrista bili su vođe naroda koje su otpale od Boga.
Tu je bio i lav koji riče i želi da proždere svoj ulov (Ps 22.13), za koga apostol Petar kaže da je Sotona (1Pet 5.8).
Dakle, Isus je Psalme tumačio kao proročanstva, iako su psalmi opisi duhovnih razmišljanja pobožnih ljudi.
Isus je takođe primenio na sebe Psalam 31.5 kada je bio na krstu: "U tvoje ruke predajem duh svoj." (Luka 23.46)
David nije bukvalno umirao, nego je u prenesenom smislu opisivao svoje probleme, ali je Isus rekao da je Davidov psalam u stvari proročanstvo za Njega.
David je ovde pokazao svoje poverenje u Boga, da i kad umre, njegov život je siguran u Božjoj ruci.
Pod premudrom inspiracijom od strane Božjeg Duha, Davidov tekst je postao Mesijansko proročanstvo.
Psalam 2 je takođe proročanstvo o Mesiji. Reč Mesija ili Hristos na našem jeziku znači Pomazanik.
"2Ustaju carevi zemaljski i knezovi se skupljaju na Gospoda i na POMAZANIKA njegova... 6Ja sam POMAZAO cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.
7Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni: -Ti si sin moj, ja te sad rodih
(Prema tekstu iz Dela Apostolskih 13.33 Otac je Isusa rodio tako što ga je vaskrsao).
12Poštujte sina da se ne razgnevi, i vi ne izginete na putu svome, jer će se gnev njegov brzo razgoreti."
Dakle, i ovde opet Davidov život predstavlja predsliku
Hristovog pomazanja, stradanja, vaskrsenja i dana kad će Bog suditi svim ljudima.
I Psalam 45.7 govori o pomazaniku, Mesiji, to jest Hristu: "Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje." Ovim rečima je David prorekao Hristovo pomazanje za cara.
Isus je pomazan tri puta: prilikom krštenja pomazan je za službu, pred hapšenje pomazan je za ukop, to jest za smrt;
I na kraju će biti pomazan da bude car koji će večno vladati svemirom.
I Psalam 110.1-4 predstavlja proročanstvo: "Reče Gospod Gospodu mojemu: -Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim... Ti si sveštenik doveka po redu Melhisedekovom."
Ovde Bog govori Sinu. Ovo proročanstvo Hristos je ispunio posle vaznesenja. Seo je s desne strane Ocu, dok ne budu pobeđeni njegovi neprijatelji.
Ovde je Isus opisan kako vrši prvosvešteničku službu, pa psalmista kaže da je On sveštenik po Melhisedeku, a ne kao Aronov potomak.
Ime sveštenika Melhisedeka znači Car Pravde. Carovao je u Jerusalimu (jevr. grad Osnovan Mirom). Bio je u isto vreme car i sveštenik, dakle upravo ono što Hristos jeste, pravedan car i prvosveštenik, naš posrednik na nebeskom sudu.
Melhisedek je pred Avrama izneo hleb i vino, što su simboli Hristovog tela i krvi. (1.Mojsijeva 14.18)
Apostol Pavle kaže za Melhisedeka da je: "Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajući ni početka danima, ni svršetka životu, a ispoređen sa sinom Božjim, i ostaje sveštenik doveka. Jevrejima 7.3
Psalmista ukazuje na to da Hristos nema početak, i da je On pravi sveštenik i car.
Dakle, videli smo kako su se mnogi istorijski događaji iz Starog Zaveta ispunili u Isusovom životu.
Isus je postavio princip tumačenja Biblije, prema kome Biblijski događaji mogu da predstavljaju proročanstva.
Mnoga od ovih proročanstava već su ispunjena, pa predstavljaju dokaz da je Biblija zaista knjiga koju je Bog inspirisao.
Ove Biblijske tekstove mi kao ljudi vođeni svojim umom, nikad ne bismo protumačili kao proročanstva.
Međutim, Bog nam je otkrio budućnost, događaje koji se dešavaju pred našim očima. Isus nam je rekao:
“Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.” Matej 5:18
Zaključak
Šta možemo da zaključimo iz svega ovoga? Proročanstva su Božji planovi, ono što Bog planira da uradi u budućnosti.
Proroci su u Bibliji neka proročanstva otvoreno izrekli ili zapisali. Međutim neka proročanstva prikazana su kao događaji koji simbolišu delove Božjeg plana da spase ljude.
Događaji se neće odigrati onako kako mi mislimo da će se dogoditi, nego onako kako je Bog to opisao u Bibliji, to jest, kako je Bog u svom predznanju rekao da će biti.
Sve ove primere pažljivi čitaoci Biblije mogli su da vide pod vođstvom Svetog Duha i pre nego što su se dogodili. Onima koji su iskreno tražili, Bog je otkrio istinu.
I mi danas treba da vidimo ono što je napisano za naše i za buduće vreme, što Bog želi da nam otkrije preko Biblije.
Ako sledimo principe tumačenja Biblije koje nam je Bog otkrio u Svetom Pismu, naš duhovni život biće utvrđen istinom i poverenjem u Stvoritelja.
Naravno, potreban je veliki oprez da ne bi tumačili Bibliju proizvoljno. Biblija tumači samu sebe. Molite se Bogu u krotkosti da vam otkrije istinu.
"Tražite u knjizi Gospodnjoj i čitajte. Ništa od ovog neće izostati, i nijedno neće biti bez drugoga, jer što kažem On je zapovedio i Duh će njegov sabrati." Isaija 34.16
Ovo je kraj prvog dela. Pogledajte nastavke:
”Isus Hristos u proročanstvima Starog Zaveta”
Mojsije, David i Jov kao predslike Isusa Hrista
43 paralele između Josifa i Isusa Hrista
Ne verujte ljudima, verujte samo Bogu.
Istorija se ponavlja, ali svaki put sve više košta.
Ljudi proučavaju istoriju jer ne žele da ponove tuđe greške, kao i da nađu bolja rešenja.
