POL VOLK - ZDRAV ŽIVOT
1. POČNITE ISPOČETKA
Ako želite da napredujete, da budete bolja osoba, za to je potreban poseban um. Treba stalno učiti i rasti. Možda će vas nešto u ovom predavanju iznenaditi, ili se ne slažete sa tim, ali se ne ljutite. Volim vas i govorim vam ovo da vam pomognem. Razmišljajte o novim idejama, izađite iz kalupa da bi bili bolja osoba. Vi to možete ako hoćete.
Ovaj materijal je vrlo jednostavan, dobro dokumentovan novim medicinskim istraživanjima. Nemojte da učite samo za sebe, nego i za porodicu, i za ljude oko vas.
Početi ponovo je izazov. Biće mnogo poteškoća, ali tu je i veliki Bog. Zato budite otvorenog uma i srca, i odmah sprovedite ovo u život. Nemojte sve odjednom, nego ono za šta ste sada spremni. Kasnije dodajte novo.
Odrastao sam u Aljaski. Imam 11 meseci starijeg brata. Imao sam mnoge bolesti kao dete (izvađeno slepo crevo, upale krajnika). Sa 23 godine odlučio sam da nešto promenim i to je potpuno promenilo moj život. Imao sam loše navike (npr. jeo sam lošu hranu). Moj otac je bio poslastičar, pravio je najveće torte na svetu. Pravio je kolače za 5 predsednika SAD. Uvek smo imali mnogo slatkiša u kući. Bio sam rođen debeo. Svi moji rođaci su punački. Sa 23 godine uneo sam promene u moj život. Moj stariji brat nije uneo te promene i sada ima 150kg, (300 pounds), i jako pati zbog toga. Zdravlje mu je jako loše.
Takav sam mogao biti i ja, da nisam uneo ove promene u život. Ali ja sam odabrao promene, dakle da ne budem kao ostatak moje porodice. Moji roditelji, deda i baba, svi su imali visok pritisak i srčane bolesti. Ja sam jedini u porodici koji ne koristim lekove. Ne osećam se kao da imam 45 godina. Ako se brinete za svoje telo vaše telo će se brinuti za vas.
U početku se cela moja porodica smejala ovim promenama, kao što biste mogli i vi da se smejete tome. Ali posle 23 godine takvog života više se ne smeju nego slušaju, jer danas medicinski časopisi govore isto što sam ja govorio pre 20 godina, a tako sam govoriozato što sam imao dobre informacije iz Biblije.
Principi dobrog zdravlja i života postoje od pre više hiljada godina, ali su ljudi prestali da ih čitaju i slušaju. Mi moramo saznati o mašini u našem telu. Neki znaju da brinu o mašini u automobilu. A u mašini našeg tela provodimo 24 sata dnevno, 7 dana sedmično. Toj mašini je potrebna dobra nega. Moramo da vidimo kako ona radi. To je najveličanstveniji aparat na planeti. Ako mu date šansu on će dati izvanredne rezultate.
Kada sam uneo ove promene moja majka, medicinski radnik, bila je veoma nervozna. Moje ideje od pre 20 godina nisu joj se sviđale. Zato je insistirala da joj stalno šaljem rezultate moje krvne slike da bi bila sigurna da sam zdrav. Rezultati su uvek bili izvrsni, bolji od njenih. Sada mora da prihvati da sam vrlo zdrav.
Jednom sam testirao krv na 40 kategorija pre 10 godina. Sve je bilo dobro, osim krajnje malog jednog rezultata - nivoa uree u krvi. Moja krv je bila jako čista. Pitao sam se: zašto? Lekari su mislili da moji bubrezi preintenzivno rade, ali to je bilo zbog hrane koju sam jeo. Direktor bolnice koji je jeo istu hranu kao ja, imao je iste rezultate krvi.
Pogledaćemo osam prirodnih lekara koji mogu da vas drže u ravnoteži. Ako držimo tri ili četiri, izgubićemo ravnotežu. Potrebno je držati se svih osam lekara za novi početak.
1. N - UTRITION 1. ISHRANA
2. E- -XERCISE 2. VEŽBANJE
3. W- ATER 3. VODA
4. S- UNSHINE 4. SUNCE
5. T- EMPERANCE 5. UMERENOST
6. A- IR 6. VAZDUH
7. R- EST 7. ODMOR
8. T- RUST IN GOD 8. POVERENJE U BOGA
U Londonu na testovima ustanovili su da se izuzetno zdravo hranim. Testirali su me na u svetu poznatom Enton medicinskom centru. Čuli su za predavanja koja sam držao i testirali su me besplatno (pregled inače košta 150 funti) da bi proverili moje zdravlje. Stavili su mi elektrode i rekli da trčim na mašini. Svaka 3 minuta mašina je išla sve brže, i sve se više dizala prednja strana (trčao sam uzbrdo). Rezultat je bio: "Veoma izuzetan". Rekli su da tu kategoriju imaju samo olimpijske atlete i da izgleda nemoguće da sam ja to učinio. Rekli su mi da sam prestar i da ne treniram dovoljno (6-8 časova dnevno). Rekli su: "Šta god radite g.Volk, nastavite tako".
Ja želim da i vi tako radite. Pitajte i svog lekara o ovom. Ali, budite sigurni da on čita novu literaturu. Neki lekari se još drže udžbenika 60-tih i 70-tih godina. Potrebni su novi izveštaji. Nikad nije kasno da u svoj život unesemo promene. Samo svom telu moramo pružiti priliku.
VODA
Želeo bih da probate jednu jednostavnu stvar u toku samo dve sedmice. Da li pijete najmanje 1 litar vode dnevno? A 2 litra vode dnevno? Evo zadatka: u sledeće 2 sedmice trebate da pijete najmanje 2 litra vode dnevno." To je mnogo vode. Ako niste navikli počnite sa 1 - 1,5 litar vode. A posle 7 dana povećajte dok ne dođete do 2 litra. Morate biti sigurni da je ta voda čista. Možda će vam trebati filter. U Rusiji su ljudi posle 2 - 3 dana imali velike tegobe jer je njihova voda jako loša. Zato sam im rekao da prvo prokuvaju vodu, a onda je sipaju u staklene posude, izložiti je suncu, i pustiti da se par dana slegne. Onu na vrhu sipati, a odbaciti onu sa dna. Pili su samo 1 litar, i to im je pomoglo. I mi bi trebali da je prokuvamo ili da nabavimo filter.
Nemojte piti vodu u isto vreme kada jedete. Ljudi to često rade . I zato im je urin uvek žut. Mi želimo da urin bude bezbojan. Kada pijemo vodu za vreme jela, razređujemo želudačnu kiselinu i oslabljujemo je. Zato i varenje ne može biti dobro, i ne mogu se izvući hranjljivi sastojci iz hrane jer voda sve to ispire. Ne biste trebali piti ni kratko vreme pre jela. Treba sačekati 1-2 časa posle jela, da bi bilo vremena da se svari hrana voda ometa varenje, jer prva bude absorbovana (upijena), a kada jedemo želimo da se absorbuje prvo hrana.
Počnite: 2 litre vode 2 sedmice, i prestanak jedenja između obroka. Što se tiče temperature vode ujutro možete piti toplu vodu. Ona prolazi brzo kroz sistem za varenje i dobro će vas isprati. Urin je najtamniji ujutro, a treba da se izbistri do podne. Možete piti i hladnu vodu ali ne ledenu vodu i to iz više razloga. Ledena voda oštećuje dentin naših zuba. U želudcu je 37o C, a ledena voda 1-2o C, pa telo ne podnosi nešto tako hladno i troši energiju na zagrevanje vode koja je mogla bolje da se iskoristi. Zašto dodavati sebi teret ledenom vodom?
Probajte ovo 2 sedmice, vredno je truda, Jedna studentkinja iz Los Anđelosa činila je ovako mesec dana. Drugarica ju je pitala koji je taj divni novi puder koji je stavila. Odgovorila je da nema šminku, nego da pije 2 litra vode dnevno. Drugarica je rekla: - Kaži mi istinu, koliko para tražiš? Koja je marka pudera? Devojka je ponovila: -2 litre vode dnevno, zaista. Drugarica je bila uporna: -Samo nas dve ćemo znati i biti tako lepe. Kaži mi ime, koliko novca želiš? Izgledaš tako divno i prirodno. Devojka je opet ponovila: 2 litre vode dnevno. Drugarica je ljutito udarila nogama u pod: -Dobro, ne moraš da mi kažeš. Nije verovala da je tako jednostavno.
Vašem telu je potrebna ta voda i to mnogo vode. Probajte! Videćete kako ćete divno izgledati i kako ćete se osećati iznutra. Vaše telo će se oduševiti. Kada domaćica pere posuđe da li uzima malo vode da bi oprala posuđe? Ne, puno vode je potrebno. Jednom čašom vode dnevno teško je oprati celo telo. Potrebno vam je bar 2 litra dnevno, pun rezervoar za dobro funkcionisanje. Pijte vodu u toku celog dana. Neki pokušaju da ujutru popiju sve. Vaše telo stalno mora da se ispire, celog dana. Kafa, čaj, mleko i sok nisu isto što i voda, jer moraju da prođu proces varenja. Oni ne funkcionišu kao voda - voda ispira. Zato ih ne možemo uračunati u ona 2 l. samo vode.
Više vode treba piti kada je napolju vruće, ali 2 l. je sasvim dovoljno. U početku će izgledati kao da svaki čas treba ići u toalet, jer vam mehur nije navikao. Ali, mehur je mišić i može da se rastegne da bi zadržao vodu. I želudac može da se naduva. Ja obično ne pijem vodu posle 16 časova, jer ne volim da ustajem u toku noći kada spavam. Zato odlučite kada ćete prestati da pijete vodu. Neki ljudi mogu i pre spavanja da piju vodu, ja ne. Voda je divan izvor energije, vrlo jednostavna za upotrebu. To može biti vaš prvi korak za vaš novi početak. Ako imate posebno oboljenje, posavetujte se sa vašim lekarom (ako prati novu literaturu). On vam može reći da vam to neće naškoditi, nego će vam biti mnogo bolje.
Ako želite da nešto promenite u životu, to je dobar znak. Ja vas ne poznajem, ne znam vaše loše navike. Neke ćete otkriti, ali nemojte da vam bude neprijatno. Nisam ovde da bih nekoga osudio. Želim samo da vam kažem činjenice. Vi odlučite kada ste spremni za promenu. Nemojte dugo da čekate. Što duže čekate, lošije će biti vašem telu. Zato počnite da sprovodite ove informacije u život, ali ne sve odjednom. Meni je trebalo nekoliko godina da bih sve ovo uneo u svoj život. Danas su istraživanja pomogla da bolje razumemo ono što činimo.
Grickanje
Jedna od loših navika u ishrani je grickanje, jedenje između obroka. Šta se dešava u vašem telu kada jedete između obroka? Varenje počinje u ustima posebnim enzimima u pljuvački koji razgrađuju skrob. Oni ne funkcionišu dobro u želudcu već samo u ustima. Dok žvaćemo, hrana treba da ostane 30-60 sekundi u ustima pre no što se proguta, da se želudac ne bi pitao šta je s vama, da li ste izgubili zube. Morate koristiti mikser koji se nalazi u ustima.
Drugi stepen varenja je u želudcu. On je kao vodeni balon. Kada hrana počne da se razgrađuje, posebni mali mišići (sfinkteri) guraju hranu van želudca (kao kad muzete kravu). Varenje se nastavlja u tankom crevu. Ali, pre no što se želudac isprazni, mi malo gricnemo između obroka (umesto pauze od 5 sati, da bi se varenje završilo). Ako je pauza manja od 5 sati, mišići želudca imaju probleme. Ovi mišići se zaustavljaju, ne izbacuju staru hranu dak se nova prispela hrana ne svari u želudcu. Stara hrana čeka u želudcu, a tu je jako toplo, tamno i kiselo, hrana se gnječi. Kao kad ujutro zgnječite hranu na tanjiru, odete na posao, šta se uveče dogodilo sa hranom? Ona je trula. Šta se događa sa hranom dok čeka u želudcu? I ona truli, i tako kvari našu krv. Urađeni su mnogi testovi da bi se ovo potvrdilo. Sve medicinske sestre u jednoj bolnici su učestvovale. Jele su normalna 3 obroka, a između obroka su trebale da nešto gricnu. Posle 3 dana bile su testirane. Posebni optički sistem sa kamerom unešen je u sistem za varenje da bi se videlo šta je u želudcu. Kada su izvadili hranu iz želudca, našli su hranu staru 3 dana, u veoma lošem stanju. Kao kad bi otišli na đubrište i jeli hranu odande. To se događa kada jedemo između obroka. Hrana se kvari. Možda jedete zdravo voće i povrće, ali ako ih jedete između obroka pauzirajte 5 sati. Da bi se hrana razgradila potrebno je 2-3 sata, a želudcu je posle potreban odmor od 2 sata. Vaš želudac je mišić, a svi mišići tela moraju da se odmaraju (čak se i srce odmara između 2 otkucaja).
Ako vas zamolim da 1000 puta preskočite konopac za 2 sata - to je vrlo teško. Ali ako vas zamolim da 1000 puta preskočite konopac za 2 sedmice, to će vam uspeti, Zašto? Zato što ćete se odmarati. I vašem želudcu je potreban odmor između jela. I varenje je posao. Zato mišić želudca mora da se odmori. Zato odmarajte 5-7 sati između jela, ali ne manje od 5 sati. Ako je pauza manja od 5 sati želudac će oslabiti i neće dobro funkcionisati. Iz hrane treba izvući korisne sastojke. A 5 sati pauze pomoći će vam u tome.
Ako jedete kasno uveče, ostanite budni bar 3 sata pre spavanja. Ako ranije zaspete, nećete dobro spavati, i probudićete se umorni. Većina ljudi se ujutro bude umorni. Zašto? Ležite 8 sati, pa zašto ste onda umorni? Ništa niste radili. Ako se budite umorni, to je upozorenje da nešto nije u redu. Ako dobro postupate sa telom, budićete se sami bez problema, naglo, sami od sebe i odmorni za novi dan.
Ali, nama se ujutro još spava, protežemo se, odemo pred ogledalo, i ne sviđa nam se to što vidimo. Uštinemo se da proverimo da li još sanjamo. Zašto? Nešto nije u redu. Telo se nije odmorilo od jučerašnjeg lošeg postupanja s njim, i od prekjučerašnjeg, i mnoga pre. I posle svega, telo ne želi da ustane. Budilnik zvoni, morate na posao, a telo kaže: Ne! Ne mogu, pusti me na miru. Loše si postupao sa mnom, ne želim da ustanem. Ne želim da jedem, ne želim da pijem, želim samo da umrem. A sve zato što smo loše postupali s telom. Vi znate da je ovo istina. I ja sam se ranije budio takav. Jedan od 8 lekara nedostaje. Možda nemate pravu hranu ili dovoljno vode. Možda ne vežbate ili se ne odmarate dovoljno. Možda nedostaje nekoliko lekara. Potrebno je svih 8.
Da li želite da prestanete da jedete između obroka? Pokušajte, videćete kako ćete se osećati. Na vama je da donesete odluku koliko dobro želite da se osećate. Da li želite da ustajete umorni ili odmorni, spremni za novi dan? Bio sam gost na velikom venčanju. Posle probe za venčanje otišli smo na večeru u piceriju. Za mene su spremili nešto dobro i zdravo. Bilo je 22h, a ja ne jedem tako kasno i nisam znao kako da se izvučem pred društvom. Moja pica imala je divno sveže povrće i svi su se njome oduševili. a ja sam gledao kako da se izvučem. Setio sam se i rekao: "Ko želi komad ove pice?" I za tren je nestala! Stric mi je rekao: vrlo si bistar momak, zašto nisi ništa jeo? Odgovorio sam mu: -
-Ja više volim da se probudim odmoran i srećan nego da par trenutaka uživam da jedem picu. Da sam je pojeo, imao bih užasnu noć, loše bih spavao i probudio bih se umoran, a ja to ne volim. Ja to toliko ne volim da ću radije izostaviti picu da bi se mogao probuditi radostan. Kad počnete da činite ove dobre stvari, to će vas pokrenuti da nastavite dalje. Tako je bilo sa mnom, tako će biti i sa vama.
2. PREKINITE S LOŠIM NAVIKAMA
Kako prestati sa lošim navikama? Svi mi imamo loše navike. Navike se stalno razvijaju i korisne su, inače bi stalno morali da učimo nove stvari. Ali, neke naše navike su destruktivne, naprimer pušenje. U SAD zakoni su vrlo strogi što se tiče pušenja, inače bi naš život bio vrlo težak. Čak i predsednik SAD mora da izađe napolje ako hoće da puši ili da plati 1000 $, ali on ne puši.
Vodio sam seminare za odvikavanje od pušenja. Ljudi su očajnički pokušavali da ostave tu lošu naviku. Često mislimo da naše navike nisu tako loše, ali neke su mnogo lošije nego što mislimo. Neki vole da nešto gricnu kasno uveče, a nekad to pređe u čitav ponoćni obrok i bude se umorni, imaju mamurluk od hrane. Neki ljudi imaju lošu naviku da jede slatkiše, na kraju svakog obroka, bar nešto slatko, ili malo više slatkog. Moj prijatelj Džon bio je sladokusac. Jednom je izašao iz poslastičarnice sa punom kesom krofni. Bio je tako srećan. Smešio se svojoj kesi sa krofnama i onda ugledao mene. Pomislio je: "Ooo, ne!" Pogledao je kesu, pa u mene, pa opet krofne, pa mene i rekao: -Sigurno se pitaš šta ću sa ovim krofnama? Rekao sam: -Verovatno ćeš ih pojesti. -Znaš, to je loša hrana. -Je li? -Naravno, svi to znaju a naročito ti! Pogledaj, mast je procurela po kesi, unutra je samo belo brašno, šećer i veštačka aroma. Ja to ne bih trebao da jedem. I onda je bacio kesu u kantu!
-Džone, zašto si tu uradio? -Zato što je to loše za mene. -Džone da li je to zato što stvarno to misliš ili zato što sam ja ovde? Šta kad ne budem ovde? Da li ćeš ih pojesti? Sve dok stvarno ne budeš verovao da je to loše za tebe nećeš se osloboditi krofni. Postaćeš njihov rob.
Ja ne želim da ljudi prestanu sa lošim navikama iz pogrešnih razloga, jer će se vratiti tim navikama. Ono što činite kad nema nikoga oko vas to ste stvarno vi. Tada govori ono što je unutar vas. Ja želim da imate prave razloge, da znate zaista šta vam te krofne mogu učiniti. Neki ljudi kažu da ishrana nije toliko važna. Ako se ne drogiram, ne pijem alkohol nije bitno koliko jedem. Nije bitno šta ulazi u telo, nego ono što izlazi. Da li to znači da možete uzeti i kokain i LSD jer nije bitno šta ulazi u telo nego šta izlazi? Ono što ulazi sigurno utiče na ono šta izlazi. Pitajte nekog alkoholičara ili narkomana. Ono što ulazi u telo je jako važno.
Ono što danas pojedete, to sutra govori i živi kroz vas.
U SAD odrasta generacija bez kontrole, neuravnotežena, sa epidemijom suicida (samoubistava). Ljudi vrše lagano samoubistvo drogom i alkoholom. Nema dovoljno zatvora, policajaca za sve takve. To nije rešenje. Rešenje je vratiti ih u ravnotežu. Kako? Stručnjaci kao Dr. Bernard (član udruženja za sprečavanje bolesti na Univerzitetu Džordž Vašington) sa timom od 3000 lekara proučili su sve mogućnosti i shvatili da smo neuravnoteženi zbog loše ishrane. Napravili su ovu mapu. Najčešće je najbolji plan najjednostavniji. Ono što se dešava za stolom vrlo snažno utiče na naše izbore. Istraživanja na životinjama potvrđuju ovo. Imam dve vrlo stručne studije koje pokazuju ovo:
1. Labaratorijski pacovi dobijali su dosta vode da piju dok su drugi pili 10% alkohol. Nijedan pacov nije hteo da pije alkohol. Životinje znaju da je alkohol otrov. Čovek je jedino živo biće koje pije alkohol, i tada postaje luda životinja. Dali su pacovima umesto njihove normalne ishrane tipično tinejdžersku ishranu (hot-dog, pita od jabuka, ukiseljeno povrće, špageti, ćufte, čokoladne torte, slatkiši, kolači) na malim pločicama. Ova hrana ima mali procenat hranljivih sastojaka, a veliki procenat stimulativnih sastojaka kao što su jaki začini meso, mleko i šećer zajedno prave alkohol). Pacovi su to jeli. Ubrzo su svi pacovi počeli da piju alkohol. Ispali su iz ravnoteže. I kada mi nismo u ravnoteži, tada donosimo loše odluke, postajemo destruktivni.
Posle nekog vremena uklonjena im je takva ishrana, i vraćena normalna, uravnotežena ishrana. Posle nekog vremena, oko 80% pacova počelo je ponovo da pije samo vodu, a 20% je uginulo od ciroze jetre koja je posledica alkoholizma! Rezultati u vezi ljudi su još gori, jer nama niko ne oduzima kafu, čokoladu, slatkiše, meso, jake začine i iritirajuću hranu. Mi to stalno jedemo, postajemo prestimulisani i agresivni. Roditelji se svađaju sa decom: -Otkud odjednom da uzimaš droge? Zašto piješ alkohol? -Ti si razlog mama. Naučila si me da živim puneći se stimulansima.
Kada tinejdžeri postanu agresivni, seksualno aktivni i koriste droge, potrebno je prstom pokazati krivca: mama u kuhinji! Nije sva krivica na kuhinji, ali ovih 3000 lekara tvrdi da ISHRANA UTIČE NA PONAŠANJE! Ako u sazrevanju živite na malo hranljivih sastojaka a na puno stimulansa, skoro je nemoguće kada ostarite da se oduprete stimulansima, bilo putem seksa, droge ili alkohola. Celo telo će jedva čekati da bude stimulisano sve jačim stimulansima, jačim od čokolade i mesa, i ne možemo da shvatimo zašto ne možemo da se zaustavimo. Zašto ne možemo da kontrolišemo naš seksualni nagon? Zašto ne možemo da ostavimo droge, alkohol i cigarete? To je nemoguće ostaviti. Zato u Prvoj knjizi Mojsijevoj 1. poglavlju Biblije,Bog nam daje ono što možemo da jedemo. To je jako važno, zar ne? Prva knjiga, prvo poglavlje! Bog je odmah želeo da nam razjasni šta treba jesti. To je hrana sa vrlo malo stimulansa a dosta hranljivih sastojaka. Suprotno onome što postoji u prodavnicama. Zato je skoro nemoguće da mladi budu uravnoteženi, jer su naučeni da budu van ravnoteže. U zatvorima i domovima za maloletne delikvente prvo razgovaram sa kuvarom. Niko to ne može da shvati: ni sa upravnikom, ni psihologom nego prvo razgovaram sa kuvarom, i za 30 dana dogodiće se promena u ovoj ustanovi. Na žalost, kuvar je debeo stari čovek i često neće da promeni ni jedan recept koji je naučio još u vojsci (puno masnoće, puno mesa). Za neku hranu u vojsci postoje posebni nadimci. To sigurno nije uravnotežena hrana koja nam je potrebna.
Pomoći ljudima je zato težak zadatak. Mnogo ljudi ne veruje ovim studijama. Zato mladi gomilaju sve više loših navika. I sa suzama govore: "Ne mogu da prestanem. Pokušavao sam na sve načine i nisam uspeo." Ja im govorim o jednostavnim promenama: Prestanite da slušate tu muziku bar mesec dana, vežbajte, jedite jednostavnu hranu (voće,povrće i žitarice). I za mesec oni se osećaju drugačije i mentalno i fizički. Mnogi se tome smeju osim onih koji su probali. Oni znaju da je to za njih bio korak u pravom smeru. To nije potpun odgovor ali je veliki korak unapred. Zato je Bog u prvoj knjizi, prvom poglavlju Svetog Pisma govori o tome šta treba da jedemo. Znao je da ako to ne budemo jeli bićemo izgubljeni, pa je Mojsija inspirisao da to zapiše na početku. Savremenom čoveku je trebalo skoro 6000 godina da to shvati. Ali, nova istraživanja sve više razjašnjavaju. Danas tačno znamo šta se dešava kada nešto jedemo.
Jedan mladić je u SAD na rođendanskoj proslavi jeo sladoled i tortu. To je mleko i šećer koji u telu stvaraju butil-alkohol. Kada se mladić vraćao policajac ga je zaustavio zbog čudne vožnje i dao mu balon za alko-test. Test je pokazao da u njemu ima alkohola, i policajac ga je uhapsio. Taj mladić je bio hrišćanin koji nikada u životu nije pio alkohol. Mleko i šećer nas ne naprave pijanim kao alkohol, ali se u želudcu stvara loš stimulativni alkohol zbog kojeg alko-test može da bude pozitivan. Nećete pasti, niti će vam se spetljati jezik, ali će vas alkohol stimulisati.
Roditelji ovog mladića su doveli advokata i lekara na sud jer mladić nikada nije pio alkohol. Doktor koji je poznavao novu literaturu doneo je sladoled i kolač. Pre nego što su ih pojeli alko-test je bio negativan. Kada su pojeli mleko i šećer kratko posle toga alko-test je bio pozitivan. Sudija je bio šokiran. Taj slučaj je zabeležen u zakonu SAD kao dokaz da mleko i šećer u telu grade alkohol. Vrlo malo hranljivih sastojaka a puno stimulirajućih. Onda se pitamo zašto nemamo kontrolu nad sobom.
Razmislite o ovome. Možda imate agresivne misli ili namere. Mada to ne izvršavate, ni to nije dobro prema Svetom Pismu. Jedina razlika je što se još nije pružila zgodna prilika da to učinite. Krivica je ista. Zato ne želim da imamo ni takve misli, jer ćemo u određenim okolnostima popustiti.
Kako prestati sa lošim navikama?
Postoje mnoge tehnike kojima se ljudi služe. Ponavljanje je jedna od najboljih. Što više ponavljamo dobre stvari manje ćemo imati vremena za loše stvari. To se dublje urezuje u naš um. Ako bolje shvatimo kako mozak radi lakše ćemo doći do cilja.
Kako nastaje neka navika? Ćelije mozga su povezane linijama (vezama). Svaka nova informacija koju naučimo predstavlja novu liniju (vezu) između ćelija mozga. Pri svakom vezivanju cipela upisuju se novi detalji. Za govor su linije drugačije. Što više učimo da govorimo linije su sve dublje. Ponavljanje je ovde jako bitno. Veza između moždanih ćelija zove se sinapsa, i tu se dešava električni proces sličan pucketanju prstima. Kada impuls prolazi sa jedne na dugu ćeliju na ćeliji mozga nastaje mala kvrga. Izbočenja rastu i smanjuju udaljenost između dve ćelije mozga. Svaki put kada ponovimo tu aktivnost, udaljenost je sve manja i manja, a mi to možemo sve brže da ponovimo (npr. vezivanje pertli: deca to nespretno rade i pritom jezikom prave pokrete jer ovaj put nije uhodan. Kasnije mozak sam kaže da jezik ne pomaže pri vezivanju pertli i zato odrasli ne izbacuju jezik dok vezuju cipele).
Milijarde takvih veza nalazi se u mozgu. Predpostavimo da je jedna takva veza loša navika, npr.pušenje. Što više pušite razlika između ćelija se smanjuje i vi pušite sve brže i više. Onda stisnete zube i odlučite da prestanete sa pušenjem, i razbijete jednu vezi između moždanih ćelija ali, ostale veze čekaju novu cigaretu i to vas izluđuje, jer više veza vas tera da pušite nego što ima raskinutih veza. I kada dođe trenutak slabosti zna se šta se dešava - vraća se na lošu naviku, i nove veze ponovo nastaju.
Šta sada učiniti da se oslobodimo ovih veza? Bilo bi dobro kad bi nam neurohirurg mogao da prekine sve ove veze, ali i najbolji neurohirurg ne može da raskine veze za naše loše navike. Postoji samo jedan način da se raskinu te veze loših navika. Potrebna je moć veća i jača od naše, moć raspetog Isusa Hrista. Kada Bog uđe u vaš život, On može da uništi sve veze loših navika, tako da ne samo da prestanete da činite loše stvari nego ih i ne želite.
Postoji program u SAD-u pod imenom "anonimni alkoholičar". Vrlo je uspešan zato što koriste silu koja je veća od naše. Samo Bog nas može osloboditi loših navika pa i alkohola. Bog nas može osloboditi bilo koje loše navike koje želimo da se oslobodimo. Vaš problem nije veći od Boga. On hoće i može da reši svaki naš problem. Što više mi ponavljamo dobre stvari, npr. čitanje Biblije i molitva, Bog bolje ulazi u naše misli i rešava potpuno naše probleme. Više tada ne razmišljamo o problemima nego o rešenju. A Bog se brine za to. To je jedina 100% uspešna metoda koju znam.
Evo još nekoliko korisnih saveta za prestanak sa pušenjem. Zamislite da odjednom imate jaku želju za pušenjem, ili za nekom lošom navikom koju imate). Taj stari đavo vam viče na uvo: "Hajde, učuini to!" Vi imate jaku potrebu da to učinite. Evo šta da radite: "Gledajte na sat 1 minut i mislite na nešto drugo, pozitivno i lepo (godišnji odmor ili telefonski poziv, neki radostan događaj). Možda da kažete kratku molitvu ili Biblijski stih. Posle jednog minuta ako još uvek imate jaku želju ponovite ovo još jedan minut. Sada je vreme da počnete da se molite ili otpevate neku pobožnu pesmu. Ja stalno slušam duhovnu muziku. U toku drugog minuta razmišljajte o nečem dobrom i pozitivnom. Na kraju drugog minuta, ako je taj nagon još u vama, gledajte na sat još jedan, poslednji minut. Doktori i psiholozi se slažu da ako ne odgovorite na neki nagon 3 minuta potreba nestaje. Nagon funkcioniše samo ako mu odmah popustite. Zato se i zove nagon, jer vas nagoni da nešto odmah učinite. Ako uspete da se uzdržite 3 minuta, on će potpuno nestati.
Nekad to uradimo i ne znajući. Npr. ako se vozite autobusom a za 30 minuta stići ćete kući. Odjednom vam se ide u toalet, ali kažete sebi da ćete to obaviti za 30 minuta. Iako imate taj nagon, mozak govori telu da nagon neće biti zadovoljen sada. I razmišljate o nečem drugom. Kad dođete kući, mozak kaže: "Sada nema izvlačenja." Vaš mozak govori telu šta da čini. Što više vežbate vaš mozak da rukovodi telom imaćete jači karakter. Slab um uvek popušta svemu. Ako se čvrsto ne založite za nešto, pašćete pod taj uticaj. Zato razvijajte um da bi imali pravilan izbor. Loš izbor automatski dolazi. Da bi bili na pravom putu potrebno je uložiti napor. Zato naglašavam čitanje Biblije i molitvu kao dobar izbor da bi održali ovu silu u našem umu, i raskinuli veze loših navika. Zato je potrebno vreme i vežbanje, ali to nije teško, treba to činiti. Ako to ne činimo, rezultati mogu biti katastrofalni.
Marko, moj cimer na koledžu voleo je da ide na zabave, noćne klubove i pije alkohol, iako je koledž bio hrišćanski. Jednom se vratio kasno pijan i spreman za svađu. Sve što sam učinio jeste da sam se molio Bogu. Marko je pao na krevet. Molio sam se za njega na kolenima da Bog odmah nešto učini. Plakao sam. On je moj cimer, brat u Isusu Hristu i gubio je bitku. To je vreme da se molimo za braću. Otišao sam i zaspao. Ujutru sam učio u biblioteci. Kad sam se vratio Marko se tek probudio i sedeo u krevetu. Nismo ništa govorili. Marko je progovorio: "Pole, ja se bojim. Kada sam se probudio pokušao sam da se molim. Ja ne mogu da se molim. Imam osećaj da moje molitve dosežu samo do plafona i nigde dalje. Kao da je veliki taman oblak između mene i Boga. Izgleda da sam otišao predaleko. Ne znam šta da radim. "Rekao sam: "Marko, da li želiš sada da se moliš?" "Da, možemo sada." Obojica smo klekli i molili se. Marko je počeo da se smeje i plače. Rekao je: "Pole, pojavljuje se svetlost do mene. Bog čuje ovu molitvu. Tamni oblak nestaje." "Marko, šta ti ovo govori?" "Pole, znam, moram da prestanem da popuštam đavolu. Moram da svoj um ispunjavam Bogom inače će vrata za mene biti zauvek zatvorena."
Dragi prijatelji, nikad ne znamo kada se trkamo sa đavolom da li ćemo uspeti da se vratimo Bogu. Biblija upozorava na "hulu na Svetoga Duha", odbacivanje Boga kada više nema nade za nas, kada oteramo Boga od sebe i radimo ono na šta nas nagovara đavo. Na sreću Marko nije otišao tako daleko. Još uvek je želeo da se moli. Zato je potrebno da donosimo nove, dobre odluke u životu, da više vremena provedemo u molitvi i čitanju Biblije. Kad to ne činimo dolazi đavo sa svojim igrama, lošim navikama da nas uništi. Na Aljasci sam jednom govorio: "Kad dođem do tog stanja da želim da budem zao želim da na ledenom bregu odplutam da ne bih nikoga povredio. Jedna žena mi je rekla: "Ako se to dogodi svi ćemo poći da te tražimo i vratićemo te. Zato smo zajedno da se ohrabrimo i pomognemo. Da pozovemo ljude loših navika da dođu bliže nama. Mi im često kažemo: "Ti si loš - odlazi!" Da li je Isus tako lečio loše navike? Ne! Isus je rekao: "Dođite Meni svi koji ste umorni, svi koji imate loše navike, svi koji se borite sa grehom, i Ja ću vas odmoriti. Uzmite Moj jaram i naučite se od mene jer sam Ja ponizan i krotak u srcu." Isus nas zove da dođemo k Njemu kad imamo problem! Nemojte odbacivati ljude ostavljajući ih sotoni. Vi ih zagrlite, i vodite k' Isusu da prestanu sa lošim navikama.
Filibljanima 4,13. "Sve mogu u Isusu Hristu koji mi moć daje". Sve znači SVE, bez obzira čime vam sotona dosađuje. Bog vas može ojačati, ali mi treba da izaberemo. Da li ćemo se moliti i čitati Bibliju da bi dobili tu snagu? Ako izaberemo dobro Bog je obećao da će nam pomoći. Ne možemo da igramo žmurke sa Bogom. Mi sami otežavamo sebi, a Isus kaže: "Moj jaram je lak i moje breme nije teško!" Ako je vaš teret težak, to znači da ste napravili loš izbor - sotonin jaram, a on vam nije potreban, nego lakši Isusov jaram.
Molimo se: "Oče naš na nebu, mi imamo loše navike ali si Ti velik i želiš da ih predamo Tebi. Pomozi nam da svoj um ispunimo Tvojom Rečju da za loše navike ne bude mesta. Pomozi nam kao što si obećao da sve možemo u Isusu Hristu, u Tebi koji nam daješ snagu. Amin."
3. ZAPANJUJUĆA OTKRIĆA O ISHRANI
Sada ćemo zaviriti u vaš frižider da vidimo šta tamo ima. Ako se ne slažete sa mnom - u redu, ali pokažite mi vaša istraživanja. Nemojte samo da kažete "Ne verujem." Koristite mozak, recite mi zašto ne verujete. Ako je tačno ono što mi budete rekli, promeniću sadržaj ovog seminara. Ali, pokažite mi činjenice kao što ću pokazati ja vama. Neke će biti iznenađujuće, ali to čini život zanimljivijim. Zapamtite: Ovo vam govorim jer vas volim. Ne želim da vas napadam i da se loše osećate. Želim da vam bude dobro.
Anatomija
Pogledajmo ljudski organizam. Kakva je to mašina? Da li je ta mašina stvorena da jede biljke ili mrtve životinje? Počnimo od usne duplje, od mišića žvakača. Da li možete da pomerate donju vilicu s leva na desno? Možete. Možete li da pomerate donju vilicu dole-gore i napred-nazad? Možete. Vilicu možete pomerati u 3 smera kao i svi biljojedi. Mesojedi mogu da otvaraju usta samo gore-dole. Npr. pas može da otvara usta samo gore-dole, ne može u stranu i napred-nazad, jer je on mesojed. Svaki zubar može da nam kaže da su ljudski zubi namenjeni za jedenje biljaka. Kutnjaci i premolari su okrugli sa strane, a odozgo su ravni. Imate 4 očnjaka, npr. za jedenje jabuka. Ostali zubi su ravni za biljke. Nisu oštri i veliki kao kod medveda ili vuka. Ovi zubi nisu stvoreni da zagrizu meso ni da ga otkinu. Naši zubi su stvoreni za biljke.
