Raspeće
(Mt 27.32-56; Mk 15.20-40; Lk 23.26-49; Jn 19.17-37)
I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega skerletnu kabanicu, i obukoše Ga u Njegove haljine i izvedoše Ga da Ga razapnu.
I kad Ga povedoše, izlazeći uhvatiše nekog čoveka iz Kirine po imenu Simona, oca Aleksandrovog i Rufovog, koji iđaše iz polja i nateraše ga da Mu ponese krst, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.
A za Njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za Njim. A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri jerusalimske! Ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za decom svojom. Jer gle, idu dani u koje će se reći: Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas. Jer kad se ovako radi od sirovog drveta, šta će biti od suvog?
Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s Njim.
I noseći krst svoj iziđe na mesto koje se zove Kosturnica a jevrejski Golgota. I došavši na mesto koje se zove Golgota, to jest kosturnica, dadoše Mu da pije sirće pomešano sa žuči, vino sa smirnom, i okusivši ne hte da pije, ne uze.
Onde razapeše Njega i zločince, drugu dvojicu, dva hajduka, jednog s desne strane a drugog s leve strane Njemu, a Isusa u sredi. I izvrši se pismo koje govori: i metnuše Ga među zločince.
A Isus govoraše: Oče! Oprosti im; jer ne znadu šta čine.
A kad razapeše Isusa, vojnici uzeše Njegove haljine i načiniše četiri dela, svakom vojniku po deo, i razdeliše haljine Njegove bacivši kocke za njih ko će šta uzeti; i dolamu; a dolama ne beše šivena nego izatkana sva s vrha do dna. Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacamo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: Razdeliše haljine moje među sobom, a za dolamu moju baciše kocke. Vojnici, dakle, tako učiniše.
I seđahu onde te Ga čuvahu. A beše sat treći kad Ga razapeše.
Pilat, pak, napisa i natpis i metnu na krst; I metnuše Mu više glave natpis Njegove krivice napisan slovima grčkim i latinskim i jevrejskim, i beše napisano: Ovo je Isus Nazarećanin Car judejski. I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mesto beše blizu grada gde razapeše Isusa; i beše napisano jevrejski, grčki, latinski. A jevrejski glavari sveštenički govorahu Pilatu: Ne piši: Car judejski, nego da sam reče: Ja sam car judejski. Pilat odgovori: Šta pisah pisah.
I narod stajaše te gledaše, a koji prolažahu huljahu na Nj mašući glavama svojim i govoreći: Aha! Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božji, siđi s krsta.
A tako i glavari sveštenički s književnicima i starešinama podsmevajući se govorahu jedan drugom: Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je Hristos, car Izrailjev, neka siđe sad s krsta da vidimo, pa ćemo mu verovati. On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po volji, jer govoraše: Ja sam sin Božji.
A i knezovi s njima rugahu Mu se govoreći: Drugima pomože, neka pomogne i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božji.
A i vojnici Mu se rugahu, i pristupahu k Njemu i davahu Mu ocat, i govorahu: Ako si ti car judejski pomozi sam sebi.
Tako isto i oni hajduci što behu razapeti s Njim rugahu Mu se.
A stajahu kod krsta Isusovog mati Njegova, i sestra matere Njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. A Isus videvši mater i učenika koga ljubljaše gde stoji reče materi svojoj: Ženo! Eto ti sina! Potom reče učeniku: Eto ti matere! I od onog časa uze je učenik k sebi.
A jedan od obešenih zločinaca huljaše na Njega govoreći: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
A drugi odgovarajući ćutkaše ga i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako? I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojim delima kao što smo zaslužili; ali On nikakvo zlo nije učinio.
I reče Isusu: Opomeni me se, Gospode, kad dođeš u carstvo svoje.
I reče mu Isus: Zaista ti kažem danas, bićeš sa mnom u raju.
A od šestog sata bi tama po svoj zemlji do sata devetog. I pomrča sunce.
A u devetom satu (oko devetog sata) povika Isus iza glasa govoreći: Ili! Ili! Eloi! Eloi! Lama savahtani? To jest koje znači: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? A neki od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.