Biblija takođe potvrđuje da se istorija ponavlja, da postoji velika sličnost između načina kako su ljudi činili zlo hiljadama godina ranije, sa načinom kako ljudi čine zlo danas. Međutim, Biblija ide i korak dalje: Biblijski istorijski događaji nisu samo opis drevne prošlosti, nego ti događaji predstavljaju i proročanstva koja opisuju Božji plan da spase ljude.Da je Biblija nastala samo pod ljudskim nadahnućem, bilo bi malo verovatno da se događaji iz davne prošlosti poklope sa događajima iz budućnosti, a da to poklapanje ima nekog smisla.Međutim, ako je Biblija nastala pod nadahnućem Božjeg Duha, onda je lako objasniti kako su ljudi iz davne prošlosti mogli da tačno opišu daleku budućnost.Kao vrhunac svega, Isus Hristos je tumačio istorijske događaje iz Biblije kao proročanstva koja su se ispunila u Njegovom životu. Isus je čak i tvrdio da od ispravnog razumevanja proročanstava opisanih u istorijskim događajima zavisi i da li ćemo prihvatiti spasenje ili ne.
1) BIBLIJSKA ISTORIJA kao PROROČANSTVO
Kada je nadahnuo proroke, Bog je odabrao događaje iz istorije koji su ušli u Bibliju, i prikazao ih kao makete budućih događaja.
To su bile senke događaja iz budućnosti, kao odraz predmeta u ogledalu.
Najvažniji istorijski događaji u Bibliji su proročanstva koja opisuju Mesiju, Spasitelja koji će ljudima koji žele da se vrate Bogu ponuditi spasenje.
Isus je rekao: Jn 5.39 “Pregledajte Pisma, jer vi mislite da imate u njima život večni; i ona svedoče za mene.”
Isus dakle tvrdi da Sveto Pismo svedoči o Njemu, i to ne samo jedan deo Biblije, nego Isus kaže da Pisma, u množini svedoče o Njemu.
Na koji deo Biblije je Isus mislio? Ako ste pomislili da Isus govorio o Novom Zavetu – pogrešili ste! U vreme kada je Isus ovo rekao Novi Zavet još nije bio ni napisan, i postojao je jedino Stari Zavet. Dakle, Isus tvrdi da knjige Starog Zaveta svedoče o Njemu.
Većina ljudi bi se setila stihova iz Isaije 53, zatim o mestu rođenja u Mihej 5.2, i sa mukom još ponekog stiha iz Tore.
Međutim, kad Isus tvrdi da Pisma svedoče o Njemu, očekivali bismo da bi o Njemu moralo da bude mnogo više nego samo par tekstova.
Isus je čak i ukorio svoje učenike što nisu razumeli tekstove iz Starog Zaveta koji govore o Njemu. Dvojici učenika na putu za Emaus Isus je rekao:
“O bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im šta je za njega u svemu Pismu…
I reče im: ovo su reči koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.” Luka 24.25-27,44
Dakle, Isus tvrdi da o Njemu u Starom Zavetu ne piše u svega par stihova, nego je naglasio Mojsijeve knjige, sve proroke, Psalme, a to je praktično celo Sveto Pismo Hristovog vremena, skoro celi Stari Zavet.
Šteta je što ova dvojica učenika nisu zapisali te tekstove i Hristova tumačenja, ali nam je time ostala draž ličnog istraživanja Biblije u kojoj Bog može i nama da to otkrije kao i ovim učenicima.
Jedan o d 12 apostola Filip, takođe je u Isusu prepoznao ispunjenje proročanstava Starog Zaveta:
Jovan 1.45 “Filip nađe Natanaila, i reče mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, nađosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.”
Dakle, ponovo tvrđenje da Mojsije u Tori piše o Isusu, a takođe i proroci.
Apostol Pavle je u mnogim tekstovima Starog Zaveta prepoznao Isusa Hrista:
“…i uveravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka.” Dela 28.23 Zapazite da je Pavle u Starom Zavetu našao toliko tekstova o Hristu da im je govorio od jutra do mraka o tome!
To bi značilo da im je bar desetak sati govorio o tekstovima Starog Zaveta u kojima je opisan Isus.
Međutim, kad čitamo Stari Zavet nećemo naići na Isusovo ime. Postavlja se pitanje gde onda Mojsije, Psalmi i proroci govore o Isusu u Starom Zavetu?
Pogledajte na primer gde apostol Pavle vidi Isusa u Starom Zavetu:
Kada su Izraelci izašli iz ropstva u Egiptu i u pustinji pili vodu iz stene, apostol Pavle kaže:
“Ali neću vam zatajiti, braćo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more prođoše; I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; I svi jedno jelo duhovno jedoše; I svi jedno piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stene koja iđaše za njima: a stena beše Hristos.” 1.Korinćanima 10.1-4 Mnogi Izraelci u ovom tekstu ni danas ne prepoznaju Isusa Hrista.
Međutim, apostol Pavle ovde govori da su ovi istorijski događaji u stvari simboli ili predslika spasenja u budućnosti.
Prolazak kroz more predstavlja krštenje, to jest očišćenje od greha, stena iz koje su pili vodu u pustinji simboliše Hrista kao vodu života, a jelo je Hristovo telo koje se za nas slomilo. Pavle u 11-om stihu kaže:
“Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje posledak sveta dođe.” Dakle Pavle kaže da su ovi istorijski događaji zapisani za pouku ljudima u budućnosti koji će živeti u vreme Božjeg suda.
Reč “ugledi” na grčkom je reč “tipos” koja znači “tip”, model, šablon, šema, primer ili predslika nekog sličnog događaja u budućnosti. (10.6 ugled nama)
Dakle, ljudi ne prepoznaju opise Isusa Hrista u Starom Zavetu zato što je opisan tipološki, u simboličkim predslikama.
Istorijski događaji u Bibliji su modeli budućih događaja. Veoma je bitno da dozvolimo da nam Biblija da principe kako da tumačimo ove tekstove.
Solomun, čovek za kog je Bog rekao da je najmudriji od svih ljudi koji su živeli na Zemlji, ovako je opisao ovaj princip:
"Što je bilo to je sada, i što će biti to je već bilo, jer Bog povraća što je prošlo." Propovednik 3.15
“Što biva već bijaše, i što će biti već je bilo, a Bog obnavlja što je prohujalo.” (prevod Stvarnost)
Drugim rečima, Biblijski događaji iz prošlosti predstavljaju proročanstvo za buduće događaje.
Kraj sveta u prošlosti
Druga vrsta istorijskih događaja koje je Isus primenio na budućnost, jesu događaji koji proriču da će Bog suditi ovom svetu, i da će izvršiti presudu nad svima prema izboru koji smo sami napravili.
Na primer, da bi opisao nemoralno stanje čovečanstva pred drugi Hristov dolazak, Isus je rekao da će se ljudi ponašati jednako nemoralno kao i ljudi pred potop, da će ljudi biti isto tako zli kao pred uništenje Sodoma i Gomora. Na sličan način Isus je uporedio vreme pred Njegov drugi dolazak sa vremenom pred razorenje Jerusalima, i sa mračnim srednjim vekom (Matej 24.1-3; Luka 17.26-30).