Pogledajmo sad organe za varenje. Naša creva su veoma dugačka i zavijena. Deset puta su duža od poprsja. To je sasvim dovoljno za varenje biljnih vlakana. Danas se mnogo govori o vlaknima kojih ima u biljkama a kojih nema u mesu. Sistem za varenje mesojeda dosta se razlikuje od našeg. Vrlo je kratak, samo 3 dužine poprsja životinje, jer meso mora vrlo brzo da izađe iz digestivnog trakta, jer može lako da se zaglavi u nekom zavoju pa na tom mestu nastaju tumori. Želudačna HCL (hloro-vodonična kiselina) mesojeda je 10 puta jača od naše HCL. Naša želudačna kiselina nije dovoljno jaka da neutrališe otrove koje sadrži meso. Naše telo ne može lako da izađe na kraj ni sa toliko holesterola iz mesa. Ljudi su pokušali da podignu nivo holesterola kod mesojeda hraneći ih svinjskom mašću. To nije uspelo, jer mesojedi eliminišu višak holesterola iz tela. Ali kod ljudi koji imaju probavni trakt za biljnu ishranu holesterol se taloži u arterijama. Kod mesojeda je nepoznata arterioskleroza, nemaju tegobe sa krvnim sudovima. Samo biljojedi koji se hrane mesom dobijaju bolesti arterija.
Biljojedi se znoje preko kože a mesojedi preko jezika. Naše sredstvo za sakupljanje ploda su 4 prsta i palac sa strane, da bi nežno ubrali voće i povrće a da ih ne uništimo. Kad bi smo imali šape kao lav, to ne bi uspeli. Njegove šape su za hvatanje životinja; a ne za hvatanje plodova. Mi nemamo kandže, ali su ljudi izmislili noževe i viljuške da bi jeli meso. Većina ljudi koji se uguše zalogajem hrane, uguši se komadom mesa. To kažu u hitnoj pomoći. Od banane se niko nije ugušio.
Šta jesti
Ovo su samo činjenice. Mi smo stvoreni da jedemo voće, orašaste plodove i žitarice. To preporučuju iz odbora za preventivnu medicinu. Setite se doktora Bernarda i projekta 3000 lekara. Dr.Bernard je član udruženja za prevenciju bolesti na Univerzitetu Vašington. Većina naše hrane po njima treba da bude voće, orašasti plodovi i žitarice. Ako nemate ovu hrane, onda se koristi meso, mesni proizvodi, ulje, šećer i maslac. Meso se i ne smatra vrstom hrane, nego nečim što ljudi vole da jedu, ali ljudima to nije potrebno za jelo. Koristite živu, prirodnu hranu da bi imali živo, prirodno telo.
Dr. Ruben Mesi, prvi predsednik Američkog medicinskog društva, imao je veliku odgovornost da čuva zdravlje nacije i bude predstavnik medicinskog zvanja u svetu. Zato je mnogo istraživao. Otišao je na sednicu kongresa SAD sa velikim predlogom da amerikanci postanu vegetarijanska nacija ali problem je bio što je industrija mesa veliki biznis sa mnogo novca i mnogo advokata. Oni su odbili predlog. Dr. Ruben Mesi video je da se većina ljudi u svetu vegetarijanski hrane. U Indiji ljudi jedu samo sočivo i pirinač. Na dalekom Istoku ljudi jedu soju i pirinač. U Centralnoj i Južnoj Americi jedu kukuruz i pasulj. U vrlo malo zemalja se jede puno mesa. Samo u bogatim zemljama Evropi i Severnoj Americi se jede puno mesa. Veliki mesojedi - velike bolnice, to ide zajedno. To tvrdi žurnal američkog medicinskog društva da vegetarijanska ishrana može sprečiti 97% začepljenja u koronarnim arterijama (infrakta miokarda). To je ubica broj jedan u SAD, a može se sprečiti vegetarijanskom ishranom. U junu 1961godine je dat ovaj podatak. Mi znamo ko je najveći ubica u Americi. Zašto to ne sprečimo? Zbog novca! Prehrambena industrija nije toliko zainteresovana za naše zdravlje koliko za naš novac. Ne želim da se osećate neugodno, i u mojoj porodici rade sa mesom i jedu ga, puše i piju šta god im se sviđa. Ja ih još uvek volim ali to ne ublažava činjenice. Njihove bolesti u životu su sve veće i teže, i mogućnost da ranije umru je sve veća. Mnogi dokumenti to potvrđuju.
Kako da dođemo do uravnotežene ishrane? To je vrlo jednostavno. Medicinski fakultet u Harvardu je potrošio mnogo vremena da bi do toga došao. Sve što treba da učinimo je da jedemo raznobojno voće, povrće, orašaste plodove i žitarice. Bog je obojio našu hranu, i ako jedemo hranu svih boja ne možemo da pogrešimo. Dobićemo sve potrebne hranljive sastojke.
RIBA
U Bibliji vidimo 4 grupe hrane: voće, povrće, orašasti plodovi i žitarice. Neki kažu: "Ja ne jedem meso, jedem samo ribu"- i misle da su vegetarijanci. Pitam se sa kojeg drveta su ubrali tu ribu? Riba nije vegetarijanska hrana. Želim da vam pokažem nedavna istraživanja američkog udruženja za ribe i životinje koje žive slobodno u prirodi. Ta istraživanja je sprovela vlada u SAD-u bez uticaja biznisa. Neka istraživanja su naručena novcem neke industrije. Tih informacija treba da se čuvamo. Oni proglašavaju da je dobro ono što oni prodaju. Postoje divni izveštaji o čokoladi koje su objavile fabrike čokoladi. Oni vam neće reći da čokolada sadrži 12 otrova (kofein, teobromin koji napada nervni sistem, kombinaciju mleka i šećera koja stvara butil-alkohol..)
Šta sa ribom? Ako još uvek berete ribu sa vaših drveća, reći ću vam u šta se upuštate. Svaki put kada jedete manje preporučljivu hranu unosite više otrova u organizam. U hrani koju je Bog preporučio otrovi su minimalni. To je otkrila vlada SAD. Oni su otkrili da se neke ptice hrane samo orašastim plodovima (semenjem i bobičastim voćem) koje je Bog i nama preporučio da jedemo. Praćena je koncentracija PCP u jetri ovih ptica. To je vrlo opasan pesticid koji se lako ugrađuje u jetri životinja. U drugoj grupi su bile ptice koje su jele crve i insekte. Treća grupa su bile ptice koje jedu male životinje i ribu. Ptice iz prve grupe sa vegetarijanskom ishranom imale su koncentraciju PCP u jetri 0,2. To je jako malo. Ptice koje su jele crve i insekte imale su 0,65 PCP u jetri što je 3 puta više. Ptice koje su jele male životinje imale su PCP 50,0 što je 250 puta više od vegetarijanskih ptica. Ptice koje su jele ribu imale su PCP 900. To je jako, jako opasno. Taj nivo je 4500 puta veći od vegetarijanskih ptica. Da li shvatate šta ovo znači?
Ljudi kažu "pa i voće je prskano"- to je tačno. Ali ako moram da jedem hranu koja je prskana, ješću onu koja je najmanje prskana. Kada buba pojede taj pesticid on se koncentriše u telu, i kada ptica pojede bubu u njenoj jetri se nađe još više otrova, i kada nju pojede još veća životinja, u njenom telu je otrov 4.500 puta jači nego na početku.
Vi ćete reći "pa i Isus je jeo ribu". To je tačno. Ali riba koju je on jeo nije bila zagađena industrijskim otrovom. Vi ćete reći da su vaše reke ovde čiste. Poučavao sam eskime iznad Arktičkog pojasa da ribe koje tamo žive imaju puno živinog otrova u sebi. Tamo nema fabrika gde žive, ali postoji kiša koja dolazi sa mesta gde postoje fabrike. Neki kažu"Pa, u Bibliji piše da možemo jesti meso". Da, Biblija kaže tako, ali kaže koje meso i u kojim uslovima - kada nije bilo druge hrane na zemlji. Bog je rekao da je postavio neke životinje da budu čistači kao žive kante za smeće u vodi, na zemlji i u vazduhu. On nam je preporučio da ne jedemo te žive kante za smeće - lešinare i pacove zato ne diramo i ne jedemo. U Bibliji su oni nazvani " nečiste životinje" jer one čiste za nama.
Hrana životinjskog porekla
Postoje i čiste životinje. Noje je pre potopa uzeo po 2 nečiste životinje i nije trebao da ih jede. Od čistih životinja je uzeo po 7. Bog je želeo da ako neko jede meso prvo uradi dve stvari: da ukloni mast i krv. Zašto Bog to kaže? (4.Mojsijeva 12 i 3.Mojsijeva 17.) Time se znatno smanjuje nivo holesterola i uzročnici bolesti. Bog želi da budemo zdravi. Ako je meso jedino što imamo za hranu, to treba da bude sigurno i čisto. Izvadite svu masnoću i svu krv. Takvo meso zove se "košer meso" ili jevrejsko meso. U njemu nema nikakvog ukusa. Ono što je ukusno u mesu je mokraća, krv i masnoća. Kada to izdvojimo iz mesa, to je kao da jedemo gumu. Bog je znao da onda nećemo tražiti još. Ne poznajem hrišćane koji su zaista vadili i masnoću iz mesa kada su ga jeli. Ako zaista sledimo Boga uklonićemo krv i masnoću.
Šta sa drugim životinjskim proizvodima? Jaja, sir, mleko su nam potrebni da bi nam kosti bile čvrste. Tako kaže industrija o tim proizvodima. Da li znate da ljudi koji imaju najčvršće kosti jedu najmanje mlečnih proizvoda? Ljudi u Africi skoro ne jedu mlečne proizvode, a osteoporoza je tamo nepoznata bolest. Oni imaju prekrasne zube. Ljudi koji imaju najlošije kosti su Eskimi koji jedu sušenu ribu zajedno sa kostima. Tu ima mnogo kalcijuma i mnogo proteina. Kako doći do kalcijuma ako ne pijemo mleko?
Pogledajmo životinje sa najvećim kostima: slonovi, žirafe, nosorozi. One imaju velike čvrste kosti. Da li ste ih nekada videli kako kupuju 1/2 litra mleka? One ne piju mleko. Odakle im kalcijum? Iz istog mesta odakle je Bog i nama preporučio da ga uzimamo. Kalcijum nećemo jesti iz zemlje mada smo kao deca pokušavali da jedemo zemlju. Telo ne može da iskoristi taj kalcijum. Ali biljka koristi kalcijum iz zemlje preko korena u lišće. Kada jedemo biljke dobijamo kalcijum koristan za naše telo. Odatle slonovi, žirafe i nosorozi imaju tako čvrste i velike kosti.
Pogledajmo koja je razlika između majčinog i kravljeg mleka. Imaju potpuno drugačiji hemijski sastav. Proteina ima 3 puta više u kravljem mleku nego u majčinom. Ugljenih hidrata ima duplo manje nego u kravljem mleku, a to nama ljudima treba. Natrijuma i kalcijuma ima isto 3 puta više. To je vrlo jak sastav. Bog je namenio ovo mleko za telad koja imaju 25kg kad se rode. U prvoj godini života njihova težina je 10 puta veća. Tele se brzo razvija. Zato mu i treba jaka hrana. Bog je to znao. U prvoj godini života čovek se vrlo sporo razvija - samo 2-3 puta je teži. Zato je majčino mleko mnogo slabije. Kravlje mleko je za krave.
Sisari doje svoju mladunčad. Kada mladunče jednom bude odbijeno od sisanja ono više nikad ne traži mleko. Ljudi su jedini sisari koji piju mleko i kada ih majka odbije od sise. Nadam se da niko od nas neće dospeti do 10 puta veće težine. Kravlje mleko nije stvoreno za nas. Stručnjaci se u tome slažu. Dr Osti je šef pedijatrije u bolnici Džons Hopkins. Ova bolnica je proglašena za najbolju u oblasti medicinskog istraživanja. Dr Osti je objavio 19 medicinskih knjiga o hematologiji i pedijatriji i oko 250 rukopisa. On kao direktor najvećeg centra za istraživanje kaže: "Nemojte piti mleko". On je stručnjak i lekari se s njim ne raspravljaju. Ostavimo mlečne proizvode ako ne želimo da se razbolimo od osteoporoze, infrakta i ako ne želimo da ubrzamo proces starenja. Preko mleka ćete doći do tih bolesti.
Ja ne želim da vas naljutim, dajem vam činjenice. Kada sam prvi put ovo čuo, mislio sam da je to ludo. Odrastao sam u porodici medicinskih radnika koji su čitali zastarelu literaturu (40-tih i 50-tih). Potrebne su nam knjige 90-tih za dobar izgled i zdravlje.
Možda ove informacije brišu iz vaše ishrane ono što najviše volite. Čime to može da se zameni? Imam oko 40 recepata. Ako jedemo sve različite boje u različitim grupama (voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi) dobićemo sve. Ne dajte da vas industrija mlečnih proizvoda zaplaši da nećete imato dovoljno kalcijuma. Pokažite im sliku slona koji ima veće kosti a vegetarijansku ishranu.
Potrebno je jesti šaku orašastih plodova dnevno. Dve šake su previše jer su one suviše koncentrisane za telo. Bog je postavio tvrdu ljusku na hranu za koju ne želi da je previše jedemo. Najbolje je jesti bademe. Oni su alkalni. Većina hrane koju nam je Bog preporučio je alkalna. Meso i mlečni proizvodi imaju mnogo kiseline. PH vrednost naše krvi je alkalna a ne kisela. Kada uzimamo hranu koja je kisela naše telo se trudi da krv održi alkalnom. Telo izvlači iz naših kostiju alkalne materije da bi krv održala alkalnom. Mnogo mesa i mlečnih proizvoda zato može upropastiti naše kosti. Zato jedite različito-obojenu hranu. Žitarice moraju biti dosta zastupljene u ishrani (testenina, hleb, žitarice, pirinač). Tu hranu naše telo najviše voli.
Bolesti viška
Svetska zdravstvena organizacija dala je listu saveta za 90-te godine koja će vas iznenaditi. Ona se razlikuje od pre 20-30 godina jer je naš svet sve bolesniji. Cela Evropa pati od ovih bolesti. To nisu bolesti zbog nedostatka, nego bolesti viška! Uzimamo previše hrane, previše masti i proteina, previše kalcijuma, šećera, kafe, cigareta, alkohola, prerađevina. To su bolesti preteranog korišćenja. Ima ih svuda. Ljudi u prodavnicama kupuju uzroke svojih bolesti prekomernog uživanja (meso, mlečne proizvode, čokolade, alkohol, koka-kola, slatkiše...) i umiru zbog prekomernog uživanja a ne zbog nedostatka hrane.
Naše telo nije dizajnirano za hranu sa mnogo proteina i kalcijuma. Vi možete to odabrati kao i članovi moje porodice. Ali ja želim da budemo prijatelji bez obzira šta jedete i pijete duže vreme. Želim da se viđamo u kućnim posetama a ne u bolnicama, ni na groblju. Uživajte u zdravom životu, bez bolesti prekomernog uživanja. Mudro izaberite šta ćete jesti. Ako ta hrana odlazi u toalet, nju nemojte jesti jer je puna otrova.
Ako morate da trčite da bi stigli svoju hranu bolje je pustite da pobegne. Nisam sreo krompir ili jabuku koja beži od mene. To je moja hrana. To je možda velika promena za vas. Ne preporučujem vam da je odmah sprovedete. Telu je potrebno vreme da se prilagodi. Vaše telo je moralo da se prilagođava i na jedenje mesa. Novorođenčad to sigurno ne jede. Zašto? Ubili biste ih mesom. Njihov imuni sistem ne može da neutrališe sve otrove iz mesa. Pedijatri preporučuju da dete hranite vašim mlekom i žitaricama. Kad dete poraste smete mu dati malo povrća, pa tek onda malo mesa. Ako dete dobije proliv, povraćanje ili bolove prestajete sa tim. Dete i dalje ostaje vegetarijanac dok ne ojača i prestane da povraća i odbacuje meso u ishrani.
Ovde treba razmisliti: Zašto dete kljukamo hranom od koje dobija proliv grčeve i povraćanje? Ljudsko telo odbacuje otrove kao i kod cigareta. Kada prvi put zapalite cigaretu telo to odbacuje (kašalj, muka, povraćanje). Ali ako se uporno nastavi sa pušenjem telo se na to navikne. Isto je i sa alkoholom. Meso, cigarete i alkohol su otrov za telo. Ukoliko stalno terate telo da ih uzima, telo će prestati da ih odbacuje i postaće potreba: "Moram da zapalim. Moram da popijem piće. Moram da pojedem meso." Otrovi! - to je medicinska činjenica.
Ako želite da odbacite otrove, morate se sa mesne ishrane polako prebacivati na nešto bolje. Za mesec dana možete upola smanjiti količinu mesa (tako sam ja uradio u januaru 1974. za Novu Godinu. Na kraju meseca sam se osećao bolje, pa sam u februaru smanjio još za pola i budio sam se sa više energije ujutru. U martu sam ponovo smanjio količinu mesa za pola i još bolje sam se osećao. U aprilu sam bio vegetarijanac. Želudac mi se prilagodio. Vratio sam se u stanje u kojem moje telo kao mašina najbolje radi.
Možda mislite da ne možete da dobijete dovoljno energije ako ne jedete meso. To je daleko od istine. Najbolji sportisti na Olimpijadi ne jedu meso pre takmičenja (govorio sam na Olimpijadi 1984 u Los Anđelosu). U Olimpijskoj kuhinji pripremaju složene ugljene hidrate, ne kuvaju meso.
Postoji takmičenje na Havajima "mister gvozdeni". Jednom godišnje muškarci iz celog sveta ceo dan voze bicikl, trče i plivaju. To je jako naporno. Samo najjači učestvuju. Samo jedan čovek je pobedio više od 2 puta - Dejvid Kot i to 5 puta. Tri puta je oborio svetski rekord. Kot je vegetarijanac. Edvin Mozes, najbrži čovek na svetu na 400m prepone: 7 godina ga niko nije pobedio; i on je bio vegetarijanac. Ovaj spisak može da se nastavi.
U Ginisovoj knjizi rekorda najuspešniji su vegetarijanci ili oni koji jedu vrlo malo mesa. U labaratorijama su napravili naučni test: Devet sportista na biciklama je testirano. Prva 3 dana hranili su se teškom hranom (mesom i mlečnim proizvodima). Vozili su bicikle što su duže mogli. Izdržali su 57 minuta u prva 3 dana. Sledeća 3 dana dali su im kombinaciju mesa i povrća. Sada su vozili 116 minuta - 2 puta više nego ranije. Poslednja 3 dana jeli su samo vegetarijansku hranu i vozili su 168 minuta. Velika razlika, zar ne? Skoro 3 puta više nego sa mesnom ishranom. Medicina poručuje: "Meso nas čini sporima". Mlečni proizvodi proizvode u nama bolesti prekomernog uživanja. Stručnjaci govore o tome, ali nas je industrija mesa i mlečnih proizvoda tako istrenirala da nam je teško da se promenimo. Ali, ja vas izazivam na eksperiment. Probajte da li ćete se osećati bolje. U sledećih mesec dana smanjite količinu mesa na pola. Sledeći mesec opet smanjite na pola. Kad budete shvatili da vam je bolje, daćete vašem telu ono što telu treba, ono što nam je Bog dao: voće, žitarice, orašaste plodove i povrće.
Pre 20 godina ljudi su mi se smejali na predavanjima. Posle 20 godina ljudi se više ne smeju. Kada govorim u medicinskim centrima i univerzitetima, oni potvrđuju jer poznaju novu medicinsku literaturu. I vi možete koristeći nove informacije postati bolja osoba. Možete pomoći i porodici da bude zdravija i bolja. Imate izbor. Što donosimo više dobrih odluka biće nam bolje. Izazivam vas da probate ovo i postanete bolja osoba! Naše telo je vegetarijanska mašina, i ako stavite meso u nju telo će se razboleti i proces starenja će se ubrzati.
Šta je sa proteinima? Našem telu su potrebne 22 aminokiseline. Kada kombinujemo pasulj sa žitaricama dobijamo svih 22 aminokiseline, zajedno sa 8 aminokiselina koje telo ne može samo da proizvede a može se naći u biljnom carstvu.
Ispitivane su populacione grupe različite po načinu ishrane. Ljudi sa istoka imaju jednostavnu ishranu pa ne pate od mnogih bolesti koje imaju ljudi sa zapada. Ali, kada se presele u SAD i prihvate zapadni način ishrane, njihove bolesti se umnožavaju. Univerzitet sa Havaja je napravio zanimljivu studiju o njihovim stanovnicima koji su se preselili u Ameriku i prihvatili zapadnjački način ishrane. Zaključak je da baš zapadnjačka ishrana utiče na nastanak kancerogenih i drugih bolesti. Zato ostavite proizvode zapada u prodavnicama, i oni će vas ostaviti na miru.
SIRĆE
Jabukovo sirće je jaka kiselina koja uništava vitamin C u telu, i zato se ne preporučuje. Ranije su ljudi koristili sirće da bi prebrisali metalne police sa hranom. Police su posle toga bile sjajne. Kada sirće tako deluje na metal, zamislite šta onda čini u vašem telu. Preporuka je da se koristi limun umesto sirćeta. Dobićemo isti ukus hrane, a izbeći loše efekte sirćeta.
4. KLJUČEVI URAVNOTEŽENOG ŽIVOTA
Pogledaćemo 2 izveštaja o ishrani: iz Državne Akademije Nauka (DAN), i Svetske Zdravstvene Organizacije (SZO). Ove organizacije su dale po 10 preporuka za ceo svet. To su vrhunske preporuke iz najviših krugova.
Preporuke DAN:
1) Jedite 5 ili više porcija voća i povrća, 6) Unošenje dovoljno kalcijuma (ne kaže da pijemo mleko, nego da unesemo dovoljno kalcijuma),
2) Jedite integralne žitarice, mahunarke, isl. 7) Izbegavajte uzimanje pilula,
3) Proteine uzimajte u umerenoj količini, 8) Sačuvajte nivo fluora,
4) Vežbanje, 9) Izbegavajte alkohol,
5) ograničena upotreba soli 10) Smanjiti ukupni unos masnoća i holesterola.
Ove preporuke su izvrsne. Primetićete da je jedina hrana koja se ovde preporučuje voće, orašasti plodovi, žitarice i povrće. Meso i mlečni produkti nisu preporučeni. Tačno je i da veći deo sveta ne može da sebi priušti meso i mlečne proizvode, pa je samo naglašeno da je potrebno uneti dovoljno kalcijuma i proteina. Većina sveta ih dobija iz biljaka, pa možemo i mi.
Preporuke SZO:
1) mahunarke, orašasti plodovi i semenke, 6) unos kalcijuma,
2) složeni ugljeni hidrati (žitarice), 7) upozorenje na energetski bogatu hranu (prerađenu hranu),
3) belančevine, 8) za fluor nema posebnih preporuka,
4) osloboditi se gojaznosti, 9) izbegavati upotrebu alkohola,
5) unos soli, 10) date su donja i gornja granica masnoća.
Opet vidimo da je preporučeno voće, povrće, žitarice i orašasti plodovi. SZO bi želela da se svet ovako uravnoteženo hrani.
Vitaminske tablete
Šta sa uzimanjem vitaminskih preparata? Ako uzimamo živu, presnu hranu - biljke, u njoj su hranljivi sastojci uravnoteženi. Naše telo može da ih absorbuje i kombinuje na odgovarajući način. Kada uzimamo vitaminske pilule, naše telo ima problem kako da ih absorbuje i kombinuje. Na primer, ako uzmemo previše od jedne grupe vitamina i minerala, ona će sprečiti absorbovanje i kombinovanje druge grupe vitamina i minerala. Ni na jednoj kutiji vitaminskih preparata ne piše da je njihov sastav uravnotežen, jer tako nešto i ne postoji. U prirodi voće i povrće ima različito visoke ili niske količine vitamina i minerala u sebi. A čovek je napravio pilulu sa visokom koncentracijom vitamina i minerala. Tu nastaje problem. Taj odnos koncentracije elemenata nije dobar za absorpciju i kombinovanje u telu. Vlada SAD je zabranila da se te pilule nazivaju izbalansirani vitamini i minerali, zato što to i nisu, ali su farmaceutske kompanije izmislile novi izraz: "multi - vitamini i minerali". I mi pomislimo: tu ih znači ima puno, onda to mora da je dobro! Ali, to je greška. To što ih ima puno ne znači da su uravnoteženi. Moj profesor koji je diplomirao na Harvardu i Jejlu medicinu i farmakologiju preporučuje da se uzimaju minerali i vitamini iz biljaka, a ne putem pilula, osim ako ih prepiše lekar iz određenih razloga. Međutim, milioni ovih pilula proda se ljudima koji ne znaju šta rade. Tako dolazi do konflikata unutar organizma. Većina vitamina rastvorljivih u vodi biće isprano iz tela, ali probleme stvaraju oni koji se tope u mastima, a to su vitamini A, E, D, K. Sa njima telo teško izlazi na kraj. Zato u pravilu jedite voće, povrće, žitarice i orašaste plodove SVIH različitih boja. Odatle možete dobiti potrebnu ravnotežu.
Na primer, ako vitamin A uzimamo u prirodnom stanju u narandžastom voću i povrću (šargarepa, tikva, kajsija, narandža), ako i pojedemo dosta ovih namirnica, vitamin A ne može da nam naudi. Ali, ako uzimamo vitamin A preko tableta, onda nam može štetiti.. Da bi vitamin A postao opasan za nas, treba pojesti preko 50 šargarepa dnevno. Onaj ko to čini pretvorio bi se u zeca. U šargarepi je tzv. betakaroten, i ako se normalno hranimo kao ovde u Evropi, onda nam je nepoznata avitaminoza (nedostatak) vitamina A.
Kalcijum
U SAD mnogi ljudi kupuju preparate kalcijuma, jer su im kosti u lošem stanju. Mnogi pate od osteoporoze. Zato se starijim ženama preporučuje da piju dosta mleka. Da li je time problem rešen? Ne! Postaje još gore. Piti mleko nije rešenje. Postoje brojni razlozi zašto telo gubi kalcijum. Dizanje tegova je jedan razlog. Zatim, ako mnogo sedite i kosti ne nose teret, ono što ne koristite - to gubite. Kosti neće biti tako jake. Telo je vrlo osmišljena mašina. Ako ne koristite kosti, telo neće puno ulagati u njih. Telo će misliti da nam nisu tako važne. Zato moramo da vežbamo, ili šetamo, hodamo.
Gubitak kalcijuma nastaje i zbog preterane upotrebe belančevina (meso i mlečni proizvodi). Visok nivo proteina čini da gubimo kalcijum putem urina. I fosforna kiselina u gaziranim pićima dovodi do gubitka kalcijuma. Čokolada blokira kalcijum tako da telo ne može da ga absorbuje. Dakle, imamo probleme sa kalcijumom ako jedemo čokoladu, pijemo gazirana pića, jedemo meso i mlečne proizvode. Izbegavajte ovakvu hranu, a jedite biljke da bi imali jake kosti kao slonovi, nosorozi i žirafe.
Veštački zaslađivači
Šta sa veštačkim zaslađivačima, kao što je "nutrasvit" ili "aspartam"? U javnosti se često govori da slatkiši mogu da se jedu ako su zaslađeni veštačkim zaslađivačima, i da se tako mogu izgubiti kilogrami. Tada u telu nastaje ozbiljan problem. Na primer, kad uzmete da jedete jabuku, vaš jezik će prepoznati ukus slatkog. Onda čulo ukusa kaže mozgu da dolazi šećer, pa mozak naredi pankreasu da pokrene mašine jer dolazi šećer. I pankreas luči insulin da bi bio spreman za dolazak šećera. To se dešava čim okusimo slatko. Dok god žvaćemo, pankreas priprema sve više insulina. Čim progutamo jabuku, insulin je već tu da se suoči sa šećerom. Telo se tako vraća u normalu.
Kada uzimamo veštačke zaslađivače iz gaziranih pića, marmelada (a stavljaju se skoro svuda), čulo ukusa opet kaže mozgo da stiže šećer. Mozak poročuje pankreasu da pokrene svoje mašine. Pankreas onda priprema insulin. I tako vi malo žvaćete, progutate veštački zaslađivač, i kad on stigne u želudac insulin se pita: -Gde je šećer? A onda poručuje mozgu: -Ovde nema šećera! A mozak kaže jeziku: -Slagao si me, nema šećera! A jezik i dalje govori: -Ma, pripremi taj insulin, osetio sam šećer! I mozak u panici viče:-Pripremite insulin! A pankreas nastavlja: -Ovde nema šećera. I tako telo dospeva u panično stanje, jer je tek sada shvatilo da je u njemu strana supstanca.
Svi naši unutrašnji organi prepoznaju hranu koju je Bog stvorio. Zato telo zna šta da radi ako u njega uđe šećer, protein ili složeni ugljeni hidrat. Ali kada veštački zaslađivač kojeg je stvorio čovek uđe u organizam, telo je u panici. Nastaje zbrka i haos u organizmu. Telo i dalje kaže: -Ma zaboravi, ovde nema šećera. I tako prestaje lučenje insulina. I kada sledeći put uzmete jabuku, i čulo ukusa obavesti mozak da dolazi šećer, i mozak naredi pankreasu da pripremi insulin, pankreas će reći: -Čekaj malo. Poslednji put kad sam to uradio ovde nije bilo šećera. Ovog puta neću stvarati insulin. I kada šećer dospe u krvotok, telo upada u opšti šok: šećer je u krvi, potreban je insulin. Pankreas počinje da radi, a telo se buni što nije na vreme uradio svoj posao.
Naši organi razgovaraju, komuniciraju među sobom. Da to ne rade mi ne bismo bili živi. Svi sarađuju. Čulo ukusa govori mozgu kakvu hranu žvaćete da bi pripremio u želudcu kiselinu i odgovarajuće enzime. Kada se posečete, telo nalaže da se krv zgruša. Telo stalno komunicira. I kada prevarimo naše telo veštačkim zaslađivačem, telo dospe u stanje zbunjenosti i ne zna šta da čini. Ovakva hrana je laž. A Biblija nam govori da je otac svih laži sotona. Mi kao Božja deca treba da jedemo Božju hranu, a ne hranu koja nas laže. Svi veštački ukusi i boje su laži koje stvaraju zabunu i haos u našem organizmu. Telo dolazi u stalno stanje straha. Ako bih morao da biram, radije bih jeo šećer nego veštačke zaslađivače, ali bih više trčao i vežbao. Ljudi koriste veštačke zaslađivače da bi smršali, ali mi možemo smanjiti unos kalorija u organizam na mnogo bolji nači. Npr. ako smanjimo upotrebu margarina i maslaca na hlebu. (Vidi "Kako smršati" u 5. poglavlju)
ŠEĆER
Sam šećer je već loš po sebi. Evo šta se dešava kada jedemo šećer. Postoje različite vrste šećera. Sa voćnim šećerom telo lako izlazi na kraj. Kada jedemo prerađeni šećer iz slatkiša i torti, on je toliko koncentrisan, da u organizmu dolazi do skoka. To je kao munja. I onda nam treba mnogo vremena da naše telo opet bude normalno. Ako stalno dolazi do ovih skokova gore - dole, telo postaje uznemireno i ispada iz ravnoteže. Ako želite ravnotežu u telu, nemojte da koristite veštačku, rafinisanu hranu, jer ona u telu stalno stvara skokove. Jedite prirodni šećer iz voća, povrća, orašastih plodova i žitarica. Pazite i na med. To je jako koncentrisan pčelinji polen. U Bibliji piše da je malo meda dobro, ali mnogo meda je loše. Neki ljudi misle da med mogu jesti koliko hoće, jer to nije beli šećer. Ali, ako jedemo med u telu je isti učinak kao kad jedemo beli šećer. Mi ne želimo takve skokove i loše stanje koje oni proizvode. To se lako primećuje na deci. Kad dobije čokoladu jako je srećno, ali pola sata posle toga ono podivlja. Morate dobro da pazite kad deci dajete slatkiše. Ako im ih dajete, to treba biti na kraju obroka, jer je tu i druga hrana koja će absorbovati taj šećer. Ako jedete samo čokoladu, nikakva druga hrana ne može da ublaži taj šok. U organizmu dolazi do velikog skoka i velikog pada. Stariji ljudi prikrivaju takvo stanje tako što popiju par kafa ili zapale cigaretu i dospeju u "normalu".
Prerađevine
U mnogim vrstama hrane postoje takozvani "mutageni". To su hemikalije koje oštećuju hromozome. Ljudi koji jedu za Amerikance normalnu hranu imaju mnogo mutagena u svom telu. U vegetarijanskoj hrani nema tih mutagena, pa ih nema ni u telu vegetarijanaca. Društvo za istraživanje zdravlja je o tome uradilo zanimljivu studiju i utvrdilo da u telu vegetarijanaca nema mutagena, a ima ih u telu ljudi koji jedu dosta masnoće i holesterola. Nekada i vegetarijanci oboljevaju od raka i sličnih bolesti zbog drugih toksičnih materija, pa mi želimo da ih učinimo neotrovnim za naš organizam. Zato u naše telo moramo da unosimo povrće kao što je kupus i srodno povrće (karfiol, keleraba, prokule, mali kupuščići) Ovo povrće pomaže jetri da se oslobodi toksina i kancerogena. Vlakna to čine, pa se otrovi brže izbacuju, ne ostanu dugo u telu da bi stvorili ozbiljan problem. Vlakna sadrže mnogo vode, pa tako razređuju snagu tih kancerogenih materija u našem organizmu.
Što se više držimo prirodne hrane, naše zdravlje će biti bolje. Možda će vam trebati više vremena da bi sve ove promene uneli u svoj život, ako vam je organizam navikao na tešku ishranu bogatu mastima. Zato postepeno prilagođavajte organizam na biljnu hranu. Ako odaberete da jedete meso i mlečne proizvode, onda ih jedite jako malo, i koristite hranu koja je siromašna mastima. Mleko ne treba da bude punomasno nego sa malo masnoće, jer mnogo belančevina, kalcijuma i masnoće nije dobro za naš organizam.
Moja prijateljica iz Kalifornije pozvala me je jednom da dođem u njenu porodicu. Rasli smo zajedno na Aljasci kao deca. Ona je bila katolikinja iz velike katoličke porodice. Kada se doselila u Kaliforniju osnovala je svoju porodicu. Kada joj je sin postao tinejdžer, želela je da dođem i da im pomognem. Proveo sam 2 sedmice sa njima. Ona je želela da ja preuzmem kuhinju i da im ne kažem šta radim. Tu su živeli ona, njen muž, sin i svekrva (očeva majka). Kada oni nisu bili kući, zamolila me je da iz kuhinje iznesem sve stvari koje ja ne koristim. Mnogo toga sam izneo. Tražila je da joj objasnim zašto su loše, a onda odlučila da ih pobaca. Rekao sam joj da ne pravi naglo promenu. One najlošije smo odmah bacili, a neke od njih su koristili za vreme prilagođavanja na bolju hranu. Tako sam počeo da kuvam sva jela. Posle 10 dana nije mogla više da čuva tajnu. Pitala je porodicu kako im se sviđa hrana u poslednje vreme. Sin je rekao: -Mama, fantastična je! Volim ova specijalna jela koja praviš kada imamo goste. Baka je rekla: -Primetila sam da mnogo bolje spavam noću i da me stomak ne muči toliko kao pre. Ova jela su jako ukusna i prijaju mom želudcu. Onda mi je ona rekla da sam ja pripremao sva jela. Bili su iznenađeni. A onda je došlo najveće iznenađenje: -Pol nije koristio meso, jaja, mleko, čokoladu, šećer ni ulje. Oni su rekli: -Nemoguće, to ne može biti istina! Šta je sa ovom sosom na krompiru? -Pol je to napravio od kešu oraha u mikseru. Sin je rekao: -A šta je sa onim čokoladnim pudingom? Mama je rekla: -Sve sam posmatrala. Pol je koristio rogač, suvo grožđe i med za desert. Koristio je samo prirodnu hranu.