Potom, znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo reče: Žedan sam. Onde stajaše sud pun octa; I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku i prinesoše k ustima Njegovim, te Ga pojaše govoreći: Stanite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine. A ostali govorahu: Stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomogne. A kad primi Isus ocat reče: Svrši se.
I opet povikavši Isus iza glasa reče: Oče! U ruke Tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo i priklonivši glavu predade duh, i izdahnu.
I gle, zavesa crkvena razdre se napola na dvoje od gornjeg kraja do donjeg, s vrha do na dno; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tela svetih koji su pomrli; I izašavši iz grobova, po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
A kad vide kapetan koji stajaše prema Njemu da s takvom vikom izdahnu, reče: Zaista čovek ovaj Sin Božji beše. I koji s njim čuvahu Isusa videvši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj beše Sin Božji. (Kapetan) stade hvaliti Boga govoreći: Zaista ovaj čovek beše pravednik. I sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje. A svi Njegovi znanci onde behu i stajahu i gledahu izdaleka, i mnoge žene koje behu išle za Isusom i kad beše u Galileji i služile Mu, gledahu ovo izdaleka. Među kojima beše Marija Magdalina i Marija mati Jakova malog i mati Josijina i mati sinova Zevedejevih, i Solomija; i druge mnoge koje behu došle s Njim u Jerusalim.
A budući da beše petak, pa da ne bi tela ostala na krstu u subotu (jer beše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju noge, pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvom dakle prebiše noge, i drugom raspetome s Njim. A došavši na Isusa, kad Ga videše da je već umro, ne prebiše Mu noge; Nego jedan od vojnika probode Mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.
I onaj što vide posvedoči, i svedočanstvo je Njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi verujete. Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: Kost Njegova da se ne prelomi. I opet drugo pismo govori: Pogledaće Onog koga probodoše
(Mt 27.32-56; Mk 15.20-40; Lk 23.26-49; Jn 19.17-37)
I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega skerletnu kabanicu, i obukoše Ga u Njegove haljine i izvedoše Ga da Ga razapnu.
I kad Ga povedoše, izlazeći uhvatiše nekog čoveka iz Kirine po imenu Simona, oca Aleksandrovog i Rufovog, koji iđaše iz polja i nateraše ga da Mu ponese krst, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.
A za Njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za Njim. A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri jerusalimske! Ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za decom svojom. Jer gle, idu dani u koje će se reći: Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas. Jer kad se ovako radi od sirovog drveta, šta će biti od suvog?
Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s Njim.
I noseći krst svoj iziđe na mesto koje se zove Kosturnica a jevrejski Golgota. I došavši na mesto koje se zove Golgota, to jest kosturnica, dadoše Mu da pije sirće pomešano sa žuči, vino sa smirnom, i okusivši ne hte da pije, ne uze.
Onde razapeše Njega i zločince, drugu dvojicu, dva hajduka, jednog s desne strane a drugog s leve strane Njemu, a Isusa u sredi. I izvrši se pismo koje govori: i metnuše Ga među zločince.
A Isus govoraše: Oče! Oprosti im; jer ne znadu šta čine.
A kad razapeše Isusa, vojnici uzeše Njegove haljine i načiniše četiri dela, svakom vojniku po deo, i razdeliše haljine Njegove bacivši kocke za njih ko će šta uzeti; i dolamu; a dolama ne beše šivena nego izatkana sva s vrha do dna. Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacamo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: Razdeliše haljine moje među sobom, a za dolamu moju baciše kocke. Vojnici, dakle, tako učiniše.
I seđahu onde te Ga čuvahu. A beše sat treći kad Ga razapeše.
Pilat, pak, napisa i natpis i metnu na krst; I metnuše Mu više glave natpis Njegove krivice napisan slovima grčkim i latinskim i jevrejskim, i beše napisano: Ovo je Isus Nazarećanin Car judejski. I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mesto beše blizu grada gde razapeše Isusa; i beše napisano jevrejski, grčki, latinski. A jevrejski glavari sveštenički govorahu Pilatu: Ne piši: Car judejski, nego da sam reče: Ja sam car judejski. Pilat odgovori: Šta pisah pisah.