Nevolje Božjeg naroda u prošlosti opisane u Bibliji predstavljaju proročanstva o nevoljama Božjeg naroda pred drugi Hristov dolazak.
Čemu služe proročanstva?
Ljudi koji nisu ispravno razumeli proročanstva doživljavali su razočarenja, jer su očekivali sasvim drugačiju budućnost.
Bog nam je u proročanstvima dao nacrt budućnosti da ne bismo bili iznenađeni, i da ne bismo bili razočarani.
Isus je ukorio čak i svoje najbliže učenike: "O bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci." Luka 24.25
Apostoli su bili razočarani kada je Isus uhapšen, osuđen na smrt i kad je umro na krstu, jer nisu razumeli proročanstva da će se sve desiti onako kako je Bog to prorekao u Bibliji.
Dakle, tumačenje Biblijskih tekstova može da učvrsti naše poverenje u Boga. Za ljude koji će živeti pred sam drugi Hristov dolazak,
veoma je važno da ispravno razumeju proročanstva, da bi znali kako da postupe u iskušenju koje će "doći na sav vasioni svet".
"Mi stojimo na pragu velikih i svečanih događaja. Mnoga proročanstva vrlo brzo će se ispuniti jedno za drugim. Svaki element sile uskoro će biti pokrenut.ISTORIJA ĆE SE PONOVITI, stari sukobi ponovo razbuktati, a opasnost sa svih strana zapretiti Božjem narodu." TM116
Dakle, Biblijska istorija će se ponoviti u budućnosti.
Kao što senke imaju objekat koji pravi senku, tako predslike u Bibliji imaju stvaran događaj u budućnosti čija su oni senka.
Isus je dosta govorio u simboličkim pričama koje često imaju koren u Starom Zavetu.
Na primer, Isusova priča o vinogradu u Matej 21.33-41 ima iste elemente kao priča o vinogradu u Isaija 5.1-7. Dakle, ova proročanstva su povezana i treba pažljivo tražiti poruku u sličnim Biblijskim tekstovima.
Starozavetne slike su vrlo često objašnjene u Novom Zavetu, pa zajedno daju celinu i potpuno objašnjenje proročanstava koja je Bog dao.
Dnevnici careva su proročanstva!
U Bibliji postoje dve knjige Dnevnika careva Izraela.
Ako bi to bile samo beleške istoričara, one bi imali istorijsku vrednost, ali ne bi bilo potrebe da Dnevnici careva budu deo Biblije.
Međutim, Biblija tvrdi da su Dnevnike pisali proroci i videoci (Samuilo, Natan, Gad, Ahija, Id, Semaja i ostali:
“A dela cara Davida prva i poslednja eno su zapisana u knjizi Samuila vidioca i u knjizi Natana proroka i u knjizi Gada vidioca,” 1. Dnevnika 29.29;
“A ostala dela Solomunova prva i poslednja nisu li zapisana u knjizi Natana proroka i u proročanstvu Ahije Silomljanina i u utvari Ida vidioca o Jerovoamu sinu Navatovu?” 2. Dnevnika 9.29
“Ali dela Rovoamova prva i poslednja nisu li zapisana u knjizi proroka Semaje i vidioca Ida…?” 2. Dnevnika 12.15
Dakle, istorijske spise o carevima Jude i Izraela zapisali su proroci po Božjem nadahnuću, opisujući svoje vizije, proroštva i utvare.
Po Božjem nadahnuću ovi ljudi nisu nisu opisivali sve događaje vezane za careve, nego samo one događaje koji imaju posebne moralne i proročke poruke.
Budućim generacijama trebalo je ostaviti istoriju koja će biti aktuelna za sva vremena, a naročito pred drugi Hristov dolazak.
Sotona u Biblijskoj istoriji: car Tira i Vavilona
Čuveni opis Sotone u knjizi proroka Ezekiela u 28. glavi u stvari opisuje uspon i pad Tirskog kneza. Međutim, svaki čitaoc lako dođe do zaključka da ni ovo nije samo događaj iz prošlosti, nego i proročanstvo.
Ezekiel 28.12-15 “Sine čovečiji, nariči za carem Tirskim, i reci mu: ovako veli Gospod Gospod: ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti, i sasvim si lep.
Bio si u Edemu vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje: sard, topaz, dijamanat, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragad i zlato; onaj dan kad si se rodio načinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale. Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti beše na svetoj gori Božijoj, hođaše posred kamenja ognjenoga. Savršen beše na putovima svojim od dana kad se rodi dokle se ne nađe bezakonje na tebi.”
Knez Tira nikad nije bio u Edenu, u Božjem vrtu, niti je bio heruvim zaklanjač na Božjoj svetoj gori (28.13,14).
Zato je lako zaključiti da je istorijski knez Tira u stvari predslika Sotone, na kome će se ispuniti svi detalji ovog proročanstva.
Kao što je prorečeno u Otkrivenju, i prorok Isaija kaže: Progutaće ga vatra, neće postojati doveka” (28.18,19).
Reč Tir znači stena, i očigledno je da Sotona pokušava da falsifikuje Hrista koji je prava stena spasenja.
Dakle, pravo značenje Isaijinog teksta dobijamo tek kad ga protumačimo simbolički, kada u istorijskom događaju vidimo predsliku Božjeg plana za spasenje ljudi.
Na sličan način je i u knjizi proroka Isaije 14.4,12-15 opisan car Vavilona, ali opis istovremeno oslikava I Lucifera.
“Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i reći ćeš: …Kako pade s neba, zvezdo danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?
A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvezda Božijih podignuću presto svoj, i sešću na gori zbornoj na strani severnoj;
Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu.”
Naravno, car Vavilona nije pao s neba, ali je pokušao da se izjednači sa Višnjim.
Car Vavilona je predslika Sotone, a njegovo carstvo - Vavilon, od početka Biblije pa do kraja predstavlja zbrku bezboštva i bezakonja.
Ako pažljivo u Biblji čitamo istorijske događaje vezane za Vavilon, videćemo proročanstva koja se ispunjavaju sve do Hristovog drugog dolaska.
Postupci proroka su proročanstva!Proroci nisu samo izgovarali svoja proročanstva.
Nekad su svojim postupcima demonstrirali šta će se dogoditi u budućnosti.