Izgled hrane
Nisu mogli da veruju! Dobro je izgledalo, bilo je ukusno, i prijalo je u stomaku. Vrlo je bitno da kada unesemo ove promene da naša hrana i dalje dobro izgleda. Moj stariji brat bio je dugo neženja i jeo hranu iz konzervi. Zagrejao bi je, i jeo hranu iz konzerve. To baš i nije lepo izgledalo. Ne kažem da treba da pravimo hranu satima da bi izgledala kao u skupim hotelima, osim ako to baš želimo u posebnim prilikama, ali hrana treba da izgleda lepo.
Napravljen je eksperiment. Soba je bila puna dobrovoljaca. Imali su vezane oči. Nisu videli šta jedu, ali su im govorili šta jedu. Usred obroka rečeno im je da skinu povez sa očiju i vide šta su jeli. Hrana je bila pravilno pripremljena, ali su dodate drugačije boje. Krompir je bio plav, meso zeleno, kukuruz ljubičast, šargarepa crna, a pita tamno zelena. Gledali su tako hranu, i niko nije mogao da dovrši obrok. Do sutra ujutro, svi su povratili hranu, i bilo im je muka. Zanimljivo, zar ne? Mi zaista jedemo i očima. Ako hrana ne izgleda kako treba, nećemo u njoj uživati kako treba. Kada napravite promene, neka vaša hrana izgleda ukusno i prijatno. Bitno je za vreme jela slušati prijatnu muziku. Negde za vreme jela gledaju vesti na televiziji, a to je najgore što može da se gleda za vreme jela. Tada gledamo šta je đavo radio toga dana, i imaćemo probleme sa varenjem, uznemirićemo se, možda i razljutiti. Isključite TV za vreme jela, pustite ugodnu muziku, stavite cveće na sto, neka sve izgleda lepo jer mi prvo jedemo očima. Hrana će onda kasnije da bude ukusnija. Za sve ovo treba vremena, ali su ove promene potrebne telu. Par trenutaka mogu sve da izmene.
Moja kuhinja je ofarbana u žuto i zeleno. Žuta boja je najveselija boja koja postoji, a zelena izgleda kao priroda. Imam jednu biljku u trpezariji, i 5 biljaka u dnevnoj sobi. Kada one procvetaju, unose bar malo od Rajskog vrta u moj dom. Volim da zamišljam kako obedujem sa Adamom i Evom. Da li bi tada bilo majoneza i torte? Ne, ne! Hrana Adama i Eve održavaće naš um bistrim i naše telo zdravim.
Šećer
Neki ljudi se zaista bore sa šećerom. Zovemo ih šećeroholičari. Napravite jedan eksperiment ako imate ovakav problem. Pokušajte 30 dana da ne jedete ništa slatko, čak ni med. Ne dozvolite vašem čulu ukusa da prima bilo kakav jak šećer. Voće je jedino dobro, ali nikavi kolači, slatkiši ni šećer. Činite tako 30 dana i bićete iznenađeni koliko brzo vaše telo može da se prilagodi. Takva hrana uskoro neće ni da vam bude ukusna. Ovde je jedan biblijski princip. Biblija kaže da neke stvari koje sam ranije mrzeo sada volim, a neke stvari koje sam nekada voleo sada mrzim. Molio sam se Bogu da omrznem neku hranu jer sam znao da je loša. Izbacio sam to iz moje ishrane, i za 30 dana sam ih se oslobodio. Zanimljivo je šta Bog može da uradi za nas kada smo voljni da se žrtvujemo i sarađujemo na bilo koji način. Kada Bog vidi da ulažemo mali napor, On nam daje veliki blagoslov. Nešto što može duže da potraje. Jedan moj prijatelj kaže da je izdržao 30 dana bez šećera. Posle 30 dana prijatelj mu je ponudio gazirano piće i on je popio. Odjednom nije mogao bistro da razmišlja i morao je da ode iz te kuće! Nije mogao da veruje da će se tako osećati. Rekao mi je: -Pole, istina je! Odjednom telo više ne može da podnese ono čega smo se oslobodili.
Masnoće
Ja zaista volim kokice. One su dobra hrana, ali ono što se stavlja na njih nije dobro: mnogo ulja i mnogo soli. Ja godinama jedem kokice bez ičega. Jednom sam bio kod prijatelja i prihvatio sam da naprave kokice, ali sam zaboravio da im kažem da ne stavljaju maslac ni ulje. Naravno, oni su ih napravili sa maslacem i soli. Rekao sam: -Biću pristojan, poješću malo. A miris je jako privlačio, bilo je teško odoleti. Uzeo sam šaku tih kokica, a voda mi je išla na usta kao besnom psu. Mmmmm, to je bilo jako ukusno! Uzeo sam drugu šaku kokica, i još jednu. Kod treće sam napravio grimasu na licu. Ukus maslaca u ustima mi se nije sviđao. Nos je govorio da je to jako ukusno, ali su usta rekla: -Fuj! Operi me od tog masnog ukusa u ustima. Nisam navikao na taj ukus, i nije mi se sviđao. To je bilo kao da sam popio bocu ulja. Kad prolazim pored restorana gde se peče piletina, to mi još uvek lepo miriše. Ali razmišljam, kada bih uzeo tu piletinu, i to mrtvo meso počeo da odgrizam sa kosti, i gledao te kosti, onda sam sebi kažem da tako nešto ne bih mogao da uradim. Još uvek mi to dobro miriše, ali sam izabrao da tako nešto neću da jedem. Ako dođem u iskušenje za tako nečim, onda kupim sebi nešto iz Božje bašte: jagode, mango, nešto posebno. I to mi pomogne.
Kad sam počeo sa ovim, išao sam u kupovinu samo posle jela, punog stomaka. Nikada ne idite u kupovinu praznog stomaka, sve ćete kupiti! Kada sit uđem u prodavnicu, prvo se pomolim Bogu: -Bože, pomozi mi da ne kupim ništa što ne bih mogao da predam Tebi. To mi uvek pomogne. Ne želim da ponidim Bogu nikakvu lošu hranu, ne želim da ga time uvredim. Želim da mu dam hranu koju je On stvorio, koju može da prepozna kao hranu koju je i meni dao da je jedem. U svim tim oblicima, ukusima i bojama možemo da uživamo i radujemo se. Toliko raznovrsnosti.
Kada tako uradim, nikad ne kupujem ono što je čovek napravio. Ali za to je potrebno vremena, naročito ako hoćete da to sprovedete u svojoj porodici. Nikad nemojte ove informacije da koristite da bi nekog kaznili, ni da vam budu oružje protiv nekoga. Neki misle da ako odmah počnu da jedu pravu hranu, da će odmah postati sveti. To nije istina. Ove informacije treba da vam budu na blagoslov. Ostavite uvek pravo izbora drugima. Kada neko jede hranu za koju znate da je loša, nemojte da im držite predavanja, ni da ih ugrožavate. Budite im dobar primer.
Ja imam pravilo: nikad ne razgovaram o hrani za vreme obroka. Mnogi me pozovu na ručak. Za vreme jela pričamo o Otkrivenju, Evanđeljima, vežbanju, o vodi, ali ne o hrani. Ne želim da mojim domaćinima bude neugodno. Domaćica je uložila trud u to, dala je najbolje što može, i treba da uživamo u tome. Kaže im da kasnije možemo da razgovaramo o tome.
Nekad moram da ostanem jako čvrst. Odbijam skoro sve slatkiše. Naravno, odbijam alkohol. Odbijam i sir i jaja. Ako ima malo toga i hrani neću praviti problem oko toga, preživeću.
Bio sam u Francuskoj u decembru. Na kraju jedne moje propovedi, čovek od oko 60 godina prišao mi je i pozvao me na ručak kod njega. Znao je da ja jedem voće, povrće, orašaste plodove i žitarice. Njegova žena više ne dolazi u crkvu, i on je želeo da pričam s njom. On se molio za nju. Pristao sam, ali sam mu naglasio da sam vegetarijanac. Sledećeg dana, bili su tu njih dvoje, prevodioc sa ženom i dve ćerke, i ja. NJegova žena je otišla u drugu sobu. Nikad nije htela da se susretne sa adventistima, niti da razgovara sa njima. U vreme ručka ona je došla i rekla: -Zdravo! I otišla u kuhinju sa mužem. Kada su počeli da pripremaju jelo, osetio sam da kuvaju meso. Prevodioc je rekao: -Ne Pole, oni znaju da si vegetarijanac. Ponovio sam: -Ovo je meso, ali dobro, ješću hleb i povrće. On je otišao u kuhinju, vratio se i ponovio da nema mesa, oni spremaju ribu. Pitao sam: -A sa kojeg drveta vi berete ribu? On je rekao: -Ma uzmi bar malo. -Ne, ne, ne. Meni je Gospod rekao da iz ishrane izostavim mrtve životinje. Ješću hleb i povrće, moj tanjir će biti pun. On je ponovio: -Pole, molim te, uzmi samo malo ribe. Ako ne uzmeš, uvredićeš ovu ženu, pa te ona neće ni slušati o Bogu. Rekao sam: -Ne, neću jesti meso. On je otišao u kuhinju i rekao im to. Oni su brzo otvorili neke konzerve i napravili špagete. Rekao sam mu: -Nisi trebao to da uradiš, ona ne bi ni primetila. On mi je rekao: -To je velika uvreda za francuze. Kao da nije bilo važno što sam ja bio uvređen. Domaćini treba da ugađaju gostima, a ne gosti domaćinima. Otišli smo u trpezariju. Ona je sela do mene i pratila svaki moj pokret. Vodio sam razgovor o Bogu, i o pobožnom životu. Ona je slušala i gledala svaki moj pokret. Nastavili smo razgovor u dnavnoj sobi, i ona je bila vrlo zainteresovana za mene. Ko je taj čovek što nije hteo da jede moju hranu? Zašto za razliku od drugih ostaje čvrst? Zašto je tako drugačiji?
Onda sam joj rekao zašto sam došao. Muž samo što nije dobio srčani udar. Rekao sam da je vreme da se ona sada vrati u crkvu. Prevodilac nije želeo da prevede. Rekao sam mu da ne razmišlja nego da prevede. Svi su ućutali. I on je rekao: -Ovde sam da te pozovem nazad u crkvu. Bog me je ovde doveo da ti kažem da si potrebna domu kojem pripadaš. U Božjoj porodici jako nedostaješ. Molim te, vrati se u crkvu. Svi su ćutali. Ona je gledala pravo u mene. Brada joj je zadrhtala i suze potekle. Rekla je: -Čekala sam 5 godina na tebe. Molila sam se ovako 5 godina: -Bože, pošalji mi anđela da mi kaže da se vratim u crkvu, i učiniću to. Čekala sam 5 godina, i sada ću se vratiti. Onda su svi počeli da vrlo brzo govore francuski, i posle nekog vremena su prestali. Prevodilac mi je rekao: -Pitaćemo te nešto, ali nam moraš reći istinu. Jesi li ti anđeo? -Ne, ne, ja sam samo čovek. Ponovo su govorili francuski i ponovo me je pitao: -Jesi li siguran da ti nisi anđeo? Rekao sam: -Siguran sam, ali u biblijskom smislu može se reću da jesam anđeo. Anđeo znači donosilac vesti, a ja joj jesam doneo vest da se vrati kući. Ona je rekla: -Da, ti si moj anđeo. Doneo si mi poruku za koju sam se molila 5 godina.
Zamislite sada da sam načinio kompromis i rekao: -Naravno, ješćemo ribu. Nema veze, ješćemo šta god iznesete. Šta mislite šta bi se dogodilo? Ova priča bi bila drugačija. Neko se razlikuje. Neko je rekao: -Ne! Bog mi je rekao da tako činim. Ja želim radije da služim Bogu nego ljudima.
5. KLJUČEVI URAVNOTEŽENOG ŽIVOTA (2)
Pogledajmo još neke ključeve kako doći do dobrog zdravlja.
VEŽBANJE
Kad god mnogo hodate, vi već dobro vežbate. Ali za srce, pluća i arterije, jako je dobro imati nešto energičniju a kraću vežbu od hodanja. Preporučujem aerobik vežbe, vežbe gde koristimo mnogo kiseonika. Treba početi polako, jer ako niste vežbali 5, 10 ili 20 godina, onda niste u kondiciji. Potrebne su vam sedmice i meseci vežbanja da se vratite u kondiciju. Vežbe treba da traju najmanje 30 minuta, a bolje je ako traju 45. Treba duboko disati, preznojiti se i podići puls iznad 120 u minutu. Gledajte da se zadišete da ne možete da izgovorite nijednu rečenicu između udisaja. To ćete moći ako su vežbe naporne i brze, pa možete da izgovorite samo po jednu reč. A kad bude tako, onda usporite.
Da bi mast iz organizma sagorela, i da bi bili dobro snabdeveni kiseonikom, najbolje su aerobik vežbe. Dobro je ponekad imati energične, naporne vežbe. Ali moramo biti sigurni da smo fizički za to sposobni i da se nećemo povrediti. Možda je potrebno da nas prvo pregleda lekar.
Niz vežbi je jako dobar za naše telo. Izaberite one koje vam se najviše sviđaju. Plivanje, trčanje, aerobik, vožnja biciklom, šetanje, preskakanje konopca. Naše telo treba tada da bude neprestano u pokretu. Pluća i srce moraju da rade i da pumpaju krv.
Treba vežbati najmanje 3 puta sedmično. Pri vežbanju naš metabolizam raste (to se zove BMR), i treba da ostane takav 48 sati. Ako napravimo veću pauzu, metabolizam opet opada. On mora ostati na nivou da bismo uvek imali energije i bili jaki. Vežbanje se zato preporučuje najmanje svaki drugi dan. Ako je napolju loše vreme, možete vežbati i unutra. Neki će se izgovarati: -Vreme je danas ružno i ne mogu da vežbam. Zato imajte plan kako da vežbate i unutra, u zatvorenom. Ali, uvek je bolje i za telo i za um vežbati napolju, na suncu i vazduhu.
Dobro je da još neko uvek ide sa vama. Kad posustanete, vaš partner će vam reći: -Hajde, izdrži još malo, nastavi. Ja često putujem pa nemam partnera, pa nosim kasetofon i muziku uz koju vežbam. Imam mnogo različite muzike pa sam uvek raspoložen za vežbanje.Šetnja je najsigurnija vežba, i za nju je svako od nas sposoban. Želim da vas ohrabrim da počnete sa nekom vrstom vežbanja najenergičnije što možete najmanje 3 puta sedmično.
SUNČANJE
Jedan od prirodnih lekara koji nam može pomoći je sunce. Ali, tu moramo biti oprezni mada nismo blizu ekvatora. Ako imate svetlu kosu, morate da pazite više. Leti pazite više nego zimi, ali je uvek dobro da se izlažete suncu. Prošlog leta bio sam u Australiji iznad koje je velika ozonska rupa, kako kažu. Primetio sam da sva deca u školskom dvorištu imaju šešire na glavama. Rekli su mi da je to zbog ozonske rupe, i da sva deca nose šešire na putu u školu i u povratku kući, tj. kad god izlaze napolju. U ovom delu sveta to nije naša glavna briga.
Mnoge koristi možemo imati ako smo napolju na suncu. Neki misle da je to samo da bismo pocrneli. To jeste prednost, ali nije pravi razlog zašto nam je neophodno da budemo na suncu. Kada se izlažemo sunčevoj svetlosti, broj naših belih i crvenih krvnih zrnaca se povećava, i stvara se dobar izvor D vitamina za naše telo, rane na koži brže zaceljuju, bakterije se uništavaju, znojimo se i izbacijemo otrove iz našeg tela. To se jako dobro zapaža kod pušača kad su naizmenično izloženi toploj i hladnoj vodi. Kad ih zatim zamotamo u bele čaršave, onda iz njih kroz znoj izlazi i nikotin, pa beli čaršav postaje žuto - narandžast. Tako naše znojne žlezde izbacuju otrove iz tela, a boravak na suncu pomaže u tome.
Sunce opušta i pomaže rad naših mišića. Zagrevanjem i naš krvotok postaje bolji i nivo holesterola se smanjuje. Uvek je dobro prozore držati otvorene, tako da sunčevi zraci uđu u kuću. Ako drveće zaklanja prozore, zraci sunca ne mogu da uđu u kuću. Zato dozvolite suncu što je god više moguće da uđe u vaš dom. Trudite se i vi da se izložite suncu što je moguće više. Naravno, sve to mora biti umereno.
VAZDUH
Boravak na suncu obično se kombinuje sa drugim prirodnim lekarom, a to je vazduh. Telo privlači negativne jone, a joni su najčešće u visokim planinama i kraj mora. U Bibliji vidimo da je Isus učio ljude uglavnom u planini ili kraj mora. Danas u gradovima ima puno pozitivnih jona, a oni ne prijaju našem telu. Postoje posebne mašine koje mogu da u našoj kući stvaraju negativne jone. Neki misle da je to za njih od velike koristi. Jedan moj prijatelj može tu mašinu da priključi i u automobilu na mestu gde se pali upaljač. On kaže da kad je uključen taj aparat, onda mnogo bolje vozi. Zato je važno da živimo tamo gde je dobar vazduh, i da pravilno dišemo. Mnogi ljudi dišu pomoću gornjeg dela pluća. Skoro niko ne diše duboko, kako bi stvarno trebalo disati. Zato problemi s plućima najčešće nastaju u donjem delu pluća, jer tu ne dolazi dovoljno kiseonika.
Često dok sedimo zauzimamo loš stav, a ne držimo se pravilno ni kad hodamo. To treba da se vežba i da o tome mislimo. Evo kako to možemo da vežbamo: lezite na pod na leđa, i stavite tešku knjigu na stomak. Pokušajte da je gurate gore - dole. Tako ćete početi da koristite dijafragmu.
Kako da dišemo duboko? Ustanite, stavite ruke na bok ili još bolje na potiljak. Pokušajte da podižete vaša rebra. Poklako brojite u sebi do 10 dok udišete, i kad dođete do 10, zadržite dah, izbrojte do 10, pa tek onda izdahnite. Posle 3 - 4 puta, nekom će se zavrteti u glavi, a to je zato što vazdušne vrećice u vašim plućima traže još. Pokušajte da ovu vežbu uradite čim se probudite najmanje 5 puta, a isto i pre spavanja da biste se opustili, i pre obroka. Tako ćete vežbati kako da unesete više kiseonika u vaša pluća. Zapamtite: uvek treba udisati duboko preko nosa. Nos je stvoren da bi vazduh dok prolazi kroz njega bio ovlažen pre no što stigne do bronhija. U nosu vazduh dobije odgovarajuću temperaturu i vlažnost, što je korisno za dalje disanje. Zato udišite kroz nos. Kada radite teže vežbe udišite i kroz usta da bi uzeli više kiseonika.
ODMOR
Još jedan način za poboljšanje života je odmor. Trećinu života provodimo u snu, pa zato moramo da naučimo kako da to činimo pravilno. Ako predugo spavamo, skraćujemo ostale 2/3 kada treba biti budan.
Kako pripremiti spavaću sobu da bi se dobro odmorili?
1) Što je tamnija soba, to bolje. Kada svetlo ulazi u retinu (mrežnjaču) vašeg oka, onda mozak ispušta jednu hemikaliju koja nas budi. Bog nas je stvorio da se probudimo kad sunce izađe, i da spavamo kad sunce zađe. Mi sebi pravimo dosta problema koristeći veštačko svetlo, jer ostajemo budni do kasno u noć.
Interesantna je studija o broju samoubistava na Severnom i Južnom Polu. Tamo je broj samoubistava mnogo veći nego bilo gde na zemlji. Zaključeno je da za tu pojavu veliku odgovornost snosi neregularno smenjivanje izlaska i zalaska sunca. Svestan sam toga jer sam odrastao na Aljasci, blizu Arktičkog pojasa. Već u februaru ljudi postaju jako nervozni. Zato vam svi preporučuju da odete na Havaje. Mnogi ljudi sa Aljaske upravo to i čine. Šteta što doktori ne mogu to da vam napišu na receptu. Naš organizam teško podnosi kada sunce zalazi već u 3 popodne. Zimi, kada sam polazio u školu, bilo je tamno kao da je mrkli mrak. A i kada sam se vraćao iz škole bio je mrkli mrak. Drago mi je što danas živim mnogo južnije, u državi Washington. Zato je prvo pravilo za dobar san da vaša soba bude što je moguće tamnija noću dok spavate, a danju da bude što svetlija da bi sunčevi zraci uništili bakterije u sobi.
2) Ako je moguće, treba imati i otvorene prozore da bi vazduh strujao u sobu. Ako zatvorite i vrata i prozore, probudićete se umorni, jer ćete iskoristiti sav kiseonik u vašoj sobi. Posebno ako više vas spava u istoj sobi i udiše isti kiseonik. Zato, ako je napolju hladno, bar otvorite vrata. Nemojte zaključavati sav kiseonik u vašim spavaćim sobama.
3) Neka vaša spavaća soba bude što je moguće hladnija, jer se naš um bolje odmara u hladnoj nego u toploj sobi. Neka vaši pokrivači budu lagani, npr pernati. Kad na sebe stavite mnogo teške ćebadi, onda je teško pokretati se u krevetu. U toku sna vaše telo se pokrene oko 40 puta. Ako se to ne dogodi, možete dobiti jaka bolove, pa čak i modrice. Zato vaše telo mora lako, automatski da se pokreće u toku noći, pa pokrivači moraju biti lagani. Morate imati dosta prostora za pokrete u snu.
4) Spavaća soba mora da bude jako tiha. Ako živite u gradu, u bučnim delovima, to može biti problem. Može se desiti nešto što se zove "beli zvuk". To je kad radio namestite tamo gde nema prijema, i on samo zuji. Prošao sam kroz to dok sam boravio u gradovima i pokušavao da zaspim. Onda ste izloženi neregularnim zvukovima koji ometaju vaš san. Zato kad uključimo radio da zuji bez prijema, od tog stalnog zujanja ne čujemo onu buku koja dolazi spolja. Možemo uključiti i fen da zuji. To mi je uspelo više puta u velikim gradovima. Nosim i čepove za uši zbog pasa koji mnogo laju. Zato spavaća soba mora da bude što tiša. Postoje i kasete sa prirodnim zvucima, npr kiše ili vetra. I to nas može opustiti, ako nije snimljena i grmljavina.
5) Krevet treba da bude što tvrđi, ali udoban. Ako spavate na leđima, jastuk mora biti jako tanak. Ako spavate na boku, jestuk treba da bude nešto deblji da bi držao našu glavu. Ali, nemojte spavati na stomaku, to je najgora pozicija za san. Tu poziciju telo ne trpi i automatski se okreće. Najbolje je na leđima ili boku. Ova preporuka je za odrasle, ne odnosi se na bebe.
Koliko sna nam je potrebno? Uopšteno gledano, 8 sati. Deci koja rastu i trudnicama je potrebno više. I kada smo bolesni, potrebno nam je više odmaranja. Tada se ne probudimo ni na zvuk budilnika. Ako se budimo uz pomoć budilnika, onda nešto nije u redu. Ako smo imali dovoljno sna, ako smo odmorni, probudićemo se sami. Ne moraju na silu da nas bude oni grozni zvukovi sata. Nas ne treba da budi budilnik, nego naše telo kada je potpuno odmoreno.
Ponekad se popodne osećamo jako umorno. Ako možete samo da prilegnete na samo 10 - 15 minuta, onda je to u redu. Nemojte kasno popodne da pođete na spavanje, jer onda nećete moći noću dobro da spavate. Treba poći na spavanje između 9 i 11 sati uveče. Ako ostanemo budni do ponoći, stvorićemo probleme svom telu u vezi odmora. Ja obično idem na spavanje u 10. Spavam oko 9 sati. Zato ustanovite šta je najbolje za vas, umesto da se budite budilnikom.
KAKO SMRŠATI?
Evo 10 načela za gubitak viška telesne težine. Ako znate nekoga kome je potrebno da malo smrša, ovo će biti korisno za njega.
1) Jedite samo u vreme određeno za obrok. To znači da ne jedemo između obroka. Kada jedemo između obroka, onda unosimo višak kalorija. Zato jedimo samo u vreme obroka.
2) Jedite voće, povrće, žitarice i orašaste plodove. Meso i mlečni proizvodi su jako koncentrisana hrana, i ako ih jedemo unosimo višak hrane. Zato treba jesti više hrane bogate biljnim vlaknima.
3) Ne uzimajte hranu koja nije dobra za nas - koncentrisanu hranu sa višeg stepena lanca ishrane.
4) Koristite više neprerađenu hranu. To znači da treba izbegavati belo brašno i beli šećer.
5) Pijte dovoljnu količinu vode (1,5 - 2 litra dnevno).
6) Najvažnije: jedite obilan doručak i vrlo malo ili ništa za večeru. Doručak treba da bude najbogatiji obrok u danu jer je pred nama ceo dan da bi preradili sve te kalorije koje smo pojeli. Drugi obrok treba da bude nešto lakši od doručka, a treći obrok, ako ga jedemo, treba da bude najlakši. Na primer hleb i voće ili nešto žitarica. Ljudi jedu upravo suprotno. Za doručak malo pahuljica ili šolju kafe, a kad se uveče vrate kući obilno se najedu. Tako dobijaju kalorije koje ne mogu više da prerade niti potroše jer za par sati idu na spavanje. A ako ne sagorite te kalorije, onda se kalorije uskladište u depoe - masne ćelije. Mast je ustvari uskladištena energija. Zato ujutro jedimo hranu bogatu energijom da bi mogli da je sagorimo u organizmu. Ako visoko kaloričnu hranu jedemo uveče, nećemo se osloboditi tih kalorija nego ćemo ih samo uskladištiti.
7) jedite više niskokaloričnu hranu, izbegavajte masnoće i ulja.
8) POST - odaberite jedan dan u sedmici da postite. Kasnije ćemo govoriti kako treba postiti.
9) Ne budite opterećeni svojom težinom i željom da smršate, nego vodite više računa o zdravlju. Ne mislite o onom što ne možete da uradite nego o onome što možete.
10) Klonite se lekova i ne držite hirovite dijete.
Načela 2 i 6 su najvažnija. Uvek ih naglašavam ljudima. Kada jedemo hranu onakvu kakva raste, a Bog nije stavio previše kalorija u hranu koju nam je dao, Božja hrana ima u sebi puno vlakana koja će vas nasititi i zadovoljiti. Ako je vaša hrana ista kao što je u prirodi, imaćete manje problema sa telesnom težinom.
Kad sam jednom govorio o ovome, u prednjem redu je sedeo jako debeo čovek. Imao je oko 160 kg. Rekao je: -Pol, moja žena je na meni isprobala sve dijete koje su ikad smišljene i nijedna mi nije pomogla. -Da, to mogu da zaključim čim te pogledam. Onda je rekao: -Pol, uradiću sve što kažeš da uradim i ako to ne uspe, trčaću za tobom dok te ne stignem. Rekao sam: -Nema problema, znam da sam brži od tebe. Zato naglašavam: jedite hranu onakvu kakva se nalazi u prirodi. Šargarepe, krompir, kupus, banane, narandže, brokole, karfiol, grašak. Jedimo prirodnu hranu baš onakvu kakva jeste. Nemojte dodavati ni ulje, ni šećer, ni maslac. Neke ćemo morati da kuvamo, pa je bolje kuvati ih na pari. Nemojte ih pržiti ni prelivati pavlakom. I jedite najveći obrok ujutro, a uveče samo voće i pahuljice ili ništa.
Taj čovek je odlučio da pokuša ovo da bi se oslobodio viška kilograma. Sa 160 kg čovek mora dobro da smrša. Video sam ga mesec dana kasnije. Prošao sam pored njega jer ga nisam prepoznao. Toliko kilograma je izgubio da mu se lice sasvim izmenilo. On je rekao: -Pol, to je neverovatno, fantastično! Nikada nisam bio gladan. Jeo sam dosta hrane za doručak, i to hranu onakvu kakva je u prirodi. Kuvao sam kupus, grašak i drugo, ali nisam dodavao sir, maslac, ni druge masne stvari. Nisam jeo nikakvu pakovanu hranu kao što su čokolade i majonez. Jeo sam samo prirodnu hranu. I jako malo sam jeo uveče. Nikad nisam bio srećniji nego kad sam gledao sebe kako gubim kilažu. Osećam se divno i izgledam fantastično. Pole, idi i pričaj svima o ovome. Rekao sam: -Pa je to već radim. Ti treba da ideš i da o tome posvedočiš svojim telom. Ti si živi dokaz da je ovo delotvorno i da je istina.
Ovo su ta načela koja sam želeo da naglasim ako vi ili vaši prijatelji imate problema sa telesnom težinom.
Žvakanje hrane
Drugo važno načelo je da polako žvaćemo hranu. To je dobro za svakoga. Da bismo pojeli obrok, potrebno nam je 30 - 45 minuta. Možda nekad morate da žurite, ali ako hranu pojedete brzo samo ćete nadražiti svoj želudac. Zato vežbajte da jedete polako.
Za vreme studiranja od 7 godina, stekao sam lošu naviku da jedem brzo. Da bih se uvežbao da jedem polako, morao sam da radim neobične stvari. Svaki put kad sam stavio zalogaj u usta, odložio sam viljušku i čekao neko vreme. Nadao sam se da će zemljina teža zadržati na tom mestu pribor za jelo. Mi zaista ne moramo da čuvamo u ruci kašike i viljuške, jer će ih sila teže lako zadržati na stolu. Vidim da kod mnogih ljudi dok jedu ruka im stalno ide gore dole. Ne znam kako uopšte dišu, valjda kroz uši? Sigurno teško dišu kad tako natrpaju usta. Izgledaju vrlo čudno sa tako natrpanim obrazima. Spustimo zato pribor za jelo na sto. Neka ga sila teže drži tamo.
Žvaćimo zalogaj hrane najmanje pola minuta. Zatim progutajmo hranu i neka naša usta ostanu prazna par sekundi. Kad god bih trpao hranu u usta iako mi usta nisu prazna kao neko prasence, odmah bi odložio pribor i otišao od stola. Rekao bih sebi: -Ti prasence! Ne približavaj se stolu, i nauči se sad da jedeš kao ljudsko biće. Onda bih otišao da namestim krevet ili da spremim kuhinju. Onda bih zapitao sebe: -Da li si sad spreman da jedeš kao ljudsko biće? Onda se vrati za sto, i pazi kako se ponašaš.
Tako sam pokušao da se naučim da jedem polako. Trebale su mi sedmice da u tome uspem. Bilo je jako teško. Ali, ako stalno vežbamo, onda možemo stvoriti nove navike. Znao sam da sa ovim moram da se borim. Kada pojedete obrok za 30 - 45 minuta vaš želudac se oseća mnogo ugodnije.
Kada čovek brže jede onda pojede više i ne obraća pažnju na količinu hrane koju pojede. U SAD postoje mnogi restorani brze hrane. Čak i autom možete proći kroz njih. Mikrofonom naručite hranu, dođete do prozora, uzmete hranu i platite. Takva hrana je obično bogata masnoćama, jako je slana i ima mnogo kalorija. Sastav hranljivih vrednosti je jako siromašan.
Posle jela
Putujući Evropom primetio sam drugu lošu naviku. Većina muževa odmah posle jela izlazi iz kuhinje kao da tamo nikad nisu ostavili prljavo posuđe. Ostavljaju ženu samu da tamo opere posuđe. Zato muževi, vi ste jednako uzrok nereda u kuhinji, i zato morate pomagati u pranju posuđa.
Jedan od razloga zašto muškarci češće od žena oboljevaju od srčanog udara je zato što pojedu obilan obrok, odu u sobu i izvale se na kauč. Bolnička kola često na tom mestu pronađu to malo prasence koje tako radi, sa solidnim srčanim udarom. Žene bolje vare hranu jer se kreću nakon jela. I mala šetnja posle jela pomoći će da bolje svarimo hranu.
Zato muževi, ostanite u kuhinji posle jela i pomozite da se nered pospremi, jer ste pomogli i da se taj nered napravi. Ako vas dvoje radi, trebaće vam duplo manje vremena da se završi posao. Onda možete svoju ženu uzeti za ručicu i izaći zajedno u malu šetnju i razgovarati o tom danu. Govorićemo više o tome u temi "Naučimo da volimo".
Uz jelo
Spomenuo sam da dok jedemo treba slušati lepu ugodnu muziku. Imam veoma ugodnu muziku na harfi. LJudi ne jedu tako brzo i tako naglo dok slušaju laganu muziku kao dok slušaju rock'n'roll. Zato slušajte laganu muziku i to će vam pomoći za regulisanje viška telesne težine, a i da imate bolje varenje u želudcu.
Dobro je da cela porodica zajedno jede što je češće moguće. Vreme obroka je možda jedino vreme kada cela porodica može da bude na okupu. Sećam se da mi je uvek bilo drago kad dođe vreme obroka. Roditelji bi me uvek pitali kako je tog dana bilo u školi, a brat i ja bi razgovarali s njima o svemu što se tog dana događalo. Uživali smo da im o tome pričamo, a oni su voleli da znaju šta se s nama dešava. Zato je veoma potrebno da porodična komunikacija bude dobra. Reč drug, "kompanjon" dolazi od grčke reči koja znači "jesti zajedno". Zato ljudi sa kojima jedete postaju vaši kompanjoni, drugovi.Jesti u društvu je lep zdravstveni princip. Nije lepo jesti sam, niti kad svi odu. Mnogo je lepše uživati u jelu u nečijem društvu.
Raznovrsnost hrane
Kada imamo veći izbor u jednom obroku, našem telu je teže da se zasiti. Ako jedemo 10 - 15 različitih stvari za jedan obrok, naše telo ne registruje da se nečeg najelo. Ako jedemo 3 - 5 stvari za jedan obrok, naše telo će se osećati zasićenim. Kada ima puno razne hrane teže je dobiti osećaj da je dosta, a telo je stimulisano raznovrsnišću i pojede se više. Raznovrsnost hrane potrebna je u toku sedmice ali ne u istom obroku.
Jednostavna hrana
Volim da jedem jednostavno. Recepte koje ćete dobiti ja nikad ne koristim u svojoj ishrani. Koristio sam ih u vreme dok sam prelazio na bolji način ishrane. Sada jedem tako jednostavna jela da ne treba ni pisati nikakav recept.
Pre par godina imao sam predavanja u Sloveniji. Stanovao sam kod pastora par sedmica. Pastorova žena bila je jako nervozna, nije znala šta da pripremi za mene. Muž joj je rekao: -Skuvaj samo krompir, grašak, i napravi neku salatu. Za drugi obrok neka jede hleb, voće i žitarice. Ona je bila jako uzbuđena i par dana me je stalno posmatrala. A posle 7 dana rekla je svom mužu: "Za njega je jako jednostavno kuvati, on može uvek da dođe kod nas. Problem nije u pripremanju hrane za njega, nego u načinu razmišljanja." Staviti pred nekoga samo kuvani krompir, grašak i salatu čini se jako neobično. Ona je rekla: "Pa ja nisam ništa napravila." Ja sam rekao: "To je dobro, ni nemoj ništa da napraviš." Vidite, Bog je moj kuvar. Sve što je potrebno je oprati hranu i poslužiti je. Nešto možete i da skuvate, ali želim da imamo više vremena da se bavimo drugim stvarima, a ne da se opterećujemo receptima sa 27 raznih postupaka. Neka naša hrana bude jako jednostavna. Na nesreću, to ne daje veliku slavu onome ko kuva, jer ta kuvarica zaista ništa posebno nije spremila. Bog je to učinio. A ako kuvarica tako spremi hranu da ona bude toliko izmenjena da se ne može ni prepoznati, kada vam ona to iznese, to je ono što je ona novo stvorila, sa svim raznim začinima. Tako ona dobija slavu, a Bog je tu izostavljen. Ženi je teško da svu slavu oko kuvanja hrane prepusti Bogu.
Postoje važnije stvari koje možete da radite umesto dugog pripremanja komplikovanih recepata u kuhinji. Ponekad je dobro neko malo iznenađenje. Ali ako to činite 2 - 3 puta dnevno, postaćete rob vaših recepata i kuhinje. Morate biti slobodni od toga. Morate verovati Bogu da je stavio sve različite, dobre ukuse u hranu koju je On stvorio. Morate dozvoliti vašem čulu ukusa da isproba te divne ukuse koje je Bog stvorio. Potrebno je vreme da se naše čulo ukusa probudi.
U zdravstvenom sentru u kojem sam nekada radio, neki pacijenti su ostajali na mesec dana. Svake večeri imali su švedski sto. Prve večeri se posluživala i jedna supa. Skoro svi su se žalili na tu supu. Skoro nikom se nije svidela. Rekli su: -Umrećemo ovde od ove užasne hrane. Ovo je najgora supa koju smo ikada jeli.