I narod stajaše te gledaše, a koji prolažahu huljahu na Nj mašući glavama svojim i govoreći: Aha! Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božji, siđi s krsta.
A tako i glavari sveštenički s književnicima i starešinama podsmevajući se govorahu jedan drugom: Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je Hristos, car Izrailjev, neka siđe sad s krsta da vidimo, pa ćemo mu verovati. On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po volji, jer govoraše: Ja sam sin Božji.
A i knezovi s njima rugahu Mu se govoreći: Drugima pomože, neka pomogne i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božji.
A i vojnici Mu se rugahu, i pristupahu k Njemu i davahu Mu ocat, i govorahu: Ako si ti car judejski pomozi sam sebi.
Tako isto i oni hajduci što behu razapeti s Njim rugahu Mu se.
A stajahu kod krsta Isusovog mati Njegova, i sestra matere Njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. A Isus videvši mater i učenika koga ljubljaše gde stoji reče materi svojoj: Ženo! Eto ti sina! Potom reče učeniku: Eto ti matere! I od onog časa uze je učenik k sebi.
A jedan od obešenih zločinaca huljaše na Njega govoreći: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
A drugi odgovarajući ćutkaše ga i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako? I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojim delima kao što smo zaslužili; ali On nikakvo zlo nije učinio.
I reče Isusu: Opomeni me se, Gospode, kad dođeš u carstvo svoje.
I reče mu Isus: Zaista ti kažem danas, bićeš sa mnom u raju.
A od šestog sata bi tama po svoj zemlji do sata devetog. I pomrča sunce.
A u devetom satu (oko devetog sata) povika Isus iza glasa govoreći: Ili! Ili! Eloi! Eloi! Lama savahtani? To jest koje znači: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? A neki od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.
Potom, znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo reče: Žedan sam. Onde stajaše sud pun octa; I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku i prinesoše k ustima Njegovim, te Ga pojaše govoreći: Stanite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine. A ostali govorahu: Stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomogne. A kad primi Isus ocat reče: Svrši se.
I opet povikavši Isus iza glasa reče: Oče! U ruke Tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo i priklonivši glavu predade duh, i izdahnu.
I gle, zavesa crkvena razdre se napola na dvoje od gornjeg kraja do donjeg, s vrha do na dno; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tela svetih koji su pomrli; I izašavši iz grobova, po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
A kad vide kapetan koji stajaše prema Njemu da s takvom vikom izdahnu, reče: Zaista čovek ovaj Sin Božji beše. I koji s njim čuvahu Isusa videvši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj beše Sin Božji. (Kapetan) stade hvaliti Boga govoreći: Zaista ovaj čovek beše pravednik. I sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje. A svi Njegovi znanci onde behu i stajahu i gledahu izdaleka, i mnoge žene koje behu išle za Isusom i kad beše u Galileji i služile Mu, gledahu ovo izdaleka. Među kojima beše Marija Magdalina i Marija mati Jakova malog i mati Josijina i mati sinova Zevedejevih, i Solomija; i druge mnoge koje behu došle s Njim u Jerusalim.
A budući da beše petak, pa da ne bi tela ostala na krstu u subotu (jer beše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju noge, pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvom dakle prebiše noge, i drugom raspetome s Njim. A došavši na Isusa, kad Ga videše da je već umro, ne prebiše Mu noge; Nego jedan od vojnika probode Mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.