Na primer, prorok Ezekiel je demonstrirao opsadu Jerusalima ležanjem pored opeke.
Opeka je predstavljala opsednuti Jerusalim, gvozdeni tiganj simbolisao je čvrstinu opsade, a Ezekiel je bio napadač (Ezekiel 4).
Za svaku godinu bezakonja Božjeg naroda, prorok je trebalo da ležanjem pored opeke demonstrira opsadu i Božju kaznu.
Jedenjem nečistog hleba prorokovao je glad koja će nastati.
Kada je Isus govorio o vremenu pred Njegov drugi dolazak, uporedio ga je upravo sa opsadom Jerusalima.
Isus je govorio da oni koji imaju poverenje u Boga treba da napuste grad kad vide znake vremena koji se ispunjavaju.
Prorok Ezekiel je u svojoj demonstraciji opsade Jerusalima takođe demonstrirao da će ljudi koji veruju Bogu napustiti grad.
Ezekiel je usred dana prokopao gradski zid da ga svi vide, pa je izneo svoje stvari iz grada kao da se seli (Ezekiel 12).
Isusovo upoređenje opsade Jerusalima sa znacima Njegovog drugog dolaska predstavlja još jedan primer da se Biblijska istorija ponavlja.
Prorok Osija takođe je svojim postupcima davao proročastva ljudima.
Bog je rekao Osiji da se oženi bludnicom i rodi kopilad, ne zato što je to dobro, nego da tim postupkom pokaže Izraelcima da svojim bezboštvom postupaju prema Bogu kao bludnica koja svojim gresima sramoti svog muža.
Postupak proroka je trebalo da ih pozove da se pokaju. U ova dva slučaja preko proroka Ezekiela i Osije, Bog je naglasio da su postupci proroka proročanstvo, ali se dešavalo i da Bog ne naglasi da je neki događaj proročanstvo. Na primer u knjizi proroka Jone, Bog nije rekao da su Jonini postupci proročanstvo, ali je očekivao da ljudi prepoznaju da Jonin boravak u utrobi kita predstavlja proročanstvo o smrti Mesije.
Dakle, čak i kad Bog ne naglasi da postupci proroka predstavljaju proročanstvo, Bog očekuje da ovaj princip tumačenja Biblije primenimo i na druge tekstove.
Isus čak ukorava fariseje što događaje vezane za proroka Jonu nisu protumačili kao Mesijansko proročanstvo.
Ako je Isus tumačio istorijske događaje kao proročanstva, onda i mi treba da tako razumemo Bibliju.
Naravno, jedino ako dopustimo Svetom Duhu da nam otkrije istinu, razumećemo ispravno tekst Biblije.
Ljudska tumačenja uvek nose sa sobom greške koje čitanje Biblije čine besmislemnim.
Avram je prorok!
Za Avrama znamo da je bio patrijarh, junak vere u Boga.
Međutim, šta mislite, da li je Avram bio prorok? Ako pročitate celu Bibliju, mogli biste lako da pomislite da Avram nije prorok jer ništa nije prorekao.
Međutim, Bog je u snu rekao caru Avimelehu da vrati Avramu ženu “jer je prorok” (1.Mojsijeva 20.7). Dakle, lično Bog tvrdi da je Avram prorok. Kako da ovo razumemo?
Kako Avram može da bude prorok ako nije izrekao nijedno proročanstvo?
Ako primenimo princip da su postupci Biblijskih ličnosti takođe proročanstva, onda sve dolazi na svoje mesto.
Dakle, Avramovi postupci i događaji iz njegovog života su proročanstva.
U 1.Mojsijevoj 22 Avram dobija nalog od Boga da na mestu koje mu je Bog pokazao, prinese sina jedinca na žrtvu.
Avram je znao da Bog smatra prinošenje ljudi na žrtvu gnusnim i bezbožnim činom. Svakome bi bilo neshvatljivo da
Bog traži od čoveka da uradi nešto što smatra nemoralnim i pogrešnim, nešto što je suprotno Božjem karakteru.
Međutim, Avram je znao da Bog koji je stvorio svet ima dublji razlog zašto to traži od njega, pa je odlučio da posluša iako nije razumeo zašto to treba da uradi.
Bog je stvorio život na početku ni iz čega, pa bi mogao lako da vaskrsne Isaka, jer je pre toga Bog prorekao da će Avram baš preko Isaka imati nebrojeno potomstvo kao peska na obali mora. Međutim, to je i dalje ubistvo.
Ono što Avram nije razumeo jeste da je Bog ovaj istorijski događaj iz Avramovog života namenio da bude jedno od najznačajnijih proročanstava koje opisuje način kako će Bog otkupiti grehe ljudi koji mu veruju. Apostol Pavle svrastava Avrama u junake vere.
Šta mislite šta je konkretno Avram verovao pa mu je to Bog uzeo u pravdu?
Avram je u postupku prinošenja Isaka na žrtvu prepoznao žrtvu koju će Bog prineti na tom istome mestu da bi pokrio grehe ljudi koji imaju poverenje u svog Tvorca. Ta vera je opravdala Avrama na Božjem sudu.
Reč Avraham na jevrejskom znači "Otac Naroda", a Otac svih naroda je Bog.
Bog je odlučio da prinese sina – utelovljenog Isusa Hrista, na žrtvu za otkup greha ljudi.
Ovaj događaj predstavlja proročanstvo o tome kako Bog želi da spase ljude. Avramov sin Isak je u stvari predslika Isusa Hrista.
Mesto žrtvovanja je brdo Morija u zemlji Morija. Na jevrejskom reč Morija znači "izabran od Večnog", "viđen od Večnog (Boga)".
Na ovom istom mestu, po Božjem proviđenju, Jakov je imao viziju nebeskih lestvi po kojima su se anđeli peli i silazili.
Baš to isto mesto Bog je pokazao Davidu da je mesto na kojem želi da Solomun napravi hram (2.Dnevnika 3.1).
Na tom istom mestu posle 3 dana izvršavanja presude zaustavio anđeo (2.Samuilova 24.16 Velika Borba 14).
Kao neposredno ispunjenje ovog proročanstva o Mesiji koji će platiti otkup za grehe ljudi, na tom istom mestu, na brdu gde je nekada bio Solomunov hram, razapet je Božji sin Isus Hristos.
Avram i Isak su istorijska predslika raspeća, proročanstvo da će Bog dopustiti da Božji Sin zaista umre da bi Bog imao zakonsko pravo da spase ljude.