Prijalo im je da jedu hleb, krompir i druge stvari. Nakon mesec dana imali su svečani obrok. Kada su im poslužili tu istu supu, poludeli su za njom. Svima se svidela i tražili su recept za nju. "Zašto nam ovo niste češće posluživali, jako je dobra i ukusna!" A mi im kažemo: "O, pa mi smo vam već ponudili ovu supu." "Ne, mi to nikad nismo jeli." "O, da. Prvog dana kada ste došli. To je isti recept." "Nemoguće, ta supa je bila užasna. Sećamo se te supe." "Ne, u pitanju je isti recept, ali se vaše čulo ukusa promenilo. Vaše čulo ukusa uživa u divnim ukusima koji su bili sakriveni u Božjoj hrani." Zato ako žvaćemo hranu polako i sažvaćemo je dobro, dobićemo u ustima sve te divne ukuse koje je Bog stavio u svoju predivnu hranu. Taj ukus nećemo dobiti ako hranu zagrizemo 3 puta i progutamo. Nikad nećemo dobiti taj ukus ako hranu zamaskiramo čokoladom, uljem, sirćetom, solju ili drugim. Ti ukusi koje dodajemo toliko su različiti od ukusa koje sadrži Božja hrana. To su mala blaga koja jedva čekaju da se otkriju u vašim ustima. Pokušajte ponekad tako i videćete. Verujem da ćete biti oduševljeni.
6. NE BRINITE SE BUDITE SREĆNI (STRES)
So
Pogledajmo neka načela u vezi soli. Mnogi ljudi čim sednu za sto odmah uzmu slanik i sole jelo a da nisu ni probali jelo. Mi moramo prvo da probamo našu hranu. Setite se: u hrani koju je Bog stvorio ima tako divnih ukusa, ali ako dodamo naše ukuse i začine, mi to pokrivamo. Ako dodajemo u hranu so, biber, šećer, čokoladu, i slično, onda više ne osećamo pravi ukus Božje hrane. Čulo ukusa ostaje uspavano i ne može više da uživa u svim tim ukusima. Zato ako volite više soli u hrani držite se ovih načela sledećih par sedmica.
Kada se oslobodite soli, počećete da uživate u pravim prirodnim ukusima hrane. Nećete više kao mnogi morati da stavite puno soli u hranu. Kada jedem kod nekih ljudi, osetim so u hrani a oni je ne osećaju. Zato, ovo može pomoći vama ili vašim prijateljima koji vole više soli.
Brige, pesimizam
"Ne brinite se, budite srećni", to je lepa misao, zar ne? Ali nekad smo u iskušenju da se brinemo. Mislimo: ako se za nešto brinemo sedmicama ili mesecima, da ćemo tu brigu lako rešiti. Ali to nije rešenje. Samo ćemo ponovo da patimo.
Ako znate unapred da će vam se dogoditi nešto problematično, ne patite oko toga ako ne možete zaista ništa oko toga da učinite. Usmerite razmišljanje na rešenje a ne na brigu. Napravite najbolji plan za rešenje te brige, a onda se oslobodite te brige. Ali za nas je prirodno da se brinemo i da se žalimo.
Neki ljudi imaju jako negativan, destruktivan stav prema životu. Mi ne volimo da se družimo sa takvim osobama. Oni uvek imaju nešto loše da vam saopšte. Postoje i ljudi koji konstruktivno i pozitivno razmišljaju i uvek imaju nešto dobro da vam kažu. To su pesimisti i optimisti.
Pesimisti kažu: ova čaša na stolu je polu prazna. Optimista gleda istu čašu i kaže: Ne ona je polu puna! Kako vama izgleda ta čaša, polu puna ili polu prazna? Nadam se da ćete za par dana reći da je polu puna i da ćete nešto i doliti u nju, čak i da će se prelivati.
Mi se uznemirimo kad čaša počne da se preliva. To je uzbudljiv eksperiment. Prolijte ispred nekog čašu vode. Šta će se desiti ako sipate vodu u čašu i ona počne da se preliva? Sve ćete jako iznenaditi. A život je pun ovakvih iznenađenja kao što je prelivanje čaše. Zato neka vaša čaša bude polu puna i neka raste dok ne počne da se preliva.
Moj brat je jedan od ljudi koji negativno razmišljaju. Kada smo završili srednju školu zaposlio se u firmi za uređenje puteva. Svako veče dok smo večerali, pričao nam je o svim "idiotima" s kojima je tog dana imao posla i o svim glupostima koje su radili. To me je jako zamaralo. Kada je jedne večeri opet počeo svoj veliki izveštaj o tome, rekao sam mu: "Čekaj Stiv. Pre nego što počneš da nam pričaš, postavio bih ti par pitanja." On je rekao: "Naravno, izvoli." "Jesi li imao dovoljno kiseonika danas da dišeš?" On me je pogledao začuđeno i rekao: "Molim?" "Da li si danas mogao da lepo gledaš svojim očima? Da li si sve video u boji?" Pogledao me je i pitao: "Šta?" Pogledao je naše roditelje i pitao: "Je li on lud?" "Stiv jesi li lepo ručao danas? Da li ti je hrana danas bila jako ukusna?" On je rekao: "Pa on je poludeo!"
"Stiv, svako veče nam pričaš kako si imao užasan dan. Pa, sigurno je bar nešto bilo lepo danas u tvom životu. Zašto ne pokušaš da nam svako veče kažeš 3 stvari koje su bile dobre tog dana? Onda možeš da nam kažeš i 3 stvari koje nisu bile tako dobre. Nemoj nam reću 6 loših stvari, nego samo 3. To je za njega bio veliki izazov.
Ja bih i svakog od vas izazvao na isti način. Za svaki negativan komentar koji kažete prisilite se da kažete i nešto pozitivno, čak i ako to zvuči glupo. Ako ustanete ujutro i kažete: "Grozno, danas će padati kiša." Odmah recite: Cveće i trava će uživati u kiši. Vaša žena će vas onda jako čudno pogledati. Deca će možda reći: Da li je to naš otac? Ali pokušajte!
Kad vozite i neko izleti pred vas i vi naglo zakočite, pokušajte da ne kažete ništa negativno. Budite zahvalni što vam kočnice dobro rade. Nađite nešto pozitivno u svakoj nezgodi. Teško je, ali vi ste sada jaka ličnost i vi to možete. Pokušajte i otkrićete da ćete imati blagoslov od toga, a i ljudi oko vas.
Svetski stručnjak za pitanje stresa je dr Hans Salije iz Kanade. Mnogo knjiga je napisao o stresu. Mnoge knjige ni vi ni ja ne možemo čitati jer su jako stručne. Ali napisao je i par knjiga za jednostavne ljude. On razmatra stres na jednostavan način. On nam kaže da je stres bilo šta što vrši neki pritisak na nas bilo mentalno ili fizički.
Stres može biti dobar i loš. To zavisi od naše reakcije na pritisak. Ako koristite svoj um i odvojite malo vremena, svaki stres se može pretvoriti u pozitivno iskustvo. Ali ukoliko pokušate da odgovorite odmah, brzo, vi ćete samo još više da povećate taj stres. Dr Salije kaže da svako živo biće, i biljke i životinje pate od stresa. LJudi su i ovde specifični jer mogu da kontrolišu situaciju umesto da okolnosti vladaju njima. Mi imamo logiku i sposobnost razmišljanja. Ne moramo samo da se prilagođavamo okolini. Bila to situacija ili pojedinac, mi biramo kako ćemo reagovati.
Poznati crnački vođa u SAD pre mnogo godina je rekao: "Možete mi učiniti šta god hoćete, ali me nikad ne možete tako uniziti da vas zamrzim." Meni se sviđa ovaj savet. Ne dozvolite nikome da vas toliko unizi da ga mrzite. Mržnja je otrov. I vama smeta isto koliko i onome koga mrzite. Ne dozvolite da vas iko tako degradira. Niko vas na to ne može naterati. Dr Salije je rekao da je najbolje rešenje za stres ili za sreću u jednoj reči: ZAHVALNOST. Budite zahvalni. Uvek imate nešto bolje u životu od drugih.
Jedan čovek je rekao: "Žalio sam se jednom što nisam imao cipele, sve dok nisam video čoveka koji nije imao stopala." Mi imamo dosta toga za šta možemo biti zahvalni, nešto što drugi nikad nisu imali, niti će ikada imati.
Imao sam prednost da radim sa autističnom, retardiranom decom. Većina njih nije mogla da govori. Nasilnički su se ponašali u društvu. Tada sam video koliko mogu biti zahvalan. Bilo je to veliko iskustvo za mene.
Kada sam počeo da radim za ovu kompaniju, slali su mi svoje najteže slučajeve. Ime jednog takvog pacijenta bilo je Kris, i imao je 18 godina. Bio je jako nasilan i svi su ga se bojali. Bio je jak i zato je bio potreban snažan savetnik da bi radio s njim. Kris je uvek morao da na sebi ima široki kožni pojas da bismo ga za taj pojas mogli uhvatiti kada bi negde jurnuo.
Svi savetnici i upravnik znali su da verujem u Boga, i odlučili su da tog mladića daju meni da vide šta će se dogoditi. To može biti veliki stres, ali sam odlučio: ne brini, budi srećan! Verovao sam da mi je Bog dao tog mladića da radim s njim. Prvog dana kad sam počeo da radim s njim, pokušao je ono što je radio sa svakim novim savetnikom koji je bio zadužen za njega. On bi mu se približio, i uhvatio bi ga okovratnik da pogleda unutra. Kada je odjednom krenuo ka meni, svi savetnici su pogledali da vide šta će se dogoditi. Oni su znali šta će on da učini, a ja nisam.
Tada sam počeo da razgovaram sa Bogom. Kris je bio kod mene i držao me za okovratnik. Kris voli da se rve. Većina ljudi tada bi ga uhvatili za ruke da bi ih on pustio. Kad god to neko napravi, on mu pocepa košulju i počne da ga napada. I kad me je uhvatio za okovratnik, pogledao sam u ostale savetnike. Nisam znao šta da radim, a svi su mi pokazivali da čekam, da budem miran. Stajao sam tu i molio se. "Ne brini, budi srećan!"
Nasmešio sam se, pogledao Krisa i molio se, a Kris me je sve čvršće hvatao za okovratnik i čekao da reagujem. To svet radi sa nama, zar ne? Svet nas zgrabi i čeka da reagujemo. A ja sam stajao i molio se. Nakon par trenutaka Kris me je pustio i naslonio glavu na moje grudi. Svi savetnici bili su zadivljeni. Nisu mogli da veruju da je tako reagovao. Odmah su pomislili: ovaj savetnik koji veruje u Boga je drugačiji od nas.
Onda sam se susreo sa drugim pacijentom. Zvala se Džordan i bila isto jako nasilna. Posmatrala me je kao novog savetnika. Jednom sam prolazio pored stola gde je ona obavljala neki jednostavan zadatak. Tada je brzo podigla svoju ruku. Kolege su mi rekle: "Stani Pol i stavi svoju ruku na njenu ruku." Ja sam uradio tako. Ona se nasmešila i klimnula glavom i ja sam prošao pored nje. Onda su rekli: "To se nikad nije dogodilo. Džordan uvek čeka da napadne svog savetnika, ali iz nekog neobičnog razloga odlučila je da tebe prihvati. Ona to nikad ne čini dok se 2-3 puta ne potuče sa savetnikom. Ali, Bog je činio čuda.
Kada bi Kris postao napet, on bi napeo mišiće i počeo bi da se igra sa svojom malom igračkom. To bi uvek značilo veliku opasnost. Tada bi morao da izađe iz sobe za rad i morao bi da ide u šetnju da bi se opustio. Rekli su mi: -Brzo Pol, izvedi Krisa odavde. Došao sam iza njega, uhvatio ga za pojas i rekao: "Idemo prijatelju, hajde." On je rekao: "Da, da, da." Mogao je da kaže par jednostavnih reči. Znao je da idemo u šetnju. Tu je bila kružna staza gde smo obično šetali. Rekli su mi da nikad ne puštam Krisa jer će možda pobeći. Ja sam znao da sam brži od njega jer sam ga poznavao već par sedmica. Ovog puta pustio sam pojas. On se okrenuo, pogledao i počeo da trči. Rekao sam mu: "Kris, kuda ćeš? Ti si moj prijatelj, idemo u šetnju zajedno." Krajem oka video sam da su svi savetnici došli na prozor da vide šta će da se dogodi. Kris se okrenuo, pogledao me, lagano se približio, uhvatio me pod ruku i zajedno smo šetali. Kada sam pogledao ka zgradi, svi savetnici su plakali. Nikad nisu videli Krisa da tako nešto učini. Ja sam gradio poverenje u Krisa i on u mene. Uprkos svim poteškoćama, on je odgovarao na ponuđenu ljubav i prijateljstvo. Video je da imam poverenje u njega i želeo je da pokaže da je vredan poverenja.
Tako smo razvili veliko prijateljstvo. Mogao sam da mu zapovedim nešto u bilo kojoj sobi. Čim bi čuo moj glas, pravilno bi odgovorio. Poslednje sedmice mog rada sa njim, upravnik mi je rekao da ne kažem pacijentima da odlazim, a naročito ne Krisu. Bojali su se da ne postane nasilan jer se čvrsto vezao za mene. "Jenostavno, jednog dana ćeš nestati, a mi te više nećemo spominjati. Kris će imati probleme, ali će se prilagoditi. Poslednjeg dana izašao sam u poslednju šetnju s Krisom. Dosta smo se udaljili od zgrade šetajući. Kris je bio jako srećan, smejao se. Voleo je da ide u šetnju. Rekao sam: "Kris, želim da staneš." Okrenuo se i pogledao me. Retko me je gledao u oči. Većina autista nikad vas ne gleda u oči. Kris me pogledao i malo nagnuo glavu u stranu.
"Kris, reći ću ti nešto jako teško. Želim da me pažljivo slušaš. Ono što ću ti reći je istina. Postoji jedna osoba na nebu. Mi ga nazivamo Bog. On nas je stvorio. Nešto je pošlo naopako kad nas je stvorio." Autisti znaju da nešto nije u redu sa njima. Isfrustrirani su jer ne mogu da izađu iz te situacije. Znaju da su savetnici normalne osobe, a da s njima nešto nije u redu. Ali, isfrustrirani su jer tu situaciju ne mogu sami da nadvladaju. Oni "nemaju ključ da otvore vrata".Tako sam objašnjavao Krisu da se dogodilo nešto loše kada je on stvaran. Rekao sam mu da ga Bog i dalje voli jako mnogo, i da je ljubav koju Bog ima za njega ista kao naše prijateljstvo. "Kris, jednog dana ja očekujem da će se Bog vratiti i sve će tada ponovo postati bolje, i ti ćeš biti zdrav i biće ti dobro. Postoji neprijatelj pod imenom sotona koji je doneo svu ovu bol i jad. Tada će on biti uništen. Sve stvari koje je on uništio biće ponovo čitave, i kad se moj Bog vrati ti i ja bićemo najbolji prijatelji, i to kroz celu večnost. I već se radujem tom danu kada ćemo ti i ja razgovarati licem k licu. Zajedno ćemo raditi divne stvari."
Dok sam mu ovo pričao Kris je bio jako miran. Znao sam da razume ono što govorim, i Kris se nasmešio. Rekao sam: "To će se vrlo brzo dogoditi. Tako smo završili šetnju i ja sam tog dana otišao. Od tada nikad nisam video Krisa. Ali, jednog dana ću ga videti. Verujem da će ga Bog ozdraviti.
Stvari u našem životu nisu uvek fer, ali uvek imamo nešto na čemu možemo biti zahvalni. Dr Salije kaže da je to ključ koji će nam pomoći da izađemo iz svake teške situacije. Sposobnost da budemo zahvalni za ono što imamo. Biblija uči istom ovom načelu. Pavle je pisao ovo pismo u zatvoru. Zatvor nije lepo mesto, ali Pavle je uvek bio zahvalan za svaku situaciju u koju ga je Bog doveo. "Gospod je blizu. Ne brinite se ni za šta, nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša. I mir Božji koji prevazilazi svaki um, da sačuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu." Filibljanima 4.6,7 U svemu sa zahvalošću iznesite sve svoje potrebe Bogu. Ne brinite se ni za šta, a molite se za sve.
Da biste bili srećni, predlažem vam da se okupirate pomaganjem drugim ljudima. Uvek postoji nešto što možete učiniti za nekog ko je manje srećan od vas. Vi ste uvek mudriji ili jači ili bogatiji od nekoga. Možda u sebi imate više ljubavi ili razumevanja od drugih. Šta god da imate više od neke druge osobe, imaćete radost ako to podelite s njom. Budite spremno da date onome kome je to potrebno.
Solomun, najmudriji čovek rekao je: "Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam će biti napojen." Priče 11.25 Kad god dajete, uvek ćete i primiti. Zato nam Biblija i kaže da je blaženije davati nego primati. Kad dajem vama, ja primam od samog Boga, a njegov blagoslov je mnogo veći od onoga što sam ja mogao dati vama. Možete doći u situaciju da pomažete ljudima kojima baš i ne biste želeli da pomognete. Kad pomažete nekom morate da odvojite svoje vreme, a mi smo sebična stvorenja i želimo da vreme potrošimo na nas ili na svoju porodicu. Ne volimo da trošimo vreme na druge. Ako imate vreme samo za sebe i svoju porodicu, onda živite u veoma malom svetu i umrećete kao veoma usamljena osoba. Vaš svet treba da bude mnogo veći od vas i vaše porodice. Nikad nećete biti srećni služeći samo sebi. Vaša najveća sreća doći će ako pomažete drugima. To može biti izazov jer je za to potrebno vreme, a vreme je dragoceno.
Naš život se sastoji od vremena. Kada nekome pomažete, vi mu dajete deo svog života, a to nas čini sličnim Isusu jer je On dao svoj život za nas.
Isto tako mi za druge možemo dati deo svog života - naše vreme, pomažući im. Bez obzira ko su i odakle su, mi im možemo pomagati.
Bio sam po zatvorima i ustanovama za bolesti zavisnosti. Pričao sam sa ljudima kojima je bio potreban deo mog života, moje vreme, i bio sam spreman da im to dam. LJudima koji su u zatvoru ili koriste drogu nedostaje velika dragocenost - ljubav. Oni ne veruju da ih iko stvarno zaista voli. Zato pokušavaju da pronađu ljubav i sreću, a kriminal i droga čine se kao jedini način da do toga dođu. Zato kad im stvarno pokažemo šta je stvarna ljubav, uvek me zadivljuje način na koji oni odgovaraju.
Bio sam na koledžu u Nebraski. Kada sam bio na završnoj godini jedan stariji član crkve me je zamolio da odem u posetu čoveku u zatvoru po imenu Roki. Taj vernik mi je rekao: "Pol, on mora nekog da vidi. Molio sam se da saznam ko bi to bio, i Bog mi je rekao da ti ideš." Znam da kada Isus govori o ovcama i jarcima, o onima koji ga slede i onima koji ga ne slede, onda On kaže da su oni koji ga slede dolazili i obilazili ga u zatvoru. I kada mi je ovaj čovek rekao da me Bog poziva da odem u posetu Rokiju, molio sam se i odlučio da idem. Pitao sam: "Reci mi nešto o Rokiju pre nego što odem." On mi je rekao:
"Roki je u potpuno izolovanoj ćeliji u zatvoru za umno poremećene ubice. To znači da nikad neće biti pušten iz zatvora. Izaći će iz zatvora tek kad bude mrtav. Roki je bio veoma snažan muškarac, ali prostog uma, kao dete. Radio je na farmi sa roditeljima. Bio je malouman pa nije išao u školu. Imao je veliko srce. Na nesreću, kad bi ponekad išao u grad, ostala deca bi ga izazivala i gurkala. Rekli bi mu da je glup i idiot. On bi uvek govorio: -Ostavite me na miru -i otišao. Kada se jednog dana vraćao iz grada, tri tinejdžera su ga sledili. Pravili su se da su nezgodni momci i da mogu da biju tog velikog čoveka. Počeli su da ga gurkaju, udaraju. Bacili su ga na zemlju, rekli su mu da je glup i idiot. On je samo govorio: "Ostavite me na miru, odmaknite se od mene." Pokušao je da trči, ali nije bio brz. Oni su ga i dalje udarali. Na kraju Roki to više nije mogao da podnese i počeo je on njih da udara. Nije se zaustavio dok sva trojica nisu bila mrtva. Roki je uhapšen i zatvoren u ovaj zatvor."
Otišao sam u posetu Rokiju. Zaista je bio velik. Nas dvojica smo bili sami u toj njegovoj samici. Počeli smo da uspostavljamo prijateljstvo. Postavljao mi je svakakva pitanja. Pričao sam mu o svojoj porodici i izletima u prirodu. Bio je srećan da može da sluša te priče. Uskoro sam završavao koledž. Znao sam da kad diplomiram otići ću i nikad se neću vratiti. Otišao sam poslednji put u posetu Rokiju. Rekao sam mu da se vraćam na Zapadnu Obalu i da verovatno nikad više neću biti u Nebraski. Roki je rekao: "Ja želim da idem s tobom. Molim te, biću dobar. Mogu li poći s tobom Pol?" "Roki, ako je Božja volja možeš ići sa mnom. Ali, ako to nije Božja volja, i ti i ja moramo da budemo razdvojeni neko vreme, kada se Isus bude vratio hoćeš li onda sa mnom?" "Da, Pol. Ja želim s tobom. Ja sam tvoj prijatelj." "U redu Roki, ti i ja bićemo zajedno kada Isus dođe. Zato se ne brini za ono što se sada događa. Kada Isus dođe ti ćeš ići sa mnom, obećavam ti. I Isus je to obećao. Je li to u redu Roki?" "U redu Pol, ako si obećao. Biću dobar sve do Isusovog dolaska."
Znam da Roki još čeka u tom zatvoru, ali ne treba još dugo da čeka, jer će Isus doći i sve će učiniti boljim. Nije u redu to što se dogodilo Rokiju, i mnoge stvari u našem životu nisu fer. Ali, mi možemo biti zahvalni i možemo pomagati drugima. Ne smemo usmeravati misli na loše stvari koje se događaju u našem svetu. "Srce veselo pomaže kao lek, a duh žalostan suši kosti." Priče 17.22 Veselo srce je zaista izvrstan lek. Bez obzira u kakvoj ste situaciji, sigurno možete da pronađete nešto veselo u svom životu. Solomun o tome mnogo govori: "Vid očinji veseli srce, dobar glas goji kosti." Priče 15.30 Dobra vest! Da li znate neku dobru vest? Takvu vest treba s nekim podeliti, zar ne? ""Ljubazne su reči sat (saće) meda, slast duši i zdravlje kostima." Priče 16.24 Imate li ljubazne reči da ih s nekim podelite? Slatke su kao med, lek kostima i duši.
Nekad zaista upadamo u veliki stres i jako smo nervozni. Postoji jedna laka vežba koju možemo izvesti da bi nam bilo lakše. Ova vežba oslobađa pozitivni endorfin u mozgu. To je hemikalija koja čini da se dobro osećate. Ona se oslobađa u mozgu kad kažete: "Molim vas, hvala i volim te. Naš mozak može da luči i negativni endorfin kada vičemo ili psujemo. To sprečava imuni sistem da radi kako treba pa možemo postati jako bolesni. Stručnjaci su uspeli da izoluju pozitivni endorfin i počeli su da ga daju ljudima koji su manično depresivni ili imaju želju za samoubistvom. Ta inekcija je jako skupa, košta hiljade dolara, a ja ću vam pokazati kako da je dobijete besplatno.
Evo te vežbe: Ustanite, napravite dovoljno prostora oko sebe. Brojite do 3. Na tri skočite u vazduh, pljesnite rukama i uzviknite "Aleluja!" Ponovite to par puta. Već počinjete da se smejete zar ne? To je pozitivni endorfin koji je oslobodio vaš mozak. Zato, kada se sledeći put nađete u stresu, skočite, pljesnite rukama i viknite: "Aleluja!" To će vam pomoći da se oslobodite stresa.
Pomaganje drugima
Jedna od najvažnijih stvari da bi pomogli sebi je dakle da misli sa sebe pomerimo na razmišljanje kako da pomognemo drugim ljudima. Ustanovio sam da kad god pomažem drugima i dajem im deo svog vremena to je pomalo sebično, jer sam uvek ja taj koji dobija najviše blagoslova. Od tih blagoslova se uvek dobro osećam.
Pre par godina, nazvala me je jedna vernica. Bila je jako uznemirena. Rekla je da je prijatelj njenog sina upravo pušten iz zatvora. Otpušten je ranije jer je bio na samrti. Umirao je od AIDS-a. Zove se Stiv. Njegova majka je zvala sveštenika i rekla: "Moj sin je na smrt bolestan. Želim da se dogovorimo oko pogreba." Sveštenik je rekao: "Jako mi je žao, a od čega umire?" "Umire od SIDE." A sveštenik je rekao: "Onda ga ne dovodite ovde. Mi TO ne želimo ovde. Sami se pobrinite za njega." Ona je nazvala svoju prijateljicu čiji suprug je bio propovednik, pentakostalac. Uputila mu je istu molbu, a on je rekao: "Ako umire od side, mi ga ovde ne želimo." Ja ne želim da uvredim neku versku zajednicu. To mi je ona rekla da se dogodilo kada je tražila pomoć. Onda je nazvala nas i zamolila nas da obavimo pogreb. Rekao sam: "Naravno da hoćemo. Pastor trenutno nije tu. Kada se vrati, dogovorićemo se." Bila je tako srećna, nije mogla da veruje. Rekla je: "Hvala, hvala. Mnogo ste mi pomogli."
Kada joj je sin pušten iz zatvora, rekla mu je šta se dogodilo. On je rekao: "Želim da posetim crkvu Adventista sedmog dana, da vidim kakvi su to ljudi koji će me sahraniti." Kada je došao da poseti crkvu, uživao je. Znali smo ko je, znali smo da je tek pušten iz zatvora i da umire od side. Sledeće sedmice poželeo je opet da dođe. I sledeće, i sledeće. Uskoro sam držao veliku evangelizaciju. Stiv je dolazio i na kraju tražio da se krsti. Rekli smo: "Bićemo srećni da te krstimo.
Lekar mu je dao još samo par meseci života. Nakon krštenja, Stiv je jako želeo da ide i govori ljudima o svojoj veri, a tek je počeo da shvata načela koja je Bog objavio. Pitao me je: "Pol, da li bi ti želeo da mi pomogneš ako pozovem prijatelje utorkom da proučavamo Bibliju? Da li bi nam se pridružio i pomogao nam?" Rekao sam: "Bio bih srećan."
Stiva su odbacili većina rodbine i prijatelja. Mnogima je neprijatno kad neko ima sidu, kao kada je neko imao gubu u Starom Zavetu. Oni koji su tada imali gubu bili su odbačeni od društva. Sida je danas jako slična gubi. Stiv je pozvao sve svoje nove prijatelje koje je imao. To su sve ljudi koje ne bismo voleli da nam dođu u goste: narkomani, alkoholičari, prljavi ljudi koji žive na smetlištu... To su ljudi od kojih nam je neugodno. Radije bismo ih odbacili.
I tako bio sam kod Stiva sa svim tim njegovim novim prijateljima. Imali smo divna Biblijska proučavanja. Stiv je bio jako uzbuđen. Stalno je pozivao nove i nove prijatelje da nam se pridruže. Svi ti ljudi koje je društvo odbacilo dolazili su da otkriju da ih neko voli, da je neko umro za njih, i da će ponovo doći da popravi sve što je poremećeno.
Onda sam morao da odem na 3 meseca. Nisam mislio da ću više videti Stiva. Ali, kada sam se posle 3 meseca vratio, Stiv je još bio živ. Bilo mu je jako drago kad me je video. Rekao je: "Da li još želiš da proučavaš Bibliju sa mnom?" "Naravno Stiv." I nastavili smo da proučavamo. On je pričao o svom novom prijatelju Isusu. Uskoro se Stiv jako razboleo. Morao je u bolnicu. Doktori su rekli da neće izaći živ, i da mu je ostalo još par sedmica. Otišao sam u bolnicu da posetim Stiva. On je govorio o Isusu. Rekao je da mu je žao što mora da pođe na počinak, san, jer mu je žao svih tih novih prijatelja koje je pronašao. Ali, on nam je samo za trenutak rekao zbogom, jer ćemo Stiva videti opet na dan vaskrsenja. Ja ću ga potražiti tog dana.
Kako je Stiv dobio sidu? Dobio je od svoje žene. Ona je bila narkoman. Možete reći: "Dobro, ako je tako dobio sidu, onda je to u redu. Ako je dobio sidu preko prljave igle, onda to nije u redu." Da li je zaista tako? Da li je zaista bitno kako je Stiv dobio sidu? Zar od toga nije važnije da je taj čovek patio? Zar nije najvažnije da on sada umire? I da sada zna da ga neko ipak voli, i da se neko brine za njega? Nije važno kako je dobio sidu. Važno je da on ima potrebu, a ja sam dobio veliki blagoslov jer sam pomogao svom bratu Stivu.
Stiv sada čeka Isusa da dođe. Ali, pre no što je počinuo posejao je mnogo dobrog semena. Jedno takvo seme je i u mom srcu. Naučio sam da prihvatam ljude koje inače ne prihvatamo. Naučio sam kako da volim ljude koje je Isus voleo bez obzira šta oni čine ili govore. Svima je potrebna ljubav. Neka vas ništa što ljudi govore ili čine ne spreči da ih volite. To će u vašem životu doneti velike blagoslove, i sva briga i zabrinutost nestaće sa vas jer ćete sada više razmišljati o nekom drugom. Kada je Isus živeo ovde na zemlji, On je činio samo dobro. Mi samo prolazimo po ovoj zemlji i ne razmišljamo o tome da činimo dobro, i propuštamo naš život.
Govorićemo malo kasnije i o uspehu. Razlog nesreći mnogih ljudi u svetu je što ne znaju šta je zaista uspeh. Kada znamo šta je stvarni uspeh, ne moramo više da brinemo. Možemo biti srećni. Mnogi ljudi su zabrinuti za svoj uspeh. Nekada uspeh liči na leptira koga je teško uhvatiti. Ali ako znamo gde se leptir nalazi, onda ga možemo uhvatiti i uživati u njemu.
Zato ne mislimo na sebe i na naše probleme, nego budimo zahvalni za ono što imamo. Pomozimo drugima koji nemaju ono što mi imamo. I naučite da skočite i viknete "Aleluja". Postoji mnogo divnih stvari na ovom svetu. kada pogledamo ružu koja raste, tačno je da na grmu ima više trnja nego cvetova i zato je mnogo lakše videti trnje, zar ne? Ali ako odaberete, vi možete gledati cvetove ruže. Možete uživati u njenim bojama i izgledu. Možete da je mirišete. To sam ja izabrao.
Gledajte i vi na ruže. Počnite da ih mirišete. One su tu i čekaju vas. Samo odvojte dovoljno vremena da možete uživati u njima. Nemojte se brinuti nego budite srećni!
Molimo se: Dragi Oče na nebu, Ti si tako dobar Bog. Mi smo blagoslovljeni u mnogim stvarima. Pomozi nam da se zaustavimo i da shvatimo koje su to stvari, da možemo da razmišljamo o njima i da ih kažemo drugima. I da možemo da verujemo da se brineš za nas. Volimo te i zahvaljujemo Ti u Isusovo ime. Amin.
7 PUT HRISTU
Koristiću sada citate iz moje najomiljenije knjige posle Biblije. Knjiga se zove Put Hristu (Koraci ka Hristu). Imam nekoliko primeraka ove knjige jer je često čitam pa se neke raspadaju. Pogledaćemo neke teme iz nje da bi mogli da vidite koliko je ova knjiga zanimljiva.
U prvom poglavlju "Božja ljubav prema čoveku" stoji:
"Isus se nije ustezao da kaže istinu, ali je to uvek činio sa ljubavlju. U svom ophođenju sa ljudima bio je vrlo taktičan, pokazujući im promišljenu i ljubaznu pažnju. Nikad nije bio grub, nikad nije nepotrebno izgovorio neku oštru reč, nikad nije naneo bol osetljivoj duši. Nije osuđivao ljudske slabosti. Govorio je istinu, ali uvek sa ljubavlju. Osuđivao je licemerstvo, neverstvo i bezakonje; ali su se suze osećale u njegovom glasu dok je izgovarao svoje oštre prekore."
Zar ne poželite da vi ovako stalno govorite, da imate uvek tako ljubazne reči da ih podelite sa drugima? Svako koga je Isus sretao bio je za njega polje na kojem je trebalo da radi. To je bio neko koga je Hristos hteo da povede u Nebesko carstvo.
"U svakom čoveku gledao je posrnulu dušu zbog čijeg spasenja je došao."
Svako koga je Isus sreo bio je misionsko polje rada za njega. U sledećem poglavlju je reč o našoj potrebi za Hristom:
"Nama je nemoguće da se sami izbavimo iz ponora greha u koji smo pali. Naša srca su zla i mi ih ne možemo promeniti. "Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko!" "Jer telesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božjem niti može!" (Jov 14.4; Rimljanima 8.7). Obrazovanje, kultura, služenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoju oblast delovanja, ali je tu bespomoćno. Možda se time može postići formalna pravilnost u ponašanju, ali se ne može promeniti srce; ne mogu se očistiti izvori života. Postoji sila koja deluje iznutra, novi život odozgo, da bi čovek mogao da se promeni, ostavi greh i postane svet. Ta sila je Hristos. Samo Njegova milost može da pokrene zamrle sposobnosti duše i privuče ih Bogu, svetosti."
Mi sami sebe ne možemo izvući iz greha. Nama je potrebna pomoć a ta pomoć dolazi od Boga. Zato i imamo toliko veliku potrebu za Bogom.
NOVO NEBO
"O razmišljajmo o čudesnoj žrtvi koja je prinesena za nas! Pokušajmo da procenimo trud i energiju koju Nebo ulaže da bi ponovo zadobilo izgubljene i vratilo ih u Očev dom! Snažniji podsticaji i moćnija sredtsva nikad ne bi mogla da se pokrenu; nepojmljiva nagrada onome koji čini dobro, nebeska radost, društvo anđela, zajednica i ljubav Boga i Njegovog Sina, usavršavanje i razvijanje svih naših sposobnosti u toku večnih vremena - zar to nisu dovoljno snažni podsticaji i ohrabrenja koji nas mogu pokrenuti da svoja srca predamo u dragovoljnu službu svom Stvoritelju i Otkupitelju?"
Nebo će biti divno mesto, mesto koje nikad nećemo poželeti da propustimo.Jeste li ikada razmišljali kako će to biti na nebu? Neki ljudi misle da ćemo svi svirati liru na ružičastom oblaku. To bi moglo da bude vrlo dosadno, naročito posle prvih par miliona godina, zar ne? Mislim da će bit mnogo uzbudljivijih i lepših stvari koje ćemo raditi na nebu. Biblija nam kaže: "Što oko ne vide, i uho ne ču, i u srce čoveku ne dođe, ono ugotovi Bog onima koji ga ljube." (1Kor. 2.9) Zato će to mesto da bude iznad naše sadašnje moći rasuđivanja. Da li ste ikad razmišljali o vašem domu na nebu? Malo dalje u ovoj knjizi piše da treba da koristimo svoju maštu da zamišljamo kakav će biti naš dom na nebu. Tako i ja koristim svoju maštu da razmišljam o tome kakav će biti moj dom na nebu.
Ja vidim sebe kako hodam po zlatom popločanim ulicama, i zastajem da pričam sa mojim anđelom. Šetam dalje pločnikom, prolazim jednu krivinu i dolazim do ulaznih vrata. Sa obe strane pločnika po kojem hodam je visoka ograda. Ta ograda ima boje koje se prelivaju jedna u drugu, i to žive boje koje se pretvaraju jedna u drugu. Približavam se ogradi da bih je bolje pogledao, i kako se te boje menjaju, tako ispuštaju mirise. Te boje se mešaju i proizvode različite mirise. To je očaravajuće!