I onaj što vide posvedoči, i svedočanstvo je Njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi verujete. Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: Kost Njegova da se ne prelomi. I opet drugo pismo govori: Pogledaće Onog koga probodoše
MATEJ: 27.32 I izlazeći nađoše čoveka iz Kirine po imenu Simona i nateraše ga da Mu ponese krst. 27.33 I došavši na mesto koje se zove Golgota, to jest kosturnica, 27.34 Dadoše Mu da pije sirće pomešano sa žuči, i okusivši ne hte da pije. 27.35 A kad Ga razapeše, razdeliše haljine Njegove bacivši kocke; 27.36 I seđahu onde te Ga čuvahu. 27.37 I metnuše Mu više glave krivicu Njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski. 27.38 Tada raspeše s Njime dva hajduka, jednog s desne a jednog s leve strane. 27.39 A koji prolažahu huljahu na Nj mašući glavama svojim. 27.40 I govoreći: Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božji, siđi s krsta. 27.41 A tako i glavari sveštenički s književnicima i starešinama podsmevajući se govorahu: 27.42 Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga verovati. 27.43 On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po volji, jer govoraše: Ja sam sin Božji. 27.44 Tako isto i hajduci razapeti s Njim rugahu Mu se. 27.45 A od šestog sata bi tama po svoj zemlji do sata devetog. 27.46 A oko devetog sata povika Isus iza glasa govoreći: Ili! Ili! Lama savahtani? To jest: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? 27.47 A neki od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju. 27.48 I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te Ga pojaše. 27.49 A ostali govorahu: Stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomogne. 27.50 A Isus opet povika iza glasa i ispusti dušu. 27.51 I gle, zavesa crkvena razdre se nadvoje od gornjeg kraja do donjeg; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 27.52 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tela svetih koji su pomrli; 27.53 I izašavši iz grobova, po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 27.54 A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa videvši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj beše Sin Božji. 27.55 I onde behu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile Mu. 27.56 Među kojima beše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijina i mati sinova Zevedejevih. |
MARKO: 15.20 I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega skerletnu kabanicu, i obukoše Ga u Njegove haljine i izvedoše Ga da Ga razapnu. 15.21 I nateraše nekog Simona iz Kirine, oca Aleksandrovog i Rufovog, koji iđaše iz polja, da Mu ponese krst. 15.22 I dovedoše Ga na mesto Golgotu, koje će reći: Kosturnica. 15.23 I davahu Mu da pije vino sa smirnom, a On ne uze. 15.24 I kad Ga razapeše, razdeliše haljine Njegove bacajući kocke za njih ko će šta uzeti. 15.25 A beše sat treći kad Ga razapeše. 15.26 I beše natpis Njegove krivice napisan: Car judejski. 15.27 I s Njim raspeše dva hajduka, jednog s desne, a jednog s leve strane Njemu. 15.28 I izvrši se pismo koje govori: i metnuše Ga među zločince. 15.29 I koji prolažahu, huljahu na Nj mašući glavama svojim i govoreći: Aha! Ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš, 15.30 Pomozi sam sebi i siđi s krsta. 15.31 Tako i glavari sveštenički s književnicima rugahu se govoreći jedan drugom: Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. 15.32 Hristos car Izrailjev neka siđe sad s krsta da vidimo, pa ćemo mu verovati. I oni što behu s Njim razapeti rugahu Mu se. 15.33 A u šestom satu bi tama po svoj zemlji do sata devetog. 15.34 I u devetom satu povika Isus iz glasa govoreći: Eloi! Eloi! Lama savahtani? Koje znači: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? 15.35 I neko od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: Eno zove Iliju. 15.36 A jedan otrča te napuni sunđer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše Ga govoreći: Stanite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine. 15.37 A Isus povika iz glasa, i izdahnu. 15.38 I zavesa crkvena razdre se na dvoje s vrha do na dno. 15.39 A kad vide kapetan koji stajaše prema Njemu da s takvom vikom izdahnu, reče: Zaista čovek ovaj Sin Božji beše. 15.40 A behu i žene koje gledahu izdaleka, među kojima beše i Marija Magdalina i Marija Jakova malog i Josije mati, i Solomija, 15.40 Koje iđahu za Njim i kad beše u Galileji, i služahu Mu; i druge mnoge koje behu došle s Njim u Jerusalim. |