Reč Isak na jevrejskom znači podsmeh. Dok je bio na krstu, Hristu su se rugali iako je On bio na krstu da bi nas spasao.
Rugali su mu se i što je Boga nazivao svojim Ocem, kao što se Isaku rugao njegov polubrat Ismael.
Isakovo rođenje bilo je čudo jer je njegov otac Avram imao 100 godina, a majka mu je bila toliko stara da fiziološki nije mogla da ima decu.
Isto tako je i Isusovo rođenje bilo čudo, jer je Isusova majka Marija bila devica.
Pogledajmo ostale detalje ovog Biblijskog događaja koji predstavlja proročanstvo.
Avram je poveo 2 momka sa sobom, kao što je dva razbojnika bilo na krstu pored Hrista.
Poveli su magarca, a Isus je na magarcu ušao u Jerusalim.
Tri dana su putovali do brda pa su dva momka ostala, a otac i sin su nastavili sami, kao što su sami Otac i Sin sami ostvarili plan da spasu ljude.
Sam Isak je nosio drva za žrtvu kao što je Isus poneo krst.
Avram je podigao nož, ali Isak nije umro od noža. Kao što je Otac okrenuo glavu od Isusa na kome su počivali naši gresi, tako je Avram trebalo da se okrene od svog sina.
Isus je umro od bola zbog razdvojenosti od Oca, a ne od koplja, kao što ni Isak nije umro od noža.
Isak se nije opirao da bude prinešen na žrtvu, kao što se Isus svesno predao da ga uhapse, nije se branio na sudu, i nije učinio čudo na Golgoti da bi izbegao smrt na krstu.
Bog se postarao za jagnje sebi na žrtvu kao što je obećao, a Avram je to prorekao rečima: “Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu.”
Ovan kojeg je Avram tada žrtvovao zapleo se u trnje, što simboliše takođe Hrista koji je imao krunu od trnja na Golgoti.
Predslika se potpuno ispunila kada se Isak oženio u 40-oj godini devicom Rebekom. Devica je simbol Božje crkve.
Reč Rebeka na jevrejskom jeziku znači "ovca", a Isus je rekao da je On dobri pastir koji čuva svoje stado.
“A mi narod tvoj i ovce paše tvoje doveka ćemo tebe slaviti” Psalam 79.13).
Iako Avram nije rečima izrekao nijedno proročanstvo, događaji iz Avramovog života su proročanstva koja opisuju veoma značajne događaje iz Božjeg plana da spase ljude.
Prorok Jona kao predslika Isusa Hrista
Zamisli da živiš u starozavetno vreme, pred prvi Hristov dolazak.
Zamisli da nisi pročitao ni jednu knjigu Novog Zaveta.
Čitao si knjigu proroka Jone, ali u njoj nisi našao ni jedno proročanstvo, osim da je
Bog prorekao Ninevljanima da će ih za 40 dana uništiti ako se njeni stanovnici ne pokaju.
Međutim, onda sretneš osobu koja ti kaže: "Kao što je Jona bio u kitovom trbuhu 3 dana i 3 noći, to je proročanstvo da ću ja biti u grobu 3 dana i 3 noći (Matej 12.40)."
Drugim rečima, On kaže da je događaj iz života proroka Jone u stvari proročanstvo za smrt i vaskrsenje Mesije. Da li bi mu verovao?
Kada ljudi ne bi poznavali Novi Zavet, malo njih bi danas poverovalo Isusu Hristu da događaj iz života proroka Jone predstavlja proročanstvo za Mesiju.
Većina sveštenika, teologa, i poznavaoca Starog Zaveta onog vremena, negiralo je ovo Isusovo tumačenje.
Smatrali su da Jona nije imao nameru da piše proročanstvo, da je to tumačenje van konteksta, da nije po pravilima koje oni uče na teološkom fakultetu i da je to samo običan događaj iz života Jone.
Isus nema nikakvu diploma iz teologije, a oni imaju doktorate ili su profesori.
“Tada im odgovoriše fariseji: zar se i vi prevariste? Verova li ga ko od knezova ili od fariseja? Nego narod ovaj, koji ne zna zakona...” Jovan 7.47-49
Međutim, Bog je govorio kroz laika koji nije obrazovan u njihovoj školi, a teolozi su pogrešili.
“I divljahu se Jevreji govoreći: kako ovaj zna knjige a nije se učio?” Jovan 7:15 Neki od njih nisu ni smeli da kažu da Isus ispravno tumači Bibliju, jer je većina verovala u ljudsko, tradicionalno tumačenje koje nije ispravno, pa su se bojali da će biti izbačeni iz sinagoge ako javno prihvate Hrista.
Suština naših izbora u životu mogla bi da se sumira jednim pitanjem: da li imam poverenje u Boga ili u sveštenike, ili profesore teologije, ili u ateiste, ili u sebe?
Svako od nas pre ili kasnije doći će pred iskušenje da napravi kompromis i ostane uz većinu, ili da ostane na Božjoj strani i bude odbačen od većine.
Jedini autoritet koji stvarno zna kako da ispravno tumačimo Sveto Pismo je Bog koji je i nadahnuo pisanje Biblije.
Ma kako da su obrazovani i inteligentni, ljudi bez Božjeg Duha ne mogu da ispravno razumeju Sveto Pismo.
Dakle, kome biste verovali? Zar stolarev sin bolje tumači Bibliju od doktora teologije? Šta mislite, kome bi Bog pre otkrio istinu, krotkom čoveku skromnog izgleda, ili ponosnom, uglednom, naučniku koji religiju predaje na fakultetu?
Čisto i smerno srce je sigurno dragocenije Bogu od ljudskog ponosa. Ali u ljudskim očima često je drugačije.
A onda stolarev sin kaže da jedini znak koji će im Bog dati da je On pravi Mesija, to što je Jona izašao živ iz velike ribe, što je značilo da Isus tvrdi da će vaskrsnuti iz groba posle 3 dana. Ovo izgleda teško za poverovati, ali u samom tekstu proroka Jone postoje skrivene aluzije na vaskrsenje. Jona je svoj boravak u kitu ovako opisao:
"3Iz utrobe grobne povikah, i Ti ču glas moj (Jona je inspirisan Božjim Duhom uporedio trbuh kita sa grobom! To je bila očigledna paralela o kojoj Isus govori)...