Nastavljam da šetem, i dolazim do ulaznih vrata na kojima je jedan veliki biser. To je u stvari kvaka, pa obema rukama okrećem taj veliki biser i otvaram ta ogromna vrata. Kada sam ušao unutra vidim velike listove boje emeralda (zelene) po vratima. Boja koja dolazi sa tih vrata je divna zelena boja. To lišće na vratima je tako nežno. Nikada nisam video tako lepa vrata. Zatim ulazim u dnevnu sobu, okruglu prostoriju koja je veća od obične kuće, a na sredini sobe je kamin, od poda do plafona. Kamin je od crvenog rubina. Tako je divan. Pruža se do plafona, a plafon je u stvari jedna duga. Ja mogu da vidim kroz nju.
Na zidu moje kuće su vodopadi, i voda pada u male bazenčiće kojih svuda ima. U tim bazenima su ribe predivnih boja. Možda vam to zvuči kao da ste u divljini? Ali, još nisam završio. Ribe skaču iz bazena u bazen i pevaju! Da! A vi ste mislili da i tamo samo ptice pevaju? Na nebu i ribe pevaju dok skaču iz bazena u bazen. Tu u tim vodopadima se kupaju i divne tropske ptice. I velike biljke rastu svuda po tom zidu. Divno je imati tako nešto - živi zid od vode, biljaka, riba i ptica svih živih boja, oblika i veličina dok pevaju divne melodije. Dosta vam je za sada mali pogled u kuću u koju želim da odem. Moraću da navratim da vidim kakve će vaše kuće biti tamo. Vratimo se sada knjizi, u poglavlje "Pokajanje":
"U pokajanje zbog greha uključeno je i odvajanje od njega. Mi nećemo odbaciti greh ako ne uvidimo njegovu izopačenost; sve dok se naše srce ne odrekne greha, u našem životu neće biti nikakve stvarne promene."
Mi se u stvari n ismo pokajali za greh ako nismo prestali da ga činimo. Ako se još uvek držimo tog greha, mi ga još uvek nismo odbacili. A Bog želi da se pokajemo tako što ćemo se odvojiti od tog greha.
"Biblija ne uči da grešnik mora da se pokaje pre nego što posluša Hristov poziv: "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti!" Matej 11.28 Sila koja dolazi od Hrista vodi pravom pokajanju. Petar je ovo objasnio Jevrejima kad je rekao: "Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za Poglavara i Spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje greha." Dela 5.31 Mi se ne možemo pokajati bez Hristovog Duha koji budi našu savest, kao što ni oproštenje ne možemo dobiti bez Hrista."
Bog nije rekao da mi treba da budemo savršeni pre no što dođemo k Njemu. Kada bi to bio slučaj, onda nikad ne bismo ni došli k Njemu. On poziva sve one koji su umorni i opterećeni da dođu k Njemu.
"Hristos je izvor svake dobre pobude. On jedini može u srce da usadi neprijateljstvo prema grehu. Svaka želja za istinom i čistotom, svako osvedočenje u našu sopstvenu grešnost, dokaz je da Njegov Duh deluje na naša srca."
Kada mi žalimo zbog nekog greha, to znači da Bog deluje, i mi želimo da mu dozvolimo da mu dozvolimo da On nastavi da radi.
"Grešnik može da se odupre toj ljubavi, može da odbije mogućnost da bude privučen Hristu; ali ako se ne bude opirao, Isus će ga privući; poznavanje plana spasenja dovešće ga do podnožja krsta, punog pokajanja zbog grehova koji su prouzrokovali patnje dragog Božjeg Sina."
Bog je kao jedan veliki magnet, i ako mu se ne opiremo, mi ćemo biti privučeni. Sviđa mi se ova misao.
"Ti koji u srcu čeznaš za nečim boljim od onog što ovaj svet može da ti pruži, prepoznaj tu čežnju kao Božju poruku tvojoj duši! Moli ga da ti daruje pokajanje, da ti otkrije Hrista u svoj Njegovoj beskonačnoj ljubavi, u svoj Njegovoj savršenoj čistoti! U Spasiteljevom životu načela Božjeg zakona - ljubav prema Bogu i prema bližnjemu - dobili su savršeni izraz."
Kada imamo želju za nečim boljim u životu, to znači da Bog deluje, jer je On to nešto bolje za čim čeznemo.
"Svaki prestup, svako zanemarivanje ili odbacivanje Hristove milosti, ostavlja na nama svoje posledice; ono otvrdnjava srce, slabi volju, otupljuje um i ne samo što nas čini manje spremnim već i manje sposobnim da poslušamo nežne pozive Božjeg Svetog Duha."
Greh je užasna sila koju sotona koristi da bi nas udaljio od Boga, da mi ne bi razgovarali sa Bogom.
"Čak i samo jedna mana u karakteru, samo jedna grešna želja, ako se uporno gaji, na kraju će poništiti sav uticaj Jevanđelja."
Greh je vrlo snažan, zar ne? Ali, želim da obratite pažnju na izraz "ako se uporno gaji". To znači da to volimo, i da to želimo, da mi to ne želimo da predamo. Takvo ponašanje nas može odvući daleko od Boga. Ako ste slabi i onda pogrešite, to je sasvim drugačije. Apostol Pavle je rekao: "Ono što sam nekada mrzeo to sada volim, i ono što sam nekada voleo to sada mrzim." U Pričama Solomunovim 23.16 piše da pravednik može i sedam puta pasti, a to izgleda pre da je on grešnik a ne pravednik. Kakva je razlika između njega i grešnika ako on pada sedam puta? Ali drugi deo tog stiha kaže da se pravednik opet diže. Znači da on ne gaji greh koji je počinio. On želi da ponovo ustane, on želi promene u svom životu. Bog prihvata te grehe koji proizilaze iz slabosti i nudi nam snagu da možemo da pobedimo. Evo šta ćemo da činimo kada sotona dođe da nas napada:
"Kad vas sotona bude uveravao da ste veliki grešnik, pogledajte prema svom Otkupitelju i govorite o njegovim zaslugama."
Ne dajte da vas sotona uvuče u zamku da govorite samo o sebi. On će vam reći da ste izgubljeni i vi ćete se složiti s njim, jer vi jeste izgubljeni. Ali, govorite o Isusu i sotona će pobeći od vas. Govorite o sili koja vas je pronašla, i sotona se tu ne može suprotstaviti. Sledeće poglavlje govori o priznanju. Šta je to pravo priznanje?
"Pravo priznanje je uvek izričito i odnosi se na određene grehe."
Nemojte nikad da govorite ovako: -Bože oprosti mi sve moje grehe. Kada priznajemo greh, onda treba da izričito, direktno priznamo taj greh. To ne znači da mi Bogu moramo stalno da to spominjemo i govorimo o tom grehu. Treba ga priznati i onda ići dalje.
"Bog ne može da primi priznanje bez iskrenog pokajanja i promene. Moraju se videti odlučne promene u životu; sve što vređa Boga mora biti odbačeno."
Bog želi da vidi neke promene u našem životu, zato što nam je On dao silu za te promene. Ne bi bilo pošteno da On traži da se promenimo, a da zna da mi nemamo snagu za te promene. Ali je pošteno da Bog traži da se menjamo ako nam je dao snagu da te promene sprovedemo.
"Ako priznajemo svoje grehe, veran je i pravedan da nam oprosti naše grehe, i očisti nas od svake nepravde!" 1.Jovanova 1.9
To je obećanje. Bog je veran i On će nam oprostiti. Sada prelazimo na posvećenje. Šta je to posvećenje?
"Bog ne zahteva da se odreknemo ičeg što bismo za svoje dobro mogli da zadržimo. U svemu što čini On ima pred očima dobro svoje dece. Kad bi bar svi oni koji nisu izabrali Hrista mogli da shvate da im on nudi nešto neizmerno bolje od onog što sami žele! Čovek čini najveću štetu i nepravdu sebi samom kad misli ili radi nasuprot Božjoj volji. Nema prave radosti na putu koji je zabranio Onaj koji zna šta je najbolje i koji želi dobro svojim stvorenjima. Put prestupa je put bede i propasti."
Sviđa mi se to što Bog uvek ima nešto bolje za nas. Jedna od stvari koje sam često radio pre nego što sam poverovao u Boga je da sam išao u noćne barove. Voleo sam da idem tamo gde ima muzike i igre. A nakon krštenja, devojka sa kojom sam obično išao tamo, pozvala me da idemo tog vikenda u noćni klub. O, ja sam zaista želeo da idem. Rekao sam joj: -Ja više ne pijem alkohol. Rekla mi je: -U redu, možeš da piješ vodu. Rekoh sebi: -Pa, možda je onda u redu. Samo ću piti vodu. I otišao sam u taj noćni klub, i pio sam samo vodu. Nekoliko meseci sam činio tako. Bio sam kršteni, novorođeni vernik, ali sam odlazio u noćne klubove. I Bog je to dozvoljavao, jer ja to nisam mogao da shvatim u to vreme. Nisam pio alkohol, i u to vreme sam mislio da je to sve što je trebalo činiti. Ali nekoliko meseci posle mog krštenja, sedeli smo u noćnom klubu i moja devojka je rekla: -Tebi se više ne sviđaju ovakvi klubovi, zar ne? A ja sam rekao: Zašto me to pitaš? -Nešto je drugačije, nešto se desilo u tebi. Izgledaš kao da ziriš u te ljude, i ne izgledaš srećan ovde kao što si nekad bio. I svaki put kad pogledam u tebe, ti gledaš u vrata. Zašto stalno gledaš u ulazna vrata? Rekao sam: -Ako ti kažem, mislićeš da je glupo. -Ne, ne, reci mi. -Zamišljam da će se jednom ta vrata otvoriti, i da će čovek u dugačkoj beloj odeći i sa sandalama ući kroz njih. Pogledaće sve ljude u tom noćnom klubu sve dok ne ugleda mene. Onda će mi se nasmešiti i poći će prema meni. I dok mi se bude približavao, ljudi u tom noćnom klubu biće jako uznemireni zbog njega: -Šta ti radiš ovde? Ti ovde ne pripadaš! Hajde, izlazi odavde, ovo nije mesto za tebe. Počeli su da ga guraju, udaraju i oborili su ga na zemlju. Ali svaki put Isus bi pogledao u mene i nasmešio mi se. I ljudi u tom noćnom klubu postali bi onda još nasilniji. Počeli su da bacaju cigarete na njega i prolivali su mu piće u lice. Udarali su ga, psovali su ga, terali ga napolje i govorili da je nepoželjan. I ja sam se onda naljutio na sve te ljude u tom noćnom klubu, jer sam shvatio da bi ovi ljudi tako postupili prema mom Isusu kad bi On tu ušao. Konačno, Isus je posrćući došao do mog stola. On staje do mene i stavlja ruku na moje rame. On krvari, i pun je modrica od te gomile koja ga je tukla. On mi kaže: -Sine, šta ti radiš ovde? I mi izlazimo zajedno iz tog noćnog kluba, i ja nikad nisam poželeo da se vratim radi svog zadovoljstva. Isus mi je pokazao nešto bolje. On nikad od mene nije tražio da ostavim noćne klubove. On me je samo pitao: -Sine, šta ti radiš ovde? To je dirnulo moje srce, jer sam znao da me voli i da On ne bi išao na ta mesta. Tako je u meni počela da se dešava promena. Bog ima nešto bolje za svakog od nas.
"Ako se budete pravilno služili svojom voljom, može nastati potpuna promena u vašem životu. Ako svoju volju pokorite Hristu, udružićete se sa silom koja je iznad svih poglavarstava i vlasti. Imaćete silu odozgo da ostanete postojani i tako ćete stalnim pokoravanjem Bogu biti osposobljeni da živite novim životom, životom vere."
Vaša volja vam daje pravo da birate, i ako odaberete da idete sa sotonom, on će vam da dati mnoge mogućnosti šta da radite. Ali, ako odaberete da idete sa Bogom, i On će vam dati mnoge mogućnosti šta možete da radite. Obe sile posmatraju kakav će biti vaš izbor, na čijoj ste strani. Isus Navin kaže: "Izaberite danas kome ćete služiti, a što se tiče mene i mog doma, mi ćemo služiti Gospodu." Zahvalan sam što je to bio i moj izbor u poslednjih 20 godina. Sledeće poglavlje je "Vera i prihvatanje".
"Vama je potreban mir - nebesko oproštenje, mir i ljubav u srcu. To se ne može kupiti novcem, ni postići razumom, do toga se ne može doći mudrošču; ne možete se nadati da ćete to ikada osigurati svojim sopstvenim naporom. Ali Bog vam to nudi kao dar, "bez novaca i bez plate" (Isaija 55.1). Sve to je vaše ako samo pružite ruku i uzmete. Gospod kaže: "...ako gresi vaši budu kao skerlet, postaće beli kao sneg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna" (Isaija 1.18). "I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas" (Jezekilj 36.26)."
Besplatan dar s neba, dar od Boga može biti naš ako ga mi hoćemo: novo srce i novi duh od Boga.
"Dok čitate obećanja, imajte na umu da su ona izraz neizrecive ljubavi i milosrđa. Veliko srce beskrajne Ljubavi oseća prema grešniku bezgranično sažaljenje. "Imamo izbavljenje krvlju njegovom, i oproštenje greha." (Efescima 1.7). Da, verujte samo da je Bog vaš pomoćnik. On želi da obnovi u čoveku svoj moralni lik. Kad mu se budete približili sa priznanjem i pokajanjem, On će se približiti vama sa milošću i oproštenjem."
Jakov 4.8 "Približite se Bogu, i On će se približiti k vama." Ako se mi približimo Njemu priznanjem i pokajanjem, On će se približiti nama milošću i praštanjem. To je lepa trgovina, zar ne? Mislim da ću ja izvući bolji kraj iz ovog posla. Sledeće poglavlje je jako izazovno. Kako znamo da li smo pravi Hristovi sledbenici? Postoji jedan test da to saznamo.
"Kome pripada naše srce? Kome su posvećene naše misli? O kome volimo da razgovaramo? Kome poklanjamo svoja najtoplija osećanja i svoje najbolje snage? Ako smo Hristovi, onda su i naše misli sa Njim, najslađe nam je da razmišljamo o Njemu. Sve što imamo i što jesmo Njemu je posvećeno. Mi čeznemo da nosimo Njegov lik, da dišemo Njegovim duhom, da ispunjavamo Njegovu volju, da u svemu ugodimo Njemu. Oni koji postaju nova stvorenja u Hristu Isusu donosiće i rodove Duha: "ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrotu, milost, veru, krotkost, uzdržanje" (Galatima 5.22,23)."
O kome volimo da razmišljamo i da razgovaramo? To je pravi test da saznamo koga volimo. Kažite mi: kada ste se prvi put zaljubili, zar niste stalno pričali o toj osobi? Verovatno ste imali i slike koje ste hteli svima da pokažete: -Ovo je onaj koga volim. I želeli ste da govorite o voljenoj osobi, šta radi u životu, kako se ponaša. Bili ste zainteresovani za sve u vezi voljene osobe. A ako pripadamo Hristu, ista stvar će se dogoditi u našem životu. Razmišljaćemo o Njemu, razgovaraćemo o Njemu stalno.
"Mi ne zaslužujemo spasenje svojom poslušnošću; jer spasenje je besplatni Božji dar, koji se prima verom. Međutim, poslušnost je plod vere. "I znate da se On javi da grehe naše uzme; i greha u Njemu nema. Koji god u Njemu stoji ne greši; koji god greši ne vide ga niti pozna!" (1.Jovanova 3.5,6). Evo pravog dokaza! Ako budemo u Hristu, ako ljubav Božja bude u nama, naša osećanja, naše misli, naše namere, naši postupci, biće u skladu sa Božjom voljom koja je izražena u propisima Njegovog svetog zakona."
Počećemo da shvatamo da se u našem životu dešavaju neke promene. I ljudi oko nas će takođe da primete te promene, jer se to dešava duboko u vašem srcu, a nije promena koja se vidi samo spolja.
"I više od toga, Hristos menja srce. On verom boravi u vašem srcu. Verom i stalnim pokoravanjem svoje volje Hristu treba da održavate ovu vezu sa Njim; i dokle god to budete činili, On će delovati u vama da želite i činite ono što mu je ugodno."
Sve dok budete imali vezu sa Njim, Bog će Njegovu volju sprovoditi u vašem životu. Kako možemo da ostanemo u vezi sa Bogom? On nema telefon da ga možemo nazvati, a mi ne možemo da kupimo dovoljno poštanskih maraka da ih stavimo na pismo koje bismo Njemu poslali. Kako možemo biti u stalnoj vezi sa Njim? Kroz Sveto Pismo Bog govori nama, a kroz molitvu mi govorimo Bogu. Kada ste počeli da se sastajete sa voljenom osobom, kako ste održavali svoju vezu sa njom? Pisali ste joj pisma, razgovarali, iste stvari ste radili zajedno, to je ključ. Ako na sastanku sa voljenom osobom samo razgovarate sa njom, to ne vredi puno. Ali ako činite nešto zajedno, to učvršćava vašu vezu. U Americi ljudi kažu "razgovor je jeftin, treba raditi ono o čemu pričamo." Tako ćemo shvatiti da li možemo da budemo u vezi sa tom osobom. Ako ona želi da leti avionom a vi želite da ronite u moru, kako onda možete da zajedno delujete? Ako ona želi da šeta na plaži, a vi da se popnete na planinu, imaćete teškoće u vašem odnosu. Morate da otkrijete koje su to stvari koje volite zajednički da radite. Tako mi možemo da održavamo i našu vezu sa Bogom. Da, mi razgovaramo, postoje i pisma, ali ono što najviše učvršćuje našu vezu je da radimo zajedničke stvari. Zbog ovoga se mnogi brakovi raspadaju. Ona ide u klub kuglaša a on u bejzbol klub. Ona ide na kurs šivenja a on na auto trke. Stalno idu u suprotnom smeru. I ništa više ne čine zajedno. Njihova veza se raspada. Zato treba da radimo stvari sa Bogom. Dok čitamo ove reči, shvatićemo koje su to stvari:
"Što manje budemo cenili sebe, to ćemo više ceniti beskrajnu čistotu i lepotu svog Spasitelja. Pogled na našu grešnost pokreće nas Onome koji nam može oprostiti; i kad čovek, shvativši svoju bespomoćnost, posegne za Hristom, On će se otkriti u sili. Što nas više svest o sopstvenoj nemoći bude gonila ka Njemu i Božjoj reči, to ćemo imati uzvišenija gledišta o Njegovom karakteru i potpunije otkrivati Njegov lik."
Kada Hristos bude podignut, On će sve ljude privući k sebi. Mi želimo da nas On uzdigne, Onaj koji nas u svemu voli. Ljude će to privući. Sledeće poglavlje je "Rastenje u Hristu". Kada vidimo bebu kako puzi u pelenama, mi mislimo da je jako slatka dok pravi prve korake. Ali, kada bismo videli odraslu osobu od 35 godina kako puzi u pelenama, on nam ne bi izgledao slatko. On mora da odraste. A mnogi vernici puze u pelenama. Oni se nisu ni malo promenili ni uzrasli od dana svog krštenja. Oni još puze u pelenama i to je tragičan prizor. Vi i ja ličimo na žive biljke. Možemo ili da rastemo ili da umremo. Ako nismo kao plastična biljka, onda ili rastemo ili umiremo. Mi ne možemo da ostanemo uvek u jednoj poziciji. Mi rastemo ili umiremo. O tome govori ovo poglavlje;
"Mnogi smatraju da jedan deo posla moraju da obave sami.Oni su se pouzdali u Hrista da bi dobili oproštenje greha, ali se sada svojim naporima trude da žive pravedno. Međutim svaki takav napor je uzaludan. Isus kaže: -Jer bez mene ne možete činiti ništa! Naše rastenje u milosti, naša radost, naša korisnost - sve to zavisi od našeg jedinstva sa Hristom. Samo zajednica s Njime iz dana u dan, iz časa u čas - samo nastavanje u Njemu - čini da rastemou milosti. On nije samo "začetnik" već i "svršitelj" naše vere! To je Hristos - prvi i poslednji i uvek. On mora da bude sa nama ne samo na početku i na kraju našeg puta već i na svakom koraku kroz život. David kaže: "Svagda vidim pred sobom Gospoda, On mi je s desne strane da ne posrnem!" Psalam 16.8"
Ponekad padam u iskušenje da ja sam činim sve stvari. A kada ja Božji posao pokušavam da uradim u svojoj sili, desiće se mi se jedna od dve stvari. Prva mogućnost je da uspem i postanem ponosan, a onda mi Bog neće biti potreban jer ću biti zadovoljan sam sobom. Bog ne želi da mislimo da postižemo uspeh sami od sebe. Ako ne uspem, onda ću pogrešiti. A ako pogrešim u onome što Bog želi da učinim, a to će se dogoditi ako u svojoj sili radim bez Njega, postaću obeshrabren i više neću hteti Boga. U oba slučaja moja vlastita sila me vodi u propast. Ako uspem postaću ponosan, a ako ne uspem postaću obeshrabren. Ako je stvar samo u onome što ja radim, ja sam u velikoj nevolji. Ja sam deo problema, ja nisam deo rešenja! Ja moram da potražim rešenje. Šta treba da uradim?
"Posvetite ujutro sebe Bogu; neka vam to bude prvi posao. Neka vaša molitva bude: "Uzmi me, o Gospode, da potpuno budem tvoj! Sve svoje planove stavljam pred Tvoje noge. Upotrebi me danas u svojoj službi. Budi sa mnom, i neka se celo moje delo obavlja u Tebi!" Tako treba da bude svakog dana. Svakog jutra posvećujte sebe Bogu za taj dan. Iznesite Mu svoje planove, da Njegovo proviđenje pokaže da li ih treba ostvariti ili odbaciti. I tako ćete iz dana u dan svoj život predavati u Božje ruke; tako će se vaš život oblikovati da bude sve sličniji Hristovom životu."
Ovu vezu sa Bogom treba da imamo svakog dana. Ako smo danas napunjeni, onda to neće trajati do sutra. Ako ste jednom napunili svoj rezervoar benzinom, to ne znači da će on uvek biti pun. Vi morate stalno da ga nadopunjujete, ili nećete stići nigde. Kada sam bio na koledžu (a već tri godine sam verovao u Boga), prebacio sam se na Hrišćanski koledž u Nebraski. Mo cimer je imao problema u svojoj veri. Posmatrao me je prvih par sedmica škole, a onda je rekao: -U redu Pol, kako ti to uspevaš? -Kako uspevam - u čemu? On je rekao: -Sve što činiš. Ti si uvek srećan u životu, svakog jutra provodiš sate u čitanju Biblije i u molitvi. Izgleda da zaista poznaješ Boga, i da si srećan sa Njim. Ja bih želeo da to imam u svom životu. Kako to može da se dogodi? Rekao sam mu: -Leri, želim da ti ponudim dvonedeljni izazov. Slušajte pažljivo šta sam mu ponudio, jer ću i vama da uputim isti izazov.
Leri je rekao: -U redu, šta želiš da činim? Rekao sam: -Leri, vrlo je jednostavno. I ja radim isto to, a pošto deluje na mene, to će da deluje i na tebe. Ti ovo treba da radiš samo dve sedmice. Rekao je: -Dobro, šta god bilo, ja mogu da izdržim dve sedmice. Pažljivo slušajte jer i vas molim da učinite istu stvar. Rekao sam: -Leri, u sledeće dve sedmice želim da provedeš 15 minuta svakog dana čitajući Bibliju i moleći se. Kada budu gotove te dve sedmice, dogodiće se nešto značajno u tvom životu. On je rekao: -Ja ne verujem u to. A ja sam mu rekao: -To je istina. Možeš da pročitaš to obećanje u Jakovljevoj poslanici 4.8 Mi svo već spomenuli to obećanje. "Približite se Bogu i On će se približiti k vama." Ako napravimo samo jedan mali korak prema Bogu, On to vidi odozgo iz svemira i On će napraviti jedan ogroman korak prema nama. To vredi probati. Tako je Leri rekao: -U redu, pokušaću. U sledeće dve sedmice čitaću Bibliju i moliću se 15 minuta dnevno. Ako se ništa ne dogodi, baciću Bibliju, neću više da idem u crkvu, i svima ću reći da si lažov. Rekao sam: -U redu. Ako ja lažem onda i Bog laže. Leri je rekao: -Dobro, dve sedmice.
I sledećeg jutra Leri je ustao iz kreveta i molio se. Bio je jako revan u tome. Prva sedmica je prošla, i Leri je rekao: -Pol, evo, odradio sam pola vremena. Imam još samo jednu sedmicu pred sobom, i u toj sledećoj sedmici nešto bitno treba da se dogodi u mom životu. Rekao sam: -Tako je Leri. Ja nisam rekao da će se desiti nešto dobro ili loše. Rekao sam da će da se dogodi nešto značajno. Bog želi da privuče tvoju pažnju. On je rekao: -Dobro, videćemo!
-Još tri dana su ostala. Za tri dana završene su ove dve sedmice. Ako se ništa ne dogodi, baciću Bibliju i više neću ići u crkvu. Ja sam rekao: -I ja ću isto to da uradim. Ako Bog ne može da održi svoje obećanje, onda On ne može ni da nam naudi. Ako On neće da se približi tebi kad se ti približiš Njemu, ne moraš ni da mu služiš. Rekao je:-Tako je.
-Još samo dva dana! Dva dana Pol, i ja sam završio. -Tako je Leri. -Video si me. Svaki dan sam proučavao i molio se. -Jesi Leri.
-Još samo jedan dan je ostao Pol! Još samo jedan dan i sve je gotovo. Obavio sam ove dve sedmice kako treba i za jedan dan baciću Bibliju, i nikad više neću ići u crkvu, a ti si lažov. -Tako je Leri. I Bog bi onda bio.
Sledeći dan je osvanuo, završile su se njegove dve sedmice, a Leri ustaje, čita Bibliju i moli se! I ne kaže ni reč. I sledeći dan prolazi, a on ništa ne govori. On i dalje proučava Bibliju i moli se. I sledećeg dana, i sledećeg, i sledećeg... Još čitava sedmica je prošla, a Leri proučava i moli se, a meni ne govori ni reč. Napokon, jednog jutra dok sam imao svoje bogosluženje, i Leri je ustao i imao svoje bogosluženje. Pogledi su nam se sreli. Rekao sam: -Znam Leri. Znam da su završile dve sedmice. -Pol, da li znaš šta sam otkrio? -Šta Leri? -Ja ne mogu voše da živim bez Boga.
To je divno čudo kada otkrijete da više ne možete bez Boga. Možda među vama ima neko ko nije siguran da li treba da se preda Bogu. Možda ćete i vi pristati na ovaj dvonedeljni izazov. Možda bi trebalo da počnete kao Leri - 15 minuta svakog dana. I što se više budete približavali Bogu, videćete kako će se On približavati vama. Ja sam ovaj izazov uputio hiljadama ljudi na 4 kontinenta na kojima sam bio. Rekao sam im: -Ako vam se ništa ne dogodi u naredne dve sedmice, bilo dobro ili loše, obavestite me. Ja želim to da znam. Za sve ove godine dok radim tako, i nakon svih hiljada ljudi koji su to probali, niko mi nije došao i rekao da se ništa nije dogodilo. Nešto se uvek dogodilo, jer se Bog približio nama.
Ako vi želite da prihvatite dvonedeljni izazov, znajte da se neko moli sa vama. Moliću se s vama jer u Bibliji ima jedno obećanje da neprestana molitva pravednoga može mnogo toga da postigne. Ja verujem da sam pravedan u Gospodu, jer sam prihvatio Isusa Hrista. To znači da mi Biblija daje pravo da se molim za vas i sa vama. I ja to želim da učinim u sledeće dve sedmice. Možda su neki među vama spremni da provedu 15 minuta u proučavanju Biblije, i to je dobro. Možda vam treba i više vremena da provodite sa Bogom. Neki možda trebaju da udvostruče to vreme, jer vreme je da rastemo ili da umiremo. Bog me je pozvao da vam kažem da rastete, i Bog me radi toga šalje na sva mesta na koja idem. Mi živimo u takvom vremenu da nam je potrebno da rastemo. Verujem da i čitate ovaj tekst jer želite da rastete. Zato, ako je potrebno da udvostručite ovo vreme, moliću se i za vas.
Još nešto želim da vam ponudim. Verujem da je i ovo Biblijska ponuda, a odnosi se na vreme provedeno u molitvi. Biblija govori o davanju desetog dela našeg novca Gospodu, desetog dela prihoda da bi potpomogli širenje evanđelja. Mnogi vernici drže se ovog principa i daju 10 posto svoje zarade, pa i više od toga. Da li je Bogu potreban taj novac, ili je nama potrebno da nešto dajemo? Bogu nije potreban naš novac jer On poseduje sva zemaljska blaga. On zna gde su svi rubini, smaragdi i dijamanti koji su sakriveni u zemlji. Postoji nešto vrednije od novca što Bog želi, a to ste vi, i vaše vreme. Mi naš život merimo vremenom. Zato ako neko želi da 10 posto svog novca, zar ne bi bilo mnogo značajnije da damo Bogu 10 posto svog vremena? U Kranjskoj Gori, u Sloveniji, Bog je stavio ovu misao u moje srce. Nikada to neću da zaboravim. 17.9.1991. Bilo je to na travnatom brežuljku. Započeo sam šestomesečnu turneju po Evropi preko Rusije. I Bog mi je stavio na srce da 10 posto svog vremena dam Njemu kroz proučavanje i molitvu.
Evo pravog izazova. Od 24 sata deset posto! Izvadio sam komad papira i izračunao: to znači 2,4 časa. Taj broj me je iznenadio. To je 144 minuta! Pratite me sada pažljivo. U Otkrivenju postoji posebna grupa ljudi koja jako blisko sledi Isusa. Ta posebna grupa ljudi nazivaju se 144000. Kada sam otkrio da 10 posto svakog dana iznosi tačno 144 minuta, bio sam ubeđen da 144000 moraju da provode 144 minuta sa Bogom. Bog nam je rekao: 6 dana radi i svršuj sve svoje poslove. Da li znate koliko sati ima u 6 dana? 144 sata! Zar nije divno kako Bog barata s brojevima? On kaže: -Imaš 144 sata da obavljaš svoj posao, a meni daj 144 minuta svakog dana, i ti i ja ćemo se tako zbližiti da ćeš ti sprovoditi moju volju u svom životu. Možda, ali samo možda, večeras ovde neko sedi a Bog se njemu obratio da mu da 144 minuta dnevno. Ako jeste, i za vas ću se moliti. Moliću se za one koji su odlučili da proučavaju 15 minuta dnevno i mole se, moliću se za one koji su odlučili da povećaju vreme za svoje proučavanje, ali i za one koji su odlučili da deseti deo svog vremena provedu sa Bogom. I u sledeće dve sedmice videćemo šta Bog može da učini. Držite se obećanja u Jakov 4.8 "Približite se Bogu i On će se približiti vama. Znam da će u vašem životu desiti neke važne stvari, jer takvom Bogu mi služimo. On želi da prihvatimo izazov, i da se držimo za Njegova obećanja, i da ona postanu deo našeg života.
Sada, u ovom trenutku, pored nas su anđeli. Ja verujem da svako od nas ima svog anđela čuvara, i oni se sada verovatno gurkaju laktovima i kažu: -Vidi ti njih! Da, oni upravo sada gledaju na vas, i verovatno kažu: -Jedva čekam da vidim šta će čovek koga štitim sada da uradi. Nadam se da će da prihvati ovaj dvonedeljni izazov. Možda nekoga od vas sada vaš anđeo moli: -Počni sa 15 minuta! Možda mu govori: -Dodaj još vremena! A možda vaš anđeo kaže: -Hajde daj deseti deo svog vremena! Vreme je da porasteš, da uđeš u duboki odnos sa Bogom. Ja sam tu da ti pomognem. Prihvati ovaj izazov! Za samo dve sedmice! Vidi šta će se dogoditi. Neka Bog bude Bog. I drži se Njegovih obećanja da bi se On uselio u tvoj život. Ponekad sam morao da se molim za 400 - 500 ljudi, jer sam govorio u velikim salama i ljudi su na papiriću napisali svoje ime da bih se molio za njih da prihvate dvonedeljni izazov. Radujem se zbog vas. To znači da vaši anđeli od sreće sada skaču u vis! Tako su srećni zbog toga što će sada da se dogodi u vašem životu, jer kada prihvatite ovaj izazov Bog može da se okrene prema celom svemiru, a može da kaže i samom sotoni: -Povuci se, ovo dete je moje. U sledeće dve sedmice ono mi je dalo dopuštenje da se uselim u njegov život. Bogu ne treba odobrenje od sotone. On mu samo kaže: -Odstupi! Ja imam vlast i dozvolu da intervenišem u njegovom životu. Bog će upravo to i da učini. Bog ne želi da sa nama igra žmurke. On zaista želi da ga upoznamo na dubok i intiman način. On želi da budemo slobodni od svih frustracija i krivica koje smo doživeli. I svih zbrka i zbunjenosti takođe. On kaže: -Molim vas, dođite k meni i ja ću vam dati odmor. Ako samo napravite jedan korak ja ću napraviti veliki skok i zagrliću te. I nešto značajno će se dogoditi u toku sledeće dve sedmice u vašem životu. Hiljade pre vas su ustanovile da je to istina, i milošću Božjom, još hiljade drugih će to ustanoviti, jer idem u Rumuniju, Bugarsku i Grčku da govorim u velikim dvoranama. Ljudi se mole za Božje čudo. To mene poziva da budem ponizan. Govoriti ljudima je ogromna odgovornost, ali mi služimo velikom Bogu. On nikad do sada nije zakazao.
Kada se molite Bogu, setite se da Bog odgovara na molitvu na tri načina. Bog može reći: DA, NE i KASNIJE. Koji god odgovor vam On da, budite srećni i prihvatite ga. Da, ne ili kasnije. Bog zna najbolje šta je dobro za nas. Pogledajmo i poslednje poglavlje u ovoj knjizi: "Kako biti srećan u Gospodu". Nikada nećemo moći da osetimo veću radost nego u Gospodu. Znam to jer sam pokušavao na svim drugim mestima. I mnogo takvih kao što sam ja su pokušavali da pronađu radost na takvim mestima. Kada bi sve stvari stvari u svetu dobro funkcionisale, ja bih bio tamo za tren oka. Ali, ja sam živeo na obe strane, živeo sam u svetu. Video sam svo blještavilo, svo svetlo, svu zabavu koju sotona može da ponudi. I to je zaista zabavno. Niko ne može da kaže da u svetu nije zabavno. Ali, to nije trajno! U tome je trik! To nije trajno! To traje samo jedan trenutak, a onda ste opet sami i zurite u plafon. Još uvek ste prazni i boli vas nešto iznutra. Nema tolikog novca, sreće i uzbuđenja u svetu da bi moglo da vas bili ispunjeni 24 časa dnevno, 7 dana sedmično. Samo Bog to može da to učini, jer je On stavio jednu malu tačkicu u naše srce i On je jedini koji može da ispuni tu tačkicu. Pokušajte nešto drugo ako želite, ali ništa neće uspeti. Bog je rezervisao to mesto u našem srcu samo za sebe. I ako mu ne dozvolimo da zauzme to mesto u našem srcu koje je On rezervisao za sebe, mi ćemo život stalne frustracije. Nikad nećemo biti ispunjeni. Zato pogledajmo poslednje poglavlje "Radost u Gospodu":
"Vernici su postavljeni da budu svetlonoše na putu prema Nebu. Oni treba da odsjajuju prema svetu svetlošću kojom ih je Hristos obasjao. Oni treba da žive takvim životom i razviju takav karakter da drugi, gledajući njih, steknu pravilno mišljenje o Hristu i Njegovoj službi."
Vi ste jedno malo svetlo, svetlo koje osvetljava put do Božjeg prestola. Zar to nije uzbudljivo? Biti jedan od svetlonoša na putu ka nebu!