LUKA: 23.26 I kad Ga povedoše, uhvatiše nekog Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. 23.27 A za Njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za Njim. 23.28 A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri jerusalimske! Ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za decom svojom. 23.29 Jer gle, idu dani u koje će se reći: Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. 23.30 Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas. 23.31 Jer kad se ovako radi od sirovog drveta, šta će biti od suvog? 23.32 Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s Njim. 23.33 I kad dođoše na mesto koje se zvaše kosturnica, onde razapeše Njega i zločince, jednog s desne strane a drugog s leve. 23.34 A Isus govoraše: Oče! Oprosti im; jer ne znadu šta čine. A deleći Njegove haljine bacahu kocke. 23.35 I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu Mu se govoreći: Drugima pomože, neka pomogne i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božji. 23.36 A i vojnici Mu se rugahu, i pristupahu k Njemu i davahu Mu ocat, 23.37 I govorahu: Ako si ti car judejski pomozi sam sebi. 23.38 A beše nad Njim i natpis napisan slovima grčkim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski. 23.39 A jedan od obešenih zločinaca huljaše na Njega govoreći: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. 23.40 A drugi odgovarajući ćutkaše ga i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako? 23.41 I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojim delima kao što smo zaslužili; ali On nikakvo zlo nije učinio. 23.42 I reče Isusu: Opomeni me se, Gospode, kad dođeš u carstvo svoje. 23.43 I reče mu Isus: Zaista ti kažem danas, bićeš sa mnom u raju. 23.44 A beše oko šestog sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetog. 23.45 I pomrča sunce, i zaves crkveni razdre se napola. 23.46 I povikavši Isus iza glasa reče: Oče! U ruke Tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. 23.47 A kad vide kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: Zaista ovaj čovek beše pravednik. 23.48 I sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje. 23.49 A svi Njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje behu išle za Njim iz Galileje, i gledahu ovo. |
JOVAN: 19.17 I noseći krst svoj iziđe na mesto koje se zove Kosturnica a jevrejski Golgota. 19.18 Onde Ga razapeše, i s Njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredi. 19.19 Pilat, pak, napisa i natpis i metnu na krst; i beše napisano: Isus Nazarećanin, car judejski. 19.20 I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mesto beše blizu grada gde razapeše Isusa; i beše napisano jevrejski, grčki, latinski. 19.21 A jevrejski glavari sveštenički govorahu Pilatu: Ne piši: Car judejski, nego da sam reče: Ja sam car judejski. 19.22 Pilat odgovori: Šta pisah pisah. 19.23 A vojnici kad razapeše Isusa uzeše Njegove haljine i načiniše četiri dela, svakom vojniku po deo, i dolamu; a dolama ne beše šivena nego izatkana sva s vrha do dna. 19.24 Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacamo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: Razdeliše haljine moje među sobom, a za dolamu moju baciše kocke. Vojnici, dakle, tako učiniše. 19.25 A stajahu kod krsta Isusovog mati Njegova, i sestra matere Njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. 19.26 A Isus videvši mater i učenika koga ljubljaše gde stoji reče materi svojoj: Ženo! Eto ti sina! 19.27 Potom reče učeniku: Eto ti matere! I od onog časa uze je učenik k sebi. 19.28 Potom, znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo reče: Žedan sam. 19.29 Onde stajaše sud pun octa; i oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima Njegovim. 19.30 A kad primi Isus ocat reče: Svrši se. I priklonivši glavu predade duh. 19.31 A budući da beše petak, pa da ne bi tela ostala na krstu u subotu (jer beše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju noge, pa da ih skinu. 19.32 Onda dođoše vojnici, i prvom dakle prebiše noge, i drugom raspetome s Njim. 19.33 A došavši na Isusa, kad Ga videše da je već umro, ne prebiše Mu noge; 19.34 Nego jedan od vojnika probode Mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda. 19.35 I onaj što vide posvedoči, i svedočanstvo je Njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi verujete. 19.36 Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: Kost Njegova da se ne prelomi. 19.37 I opet drugo pismo govori: Pogledaće Onog koga probodoše. |