Jona dalje kaže: 5I rekoh: -Odbačen sam ispred očiju tvojih (isto tako je Isus bio odbačen jer je nosio naše grehe i stradao umesto grešnika koji se kaju), ali ću još gledati svetu crkvu tvoju (ovde je prorečeno da će Mesija da vaskrsne. Iako je bio u grobu, ponovo će gledati Božju crkvu)...
7Ali Ti izvadi život moj iz jame Gospode Bože moj (Dakle, Bog će vaskrsnuti Mesiju iz jame, to jest iz groba).
8Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda... (nestajanje duše je još jedna aluzija na smrt Mesije, a zatim prorok kaže svoje najbitnije tvrđenje:)
10spasenje je u Gospoda (na jevrejskom jeziku reč "Jehošua" ili Isus na Grčkom znači Gospod spasava, ili Spasenje je u Gospoda!
Dakle, Jona je ovde bukvalno napisao Isusovo ime - Ješua Jahve - יהוה ישׁוּעה.
Jona je do detalja tačno prorekao sve, pa čak i da će se Mesija zvati Jehošua - Isus)." Jona 2.3,5,7,8,10
Podudarnosti između događaja iz Joninog života i Hristovih patnji sigurno nisu slučajne. Iz današnjeg ugla, prosto je neverovatno da obrazovani teolozi u ovome nisu videli proročanstvo, a da su neuki ribari, carinici, pastiri i ratari razumeli Sveto Pismo na ispravan način.
Neki ljudi smatraju uvredom za svoju inteligenciju da neuki ljudi tumače Bibliju bolje od njih. Međutim,
Bog od nas NE traži da mu dokažemo koliko smo inteligentni, nego da dopustimo da nas On koji sve zna nauči šta istina stvarno jeste.
Važno je naglasiti da je Isus očekivao od ljudi da ovako razumeju Joninu knjigu, i da je rekao da će oni koji ne tumače Bibliju na ovaj način odbaciti Spasitelja i spasenje.
Dakle, ne radi se o nekoj manje važnoj doktrini, nego o pokazanom nepoverenju u Boga, čime se krši prva Božja zapovest.
Umesto da veruju Bogu, ljudi veruju nekom drugom i postave ga na mesto na kojem jedino Bog može da bude.
Pogledajmo druge paralele između Jone i Isusa. Jonu bacaju u more da grešnici sa broda ne bi stradali.
Trebalo je da Jona strada da bi ljudi na brodu ostali u životu – isto to je učinio i IH – On je došao da strada, da bi ljudi imali večni život.
Jona 1.12 “uzmite me i bacite me u more, i more će vam utoliti” Jona je morao da bude žrtvovan da bi ljudi ostali u životu.
Jona kaže: Ako hoćete da preživite, bacite me u more. Zapazite da Jona nije sam skočio u more, nego je trebalo da ga ljudi bace u more.
Da bi Bog spasao ljude, nad Isusom je izvršena presuda koju nije On zaslužio nego mi, da bi mi ostali u životu kao i ovi grešni mornari koji su se molili Bogu da ih izbavi.
Jona je bio žrtvovan umesto mornara, kao što je i IH bio žrtva za naše grehe.
Ako se pitate kako Jona koji je bežao od Boga može da bude predslika Isusa Hrista, setite se da je Isus u Getsimaniji preuzeo na sebe grehe čovečanstva, da je za naše greh otišao na krst i da je Otac u tom trenutku okrenuo svoje lice od Njega.
Jona koji beži od Boga ukazuje na Hrista koji nosi naše grehe, od koga Otac okreće glavu, i u oba slučaja sledeći događaj vezan je za 3 dana i 3 noći.
Jona je govorio da će uništenje doći posle 40 dana ako se ne pokaju. Ninevljani su se pokajali i Bog im je oprostio.
Kada je Isus započeo svoju misiju, njegova prva poruka bila je ista kao i Jonina poruka Ninivljanima: “Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.” Matej 4.17
Isus je rekao da će Ninivljani koji su se pokajali na prorokov poziv, suditi generaciji koja je odbacila Mesiju, jer iako ih je sam Isus pozvao da se pokaju, većina je ipak odbacila Božji poziv.
40 godina posle Hristovog poziva na pokajanje Jerusalim je bio uništen (jer se nije pokajao). Jona je bio znak toj generaciji, a Isus rekao da je veći od Jone jer je On znak celom svetu. Niniva se pokajala za 40 dana i Bog ju je poštedeo, a Jerusalim se nije pokajao ni posle 40 godina i bio je osuđen od strane Boga i uništen.
Pogledajmo još neke detalje dok je Jona bio na brodu, kada je oluja pretila da potopi brod.
Svi mornari su se molili, a Jona je spavao. Da li vas to podseća na Isusa koji je spavao za vreme oluje, dok su apostoli mislili da će svi poginuti?
Da li se ovo slučajno poklopilo, ili ima još sličnosti? Ako je to jedina sličnost, možda se radi o slučajnosti, a ako ima još sličnosti, to može da nam pokaže da su ova dva teksta paralelna i da Bog ima dublju poruku za pažljive čitaoce.
Koje pitanje su mornari postavili Joni? “Šta ti spavaš? Ustani, prizivaj Boga svojega, ne bi li nas se opomenuo Bog da ne poginemo.” Jona 1.6
Pogledajte sada šta apostoli pitaju Isusa koji je spavao za vreme oluje: “A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: Učitelju! zar ti ne mariš što ginemo?” Marko 4.38
I Jona i Isus spavaju, dok ljudima na brodu u oba slučaja preti smrtna opasnost od oluje, i u oba događaja ljudi ih bude, oluja je natprirodno utišana, to jest odjednom je stala.
Zatim, obojica pozivaju na pokajanje, i sud je izvršen posle 40 dana, odnosno 40 godina.
Ovaj događaj kada je Isus natprirodno utišao oluju prorečen je na još jednom mestu u Starom Zavetu.
Psalam 107.23-30 je vrlo precizno proročanstvo za oluju na Galilejskom jezeru koju su preživeli apostoli zahvaljujući Hristovoj intervenciji.
Da uporedimo sada ova dva teksta:
Paralele Psalam 107.23-30 sa Matej 8.23-28
Koji plove po moru na korabljama (brod), I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
i rade na velikim vodama, I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; a on spavaše.
Duša se njihova u nevolji razliva. 27Posrću i ljuljaju se kao pijani,
sve mudrosti njihove nestaje. 28Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj,
I prikučivši se učenici njegovi, probudiše ga govoreći: -Gospode, izbavi nas, izgibosmo.
25Kaže (Gospod), i diže se silan vetar, i ustaju vali na njemu.
26Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana.
... i izvede ih iz nevolje njihove.
29ON OBRAĆA VETAR U TIŠINU i vali njihovi umuknu. I reče im (Isus): -Zašto ste strašljivi maloverni?
Tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i postade tišina velika.
30Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele."
24oni su videli dela Gospodnja i čudesa njegova u dubini. A ljudi se čudiše govoreći: -Ko je ovaj da ga slušaju i vetrovi i more?
Pokušajte da zamislite apostole koji su znali ovaj psalam I gledali kako se ovo proročanstvo ispunjava pred njima. Toliko detalja se detaljno poklopilo u oba događaja.
Ovde se ne radi o svakodnevnim događajima koji su se poklopili, nego se radi o dva čuda koja imaju istovetne detalje.
Ljudi na moru se mole Bogu da ih spase od oluje, i Bog je preokrenuo vetar u tišinu, umirio je talase i svi su se radovali što im je život spasen.
Neko bi rekao da je psalmista samo poetski opisao svoje nevolje. Međutim, Isus je pokazao da je ovaj psalam u stvari proročanstvo koje je On detaljno ispunio.
Isusova logika tumačenja proročanstava ljudima je veoma neobična. Ljudi često zaboravljaju da Bog zna sve, da Bog ne greši i ništa ne govori slučajno.
Ako je Bog nešto nadahnuo, to ima dublje značenje od onog koje se vidi na površini. Čovek je često nesvestan svoje ograničenosti i neznanja, a zamišlja da zna mnogo više od drugih, onda on stavi sebe kao merilo istinitosti na mesto sveznajućeg Boga.
Mi zaboravljamo da je Sveti Duh inspirisao Bibliju, i da ljudska, nesavršena logika nije dovoljna da se shvati cela poruka Božjeg sveznajućeg uma.
Jedan profesor teologije i hermenautike rekao mi je da je Isus kršio sva pravila tumačenja Biblije koja su ljudi uspostavili, a koja teolozi i danas još uvek prihvataju.
Ovo je bio šok za mene, jer to znači da današnji teolozi ne bi prihvatili Hristova tumačenja Biblije da su ih čuli u Hristovo vreme, jer bi ih ljudska pravila tumačenja sprečila da Bibliju shvate ispravno.
Oni kažu da je Hristovo tumačenje izuzetak od pravila, i da jedino Isus ima pravo da tako tumači, a mi nemamo.
Druga mogućnost bila bi da je Isus tako tumačio Bibliju jer je želeo da je i mi tako tumačimo. Isus je svojim tumačenjem Biblije pokazao šta očekuje od nas da vidimo u Biblijskom tekstu.
Čak je rekao farisejima da im neće dati nikakav drugi znak ako u događajima vezanim za proroka Jonu ne prepoznaju proročanstva o Mesiji.
U slučaju fariseja, pogrešno tumačenje Svetog Pisma direktno je uticalo na njihovo odbacivanje Mesije, a samim tim i na njihovo spasenje.
PSALMI su PROROČANSTVA!
Ljudi obično ne očekuju da psalmi sadrže proročanstva.
Psalmi su opisi ličnog duševnog stanja, radosti ili nevolje koju proživljava pisac. Na primer, David opisuje svoje nevolje kada ga progoni sin Avesalom (Psalam 3) ili Saul (Psalam 18). Mnogi teolozi i danas tvrde da ako pisac Biblije nije imao nameru da piše proročanstvo, onda taj tekst ne može da bude proročanstvo.
Tako bi Davidove nevolje sa Saulom bile samo događaji iz njegovog života. Ako bismo pokušali da u Davidovim nevoljama vidimo neko proročanstvo, ovi teolozi smatraju da bi time piscu teksta nametnuli ideje koje on nije imao nameru da nam saopšti. Međutim, ako je pisac bio nadahnut Svetim Duhom, čak i ako ni sam nije razumeo dubinu teksta koji je pisao, Sveti Duh je mogao da tekstu da višestruko značenje.
Tako Psalmi pored Davidovih nevolja proriču nevolje Božjeg naroda pred drugi Hristov dolazak.
Psalam 18 je vrlo sličan događajima iz Otkrivenja u kojima je opisan drugi Hristov dolazak. David opisuje kako bezbožnici progone Božji narod, a Bog čuje njihov vapaj i reaguje:
"6bOn ču iz dvora svojega glas moj... 7zatrese se i pokoleba Zemlja...
8podiže se dim od gneva njegova, iz usta njegovih oganj koji proždire...
9savi nebesa i siđe, mrak (jev: tamni oblak) beše pod nogama njegovim, 10sede na heruvima i podiže se...
12od sevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. 13Zagrme na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj. Ps.18.6-13
Ovo se nikad nije dogodilo u Davidovom životu. Kada je David bio progonjen, Bog nikada nije zatresao celu planetu tako da se pokolebala, nije pustio vatru koja proždire, nije savio nebesa, i nije sišao na oblaku, uz padanje grada i užarenog uglja, i uz Božji glas.
Psalmista je opisao ista proročanstva koja postoje u Otkrivenju (Otk 1.7 ide na oblaku;
6.14 nebo se izmače kao knjiga kad se savije;
6.12 zatrese se zemlja vrlo;
11.19 i biše sevanja munja, i glasovi i gromovi, i tresenje zemlje i grad veliki; 16.18-21)
I čuje se Božji glas (1.10, 15; 10.4; 12.10; 14.2; 16.1, 17). Sve ove sličnosti između Psalma i proročanstava iz Otkrivenja ukazuju da i psalmi sadrže proročanstva.
Psalam 22 takođe slikovito opisuju nevolje pisca psalma, ali u sto vreme proriče Hristovo stradanje na krstu radi našeg spasenja.
Rečenicu "Bože, Bože moj, zašto si me ostavio..." Isus je izgovorio na krstu (Matej 27.46) da bi pozvao ljude da čitajući Psalam 22 razmisle zašto ga je Bog u tom trenutku ostavio.
Uzeo je na sebe grehe svih ljudi, i Otac je zbog greha koji su bili na Isusu okrenuo svoje lice od Njega.
Kao da Isus kaže: "Zar da ovako ljudi reaguju iako sve činim da ih spasim? Ljudi, zapitajte se zašto me je Bog ostavio."
Trebalo je da prisutni vide šta je Hristos sve podneo, a naročito razdvajanje od Oca, da bi nas spasao. Ostavio ga je jer su naši gresi bili na Hristu, i On je umro umesto nas.