"Bog ne želi da Njegov narod bude preopterećen brigama. Međutim naš Gospod nas ne obmanjuje. On nam ne kaže: "Ne bojte se, nema opasnosti na vašem putu!" On zna da postoje nevolje i opasnosti i zato sa nama postupa otvoreno. On se ne bavi mislima da svoj narod izvede iz ovog sveta punog zla i greha, već mu pokazuje najsigurnije utočište. On se molio za svoje učenike: "Ne molim Te da ih uzmeš sa sveta, nego da ih sačuvaš od zla!" On kaže: "U svetu ćete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svet!" (Jovan 17.15; 16.33)"
"Gospod bi želeo da sva Njegova deca, sinovi i kćeri, budu srećni i poslušni, Isus kaže: "Mir svoj ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svet daje, da se ne plaši srce i da se ne boji!" "Ovo vam kazah da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni!" (Jovan 14.27; 15.11)"
Zar to nije nešto divno! Božja radost u vama! Tako da vaša radost bude potpuna. Divno obećanje koje dolazi od Boga. To On želi za svakog od nas. To je obećanje. Bog nam daje svoja obećanja ne da bi nas zamajavao, nego nam daje svoja obećanja da bi nas ojačao. Zato ćemo i u sledećem poglavlju nastaviti sa Božjim obećanjima koja će nam pomoći u ovom dvonedeljnom izazovu. Verujem da ste i vi dali Bogu svoje poverenje. Zato ćemo se vi i ja sresti pred Božjim prestolom. U sledeće dve sedmice držite se čvrsto Njegovih obećanja i verujte ono što Bog može da učini. Ovo me jako uzbuđuje, jer daje smisao svim naporima koje ulažem na putovanjima i predavanjima, jer znam da će se nešto desiti u vašim životima. I Bog je jako uzbuđen radi toga. I svi anđeli na nebu su takođe radosni zbog toga. Sotona je ljut i meni je to drago. Vreme je da on malo bude ljut umesto nas. Dozvolimo Bogu da bude Bog, i pogledajmo kakve divne stvari će On učiniti.
8 BLAGOSLOVI SEDMOG DANA
Jakovljeva poslanica mi je jedna od najomiljenijih. U 1.5 kaže ovako: "Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daće mu se." To je isto obećanje za koje možemo da se uhvatimo. Najbolje vreme za proučavanje Biblije je onda kada ste najbudniji i najpažljiviji. Nekim ljudima je metabolizam takav da ustaju ujutro sa petlovima, a neki su više kao sove, pa tek noću ožive. Najvažnije je izabrati vreme kad ste najbudniji. Ako vam je, da biste se razbudili, potrebno da napravite 10 sklekova, ili da se polijete hladnom vodom, ili da optrčite oko kuće, onda uradite tako. Kad proučavate sotona se jaku uznemiri radi toga, ali je bolje da se ognjeno jezero uskomeša sada nego da vi budete unutra kad bude izvršena presuda za večnost. Verujem da smo mi zaista u poslednjim danima istorije ove Zemlje. Ili ćemo da trčimo tako da se diže prašina, ili ćemo ležati u prašini. Vidite, svakoga će da zahvati neka vatra. Bolje da nas sada zahvati vatra revnosti za Gospoda, nego da nas kasnije zahvati vatra koja će zahvatiti i sotonu, a to bi bila šteta. Zato mi sada odlučujemo kada ćemo da se zapalimo, jer svakako moramo da se zapalimo. Kasnije sa sotonom ili sada s Bogom. Ja se molim da to bude sada s Bogom. Molićemo se zajedno da se to u vašem životu i dogodi.
Hajde da se pomolimo: Nebeski Oče, molim te za ove divne duše koje se odlučuju za Tebe i za Nebesko carstvo, za svakoga ko je prihvatio dvonedeljni izazov. Mi se čvrsto držimo Tvojih obećanja i pozivamo Tvog Svetog Duha da On sprovodi svoju volju u našem životu. Ti si tako dobar Bog i mi te veoma volimo. Hvala ti što si nam dao u srce da prihvatimo dvonedeljni izazov. Mi ti verujemo i želimo da ti budemo verni. Mi te ovo molimo u ime tvog sina koji je naš Spasitelj, Isusa Hrista. Amin.
posebno mesto za bogosluženje
U sedmi dan, subotu možemo da primimo mnogo više blagoslova nego u druge dane. Mnogi od nas propuštaju blagoslove sedmog dana, a za to postoji niz razloga. Mislim da je velika tragedija ako znamo da je sedmi dan subota, a ne iskusimo pravi subotnji blagoslov. Duh Proroštva često govori o tome da nama često nedostaje subotnji blagoslov. Postoji interesantna paralela o svetkovanju subote u Starom Zavetu, kada je Mojsije rekao svom narodu da idu na bogosluženje. Bilo je mnogo poteškoća da podstakne faraona da ih pusti. 2Mojsijeva 6.6,7
"Zato kaži sinovima Izrailjevim: ja sam Gospod, i izvešću vas ispod bremena Misirskih, i oprostiću vas ropstva njihovog, i izbaviću vas mišicom podignutom i sudovima velikim. I uzeću vas da mi budete narod, i ja ću vam biti Bog, te ćete poznati da sam ja Bog vaš, koji vas izvodim ispod bremena Misirskih." Bog nas oslobađa svih Egipatskih zala. Mnoge od nas Bog je vodio dugačkim putem da bismo izašli iz zla ovog sveta. Izbavio nas je iz zbrke "Vavilona" i svetkovanja nedelje, i uveo nas počinak sedmog dana. On nas uvek izvodi od negde da bi nas uveo u nešto drugo, da bi nas uveo u bliski kontakt s Njim. I kada je Mojsije zatražio od faraona da pusti narod da služi Bogu, faraon nije bio zainteresovan za ovu njegovu ideju, jer kada hoćemo da služimo Bogu uvek se nešto izdešava. Faraon nije želeo da mu to donese probleme. I kada su prvi put tražili da idu na bogosluženje, kada su hteli da svetkuju subotu, faraon im je ukinuo ranije povlastice. To nalazimo u 8.25: "I faraon dozva Mojsija i Arona i reče im: -Idite, prinesite žrtvu Bogu svojem ovde u zemlji." Bog je želeo da izađu i da služe Njemu, a faraon je rekao: "Ne, vi ostajete ovde. Ja ne želim da idete u crkvu. Ja ne želim da idete na posebno mesto za bogosluženje." Ali Bog ima posebna mesta za susret sa svojim narodom, i želi da se tamo sretne sa njima. A faraon nije želeo da idu na to posebno mesto. Rekao je: -Ostanite vi ovde, i tu služite Bogu. Da li je Mojsije to prihvatio? Ne, nije. Mojsije je insistirao da odu da služe Bogu na neko drugo mesto.
Punina blagoslova
U 28. stihu: "A faraon reče: -Pustići vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me." On im je rekao: -Dobro, sad možete da idete u crkvu, ali nemojte tamo dugo da ostanete. Odmah se vratite. Nemojte uživati u celoj suboti. Idite na spavanje u subotu popodne. Razgovarajte o vestima u svetu. Razgovarajte o poslovnim interesima. Ali ne želim da imate punu subotu. Odmah se vratite. Čim završite to bogosluženje, odmah se vratite. Za mnoge ljude, u podne je već kraj subote, i oni ne uživaju u celoj suboti kako je to Bog zamislio. Kada sam postao adventista, subota je za mene bio najuzbudljiviji dan u sedmici. Ali ono što me je posle nekoliko meseci u crkvi jako iznenadilo, je da sam saznao da neki adventisti idu na spavanje posle ručka, i da spavaju satima! I da se probude u vreme kada opet treba jesti, i onda kažu doviđenja suboti. Kada su oni stvarno rekli doviđenja suboti? Odmah posle crkve! Ja sam ih pitao: -Zašto spavate u subotu 3 - 4 sata? Ovo je dan koji je Bog blagoslovio. Ovo je dan kada se mnogi blagoslovi izlivaju na nas. Kako možete da primite ove blagoslove kada spavate? Vi ste potpuno nesvesni tih blagoslova koje Bog želi da izlije na vas. Razumem da ima nekih ljudi koji su bolesni. Ima i starijih ljudi kojima je potreban počinak popodne. Ali ukoliko u 6 radnih dana vi preterujete sa radom, i isplanirate da ćete u subotu da spavate 4, 5 i više sati, prijatelji, vi tako gubite subotnje blagoslove, jer ste spremniji da služite čoveku 6 dana u sedmici nego Bogu samo u jednom danu. Ako me moja služba čoveku toliko iscrpi u toku 6 radnih dana, onda ja ne mogu da služim Bogu sedmog dana. A tragično je izgubiti subotnje blagoslove, jer tako mi možemo da dobijamo snagu za ostalih 6 radnih dana. Ja ne zna šta je vaš običaj. Ne želim da uperim prst ni u koga od vas. To je stvar između vas i Boga. Želim samo da vam kažem šta je faraon rekao Mojsiju. On je rekao: "Možete da svetkujete subotu, ali ne preterujte. Ne ulazite previše u subotu. Idite i spavajte. Nemojte služiti Bogu celog dana." Da li je Mojsije to prihvatio? Ne, nije. On je rekao faraonu: -Mi ne želimo da služimo Bogu ovde u ovoj zemlji. Mi ćemo da idemo tamo gde mi treba da budemo. I nećemo ići samo deo tog puta, nego ćemo preći ceo put, i puno vreme ćemo provesti sa Bogom.
Deca na bogosluženju
Faraonu se to nije svidelo, pa je pokušao da napravi novi kompromis u 10.10: "A on im reče: -Tako bio Gospod s vama, kako ću vas ja pustiti s decom vašom? Vidite da zlo mislite." Sada faraon keže: -Vi možete da idete tamo gde želite da odete, ali ne vodite vašu decu. Nemojte da oni dobiju subotnji blagoslov. 10.11 "Neće biti tako; nego vi ljudi idite i poslužite Gospodu, jer to ištete. I otera ih od sebe faraon." Faraon je rekao: -Samo neka ljudi idu. Da li je Mojsije bio zadovoljan tim odgovorom? Ne, nije. I ja često mislim o tome šta se dešava sa našom decom za vreme bogosluženja. Da li ih učimo da odrastaju i da kad odrastu slušaju? Morate da shvatite da sam došao iz katoličke porodice. Kad kao rimokatolik idete na misu, to je veoma važno vreme. Deca se tada nisu igrala. Tada nisu jela slatkiše ni čokolade, jer za vreme mise u katoličkoj crkvi veruje se da se tu obavlja sveta euharistija, i da je u njoj Hristos stvarno prisutan. Zato, kada smo odlazili na misu, mi smo bili potpuno svesni da smo u Hristovoj prisutnosti. Kao adventisti imamo još više razloga da to bolje shvatimo. Elen Vajt kaže da je ovo mesto ovde ulaz u nebo. Ona kaže da kada mi ne sedimo u prvim redovima onda demoni dolaze i sedaju tu, i ometaju poruku koja dolazi sa propovedaonice za one koji su nazad. Zanimljivo, zar ne? Ali kada idemo na misu, deca tamo ne trče okolo po redovima, ne jure jedno drugog. Oni ne leže po klupama, ne spavaju i ne igraju se. Oni ne crtaju, ne boje svoje slikovnice pa da tako ne pazi. Deca se uče da kada su na misi, onda su u Božjoj prisutnosti, i da crkva nije igralište, nego je Bog tu prisutan u euharistiji, i da to trebamo da poštujemo na tom prostoru. Kada sam postao adventista bio sam šokiran. Deca od 5 - 6 godina ponašala su se tako divlje na svetom mestu. Mi onda činimo ono što je faraon tražio od Mojsija: -Neka odrasli imaju bogosluženje, a deca ne. Neka deca rade šta hoće. Često vidim i decu kako se igraju iako su dovoljno odrasli da bi mogli i da se mole.
Pre par godina, jedna prijateljica mi je rekla da ona i njen muž nisu nikada bili na godišnjem odmoru jer su imali četvoro dece. Rekao sam: -Zašto ne odete na godišnji odmor, a ja ću da se pobrinem za vašu decu? -Ti mora da se šališ. Rekao sam: -Ne, ja ću se pobrinuti za tvoju decu. Jedan je bio srednjoškolac, drugi je imao 8 ili 9 godina i išao je u treći razred, Dženifer je imala 5 godina, a Džejson je bio u pelenama. Rekao sam: -Ja ću da se pobrinem za njih. U toku dana, dok sam na poslu, tvoja sestra može da se brine za njih, a ostatak vremena ja ću da ih pazim. Ali postoje neka pravila. Ona je pitala: -Koja? Rekao sam: -Ja ću da se brinem za njihovu hranu a ne tvoja sestra. Ona ništa drugo ne sme da im daje da jedu. Drugo pravilo je: nema televizije. Kad se probudim ujutro, ja ću da im pripremim doručak. Ostaviću im ručak u frižideru, ili ću starijima da ga donesem u školu. Uveče ću da dođem da im pripremim večeru. Ona je rekla: -Ako ti to ozbiljno misliš, pitaću svog supruga. Nemoj da se predomisliš. Pitao sam: -Da li će biti problema ako ih povedem u crkvu sa mnom? Ja ne idem na misu nego u adventističku crkvu. Ona je rekla: -Dobro, nema problema ako i odu sa tobom u adventističku crkvu. Ni oni ne moraju da idu na misu. Rekao sam: -I sredom uveče idem na molitveni sastanak. -Da, odvedi ih, to će biti dobro za njih.
I tako sam se mesec dana brinuo za ovo četvoro dece, i to je bilo zaista fantastično. Dženifer je imala 5 godina, i sećam se da mi je pričala o jednom filmu koji je gledala. To je bio holivudski film koji je trajao 2 sata i ona mi je prepričala sve što se dešavalo. Tada sam dobio ideju. Ako ona može da mi prepriča film od 2 sata, onda može da mi prepriča i propoved od pola sata. Shvatio sam da svako dete od 5 godina može da prepriča film od 2 sata. A ako ono može da to uradi, onda oni ne bi smeli u crkvi da spavaju, jedu ili boje slikovnice. To je samo 30 minuta, i oni bi to mogli da urade. I tako svake subote u sledeće 4 sedmice išli smo u crkvu. Mogu da vam kažem da nikad nismo stigli u crkvu na vreme. Uvek smo dolazili ranije! Aha! Kada jedan neženja može da pripremi četvoro dece da dođu pola sata ranije u crkvu mesec dana, to mi nešto govori. Za dvoje najmanje dece imao sam uvek rezervnu odeći za presvlačenje. Bio sam spreman i za to. I svako popodne kad sam se vraćao s posla kući, deca bi istrčavala iz kuće do auta. Bili su vrlo srećni. Ja bih se presvukao, seli bismo na travu i igrali bi se. Jurili bismo se i igrali razne igre. Onda bi se vratili u kuću na večeru. A uveče, ja bih im pričao sve moguće Biblijske priče. Nema televizije! Ovo je bilo bolje od televizije. Jona i veliki kit! David i Golijat! Danilo i lavovi! Oni su bili očarani. Kada je bilo vreme za spavanje, otišao bih do kreveta svakog od njih, zašuškao bi ih u krevet i onda bih kleknuo i molio bih se za njih naglas. Onda bi ih poljubio za laku noć.
Oni su uživali u pažnji koja im je poklonjena. Voleli su maženje. Njihova ishrana je bila sasvim drugačija. Vikendom su bili naučeni na sladoled i slatkiše, ali ja nisam hteo da žrtvujem decu kao što je to faraon tražio da se učini. Rekao sam: -Ovog vikenda imaćemo nešto posebno! Nesmete deci na silu da govorite: -Ne smeš to da jedeš! Duh Proroštva kaže da deci a i odraslima uvek treba pokazati da ima nešto bolje. Rekao sam: -Ješćemo banana šejk i kokice, sa jagodama i ananasom. -Ura, jedva čekamo! Tako smo svakog vikenda imali slavlje sa kokicama i napitcima od banana i jagoda. Članovi crkve su bili zadivljeni. I kada su se roditelji vratili kući, Dženifer koja je imala 5 godina, još uvek je želela da ide u crkvu sa mnom. Ona je zavolela crkvu. I roditelji su rekli: -U redu, ona može i dalje da ide u crkvu sa tobom. Svake sedmice ja bih odlazio po Dženifer, i mi bismo zajedno išli u crkvu. Na putu do crkve pevali bismo subotnje pesme. Ona bi išla u svoj subotnjoškolski razred, a kad bi bilo vreme za propoved, nas dvoje bi zajedno seli u prvi red. Kada bih ja izvadio papir da zapisujem beleške, i Dženifer je takođe izvadila svoj papir da nešto zabeleži. Ona nije znala ni da čita ni da piše, ali kad god bih ja nešto pisao, Dženifer bi me gledala i pravila se da i ona nešto zapisuje. I kada smo se vraćali kući, ja sam je pitao: -Dženifer, o čemu je bila propoved? Ovo petogodišnje dete je moglo da mi prepriča celu propoved!
To me je naučilo da postoje lenji roditelji. Šta je lakše: ubaciti im u usta neki kolač ili ih stvarno vaspitati? Dati im slikovnicu ili ih stvarno naučiti kako treba? Ostaviti ih da spavaju ili ih poučiti? Posle par meseci Dženiferina učiteljica u subotnoj školi je zamolila da u toku bogosluženja Dženifer sedi sa njom. Rekao sam: -Dobro, može. Tako sam ja bio u prvom redu, a Dženifer je sedela pozadi sa učiteljicom subotnje škole. Par minuta pošto je počelo bogosluženje, okrenuo sam se da vidim šta se dešava iza. "Tatica" je bio zabrinut šta se dešava sa njegovom malom "ćerkom". I bio sam užasnut! Dženifer je sedela tamo i jela keks! Igrala je te besmislene dečje igre. Puzala je po podu sa ostalom decom. Posle bogosluženja, pitao sam je: -Dženifer, o čemu se govorilo o bogosluženju? Dženifer je ćutala. -Dženifer, o čemu je govorila propoved danas? -ponivo sam pitao. Napokon je rekla: -Ne znam. Pitao sam: -Kako to Dženifer? Ona je rekla: -Imala sam sve te igračke, i igrala sam se sa učiteljicom. I ona mi je dala keks da jedem! Rekao sam: -Dženifer, znaš, igračeke su zabavne. Ali da li mi u crkvu dolazimo da se igramo ili dolazimo da se sretnemo sa Bogom? I ova petogodišnja devojčica je rekla: -Mi dolazimo u crkvu da se sretnemo sa Bogom.
I jedno petogodišnje dete već zna zašto se dolazi u crkvu. A ima nekih odraslih koji to ne znaju. I Dženifer je rekla: -Žao mi je. Onda sam je pitao: -Dženifer, šta misliš kako se Isus osećao danas? Ona je rekla: -On se osećao jako tužno, jer sam ja bila u njegovoj kući a igrala sam se sa svojim igračkama. Rekao sam: -Dženifer, on će nam oprostiti, jer on zaista, zaista želi da nas upozna, i za to postoji samo jedan dan u sedmici. U ostalih 6 dana mi se možemo igrati svim svojim igračkama, ali taj jedan dan za njega je poseban. I sledeće sedmice učiteljica subotnje škole je pitala da li Dženifer želi da sedi s njom. Ja sam rekao: -Ne, ne može. A učiteljica je rekla: -A zašto ne? A ja sam rekao: -Neka ti Dženifer to kaže. I Dženifer je rekla: -Prošli put, sve što sam radila bilo je samo igranje, i nisam znala da prepričam propoved. Učiteljica me pogledala i pitala: -Šta je s tobom, jesi li ti neki zlobnik? Zar želiš da se deca osećaju bedno za vreme bogosluženja? Ja sam rekao: -Ne, Dženifer uživa u crkvi, i ja joj pomažem da se pripremi za nebo. Zato će ona da ostane sa mnom. I seli smo opet u prvi red, a Dženifer se skroz privila uz mene. I kada sam počeo da pišem, Dženifer me je pogledala i počela i ona da piše. Ona je znala šta se dešava i opet je znala o čemu je bila propoved.
Od faraona možemo mnogo da naučimo. On ne želi da našu decu vodimo na bogosluženja, jer ako on zadobije decu, zadobio je i sladeći naraštaj. Mojsije to nije hteo da prihvati. Rekao je: -Jedino možemo da idemo na bogosluženje kao što treba, da ostanemo tamo koliko treba, i da povedemo decu i da njih tako vaspitavamo.
Poslednji kompromis
Faraon je rekao: U redu. Ali još nešto... I evo poslednjeg kompromisa u stihu 24: "Tada faraon dozva Mojsija i reče: -Idite, poslužite Gospodu; samo stoka vaša sitna i krupna neka ostane, a deca vaša neka idu s vama." -U redu. Idite i povedite decu, ali ostavite svoja stada ovde. Šta to znači danas. Da li se tu radi o našim prihodima? Koliko nas dolazi u crkvu, a jedino o čemu pričamo je naša stoka, naši prihodi? Faraon je želeo da oni svoju stoku ostave kući da bi se brinuli za nju. A Mojsije je rekao: -Ne, mi ćemo i njih da povedemo da se ne bi brinuli za njih. Koliko nas se brine za stoku u subotu? Zagledamo u sat da vidimo da li je počelo da zalazi sunce, da bi odmah posle zalaska sunca mogli da idemo na posao. Braćo i sestre, subota je bogato vreme. Tada možemo da primimo velike blagoslove kao ni u jedan drugi dan. Bog želi da mu tog dana budemo posebno bliski. Ali, ako činimo ono što je hteo faraon, mi nismo na Mojsijevoj strani. Mi nismo na Božjoj strani. Ne dozvolite faraonu niti sotoni da nam oduzme našu subotu.
Nije dovoljno da znamo da je subota sedmi dan. Svako dete koje tek polazi u školu to može da shvati. Pravi blagoslov dolazi kada uživamo u punini subote, i kada svetkujemo subotu na pravi način. Dženifer je bila toliko uzbuđena zbog subote da me je njena majka zamolila da ne dolazim kod njih petkom. Pitao sam: -Zašto ne petkom? Rekla je: -Svaki put kad dođeš ovde ona pita da li sutra idete u crkvu. A kad dođeš u petak i kažeš: -Idemo sutra u crkvu, - ona bi se toliko uzbudila da ne bi mogla da spava u petak uveče. Ona je tako srećna kada osviće subota ujutro. Njena majka mi je rekla da se jedne noći probudila da ide u WC, i videla kako se Dženifer obukla u subotnju odeću i kako se ogleda na prozoru. Bilo je 3 sata ujutro. Ona je tu stajala sa svojom malom Biblijom i kroz prozor je gledala da li ću da dođem. Majka joj je rekla: -Dženifer, šta to radiš? Rekla je: -Subota je, i ja čekam Pola. On će sad doći po mene. -Majka je rekla: -Dušo, on neće stići još sledećih 6 sati. Mogla bi da pođeš na spavanje. -O, ali ja ne želim da to propustim. Majka je rekla: -Samo ti lezi, a ja ću da te probudim kad on dođe. Ona je rekla: -U redu, ostaću ovde na kauču.
Da li ste vi tako uzbuđeni zbog subote da jedva možete da zaspete? Ili vam je subota tako obična da spavate i subotom popodne? Nama su potrebni izazovi. Mi moramo da razmislimo da li smo zaista adventisti sedmog dana, ili smo mi samo ljudi koji idu u crkvu subotom kao i oni koji idu u crkvu nedeljom? Meni su potrebni svi blagoslovi i sva pomoć koju mogu da dobijem. Elen Vajte je napiala celo poglavlje u 5. knjizi Svedočanstava o svetkovanju subote. Divna uputstva kako da dobijemo sve blagoslove subote. Poglavlje se zove "Držanje subote". Ima mnogo bogatih stranica. To je kao da nam Mojsije daje uputstva kako da imamo potpunu, bogatu subotu.
Sveti duh
Ima nešto o čemu Elen Vajt mnogo govori u svojim spisima, a to je o Svetom Duhu. Mi kao da se smrtno bojimo Svetog Duha. Kako biste se osećali kad bi na bogosluženju neko podigao ruke i počeo da leluja njima? I kako viču: -Slava, slava, aleluja! Ne znam da li ste to nekad videli. I ja sam to video. Bio sam zbog toga nervozan, prepao sam se jer za to nisam znao. Ima neko ko je tako radio i vikao: -Slava, slava... i tada bi pala u trans. Njeno ime je Elen G. Vajt! Ona je razumela šta je to snaga Svetog Duha. Ona zato toliko piše u svojim spisima o sili i krštenju Svetim Duhom. Mnogi adventisti su kršteni vodom, a jedino što se tada desi je da budu sasvim mokri. Oni nisu kršteni Svetim Duhom, a to je jedna od kritičnih tačaka u ovo poslednje vreme. Elen Vajt ne želi da ostanemo u neznanju o ovome, jer su njeni spisi tako puni Duha. Ona želi da dobijemo punu meru Svetog Duha, i ona jasno govori kako mi to možemo da dobijemo. U 8. svesci Svedočanstava ona govori kako su u ranohrišćanskoj crkvi primali Svetog Duha. Na 21. strani ona kaže:
"Učenici nisu tražili blagoslov za sebe. Oni su bili opterećeni teretom za druge duše. Evanđelje su trebali da nose sve do kraja sveta i čekali su tu silu koju im je Hristos obećao. I kada je došlo do izlivanja Svetog Duha, hiljade ljudi su se obratile u jednom danu."
Kada su učenici primili silu Svetog Duha? Onda kada su je tražili. A zašto su je dobili? Koja je svrha zašto im je Bog dao silu Svetog Duha? Zato što su nosili teret spašavanja duša! Oni nisu tražili Svetog Duha da bi hodali po vodi, niti da bi mogli da spuštaju munje sa neba, niti da pretvore vodu u vino, nego da bi mogli da nose teret spašavanja duša do kojih su mogli da dopru. Ovo vrlo jasno piše u Delima apostolskim. Dela apostolska su zapravo akcije prve crkve. U 1.8 nam opet piše zašto su primili silu Svetog Duha: "Nego ćete primiti silu kad siđe Duh sveti na vas, i bićete mi svedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje." Kada primimo silu mi postajemo svedoci. Onda primamo silu za svedočenje. Elen Vajt kaže da mi moramo da tražimo silu Svetog Duha. U 5. svesci Svedočanstava, 267. strana, je naslov "Rast vernika".
Ona kaže: "Mi imamo još velike pobede koje moramo da osvojimo, i možemo da izgubimo nebo ako tako ne postupamo. Naše srce od mesa mora biti stavljeno na krst jer je njegova težnja da bude pokvareno što se tiče morala, a posledica toga je smrt. Ništa osim životodavnog uticaja Evanđelja ne može pomoći duši. Molite se da silna energija Svetog Duha sa svom svojom osvežavajućom silom da nas menja, da može da se izlije na nas kao jedan električni šok na našu dušu, i da izazove da se svaki naš nerv pokrene, da bude ispunjen novim životom, tako da čovek bude oslobođen od zemaljske smrti, i da njegovo stanje bude promenjeno u jedno novo duhovno stanje. Koliko vas je doživelo strujni udar? Ne morate da mislite da li vas je struja protresla. Vi ćete zasigurno znati da vas struja trese. U to nema sumnje. Ako niste sigurni da imate Svetog Duha u vašem životu, postoji mogućnost da ga nemate. Jer kao što znate da ste imali strujni udar, tako i ovo treba da znate. Ako niste sigurni, onda morate da se borite s Bogom u vezi ovoga.
Elen Vajt nam preporučuje 3 Biblijska stiha u kojima kaže da možemo tražiti krštenje Svetim Duhom. Matej 7.7 Marko 11.24 Jovan 14.13. U 8T 24 u poglavlju pod nazivom "Obećana sila" piše: "Moja braćo i sestre, molite se za Svetog Duha. Bog stoji iza svakog obećanja koje nam je dao. Sa Biblijom u ruci recite: -Učinio sam sve što si mi Ti rekao. Držim se tvog obećanja: "Tražite i daće vam se. Tražite i naći ćete. Kucajte i otvoriće vam se." Hristos objašnjava: "Šta god poželimo kada se molimo, mi moramo da verujemo da ćemo to i da primimo, i mi ćemo to i da primimo. I što god zatražite u moje ime ja ću učiniti, da se Otac proslavi u sinu."" Da li ste shvatili o čemu se radi? Treba uzeti Bibliju u ruku i reći Bogu da želimo da se oslonimo na njegova obećanja. Želimo da pitamo, želimo da tražimo i želimo da kucamo. Mi verujemo i mi primamo tako da se Otac proslavi. Mi možemo da se molimo za Svetog Duha. I šta će biti rezultat? U 6T 307 u poglavlju "Nagrada za službu", ona govori o vernicima: "U zajednici s Bogom, sa Hristom i sa svetim anđelima, mi smo okruženi nebeskom atmosferom, atmosferom koja donosi zdravlje našem telu, mudrost našem umu, i uživanje našoj duši." Da li shvatate da se ovde govori o mentalnom, fizičkom i psihičkom (duhovnom)? "Svi koji posvećuju telo, dušu i duh Božjoj službi, oni će stalno da primaju fizičke, mentalne i duhovne sile. Svi nebeski izvori su nam na raspolaganju. Hristos im je dao dah svog duha, život svog života. Sveti Duh će im dati svu energiju da bi oni mogli raditi i srcem i umom." I ako nam Sveti Duh daje svoju najveću energiju, da li ćemo ikada moći da imamo dovoljno toga? Da li će nam ta energija biti dovoljna? Da! Bolje da tu energiju delimo ljudima oko sebe ili ćemo da eksplodiramo. Mi smo kanal njegove sile, i ako zatvorimo taj kanal - umrećemo, jer će On prestati da daje nama. Ali ako delimo ono što dobijamo, a ovde piše da će nam On dati maksimum svoje energije, i ona će nam biti na raspolaganju. Ovo nisu moje reči. One dolaze od osobe koja je bila vrlo bliska sa Bogom. Sa ova tri stiha možemo da odemo Bogu i bez obzira koliko smo bespomoćni i nemamo nadu, mi možemo da se uhvatimo za ova obećanja. Možemo da očekujemo i rezultate koje nam je obećao.
Obličje pobožnosti
Evo još nekih stihova. Ovo je upozorenje: 2.Timotiju 3.1-5 "Ali ovo znaj da će u poslednje dane nastati vremena teška, (To će da se dogodi u poslednje dena, to jest sada, pa treba obratiti pažnju.) jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni, neprimirljivi, opadači, neuzdržnici, besni, nedobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, koji imaju obličje pobožnosti a sile su se njene odrekli. I ovih se kloni." Naročito obratite pažnju na poslenji stih. Ovi ljudi imaju obličje pobožnosti. Oni svake sedmice dolaze u crkvu, možda čak imaju i kravatu, možda su proučili i pouku bolje nego tv program. Oni imaju obličje pobožnosti. Izgledaju dobro. Ali u čemu je problem? Šta su učinili? Oni su odbacili silu. Odbacili su Svetog Duha. Oni nemaju Svetog Duha u svojim životima. Oni se jednom sedmično pojave i ne napune silom, i onda u sledećih 6 dana nemaju silu. Šta Biblija kaže, šta da činimo sa ovakvim ljudima? Ovih treba da se klonimo! Zašto? Da li su ljudi koji izgledaju kao vernici opasniji za nas o nekog pijanca koji uđe u crkvu? Zato što verujemo ovim ljudima. Biramo ih za službe u crkvi. Imamo poverenje u njih, ali Biblija kaže da treba da ih se klonimo jer su se odrekli Božje sile. Sveti Duh ne deluje u njihovim životima. Kako mi to znamo? Biblija kaže da ne gledamo da li su teološki ispravni, nego da gledamo kakve rodove donose. Lako je uočiti plodove. I dete može da ih zapazi. A šta je plod Duha? Galatima 5.22,23 "A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vera, krotost, uzdržanje; na to nema zakona." Ovo treba da tražimo - rod Duha. To jasno govori. Da li ovi ljudi drugima pomažu da poveruju? Da, sigurno! Zanimljivo je kako Bog otvara vrata. To može da nas iznenadi. Bog može da vam dovede ljude a da vi to niste planirali niti očekivali. Uzbudljivo je biti deo Božjeg plana. Nekad ne znamo šta će sledeće da se dogodi, ali nas to uvek oduševi. Treba donositi rod za nebesko carstvo. To su i duše za nebesko carstvo.
Konkretna molitva
Pre godinu i po bio sam u gradu gde inače živim i vodim zdravstveni centar. Znao sam da ću kući da provedem 6 meseci, da nigde neću da putujem. Rekao sam: -Gospode, ako ću ovde da budem 6 meseci, onda želim da sa ljudima imam Biblijska proučavanja. Da li ste se ikada tako molili? Ako jeste, onda budite oprezni. Bog će vam otvotiti vrata. Sledeće sedmice u crkvi jedan vernik je rekao: -Da li bi hteo da pročavaš Bibliju sa mojim nećakom i nećakinjama? Bog je bio jako brz. Rekao sam: -Naravno da želim. On je rekao: -Oni znaju ko si ti, jer njihovi roditelji dolaze u crkvu. U gradu se priča o stvarima koje ti radiš. Nazvali smo ih i dogovorili vreme. I 7 njegovih nećaka i nećakinja počeli su da dolaze kod mene jednom sedmično. Jedan od njih bio je najbolji fudbaler u srednjoj školi. Drugi je bio zvezda bejzbol i košarkaškog tima. Jedna devojka je bila vođa navijačica. Ova deca su bila vođe u svojim školama. Bili su uzori za drugu decu. Jednom sedmično, sastajao sam se sa njih 7 kod mene kući. Njihovi roditelji su ih dovozili. Imali smo mnogo lepih proučavanja.
Dve sedmice posle toga, došao mi je drugi vernik i rekao da je čuo da vodim neka proučavanja za mlade. Rekao mi je: -Znaš, moja dva sina tinejdžera više ne dolaze u crkvu. Da li bi želeo i sa njima da proučavaš Bibliju. Rekao sam: -Naravno, vrlo rado. I tako sam se dogovorio za vreme sa Dejvidom i Metjuom. Njih dvojica bi jednom sedmično dolazili kod mene biciklima, i mi bismo proučavali Bibliju. Sada sam imao već 9 osoba za proučavanje. Uskoro mi re još jedna gospođa iz crkve rekla: -Znaš, moj sin je tinejdžer, i ne dolazi tako često u crkvu. Čula sam da držiš časove mladima. Da li bi hteo da proučavaš sa Aronom? Rekao sam: -Naravno, nazvaću ga. Tako je i Aron počeo da dolazi kod mene. Posle par biblijskih proučavanja, on je pitao da li može da dovede i par svojih prijatelja iz škole sa sobom. Bio je veoma srećan što uči nove stvari.
Tako sam imao 14 tinejdžera za proučavanje Biblije! Nijednog od njih ja nisam tražio. Samo sam rekao: -Bože, da li mogu da vodim neka biblijska proučavanja? Šta će da se dogodi ako vi to kažete Bogu? Zašto to ne biste probali i otkrili šta će da se dogodi? -Bože, želeo bih da proučavam Bibliju sa nekim! Bog će reći: -Već sam mislio da nikad nećeš to da me pitaš. Bog je spreman da nam dovede ljude, i veoma je uzbudljivo kad se to zaista i dogodi. Postoje ljudi koji nisu sigurni u svoje spasenje. Ponekad je to razlog zašto ne držimo Biblijske časove. Mislimo da ne znamo dovoljno. Mi nikad nećemo znati dovoljno! Mi ćemo kroz celu večnost da proučavamo o Bogu! Ma koliko znate, vi to možete da podelite. Zamolite Boga da vam otvori vrata, i On će to učiniti.
Ako ste jedni od onih koji nisu sigurni ni u svoje spasenje, ako niste sigurni da li ste "iz smrti prešli u život", pomoći će vam ova 2 Biblijska stiha. To su jedina dva stiha u celoj Bibliji koja nam tačno kažu da li smo prešli iz smrti u život. Jovan 5.24 "Zaista, zaista vam kažem: ko moju reč sluša, i veruje onome koji je mene poslao ima život večni, i ne dolazi na sud nego je prešao iz smrti u život." Ako čujemo Božju reč, i ako mu verujemo, ovde kaže da smo prešli iz smrti u život. To je vrlo jednostavno zar ne? Ja volim kad je nešto jednostavno. Ako čujemo i verujemo.