Isus se nije žalio da ga je Bog ostavio, nego je pozivao ljude da prepoznaju da je Otac okrenuo lice od Njega radi naših greha koje je On uzeo na sebe.
Hristos je dakle primenio Psalam 22 na Golgotu, I time nas pozvao da pročitamo I ostala proročanstva iz ovog Psalma.
"7Koji me vide svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom 8i govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože... (ovo se ispunilo u Matej 27.39)
16Probodoše ruke moje i noge moje (ispunjeno u Jovan 20.25)...
18Dele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju žreb (ispunjeno u Jovan.19.24)."
Jaki Vasanski volovi (Ps 22.12) koji su opkolili Hrista bili su vođe naroda koje su otpale od Boga.
Tu je bio i lav koji riče i želi da proždere svoj ulov (Ps 22.13), za koga apostol Petar kaže da je Sotona (1Pet 5.8).
Dakle, Isus je Psalme tumačio kao proročanstva, iako su psalmi opisi duhovnih razmišljanja pobožnih ljudi.
Isus je takođe primenio na sebe Psalam 31.5 kada je bio na krstu: "U tvoje ruke predajem duh svoj." (Luka 23.46)
David nije bukvalno umirao, nego je u prenesenom smislu opisivao svoje probleme, ali je Isus rekao da je Davidov psalam u stvari proročanstvo za Njega.
David je ovde pokazao svoje poverenje u Boga, da i kad umre, njegov život je siguran u Božjoj ruci.
Pod premudrom inspiracijom od strane Božjeg Duha, Davidov tekst je postao Mesijansko proročanstvo.
Psalam 2 je takođe proročanstvo o Mesiji. Reč Mesija ili Hristos na našem jeziku znači Pomazanik.
"2Ustaju carevi zemaljski i knezovi se skupljaju na Gospoda i na POMAZANIKA njegova... 6Ja sam POMAZAO cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.
7Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni: -Ti si sin moj, ja te sad rodih
(Prema tekstu iz Dela Apostolskih 13.33 Otac je Isusa rodio tako što ga je vaskrsao).
12Poštujte sina da se ne razgnevi, i vi ne izginete na putu svome, jer će se gnev njegov brzo razgoreti."
Dakle, i ovde opet Davidov život predstavlja predsliku
Hristovog pomazanja, stradanja, vaskrsenja i dana kad će Bog suditi svim ljudima.
I Psalam 45.7 govori o pomazaniku, Mesiji, to jest Hristu: "Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje." Ovim rečima je David prorekao Hristovo pomazanje za cara.
Isus je pomazan tri puta: prilikom krštenja pomazan je za službu, pred hapšenje pomazan je za ukop, to jest za smrt;
I na kraju će biti pomazan da bude car koji će večno vladati svemirom.
I Psalam 110.1-4 predstavlja proročanstvo: "Reče Gospod Gospodu mojemu: -Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim... Ti si sveštenik doveka po redu Melhisedekovom."
Ovde Bog govori Sinu. Ovo proročanstvo Hristos je ispunio posle vaznesenja. Seo je s desne strane Ocu, dok ne budu pobeđeni njegovi neprijatelji.
Ovde je Isus opisan kako vrši prvosvešteničku službu, pa psalmista kaže da je On sveštenik po Melhisedeku, a ne kao Aronov potomak.
Ime sveštenika Melhisedeka znači Car Pravde. Carovao je u Jerusalimu (jevr. grad Osnovan Mirom). Bio je u isto vreme car i sveštenik, dakle upravo ono što Hristos jeste, pravedan car i prvosveštenik, naš posrednik na nebeskom sudu.
Melhisedek je pred Avrama izneo hleb i vino, što su simboli Hristovog tela i krvi. (1.Mojsijeva 14.18)
Apostol Pavle kaže za Melhisedeka da je: "Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajući ni početka danima, ni svršetka životu, a ispoređen sa sinom Božjim, i ostaje sveštenik doveka. Jevrejima 7.3
Psalmista ukazuje na to da Hristos nema početak, i da je On pravi sveštenik i car.
Dakle, videli smo kako su se mnogi istorijski događaji iz Starog Zaveta ispunili u Isusovom životu.
Isus je postavio princip tumačenja Biblije, prema kome Biblijski događaji mogu da predstavljaju proročanstva.
Mnoga od ovih proročanstava već su ispunjena, pa predstavljaju dokaz da je Biblija zaista knjiga koju je Bog inspirisao.
Ove Biblijske tekstove mi kao ljudi vođeni svojim umom, nikad ne bismo protumačili kao proročanstva.
Međutim, Bog nam je otkrio budućnost, događaje koji se dešavaju pred našim očima. Isus nam je rekao:
“Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.” Matej 5:18
Zaključak
Šta možemo da zaključimo iz svega ovoga? Proročanstva su Božji planovi, ono što Bog planira da uradi u budućnosti.
Proroci su u Bibliji neka proročanstva otvoreno izrekli ili zapisali. Međutim neka proročanstva prikazana su kao događaji koji simbolišu delove Božjeg plana da spase ljude.
Događaji se neće odigrati onako kako mi mislimo da će se dogoditi, nego onako kako je Bog to opisao u Bibliji, to jest, kako je Bog u svom predznanju rekao da će biti.
Sve ove primere pažljivi čitaoci Biblije mogli su da vide pod vođstvom Svetog Duha i pre nego što su se dogodili. Onima koji su iskreno tražili, Bog je otkrio istinu.
I mi danas treba da vidimo ono što je napisano za naše i za buduće vreme, što Bog želi da nam otkrije preko Biblije.
Ako sledimo principe tumačenja Biblije koje nam je Bog otkrio u Svetom Pismu, naš duhovni život biće utvrđen istinom i poverenjem u Stvoritelja.
Naravno, potreban je veliki oprez da ne bi tumačili Bibliju proizvoljno. Biblija tumači samu sebe. Molite se Bogu u krotkosti da vam otkrije istinu.
"Tražite u knjizi Gospodnjoj i čitajte. Ništa od ovog neće izostati, i nijedno neće biti bez drugoga, jer što kažem On je zapovedio i Duh će njegov sabrati." Isaija 34.16
Ovo je kraj prvog dela. Pogledajte nastavke:
”Isus Hristos u proročanstvima Starog Zaveta”
Mojsije, David i Jov kao predslike Isusa Hrista
43 paralele između Josifa i Isusa Hrista
Ne verujte ljudima, verujte samo Bogu.