1.Jovanova 3.14 "Mi zanmo da pređosmo iz smrti u život jer ljubimo braću, jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti." Evo pravog izazova! Ljubav za braću. Kada smo čuli i poverovali, onda moramo i da volimo. Tu informaciju moramo da sprovedemo u delo. Vidite, vi ste živa propoved. Vi ste možda jedina Biblija koju će neko ikada da čita. Bog želi da se posluži vašim ustima i vašim rukama da pokaže ljudima ljubav, i to Božju ljubav. Mislim da je to veoma jednostavan test. Slušaj, veruj i čini, i ti si prošao iz smrti u život. Možda se nećeš osećati kao da je tako, ali osećanja nemaju nikakve veze sa tim. Ovo je opšta istina koja dolazi od Božjeg prestola. Mi smo prešli iz smrti u život. Na nesreću, neki vernici budu uhvaćeni u zamku. Oni se bore sa sotonom i bivaju obeshrabreni. 1.Timotiju 6.12 kaže:"Bori se u dobroj borbi vere. Muči se za večni život na koji si pozvan, i priznao si dobro priznanje pred mnogim svedocima." Kakvom borbom mi moramo da se borimo? Borbom vere. Bog tu borbu naziva dobrom borbom. To je borba u kojoj možemo da pobedimo. Moramo da se borimo u dobroj borbi, u borbi vere. Vidite, vera je kao mišić: što više vežbamo, postaje sve snažnija i veća. Što se više borimo za veru, ona će da postaje sve snažnija. Mi moramo da se borimo za vreme kada ćemo da proučavamo Bibliju. To je borba za veru, jer će naša vera tada da raste. Mi moramo da se borimo za vreme koje provodimo u molitvi. To je borba za veru, dobra borba! Tu možemo da pobedimo. Previše vernika se bori lošom borbom, borbom greha. Postoji samo jedna osoba koja se borila u lošoj borbi greha i pobedila. Ko je to bio? Isus! Mi ne smemo da se upuštamo u tu borbu, jer sotona tu može da nas pobedi u svako doba. Zato se ne borimo u lošoj borbi greha, jer ako svoju pažnju usredsredimo na greh, Biblija kaže da ćemo postati ljudi kakvi smo bili i ranije. Zato prestanimo da se borimo u lošoj borbi. Počnimo da pobeđujemo u bitci. Borimo se u dobroj borbi, borbi vere u kojoj nam je obećano da ćemo da pobedimo od Onoga ko ne može da pogreši. Zato se borite za vreme kada ćemo da proučavamo Bibliju. Onaj ko je započeo dobro delo u vama, On će ga i završiti.
9 RADOST U ISUSU
Onima koji su prihvatili dvonedeljni izazov želim da dam nekoliko Biblijskih stihova. Ovi stihovi su pomogli meni, mnogim drugim ljudima, pa verujem da će i vama pomoći. Kada sam tek postao vernik, pitali su me: -Pol, u koje vreme ti ustaješ ujutro da bi se molio? Rekao sam: -Kad god me Bog probudi. A Bog je obećao da će da nas budi u Isaija 50.4. Uveče kad sam polazio na spavanje, otvorio bih Bibliju i prstom pokazao na ovaj stih i pročitao bih ovaj stih Bogu pre no što odem na spavanje. "Gospod Jahve dade mi jezik vešt da znam rečju krepiti umorne; svako jutro On mi uho budi, da ga slušam kao učenici." (KS prevod) Ko nas budi svako ujutro? Bog će nas probuditi ujutro. Bog će biti naš budilnik, pa će nas probuditi ujutro i znaćemo da je vreme za molitvu.
Možda ćete imati neke izazove u toku ove dve sedmice, i zato želim da zapamtite obećanje u Psalmu 43.4 "Onda ću pristupiti k žrtveniku Božjem, k Bogu radosti i veselja svojeg, i uz gusle (harfu) slaviću te Bože, Bože moj!" To znači da ćemo pristupiti Bogu u molitvi. Jer Bog je naša radost i mi možemo da ga slavimo pesmom.
A sada nešto od najmudrijeg čoveka koji je ikada živeo, u Pričama Solomunovim gde takođe ima dobrih obećanja. Preporučujem vam da pročitate celu knjigu i da podvučete neke koji su vam posebni, a onda da ih naučite napamet. Neke od ovih izreka su vrlo jake tvrdnje, a neke mogu da nas ohrabre i pomognu nam. U Pričama 28.13 "Ko krije prestupe svoje neće biti srećan, a ko priznaje i ostavlja, dobiće milost." Kada priznajemo svoje grehe i kada ih ispovedimo, Bog će nam se smilovati, a nama je potrebna sva Božja milost.
Kada đavo dođe da vas gnjavi, onda pročitajte ovaj citat u 1.Korinćanima 10.13 "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je veran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno sa kušanjem dati srećan ishod da ga možete podneti." (KS) Vidite, svako ima neka kušanja, a to je zato što živimo na ovoj planeti Zemlji. Ovo je sotonino igralište i on ima mnogo igračaka da nas iskušava. Ali, ovaj stih govori da je Bog veran i On će nam uvek omogućiti beg od tog kušanja, tako da možemo da odemo od tog kušanja.
Jako mi se sviđa knjiga Filibljanima, jer govori mnogo o radovanju i o radosti u svakom poglavlju. Pogledajmo 4.8 gde nam se govori o stvarima o kojim trebamo da razmišljamo: "A dalje braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, to činite." Ovo znači da treba da razmišljamo o ružama a ne o trnju, zar ne? Razmišljajmo o pozitivnim stvarima koje mogu da nas izgrade u životu. Još jedno obećanje je u 4.13 "Sve mogu u Isusu Hristu koji mi moć daje." Sve dobre stvari su ostvarive sa Bogom. Još jedno obećanje nalazimo u 4.19 "A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu u slavi, u Hristu Isusu." Zar ovo nisu dobra obećanja? Ako ja mogu sve da učinim u Hristu, i On zadovolji sve moje potrebe, ništa mi neće nedostajati. Bog će da se pobrine za sve. Molim se za sve, a ni za šta se ne brinem.
1.Korinćanima 13 je divno poglavlje, zgodno da se nauči napamet. A pogledajte 1.Jovanovu 4.4 i još jedno obećanje: "Vi ste od Boga dečice, i nadvladaste ih, jer je veći koji je u vama nego koji je u svetu." Bog u vama je veći od bilo čega u svetu, i zato ne mislite da bilo šta može da vas nadlada, jer Bog je veći.
U Jakov 4.8 kaže: "Približite se Bogu, i On će se približiti k vama." Matej 11.30 "Jer je jaram moj blag, i breme moje lako." Kakav je Božji jaram? Lagan i jednostavan. Nije težak i komplikovan. Bog je dobar. Želim da ova obećanja primenite na sebe, i da dok čitate Bibliju otkrijete još mnoga druga obećanja.
Vi morate da imate Bibliju da biste bili uspešni u ovom dvonedeljnom izazovu koji je pred vama. Zato, nabavite za sebe Bibliju, i otkrivaćete sve više ovakvih stihova, pa ćete biti sve spremniji da živite životom pobede.
Radost - joy
A sada o naslovnoj temi: Isusova radost. Reč radost u engleskom piše se JOY. Vrlo lako umesto svakog slova možemo da stavimo jednu reč. "J" je za Isus (Jesus), i On je prvi. "O" je za druge ljude (others), a oni su sledeći, pomažemo im na drugom mestu. A "Y" jesi ti (yourself), i ti si na poslednjem mestu. To je dobar primer da ga zapamtimo da ne bi postali ponosni i pohlepni, nego da smo na zadnjem mestu. Prvi je Isus, drugi ljudi su na drugom mestu, a ti sam si na poslednjem mestu. To je vrlo nesebičan život, život kojim je živeo Isus.
Mnoge stvari mogu da nam donesu radost. Šta vama donosi radost? Šta vas čini radosnim? Ja sam jako voleo Božićne praznike, svetla, ukrase, muziku... Leti smo ukrašavali naš dom cvećem i biljkama, a zimi, pošto toga nema, koristili smo ukrase i svetla. Božićna muzika je za mene inspirativna. Ono što je najlepše za Božićne praznike je da se cela porodica okupi. Decembar je ispunjen sa mnogo poseta, okupljanja i zabava. To mi je donosilo mnogo radosti dok sam bio dete, jer sam voleo da budem sa svojim dedama, bakama, tetkama i ostalom rodbinom. A šta vama čini radost? Neko se raduje čitanju knjiga, neko pomaganju drugima, nekome da voli druge ljude, nekome da mu je karakter sličan Hristovom.
Prošle godine sam naučio da ronim, i to mi je donelo mnogo radosti kad sam upoznao divni podvodni svet. To je sasvim novi svet. Bio sam veoma srećan da to vidim. Lepo je uživati i u prirodi. Neko voli da skače s padobranom, ali ja ću da sačekam da dobijem krila. I to će nam doneti radost. Mnogima od nas mnogo radosti donose kućni ljubimci. Radujemo se kad smo okruženi dragim ljudima ili kad slušamo lepu muziku. Ljudi koji su u ratu najviše se raduju miru. Mnogim ljudima je teško da se sete šta im donosi radost. Mnogo im je lakše da se sete šta im donosi tugu. Radujemo se i kad dobijemo pisma, ili telefonski poziv. Radujemo se zalasku sunca, putovanjima. Kad sam preuzeo centar u kome sada radim, tražio sam da mi dozvole da godišnje budem na putu 3 meseca godišnje radi održavanja predavanja kao što je ovo. To mi donosi veliku radost. Verujem da će i vama i meni da donese veliku radost kada vidimo kako Bog deluje u našim životima.
Ljudi, mesta i neke aktivnosti nam često donose veliku radost. Isaija govori o radosi u 35.10 Reč je o Novom Nebu: "I koje iskupi Gospod, vratiće se i doći će u Sion pevajući, i večna će radost biti nad glavom njihovom, dobiće radost i veselje, a žalost i uzdisanje bežaće. " Postoji pesma koja ima ove reči. Mi ćemo biti ispunjeni radošću i srećom kada budemo ulazili u nebesko carstvo.
Postoji jedan pisac Biblije koji govori o radosti više nego ostali. To je David. Biblija kaže da je David bio čovek prema Božjem srcu. Verovatno je zato i znao toliko o radosti. Pogledajmo Psalam 16.11: "Pokazaćeš mi put životni: obilje je radosti pred licem Tvojim, uteha u desnici Tvojoj doveka." David kaže da je u Božjem prisustvu punina radosti, maksimum radosti možemo doživeti sa Bogom. To je bilo Davidovo iskustvo.
Pogledajmo šta Petar ima da nam kaže o radosti. 1Petrova 1.8: "Kojega ne videvši ljubite, i kojega sad ne gledajući no verujući Ga radujete se radošću neiskazanom." Sa neizrecivom radošću! To je takva radost da ne može da se iskaže rečima. Pogledajmo Isusove reči, Njegove želje za nas u Jovan 15.11 "Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni." Isus želi da njegova radost bude u nama, tako da naša radost bude potpuna.
Jovan 16.20-24 " Zaista, zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a svet će se radovati; i vi ćete radosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Žena kad rađa trpi muku; jer dođe čas njezin: ali kad rodi dete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi čovek na svet. Tako i vi dakle imate sad žalost; ali ću vas opet videti, i radovaće se srce vaše, i vaše radosti neće niko uzeti od vas; I u onaj dan nećete me pitati ni za šta. Zaista, zaista vam kažem da što god uzištete u oca u ime moje, daće vam. Dosad ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primićete, da radost vaša bude ispunjena." Isus je znao da će u našim životima biti žalosti. Znao je da će na ovim prostorima biti rat. Prošao sam danas delom grada koji je razrušen bombama. Niko više ne živi tamo. Samo praznina. Tamo je nekad bilo smeha male dece, supružnika koji su se voleli, porodica koje su živele zajedno. Ali, te kuće su sada prazne, uništene su. Velika žalost. Ljudi koji su želeli da imaju dom, ali su dobili veliku žalost. Isus je znao da će to da se događa, i zato je rekao: Ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Bol će jednog dana nestati. On kaže: "Tražite od mene i primićete, i radost će vaša biti potpuna." On ima dovoljno radosti za sve nas.
Jedno od najinteresantnijih oblasti gde možemo da nađemo radost opisana je u 1.Solunjanima 1.6. Slušajte pažljivo gde možemo da nađemo radost: "I vi se ugledaste na nas i na Gospoda primivši reč u velikoj nevolji s radošću Duha Svetoga." Gde možemo naći radost? S kim? Sa Svetim Duhom. I ja sam mislio da je to sa Isusom. Ko je to Sveti Duh s kim treba da nađem radost? Za mnoge od nas Sveti Duh je tajna. Izgleda kao da nemamo neki odnos sa Njim, niti radost sa Njim. Pogledajmo šta o tome piše u Rimljanima 14.17 (Malo putujemo kroz Bibliju, a to je moja omiljena navika koju bih želeo da i vi usvojite.): "Jer carstvo Božje nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome." Radost u kome? Opet u Svetom Duhu. Zar to nije interesantno? Pavle 2 puta govori o tome.
Biblija govori o krštenju Duhom Svetim, kada se On spušta na ljude kada su oni spremni da idu da podele s drugima ono što veruju. To znači jednostavno podeliti s drugima ono što su tog dana otkrili u Bibliji. To može biti nešto jednostavno, ali i nešto vrlo duboko. Ali šta god to bilo, nastavite da to delite s drugima. Ako to stalno budete delili s drugima, to će vam postati običnije i prirodnije u svakodnevnom životu.
Poklon
Da li ste znali da je radost dar od Boga? To je istina. Solomun nam je to rekao. Pogledajmo u knjizi Propovednika, u divnoj knjizi mudrosti koju je napisao Solomun. 2.24-26: "Nije li dakle dobro čoveku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegovog? Ja videh i to da je iz ruke Božje. Jer ko je jeo i uživao više nego ja? Jer čoveku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grešniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji Bogu. I to je taština i muka duhu." Bog daje mudrost, znanje i radost. Dakle, zaista je dar od Boga imati tu radost. U Galatima 5.22,23 piše da je radost plod Duha. Ovde su plodovi Svetog Duha: "A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vera, krotost, uzdržanje; na to nema zakona." Pažljivo pogledajte šta je prvi plod Duha? Ljubav. Bog je ljubav. A kada imamo ljubav, šta je sledeće na ovom spisku? Radost! Znači da radost ima značajno mesto u našim životima, jer je druga na spisku, odmah posle ljubavi. Bog želi da mi imamo tu radost. Radost može da izleči naše telo. Već smo spominjali da veselo srce može da bude izvrstan lek. Za nas je zaista lekovito da budemo radosni.
Najveća radost
Pogledajmo sada 1.Solunjanima 2.19,20. Pavle ovde govori šta je njemu najveća radost: "Jer ko je naš nad ili radost, ili venac slave? Niste li vi pred Gospodom našim Isusom Hristom o njegovom dolasku? Jer ste vi naša slava i radost." Pavlu su najveću radost doneli ljudi koji su slušali o Isusu. I vi koji čitate ste moja najveća radost. U našem životu bi najveća radost trebali da budu ljudi. Naši najveći izazovi i najveće radosti su ljudi. Znam da ste to i vi zaključili na osnovu vaših porodica i prijatelja, ali i na osnovu ljudi koje srećete usput. Da li ste ikad imali prijatelja koji je hteo da vas upozna sa drugim prijateljem? Prijatelji žele da upoznate njihove prijatelje. Meni se to često dešava jer oni često traže neku pomoć ili savet o zdravlju ili o Bibliji.
Džon
Bio sam u Kaliforniji u poseti jednom prijatelju. Den je bio hrišćanin, i imao je cimera Džona koji nije bio hrišćanin. On je želeo da ga upoznam, da bi njegov prijatelj pronašao način kako da postane bolja osoba. Džon je bio bodibilder, dizao je tegove i bio je ogroman.. Bio je zainteresovan za zdravlje pa je Den mislio da bi to bio dobar povod da se upoznamo.
Tako smo se dogovorili da se nađemo jedne večeri. I Džon i ja smo počeli da razgovaramo o zdravlju. On je bio vrlo zainteresovan za zdravlje, ali sam shvatio da je njegov motiv bio prilično sebičan. Vidite, Džonov problem je da kad prolazi pored ogledala, on mora da stane i ogleda se. Celog sebe mora da zagleda. I tako smo razgovarali o zdravlju. Izgledao je kao običan mladić iz Kalifornije: plava kosa do ramena, preplanula koža. Bio je radnik na gradilištu. To je sve što sam znao o njemu. Kada smo nastavili razgovor, Džon je rekao: -Da li ti je moj cimer pričao nešto o mom životu? -Samo mi je rekao da svake večeri dižeš tegove dva sata. To je sve što znam. -Ja sam takođe zabavljač u šou biznisu. Rekao sam: -Stvarno? A šta radiš? -Pa, ja sam muška striptizeta. Tako zarađujem puno novca. Rekao sam: -Zaista? Sada sam znao da je ispred mene "Marija Magdalena".
Džon je rekao da je on u stvari vođa cele grupe muškaraca koji se bave striptizom u Kaliforniji, tako da sam imao pred sobom "Mariju Magdalenu" i "Rave" uz nju. Tako smo nastavili da pričamo. Rekao mi je: -Odvešću te u moju spavaću sobu da vidiš kakve sve fotografije imam tamo. To su sve ženske striptizete sa kojima sam ja već bio. Rekao sam mu: -Ne Džone, mislim da me ne zanimaju slike tvojih žena. Mnoge na sebi nose samo kostim sa kojim su rođene. A Džon je rekao: -A da, možda imaš pravo. Jedan hrišćanin možda ne bi trebao da gleda te slike. Osim toga, čuo sam da si ti neki propovednik ili tako nešto. Je li to istina? Rekao sam: -Da, ja sam propovednik ili tako nešto, aha. I tako je on počeo da mi postavlja pitanja o Bibliji. Bilo je već oko 11 sati uveče. Ušli smo veoma duboko u temu. Pričali smo samo Džon i ja. Džon je rekao: -Moram nešto da ti kažem... Strašno se bojim smrti. Kada odem na spavanje, drhtim u krevetu. Tako se bojim da umrem. Zašto je to tako. Rekao sam mu: -Džone, to je zato što ne poznaješ Isusa. Biblija kaže da savršena ljubav izgoni strah, a ti prijatelju nisi doživeo savršenu ljubav. Ti si imao mnogo zadovoljstava sa ženama, ali ti nikad nisi iskusio ljubav. Jer da jesi, onda bi ljubav isterala sav strah. On je on pitao: -Kako ja mogu da primim tu ljubav koja izgoni strah? Rekao sam: -Jednostavno, samo zamoli Isusa da uđe u tvoje srce. -Ja ne znam kako se to radi. Pitao sam ga: -A dali ti to želiš? -Naravno da želim. Rekao sam: -Onda hajde da se molimo za pokajanje za svaki greh. On je rekao: -Sad, odmah? -Ako želiš... -Ali, ja ne znam kako? -Ja znam. Hajde da kleknemo sada i da se molimo tako. -Dobro, hajde da uradimo tako. I počeli smo da se molimo.
"Dragi Oče na nebu, ja znam da sam ja grešnik, i ja ne mogu sam da se odvratim od greha. Ali ja znam da si Ti dobar Bog, koji želi da ja budem bolji čovek. Ja te molim baš sada da uđeš u moj život. Dajem Ti dozvolu da me promeniš i da me učiniš boljim čovekom. Ja ne znam šta da činim osim toga da dođem k Tebi. Molim Te, uđi u moj život." I pre nego što smo završili s molitvom, Džon je skočio na noge i mahao je svojim ogromnim rukama govoreći: -To je to! To je to! To je to! Pitao sam: -Džone, šta se dogodilo? On je rekao: -Kao da sam 1000 kilograma skinuo sa sebe! Osećam se tako lagan i slobodan! Tako sam srećan!
Rekao sam: -Hvala Bogu. Bog je ušao u tvoj život. A on je rekao: -Tek tako? Pitao sam ga: -Da li si stvarno mislio to što si rekao? -Da, naravno da sam tako mislio! -Onda je i Bog tako mislio. On je ušao u tvoj život. On je rekao: -Je li to zaista tako jednostavno? -Ko ti je rekao da je to komplikovano? Naravno da je jednostavno. -I to znači da sam ja sad vernik? -Tačno Džone. Ti si sada vernik. -O, super! Divno! Više ne moram da se bojim. Pol, šta sledeće treba da učinim? Rekao sam: -Sutra ujutro Džone... -Da, da, samo kaži šta to? -Kada sutra ustaneš, čitaj Bibliju, moli se Bogu, i pokušaj da nađeš nekoga da mu kažeš šta si naučio. On je rekao: -Dobro, čitaću Bibliju, moliću se Bogu i razgovaraću s nekim. Ali šta zaista treba da učinim? Rekao sam: -Dobro Džone, onda sutra ujutro... -Dobro, dobro, šta dalje? -Onda čitaj Bibliju, moli se Bogu, i nađi neku osobu tog dana kome ćeš o tome da pričaš. -Dobro, dobro, to znam. Čitaću Bibliju, moliću se, i govoriću o tome. Ali šta sutra treba da učinim, šta da uradim? -Džone, reći ću ti šta sutra da učiniš. -Dobro, dobro, reci mi, reci mi... -Sutra ujutro čitaj Bibliju, moli se i kaži nekome šta si zaključio iz toga. -Je li to sve? Rekao sam: -Džone, to je sve. On je rekao: -Vau! To će biti interesantno! Biti vernik zaista je nešto posebno. To znači čitati Bibliju, moliti se i onda reći nekome šta sam tu našao. A ja sam rekao: -Džone, nećeš naći ništa bolje od toga. Jer kad čitaš Njegovu reč i kada se moliš, Bog će ti dati reči koje ćeš da kažeš i šta ćeš da učiniš ljudima sa kojima ćeš tog dana da se sretneš.
Rekao je: -Pol, to je dovoljno jednostavno, i ja to mogu. Ali želim večeras nešto da uradim... Pitao sam: -Šta to želiš da uradiš večeras? -Skinuću sve one slike devojaka sa zida u svojoj sobi. Pitao sam: -A zašto ćeš to da učiniš? -Ti me još pitaš zašto? -Da, ja želim da znam zašto to želiš da uradiš? Ako to ne činiš iz pravih razloga onda to neće biti trajno. Možda ćeš kasnije da staviš još više slika. Zato želim da znam zašto ćeš da ih skineš, da budem siguran da li je to pravi razlog. On je rekao: -Želim da skinem te slike i da ih bacim, jer nisam pravilno postupao s tim gospođama. Te dame pripadaju Bogu. One su nečije devojčice. One su nečije sestre, a ja nisam s njima postupao kao s takvima. I nikad više ne želim da postupim tako ni sa jednom ženom sve dok budem živ. Rekao sam: -Džone, s milošću Božjom, ti to više i nećeš. I sa svakom ženom koju sretneš postupaćeš s njom kao da je nečija mala devojčica, i ophodićeš se prema njima kao da su nečije sestre. One pripadaju Bogu. One ne pripadaju muškarcima da ih koriste i zloupotrebljavaju. One su Božja deca, i mi tako treba i da postupamo prema njima. On je rekao: -Da, ja tako želim da činim. Pol, ja ne mogu da dočekam da s tobom počnem da sarađujem! Rekao sam: -Džone, ovde sam na odmoru već oko mesec dana i moraću da otputujem sutra. A njemu je bilo žao i ubeđivao me je da ostanem. Sa osmehom sam mu rekao: -Džone, sećaš se da sam još pre mesec dana pokušavao da se sretnem s tobom, ali si bio suviše zauzet? -O, kako sam mogao da budem tako glup. Sada ćeš ti da odeš... -Isus neće otići Džone. On će uvek biti s tobom. Tvoj cimer Den je moj dobar prijatelj i on ide u istu crkvu kao i ja. Den poznaje Isusa kao i ja. On će biti srećan da ti objasni sve te stvari.
Tako sam napustio Kaliforniju, a posle godinu dana ponovo sam otišao tamo. Džon je bio tako uzbuđen da je to jedva izdržao. Odmah je došao po mene da me poveze. Rekao je: -Odvešću te u teretanu gde vežbam. Želim da upoznaš sve moje prijatelje bodibildere. Rekao sam im sve o tebi i šta mi se desilo u životu. -O, dobro je Džone, ti si znači Božji svedok. -Svedok? -Da, to je svedočenje i ti si svedok. -Hej, ja sam svedok! Super! Onda smo otišli zajedno u teretanu. To je bila velika prostorija s velikim balkonom, i tamo su svi uzdisali i stenjali dižući terete. Pravili su se da su pravi muškarci. A Džon je stao na sred prostorije sa mnom, i viknuo: -Hej momci, dođite ovamo, tu je moj pastor! Želim da ga upoznate.
Svi su pobacali svoje tegove. Sišli su dole. Znate već kako bilderi hodaju, široko se razbacujući levo - desno. I onda su svi posedali i rekli: -Pričaj! Čuli smo za tebe. Džon se više ne bavi striptizom i ti si odgovoran za to. A ja sam rekao: -Ne ja, nego Bog! -Džon više ne radi ni na gradilištu. On sada radi kao nosač u hitnoj pomoći, i uči za vatrogasca. Rekao sam: -Džone, tako sam ponosan na tebe. Ti više ne iskorištavaš ljude, ti im sada služiš! Rekao je: -Da. -Džone, zadivljuješ me. Bog čini čuda u tvom životu. Rekao je: -I ja mislim da je tako.
I Džon je tako nastavio da raste. Sada se čak i oženio, i sada ima svoj mali pobožni dom. Jedno Božje čudo. Džon je otkrio šta je to prava radost. Mnogi mladići bi bili ljubomorni na Džona: ima mišiće, plavu kosu, puno para, žene na svakom koraku... Ali, Džon se bojao smrti. Ali kada je umro u Isusu Hristu, bio je spreman da živi i da postane pravi muškaraca! Postao je Božji čovek, a to je uzbudljivije, snažnije i dinamičnije od svega na svetu što je mogao da radi u životu. Ako bi postojalo nešto bolje što bi on mogao da radi, Džon bi to sigurno uradio. Ali Džon je otkrio ono što otkriva svako ko iz svetovnog života postane vernik. Tamo u svetu nije ono što je najveličanstvenije. Ovde je prava veličina, ovde sa Bogom.
Foto album
Postao sam vrlo privržen svojoj porodici i prijateljima. Zato sam nabavio foto album. Skoro svi mi imamo takve fotografije. Mi volimo da gledamo te slike zato što volimo te ljude. I ja imam mnogo slika svojih prijatelja. Pre par godina odlučio sam da malo poređam te slike. Sklonio sam sve stvari sa stola i tu sam počeo da slažem fotografije. Razvrstao sam ih po određenim kategorijama: kada sam bio dete, pa iz srednje škole, na univerzitetu sa svim cimerima i prijateljima, članovi porodice i rođaci... Mogu da vam kažem da je vrlo uzbudljivo kad ih vidite sve odjednom. Kada sam gledao sve te slike odjednom, nisam mogao da prestanem da se smejem, jer su se i oni smeškali meni. Divne uspomene, stvari koje smo radili zajedno, odmori, rođendani, praznici, diplome, novorođena deca, divne fotografije. Dok sam ih sve gledao, odjednom sam se setio biblijskog citata: Put koji vodi u propast je širok i mnogi će ići njime; a put koji vodi u večni život je uzak i dug i malo ljudi ga nalaze. Kada sam razmišljao o ovom stihu gledajući te fotografije, shvatio sam da neki od ovih ljudi neće biti na nebu. Oni nisu izabrali Isusa da uđe u njihov život.
Odjednom je tuga ispunila moje srce. Približio sam se tim fotografijama. Ko će nedostajati? Ko će izabrati da ne bude sa Isusom? Uzeo sam jednu fotografiju i sklonio je. Da li će on nedostajati? Uzeo sam drugu fotografiju. Da li će ona biti tamo? Uzeo sam još jednu. Šta će biti sa ovom porodicom? I još jednu fotografiju. A ovi prijatelji? A ovi? A moj profesor? A ovaj rođak? Zar oni neće biti tamo? Nisam mogao više da podnesem da gledam na sto na kojem su nedostajale sve te fotografije. Brzo sam vratio te fotografije na sto, odmah sam kleknuo i počeo da plačem. Rekao sam: "Dragi Bože, ja volim sve ove ljude. Oni su postali deo mog života ovde na Zemlji. S njima sam se smejao i plakao. Odrastao sam s njima, išao u školu sa njima, molili smo se zajedno, jeo sam s njima. Ne želim da iko od njih ne bude na nebu. Molim te Bože, pomozi mi da ostanem tako blizak Tebi, pomozi mi da budem tako ispunjen Svetim Duhom tako da mogu da im kažem neku reč, da im napišem pismo ili im telefoniram, da bi ih to ohrabrilo da izaberu Tebe i večni život. Ne mogu da podnesem misao da neki od njih neće biti gore kroz večenost, a znam da i Ti ne možeš."
Bog čini sve što može da bi svi ovi ljudi bili zajedno s njim kroz svu večnost. A da li mi činimo sve što znamo da bismo bili sigurni da ćemo mi biti tamo, a i svi ljudi koji nas raduju? Ako i vi imate album s fotografijama ljudi koji su značajni za vas, kakav je odnos između njih i Boga? Da li su spremni za večnost? Da li znate da li su spremni? Možda je vreme za pismo ili telefonski poziv? Možda je vreme da počnete da se molite za njih ili da ih posetite? Ja znam da vi ne biste hteli da iko sa vašeg foto albuma ne bude na nebu. Na nebu bih voleo da se upoznam sa ljudima koji su u vašim foto albumima, s ljudima koji su bili deo vaših života. Ja želim da i vi upoznate ljude iz mojih foto albuma, ljude koji su deo mog života. Milošću Božjom to može da se dogodi, ali to zahteva da mi budemo verni da bi Bog mogao da nas upotrebi da bi oni videli kakav je zaista Isus na nebu. Znate li da kada ljudi zaista vide kakav je Bog, onda požele da ga još bolje upoznaju. Vaša dela, i ono što vi radite, to će njima da kaže kakav je Bog. Tada će oni da kažu: -Ako je stvarno tako, i ja želim da idem. Ubacite i mene! Boja vašeg glasa, pogled vaših očiju može da im kaže da vide da vi želite tamo da budete.
Ja moram da imam punu meru Svetog Duha da bi se to dogodilo u mom životu. Svako od nas to mora da ima. Ako stvarno volite sve te ljude u vašim foto albumima, ako zaista volite Boga, ostanite tako blizu Njega, da bi mogli te ljude da predstavite Isusu kada se On vrati. Učinite sve što možete da bi oni zaista mogli da vide kakav Bog zaista jeste. To je divna šansa, ali nam nije zagarantovano da ćemo je imati sutra. Hiljade ljudi, a i više, juče su bili živi a danas nisu. Sutra će umreti hiljade njih koji su danas još uvek živi. Vreme prolazi. Odluke za večni život donose se svake sekunde. Učinimo sve što možemo da bi oni dobili pravu predstavu o tome kakav je Bog, da bi i oni izabrali da budu tamo kao i mi.
Završićemo sa molitvom: "Naš nebeski Oče, hvala ti za radost u Isusu Hristu. Pomozi nam da proučavamo Bibliju i da se molimo svakog dana i da kažemo nekome šta smo naučili, bilo prijateljima, rodbini ili susedima, tako da niko iz našeg foto albuma ne nedostaje na nebu. Mi te ovo molimo u Isusovo ime. Hvala ti za radost koju nam pružaš. Amin."
10 NEKA VAŠ ŽIVOT SJA
Da li ste počeli da vežbate i šetate na čistom vazduhu? Bilo bi mi drago da jeste. Kako je sa našim dvonedeljnim izazovom, da li proučavate i molite se? Bilo bi mi drago da ste počeli i sa tim.
Želeo bih da provedemo još malo vremena sa knjigom "Put Hristu". Ima nekoliko pasusa koje želim da podelim sa vama iz poglavlja koje se zove "Prednost molitve", a pošto ćemo to raditi sledeće dve nedelje dobro je pogledati malo i ovo poglavlje. Zato dobro slušajte ovih par razmišljanja o prednostima molitve.
"Molitva je otvaranje srca Bogu kao prijatelju, ne zbog toga što Bogu trebamo da otkrijemo šta smo, već zato da bismo sebe osposobili da ga primimo. Molitva ne spušta Boga k nama već nas uzdiže k Njemu."
Zar to nije divno to razmišljanje da nas molitva uzdiže k Bogu? Za par trenutaka dok se molimo zaboravljamo na sve teškoće ovoga sveta i tada smo nasamo sa Bogom u molitvi. Mislite li da se to sotoni sviđa? Ne, ne. Slušajte ovaj sledeći odlomak.
"Tama zloga obavija one koji zanemaruju molitvu. Neprijatelj ih šapatom kuša samo zato što se ne služe prednošću molitve koju im je Bog dao božanskom ustanovom molitve. Zašto Božji sinovi i kćeri oklevaju da se mole kad je molitva ključ u rukama vere koji otvara nebeske riznice, u kojima se čuvaju neograničena bogatstva Svemoćnoga?"
-Šta je molitva? Ključ! Da, da. Molitva je ključ koji nam otvara nebo. Sotona će biti jedino uspešan ako se mi ne molimo.
U ovih 20 godina koliko sam hrišćanin, neki od mojih prijatelja su malo odstupili od crkve. I svi su oni našli različite izgovore. "O, ja nisam mogao da prestanem da slušam svoju rock'n'roll muziku", ili: "Ja sam previše voleo cigarete i alkohol", ili kažu: "Nisam mogao da prestanem da čitam loše knjige niti da idem da gledam loše filmove". Oni mi govore uvek ono što oni misle da je uzrok zašto su otišli i ostavili crkvu. Ali kada oni odu iz crkve, onda im postavim neka pitanja. Pitam ih: "Šta ste juče naučili iz Biblije?" Oni kažu: "Ja juče nisam čitao Bibliju." "Dobro, a šta si u poslednjoj sedmici naučio iz Biblije?" "O, ja prošle sedmice isto nisam čitao Bibliju!" "Pa dobro, šta si onda naučio iz Biblije u poslednjih mesec dana.?" "Nisam čitao Bibliju poslednjih mesec dana."
Znate li zašto su se vratili drogama, muzici i alkoholu? Zato jer su pustili Božju ruku! Bog nikada ne pušta našu ruku, nego mi puštamo Njegovu ruku. I kada jednom to učinimo, mi počinjemo da činimo loše stvari. To je greh za koji je Bog zabrinut. Greh nije nešto loše što činimo. Greh je sve što razbija naš odnos sa Bogom. Biblija tvrdi da što god ne činimo u čvrstoj veri da je to greh. Biblija kaže da onaj koji može da čini dobro a ne čini da i on čini greh. A ako znam da je dobro da čitam Bibliju i da se molim a ja to ne činim, onda je to greh. Jednom kada učinim taj jedini greh, ja počinjem da činim mnogo više drugih greha. Jedan greh, a to je da ne provodim vreme sa Bogom, učiniće da počinim i mnoge druge grehe jer ću imati vremena za sotonu. Kada sotona vidi da ja nemam vremena za Boga on uviđa da ja imam mnogo vremena za njega, i zato ja ne dozvoljavam prijateljima da oni pronalaze izgovore:
"O bilo je to iz ljubavi prema novcu, iz ljubavi prema ženama ili zbog ljubavi prema modi." To je bilo samo zato što nije bilo izražene ljubavi za Boga. Radi toga je došlo do loma i zato su oni počeli da čine mnoge druge grehe sa sotonom ali molitva to može da zaustavi.
Molitva je naša ruka koja se pruža prema Božijoj ruci koja je uvek ispružena. Vera je naša ruka koja se pruža prema gore a milost je Njegova ruka koja se pruža prema dole.
A neki ljudi kažu: "A šta je sa verom i delima? Šta je ono pravo? Je li samo vera, bez dela?" To nije isto ono što kaže Jakov: "Pokažite mi vašu veru delima!" Mi ne govorimo ovde o spasenju - zar ne? Spasenje je besplatni dar od Boga, a vera i dela ulaze u nas kada mi pokažemo veru u Njega. Sami za sebe oni mogu da postanu opasni: -akoja činim sva ta dela ali nemam vere-; ili: -ja imam svu tu veru ali ništa ne činim.-
To je kao NaCl - dva vrlo snažna hemijska elementa. Natrijum ili hlor sami za sebe mogu da vas ubiju, ali zajedno oni imaju dobre kvalitete. Oni pojačavaju ukus našoj hrani. To je so koja je potrebna našem telu, a isto tako ima i funkciju da konzervira hranu. Nama je uvek potreban natrijum i hlor zajedno a ne odvojeno. Tako i vera i dela idu zajedno a ne odvojeno, i zato je molitva demonstracija naše vere. To su i dela, ako tako hoćete, koja pokazuju našu veru. A ja znam da vi imate vere, jer je Bog rekao da vam je On dao. Jer, Biblija kaže da je svakom čoveku data neka mera vere. I Bog je nama dao sposobnost tako da ga mi možemo pronaći. Vi pokazujete vašu veru stalno a da i ne razmišljate o tome. Kada ste večeras došli da sednete u redove, vi ste samo ušli i odmah ste seli. Nikada nisam video da je neko od vas došao i pogledao klupu i onda počeo da lupka po njoj, ili da je neko stao na nju malo, da bi bio siguran da će ona izdržati njegovu težinu. Imali ste vere! Samo ste došli i odmah ste seli. Zašto ste tako postupili? Jer ste imali veru! Ali zašto ste imali veru? Zato što ste više puta isprobali.
Da, vi ste to pre probali i to je uspelo! I zato što ranije probamo Boga, ranije ćemo videti da On deluje. On nas nikada nije izdao, ni izneverio. Istu takvu veru možete da pokažete prema Bogu, kao kadsedate na stolicu. Što češće to radite, imaćete više poverenja kroz vašu veru. I tako stalno mi možemo pokazivati našu veru u Boga držeći se i koristeći se obećanjima koje nam je On dao u svojoj Reči. Zato vežbajte vašu veru u molitvi! Setite se da je vera kao mišić. Što više vežbamo mišić je sve veći, a tako će biti i sa verom. Bog tada može da postigne bolje stvari za vas.
Čitamo u sledećem odlomku o prednostima molitve:
"Kada zanemarujemo prednost uzajamnog druženja, jačanja i hrabrenja u službi Bogu - mi gubimo. Istine Njegove reči gube tada svoju jasnoću i važnost za nas. Naša srca više nisu prosvetljena niti potaknuta njihovim posvećujućim uticajem i mi duhovno slabimo."
Važno je da se uzajamno družimo - zar ne? U poslanici Jevrejima u 10. poglavlju Biblija nam kaže da ne zanemarujemo druženje posebno kada budemo videli da se dan Hristovog dolaska približava.
Ljudi koji su izvan, u ovom svetu, oni se mnogo druže jedni sa drugima. Znam to jer sam se i ja družio sa njima. I hrišćani se druže, obično jednom sedmično. Ali kada sam živeo na svetovan način, družio sam se sa svojim prijateljima više od jednom sedmično, jer su mesta na kojima smo se mi družili bila otvorena 6 ili čak 7 dana u sedmici. Kafići, diskoteke... Oni su bili uvek otvoreni i mi smo se stalno družili. To druženje nije bilo dobro, ali nam je pomoglo da ostanemo zajedno. Iako smo uništavali sebe, mi smo imali mesta u koja smo mogli da idemo, i prijatelje sa kojima smo mogli da se družimo. Mi smo ostali zajedno i stalno smo se družili. I hrišćani mogu da rade isto tako. Mi možemo da se nađemo barem jednom sedmično da se družimo i hrabrimo jedni druge. Kada sam bio mlad kao hrišćanin, uvek sam išao sredom na bogosluženje a četvrtkom smo imali poseban program za mlade. Petkom smo takođe imali jedan poseban program u crkvi, a u subotu smo bili u crkvi. Nikad nisam voleo nedelju jer ništa nije bilo u crkvi sve do srede. Voleo sam da idem u crkvu da bih bio zajedno sa svojom porodicom, svojom duhovnom porodicom. I uživao sam u druženju i ohrabrenju koje sam tamo dobijao. Zajedničko druženje je jako bitno da bi ostali hrabri zajedno, a Bog želi da se družimo i da ostanemo zajedno. Poslednji deo ovog poglavlja govori nam kakva je molitva:
"Duša se može približiti nebu na krilima hvalospeva. U nebeskim dvorovima Boga slave pesmom i muzikom. Dok izražavamo svoju zahvalnost i mi usklađujemo svoje bogosluženje s bogosluženjem nebeskih vojski. -Ispravno me slavi onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu - kaže Bog. Pred svoga Stvoretelja dođimo radosno i sa slavljenjem, sa zahvalnicama i glasom hvalospeva".
Vidite, kada mi slavimo Boga onda smo mi kao anđeli. Mi dajemo čast Bogu kada ga slavimo. I molitva je naša prednost. Želim da se vratim na neke napomene u prethodnom poglavlju koje se zove "Poznavanje Boga". Tu su dve napomene koje želim da podelim sa vama. Jedna od ovih napomena je o razmišljanju ili o meditaciji, a mi dobro znamo šta je to, jer su to gurui nama ukrali. Vreme je da mi hrišćani ponovo to "ukrademo" od njih. U svojim Psalmima David mnogo govori o molitvi i o meditaciji, odnosno o razmišljanju. I meditacija je jedan vrlo važan vid molitve. Slušajte šta ovde piše:
"Dok budemo razmišljali o Spasiteljevom savršenstvu mi ćemo poželeti da se potpuno preobrazimo, da se u nama obnovi Njegov bezgrešni lik. Naša će duša biti gladna i žedna da postane slična onome koga obožava. Što se naše misli budu više bavile Hristom, to ćemo više o Njemu govoriti drugima i potpunije Ga pretstavljati svetu".
"Ništa nije korisnije za jačanje uma od proučavanja Pisma. Nijedna druga knjiga nema toliku snagu da uzdigne misli i oživi sposobnosti kao Biblija sa svojim dubokim oplemenjujućim istinama. Kad bi Božju reč proučavali onako kao što treba ljudi bi se odlikovali širinom uma, plemenitošću karaktera, čvrstinom volje kakve se danas retko sreću".
Da li želite da imate snažan um? Onda će vam u tome pomoći Biblija. Čitajte mudrost koja je zapisana u ovoj knjizi. I onda razmišljajte, meditirajte o tome; zamišljajte stvari kakve su one na nebu. Hrišćanska meditacija je jedno jako oružje kojim ćete dobiti blagoslove. Mnogo vremena sam proveo razmišljajući o pričama u Bibliji. I to je otvorilo moje misli da se one mogu baviti više nebeskim stvarima! Pre 10 godina pitali su me da budem rukopoložen. To je jedan poseban poziv koji se upućuje propovednicima da bi se priznao njihov način rada i da bi bili podstaknuti i ohrabreni da budu vođe. Ja sam rekao: "To je jako velika čast - biti rukopoložen. Ne znam da li sam ja toga dostojan." Ja sam to odbio. I često su me ponovo pitali da li želim da budem rukopoložen. Ja sam rekao: "Moliću se za to." I onda sam još više proučavao, želeo sam da znam sve šta znači biti rukopoložen. To znači da treba imati posebne blagoslove, jedan poseban način rada, i znači zaista biti vernik. I kada sam se molio i proučavao o ovome, nešto mi se dogodilo o čemu Biblija govori u knjizi proroka Joila. U Joilu 2,28 nalazi se nešto što se dogodilo meni (U nekim prevodima to je Joilo 3.1).
"Posle ovoga izliću Duha svojega na svako telo i proricaće vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđanja".
Bog kaže da će izliti svoga Duha, pa će biti proricanja, biće snova i vizija. To je jako uzbudljivo. Kad su me molili da budem rukopoložen molio sam se i razmišljao o rukopoloženju, Bog mi je dao jednu viziju upravo kao što je On to i obećao u knjizi proroka Joila.
Pratio me je moj anđeo čuvar. Šetali smo po celom svemiru. To je bilo veličanstveno putovanje. Mogao sam da vidim sve zvezde i sve planete sa svake strane. I moj anđeo čuvar i ja smo se jako brzo kretali kroz svemir. Daleko, u velikoj daljini video sam jedno posebno belo svetlo. Ta svetlost je bila drugačija od svih svetlosti koje sam mogao videti. Bila je jako snažna i jako jasna. I dok smo se tako kretali po svemiru sve smo se više približavali toj svetlosti. Shvatio sam da idemo prema toj svetlosti. Ja sam to i hteo jer sam bio jako znatiželjan. I tako smo mi dalje putovali i ja sam uživao u zvezdama i planetama. Brzo smo došli jako blizu te svetlosti. I dok smo se tako približavali, malo po malo bi me snop te svetlosti okrznuo i samo na sekundu bi me dotakao. Tada sam se tako dobro osećao. Osećao sam toplinu i ljubav, bilo mi je jako drago. I što smo se više približavali toj svetlosti, sve više te svetlosti me je dodirivalo. I osećaji u meni su bili divni. Bilo je tako čisto. Bilo je tako sveto. I dok me je ta svetlost dodirivala osećao sam se tako dobro.
Uskoro smo se jako približili toj svetlosti, i sve više i više te svetlosti me je dodirivalo. Onda sam počeo da se osećam čak i neugodno. Ta svetlost je bila prečista i presveta da ja budem u njoj. Ja sam bio grešnik i nisam bio dostojan da budem u prisustvu te svetlosti. Onda sam se okrenuo svom anđelu čuvaru i pitao ga: -Da li možemo ovde da se zaustavimo? A on je rekao: -Ne. Mi moramo da idemo dalje! I sve više smo se približavali toj svetlosti i meni je bivalo sve neugodnije. Svetlost me je sada svuda dodirivala. To je bilo tako divno, previše divno da bi bilo istina, mnogo više od onoga što ja zaslužujem da doživim.
I ja sam opet zamolio svog anđela čuvara: Molim te, da li se možemo zaustaviti? Previše je dobro! Previše je čisto! Previše je sveto! A anđeo čuvar je rekao: Ne. Još malo bliže, još bliže! I tako smo se sve više i više približavali toj svetlosti i sada me ta svetlost potpuno pokrivala i to je bilo previše za mene. Pognuo sam glavu i plakao sam suzama i vikao sam anđelu: Molim te ne dalje! Ne dalje! Previše je dobro! Previše je čisto! Previše je sveto! Ja ne mogu više da izdržim tu dobrotu! Molim te, daj da se ovde zaustavimo, ja ne mogu dalje! A on je rekao: Dobro, staćemo. Suze su mi tekle iz očiju.. I nakon par trenutaka lagano sam podigao glavu i počeo sam da brišem suze iz očiju. Video sam svetlost kako se kreće i kako blista! To je bilo tako divno! Tako toplo i tako snažno. Tako puno ljubavi!
Krajičkom oka video sam nekoga kako ulazi u tu svetlost i potpuno nestaje u njoj. Bio sam tako znatiželjan. Šta se tamo unutra dešava? Šta će se desiti s tom osobom? Nakon par trenutaka ta osoba je izašla iz te svetlosti i sada je iz tih osoba koje su najpre ušle pa sada izlaze svetlost isijavala! Oni su bili okrenuti leđima i odlazili su od mene. A ja sam mislio: -Želeo bih da razgovaram sa jednom takvom osobom. Želeo bih da saznam šta se desilo u svetlu? I upravo kada sam pomislio da bih želeo da razgovaram sa njim, on se okrenuo i pogledao me. I svetlost je isijavala, izlazila iz njega. Pogledao sam u njega i video sam sebe! To sam bio ja! Ja sam rekao: Pa to ne može biti istina. A glas Gospodnji je rekao: "Znam Pol, ali ovo je ono što Ja želim. Želim da se tako približiš Meni, želim da budeš tako ispunjen sa Mnom, tako da gde god da ideš da se moja svetlost uvek kreće uz tebe, da blista, i da ona dotiče ljude s kojima ti dolaziš u kontakt!"
Probudio sam se iz ovog viđenja. To mi je bio znak da je Bog želeo da se sada popnem jednu stepenicu više, to jest da On želi da ja budem rukopoložen! I onda sam bio rukopoložen. Nikada neću da zaboravim to viđenje. Bog želi da napredujem sve bliže i bliže toj svetlosti! To je moj izazov dan za danom da bih bio potpuno u Njemu, tako da bilo kuda da krenem, svaka osoba koju budem sreo da bude dotaknuta i postaknuta tom svetlošću koju sam dobio od Boga.
Molitva i razmišljanje otvaraju naše srce Bogu tako da On može potpuno da ostvari svoju volju u našim životima! U Efescima 5.15,16 stoji jedno upozorenje za poslednje dane: "Prema tome pomno pazite kako živite ne kao ludi nego kao mudri iskorišćujte vreme jer su ovi dani zli".
Pazite kako živite jer dani su zli! Iskoristite vreme! Kako možemo iskoristiti vreme? Da li to znači da moramo da budemo budni 20 sati u danu da bi smo iskoristili vreme? Neki to pokušavaju! Ali to nije iskorištavanje vremena. Kako ćemo najbolje iskoristiti vreme? Na šta možemo iskoristiti naše vreme što bi zaista bilo važno? Na mnoge stvari mi možemo da potrošimo naše vreme a neke od tih stvari su jako zanimljive i fascinantne.
Jedan moj cimer je želeo da bude jako slavan. Želeo je da bude holivudska zvezda. On je odlučio da tome posveti najviše vremena. Zbog toga je otišao na razgovor u jedan od najvećih studija u Holivudu. Bio je tako uzbuđen. On je stvarno želeo da uspe. I mislio je da je to najbolji mogući način da provede svoje vreme na zemlji - da postane Holivudska zvezda. Tako je on odleteo za Holivud radi tog razgovora. Živeo je na Beverli Hilsu a susedi su mu bili poznati pevači. Ime te grupe je bio Slaj end femili stops. Možda niste čuli za njih, ali oni su prodali milione ploča. I zato se moj cimer zaista posebno osećao. "Imaću razgovor u Holivudu, a moje komšije su Slaj end femili stops! Jednog je dana odlučio da ode malo kod njih da ih poseti. Iznenadilo ga je što je ulaz u njihovu garažu bio otvoren. I on je tu ušao. To je bilo jedno veliko zdanje, jedna velika kuća. I kada je došao do ulaznih vrata, ona su bila otvorena i čuo je neku muziku iznutra. Ušao je unutra da pogleda. Prizor koji je video ga je šokirao! Nije mogao da veruje svojim očima! Unutra u tom velikom dnevnom boravku bilo je mnogo ljudi pijanih i drogiranih koji su ležali po kaučima, po podu, po stepenicama, svuda. Svuda okolo bilo je hrane, smeća i otpadaka, razbijenih flaša, praznih konzervi... Svega je tu bilo. I kada je ušao unutra niko nije ni primetio da je on bio tu. On je tako obišao celu tu prostoriju i bio začuđen tim užasom koji je video.
Onda je ozbiljno razmislio: da li je to ono što ja želim? Da li tražim ovakav život? Da budem bogat i poznat kao ovi? Na sreću on nije prošao na tom razgovoru i nije se zaposlio kao holivudski glumac. I onda je odlučio da negde na drugom mestu posveti veći deo svoga vremena. I postao je vernik! Bolje je iskorištavao svoje vreme. Vi verovatno znate mnoge ljude koji na glup način iskorištavaju svoje vreme. I ja sam sam bio jedan od tih ljudi.
Kako ću najbolje da iskoristim svoje vreme? Šta bi trebalo da učinim da bih imao trajne rezultate? Mislim da kada bih učinio ono što je Isus učinio, onda bi najbolje iskoristio svoje vreme! A šta je Isus činio? Pogledajte, Luka 19-to poglavlje o tome nam govori. Luka je, uzgred rečeno, bio lekar. On je napisao ovu knjigu, a isto tako i Dela Apostolska. Ove dve knjige čine veliki deo Novog Zaveta, a napisao ih je isti autor. Luka i apostol Pavle napisali su većinu Novog Zaveta. I Luka 19,10. govori nam šta je Isus učinio, kako je koristio svoje vreme dok je bio ovde na zemlji. Pogledajmo šta je on činio:
"Sin čovečiji došao je da traži i spasi što je izgubljeno!" Dakle, da traži i spase one koji su izgubljeni! Sve što nam je potrebno ovde na zemlji uskoro će se pretvoriti u pepeo. Jer, ako živite u jednoj zemlji koja je kao vaša napadnuta ratom, vi znate koliko brzo sve može da se pretvori u pepeo. To je stvarnost, realnost za vas ovde. I vi više od mnogih ljudi možete da shvate kako sve stvari na ovom svetu mogu da nestanu u trenuću oka.
Ako su prolazne stvari ono o čemu mi najviše razmišljamo onda ćemo biti izgubljeni kada tih stvari više ne bude! Zato neka to ne bude na prvom mestu u vašem životu. Čuo sam za ljude koji su imali devojke, mladiće, muževe i žene i onda kada su se rastali ili kada su bili napušteni, kad su se sudski rastavili, bili su izgubljeni! A bili su izgubljeni radi toga zato što im Bog nije bio na prvom mestu, već im je njihov partner bio na prvom mestu! Ne dozvolite da bilo ko ili bilo šta bude na prvom mestu u vašem životu osim Boga! Jer ako to izgubite vi ćete biti uništeni, a Bog je uvek tu! On je isti i juče i danas i zauvek će biti isti.
I ako vam Bog bude na prvom mestu ništa vas neće savladati, niko vas neće savladati - jer je Bog na prvom mestu! Neka sve drugo bude na drugom, trećem ili četvrtom mestu. Ne dopustite da vaša deca, vaš posao, vaš muž ili vaša žena bude na prvom mestu! Bog je na prvom mestu, a sve ostalo će ostati onako kako Bog to želi!
Kako razumete to da treba da idemo i tražimo ono što je izgubljeno? Vi kažete: pa ja ne mogu da idem i da propovedam! Reći ću vam dragi prijatelji: ni ja ne mogu da propovedam! Ja sam po prirodi jedna vrlo stidljiva osoba. Ali, kada vas Bog pozove onda vam On daje silu. I čudo je uopšte da sam ja sposoban da stojim ovde i da mogu da vam govorim! Zato nemojte razmišljati o tome šta vi možete ili ne možete učiniti, nego budite otvoreni za Boga i vidite šta On može učiniti!
Postoji nešto što se može učiniti što je vrlo jednostavno. Kada sam bio u Australiji prošloga leta, i njima sam govorio da i oni to čine i oni su bili jako uzbuđeni radi toga. Zamolio sam ih da sakupe što je moguće Biblijskih letaka, traktata o različitim temama. Neke od tih sam video. Na primer kao ovaj kod vas "Spasenje je Božji dar", ili ovaj ovde "Ko je Isus Hristos?" Vrlo jednostavno, zar ne? Veoma jednostavno. Mnogi ovakvi traktati postoje o različitim temama. Imajte u kući jednu rezervu svih ovih traktata i kada čujete da neko govori o jednoj od ovih tema, kao na primer "šta se dešava sa osobom kad umre?","Kada će Isus da se vrati?", "Kako da se bolje slažem sa svojim šefom i svojom porodicom?" "Kako da vaspitavam decu?" Mnoge razne teme. Kada čujete da neko o tome govori recite mu: -Ja imam jedan traktat za tebe. Doći ću i doneću ti ga. I onda idite i dajte im ovaj traktat.. I molite se za njih! I molite Boga da vam otvori vrata! Recite im šta vi mislite o tome i pitajte ih da li bi želeli još neki traktat. I zato ako imate različite teme na traktatima kod kuće, Bog će moći da vam otvori neka vrata. Ne morate uvek da znate sve odgovore. Samo imajte sve ove brošure. I recite im da i vi još uvek učite, da i vi ne znate sve, ali želite da podeliti sa njima ono što za sada imate.
Kada delimo sa nekim Evanđelje to je kao kada jedan žedan čovek sa nekim drugim žednim čovekom deli malo vode! Obojica su žedna ali obojica postaju zadovoljni! Zato ovu knjigu "Put Hristu" uvek imam u svom automobilu. Nekoliko primeraka isto tako imam i u svojoj torbi kada putujem. Uvek nastojim da podelim što više primeraka ove knjige, što više mogu. Jako volim da dajem tu knjigu drugim ljudima.
Jednom se sećam, bio sam na jednoj autobuskoj stanici i morao sam da čekam svoga šefa više sati. I zato sam odlučio da uzmem i da čitam svoj primerak "Put Hristu". I sedeo sam na autobuskoj stanici tako da su svi mogli da vide da čitam religioznu knjigu. Ako bi se tu zatekao neko ko želi da razgovara sa vernikom, evo mene! I tako sam čitao knjigu i odjednom su ispred mene stala dvojica muškaraca. Jedan od njih je bio jako lepo obučen ali ovom pored njega bilo je jako loše, patio je od alkoholizma. Povratio je po sebi, pomokrio je po sebi, izgledao je kao olupina od čoveka, kao smeće.
Ovaj lepo obučeni čovek je rekao: "Oprostite gospodine, jeste li vi vernik?" A ja sam rekao: "Da, ja jesam vernik." A on kaže: "Da li vi čekate autobus?" Ja kažem: "Da, ali dolazi tek u 6h. A on je rekao: "Dobro, da li možete pomoći mome prijatelju, on u 5h mora da uhvati svoj autobus? Taj autobus ide za Teksas, a njegova sestra će ga tamo dočekati. Možete li da ga otprate tako da on stigne na autobus u 5h za Teksas?" Ja sam rekao: "Naravno, biće to u redu!"
I taj čovek je seo pored mene, a ja sam sedeo i čitao "Put Hristu". I taj čovek, alkoholičar naslonio se na mene. On nije mogao da razmišlja i tako je užasno smrdeo. A ja sam tu sedeo i čitao "Put Hristu". I ljudi su prolazili pored nas i buljili u nas. Tako su napadno buljili u nas. "Šta je sa vama dvojicom? Šta to vi zajedno radite?" Ja sam sedeo tako mirno i čitao "Put Hristu" a taj užasni otpad čovečanstva se naslonio na mene. A ja sam rekao: "Neka vide Gospode, neka vide! Neka vide kakav je vernik! Neka shvate šta vernik može da učini."
Nekoliko trenutaka je prošlo i iznenada se taj čovek uspravio i povikao je: "Propustiću autobus! Propustiću autobus!" A ja sam rekao: "Ne. Sedite! Sedite! Vaš autobus odlazi pre mog autobusa, a ja sam još uvek ovde. Ne brinite, ja ću vas odvesti do autobusa za Teksas, a sestra će vas dočekati." A on je rekao: "Tako je. Dobro sešću." I mi smo opet seli, a ja sam počeo da čitam. Ljudi su opet prolazili pored nas i buljili u nas. Nikada nisu videli takvu kombinaciju! A ja sam nastavio da se molim: "Bože, daj da oni shvate!" A on se opet naslonio na moje rame i zaspao je. Rekao sam: "Dobro je, tako mogu da nastavim da čitam knjigu. I neka oni bulje u nas.
Nakon par trenutaka postalo mi je malo neugodno i pogledao sam na svoje rame a usta moga prijatelja su bila širom otvorena. Ohh.. Taj smrad koji je izlazio iz njegovih usta. Njegove bale su bile svida po mom odelu i pantalonama. Bio sam sav mokar od toga i bilo je to tako sluzavo i ljigavo! Moja prva reakcija je bila: Bljakk.. Baš takva. Užas! Želeo sam da skinem sa sebe svu odeću, ali sam rekao: "Slava Bogu! Drago mi je što sam tu zbog ovoga brata, jer niko drugi ne bi bio ovde! Ko bi bio u stanju da učini ovako nešto? I ja sam nastavio da čitam "Put Hristu" a smrad je postajao sve gori i ljudi su sve više i više buljili.
A onda se na kraju on ponovo probudio i povikao: "Propustiću autobus!" A onda je istrčao tamo na parkiralište za autobuse a tu je bilo otprilike 15 autobusa. Pratio sam ga da ne bi pao i povredio se, a on je trčao gore - dole i pokušavao da uđe u svaki prazan autobus. A onda je našao jedna poluotvorena vrata, razvalio ih je, uleteo u taj autobus i otrčao iza. A ja sam onda došao do tog autobusa i hteo sam da ga izvedem napolje iz autobusa.
Iznenada se pored mene pojavio policajac i rekao mi je baš ove reči: "Sine, ti si učinio sve što si trebao da učiniš. Vrati se na stanicu i čekaj svoj autobus. Tvoj posao je završen!" A ja sam ga čudno pogledao, okrenuo sam se i pošao da se vratim na stanicu. Dok sam koračao prema stanici, setio sam se jednog Biblijskog stiha koji kaže da mi nekada možemo ugostiti i anđele a da to ne znamo, da anđeli nekad dolaze u naš život da nas isprobaju šta ćemo da učinimo! I onda sam se okrenuo, želeo sam da se vratim do tog autobusa. Samo 15 sekundi je prošlo odkako sam krenuo prema stanici a kada sam se vratio do autobusa nije bilo više ni tog pijanca, a ni policajca više nije bilo tamo! Izašao sam na ulicu, ali ni tamo nije bilo policajca, niti policijskog automobila! Obojica njih su jednostavno nestali! Verujem da su to bili anđeli i da je Bog želeo da vidi šta ću da učinim. I tako sam ja ugostio neke anđele a da toga nisam ni bio svestan.
To što sam učinio bilo je vrlo jednostavno. Samo sam sedeo i čitao "Put Hristu". I vi to možete da uradite. Svako bi to mogao da uradi. Nije teško podeliti sa nekim veru ukoliko čeznete za tim i to želite. Bog će otvoriti vrata da se to i dogodi.
Ispričaću vam još jednu priču vezanu za ovu knjigu. Ima mnogo takvih priča. Ova je različita od prethodne. Nisam tada bio na autobuskoj stanici, bio sam na aerodromu. Jednog vikenda, zamolili su me da dođem u jedan grad da održim jedan seminar. Rekli su mi da kada stignem u taj grad dočekaće me jedan automobil na aerodromu, i taj auto će me brzo odvesti do televizijske stanice gde ću biti gost u jednom razgovoru uživo, da bi reklamirao seminar koji će uslediti nakon toga. Zato su mi rekli: "Požuri, čim izađeš iz aviona, potraži taj automobil da te odveze što pre do televizijske stanice. Kada sam overavao kartu za avion, rekao sam stjuardesi da mi nađe mesto što je moguće bliže izlazu, jer će me čekati auto da me odveze u televizijski studio. Ona me je pitala: "Jeste li vi član guvernerove pratnje?" Rekao sam: "Ne, nisam." Odgovorila je: "Onda ću da vas stavim na prvo sedište, odmah pored izlaza."
I tako sam onda ušao i seo na prvo sedište. Mislio sam: "Guverner će biti ovde? U ovom avionu? Zato me ona i pitala - da li sam njegovo osoblje." Pretražili su gornje police i sve ispod sedišta da bi se osigurali da nema nikakve bombe.
I uskoro je guverner te države ušao u avion. To je bio ogroman čovek. Odmah sam prepoznao guvernera Šefilda. On je multi milijarder, biznismen i vrlo inteligentan guverner. Seo je otprilike 4 reda iza mene. Vidite, uvek je pravilo da guverner sedi iza ambasadora, a ja sam ambasador carstva Božjeg. I meni su dali prvo sedište a guverner je morao da sedi iza mene.
I kada je avion poleteo, stjuardese su došle sa "hranom". Krofne, koka-kola, slatkiši, čokolada.. I pitala me je: Šta od ovoga želite? Kada sam u avionu, onda namerno glasno govorim tako da svi mogu da me čuju. Onda sam rekao: "Dobro, dajte mi da vidim šta imate? Belo brašno, beli šećer, veštačke boje, veštački ukus... Tu sigurno imate i puno prezervativa i puno konzervansa! Gospođo, ovo je živa mašina, ovo je živi organizam! Želite li da ja te stvari stavim u sebe?" A ona je rekla: "Doneću vam malo mineralne vode!" I dok su čekali na druge putnike ona se brzo vratila da mi postavi neka pitanja.
"Jeste li vi jako zainteresovani za zdravlje?" "Da, ja sam jako zainteresovan za zdravlje!" Ona me pitala: "Zaista?" Rekao sam: "Da, ja držim predavanja o zdravlju, i zaista sam strog u tome!" A onda je brzo došla i druga stjuardesa i stala pokraj nje, i pitala me: "Vi držite zdravstvene seminare?" Rekao sam: "Da, upravo na jedan sada idem." A njih dve su pitale: "Da li možemo da vam postavimo neka pitanja?" Rekao sam: "Naravno, pitajte me što god želite!" I nakon 3 - 4 pitanja došla je još jedna stjuardesa do mene i povikala: "I ja imam pitanje, i ja imam pitanje." I onda je još jedna došla! Na sreću nije bilo mnogo putnika tu, na ovom letu jer su sve stjuardese bile okupljene oko mene i postavljale mi pitanja.
Pitale su me: "Šta je najbolje da čovek jede?" A ja sam im rekao: "Ja jedem voće, povrće, orašaste plodove i žitarice. Ne jedem mrtve životinje. Ja jedem žive biljke! I ja to već dugo godina tako činim." "A šta se dešava kada jedete kisele stvari? A šta se dešava ako ja pijem kafu? I šta će u mom organizmu biti kad jedem čokoladu?" One su me stalno zapitkivale, a uskoro je avion bio spreman da se spustit na zemlju. I kada su otvorile vrata, priključile su onaj tunel koji vas vodi pravo do aerodromske zgrade, a ja sam znao da se jako žurim. Brzo sam zgrabio svoju torbu i potrčao ka izlazu. A onda sam se setio da ništa nisam rekao guverneru. A i guverneri moraju da upoznaju Isusa kao i bilo koji drugi ljudi.
Trčao sam napred. a onda sam se setio i rekao: "Dobro Gospode, kad si već sredio da se sretnem sa guvernerom, onda ću nešto da mu kažem. Ali, znao sam da to sada više nije moguće, jer sam bio na putu do automobila, a guverner je bio ko zna gde iza mene. Trčao sam dalje prema automobilu, a Bog mi je stalno govorio: "Moraš da govoriš s guvernerom!" A ja sam rekao:"Dobro Gospode, ako ga vidim, nešto ću mu reći, obećavam Ti.
I baš pre nego što sam ušao u aerodromsku zgradu, okrenuo sam se da pogledam iza sebe. I šta mislite koga sam video? Guvernera. Njegovi telohranitelji su bili s njim. Kada sam ga video, nisam znao šta da činim. Upravo sam obećao Gospodu da ću nešto da mu kažem! I onda sam uperio prstom u njega i rekao sam mu: "Guverneru Šefild jeste li vi vernik?" A telohranitelji nisu znali šta da rade. Počeli su gledati u pod. Ko je sad ovaj tip? A guverner je za trenutak zastao i razmislio je malo. A onda me je pogledao, i onda je rekao: "Da, ja jesam vernik." A šta sad da mu kažem? Nisam znao šta da mu kažem. A onda sam rekao: "Dobro! Moje molitve za vas onda neće biti uzaludne!"
Nisam mogao da verujem da sam to rekao! I onda sam nastavio da trčim dalje. Našao sam automobil i oni su me odveli u televizijski studio. Kad sam tamo stigao pitao sam ih: "Šta guverner radi u gradu?" "On je tu radi jednog velikog državnog sajma." Pitao sam: "A gde će on biti večeras?" "Biće tu na tom sajmu. Ali taj sajam će se završiti u 8h." Pitao sam ih: "Gde će biti u 8h?" Rekli su mi: "On će biti tamo gde se prodaju svinje na tom sajmu." A ja sam rekao: "Svinje?! Brrr.." Onda sam otišao kod jednog prijatelja u tom gradu i zamolio sam ga da mi da jedan lep primerak knjige "Put Hristu". Pitali su me: "A šta će ti ta knjiga?" Rekao sam: "Daću je guverneru!" A oni su rekli: "Da, kako da ne, ti ćeš to dati guverneru..." A ja sam rekao: "Da, ja ću to učiniti!" I oni su mi zaista dali jedan lep primerak i odveli su me na mesto gde se održavao taj sajam. Bilo je 745. Žurio sam na prednji ulaz i tip na vratima me je pitao da mu platim 5 $ i 50 centi. Rekao sam: "Ne, ja imam knjigu za guvernera." A on je rekao: "O, samo izvolite onda." I tako sam ušao besplatno! I onda sam pitao čoveka: "Gde se ovde prodaju svinje?" A on je rekao: "Onaj crveno beli šator tamo. Otrčao sam do tog šatora i uskočio unutra. Stotine i stotine ljudi je bilo unutra. Mislio sam da nikada neću naći guvernera. Svuda sam gledao i nisam mogao da ga nađem.
I rekao sam: "Gospode, kada si me već ovde doveo, ne daj da sad stanem! Moraš mi pomoći da nađem guvernera!" Izašao sam i ušao na drugi ulaz. Čim sam ušao na taj ulaz odmah sam ugledao guvernera. Okružen svim tim telohraniteljima, novinarima, sekretaricama i drugim ljudima. Pogledao sam na sat. Bilo je 2 minuta do 8h. Tačno u 8h svi su ustali, i guverner je počeo da silazi niz stepenice. Istrčao sam napolje iz tog šatora i čekao da guverner izađe napolje. Prvo je izašlo par telohranitelja, a onda je izašao jedan državni oficir, i on me je pogledao i rekao: "Pa ja tebe poznajem!" A ja sam rekao: "Mene?!" A on je rekao: "Da, ja tebe znam." Pitao sam: "Odakle?"
"Ti si bio danas u avionu, ti si onaj vegetarijanac!" Rekao sam: "Da,to sam ja." A on me pitao: "Kad si vegetarijanac, šta radiš onda ovde gde se prodaju svinje? Rekao sam mu: "A kad ste čuli o čemu sam govorio, zašto ste onda vi došli ovde?" Rekao je: "Ja sam u pratnji guvernera." "A ja sam ovde da se sretnem sa guvernerom." On je rekao: "Evo ga, tu je iza mene." Izašlo je još par ljudi, a onda je izašao guverner i pogledao me. Rekao je: "Ja se vas sećam." Rekao sam: "Sećate se?" "Da, jutros ste me pitali da li sam vernik." Rekao sam mu: "Da, tačno. Jesam." I rekao sam guverneru: "Ako ste vi vernik, postoji jedna knjiga koju morate imati odmah uz svoju Bibliju!" A on je rekao: "Koja je to knjiga?" Rekao sam: "Ako mi obećate da ćete je čitati, daću vam "Put Hristu". On je uzeo tu knjigu i rekao: "Hvala lepo." I okrenuo se da izađe, da ode.
A ja sam mu uzeo knjigu iz ruke i rekao: "Čekaj malo guverneru! Morate da mi obećate da ćete je pročitati inače vam je neću dati!" A on je rekao: "Dajte mi onda prvo da je vidim." I on je pogledao knjigu, i rekao je: "Zanimljivo izgleda! Hvala lepo." I opet je hteo da ode. A ja sam rekao: "Čekajte malo guverneru, niste mi obećali da ćete da je pročitate! A ako mi ne obećate, ja vam je neću dati!" A on je rekao: "Dajte onda da je još jednom vidim." I sad se već skupilo mnogo ljudi oko nas. I telohranitelji su stali ispred guvernera da ga štite. A svi su ljudi vikali: "Kakva je to knjiga?" A ja sam vikao: "Put Hristu"! Elen Vajt! I guverner je pogledao podatke o toj knjizi, u sadržaj, i gledao je kakvi su naslovi poglavlja i onda je rekao: "Ova knjiga zaista dobro izgleda. Obećavam vam da ću je pročitati!" Rekao sam mu: "Dobro, onda vam je poklanjam! Videćemo se opet negde, nekad." A on je rekao: "To me ne bi iznenadilo."
I prošlo je više godina od tada, možda 7 ili 8 godina. Jedan moj rođak se venčavao. Moji rođaci su vrlo uticajni ljudi u gradu. Svi bivši gradonačelnici, guverneri i političke vođe bili su na tom venčanju. I ja sam bio na tom venčanju. I moja majka je rekla: "Videla sam da je tu i guverner Šefild." Ja sam rekao: "Zaista? Gde je on?" I ja sam tako šetao tu i tražio ga, a onda sam ga ugledao. Bio je okružen vrlo uglednim biznismenima i svi su razgovarali i imali su na sebi odela od hiljade dolara. Sigurno su to bili veliki bankari i ljudi sa Volt strita. Rekao sam: "Nikada neću doći do guvernera. Okružen je svim tim važnim ljudima." I ja sam samo stajao i posmatrao.
Rekao sam: "Gospode, ti možeš otvoriti vrata! Da li bi mogao opet da razgovaram sa guvernerom?" Stajao sam tu i molio se, i molio, i molio... I onda su se dva biznismena povukla i tu je bio jedan otvor. I baš u tom trenutku guverner je pogledao kroz taj otvor, i pogledao pravo u mene! Klimnuo sam mu glavom u znak pozdrava, a on je rekao: "Oprostite me na trenutak gospodo, i odgurnuo ih je u stranu i došao do mene." Rekao mi je: "Ja se vas sećam." Ja sam rekao: "Sećate me se?" "Put Hristu! Vi ste mi dali tu knjigu! Želim da znate da je ta knjiga sada u mojoj ličnoj biblioteci, u guvernerovoj vili. I imali ste pravo. To je vrlo dobra knjiga!"
"Bili biste iznenađeni kada bi znali koliko ljudi ima ovu knjigu. Stotine hiljada ljudi po ovom svetu ima ovu knjigu. I meni je jako drago što i vi sada imate jedan primerak. Nadam se da ćete čitati ovu knjigu i proučavati je kao i ja, zajedno sa Biblijom. Biblija je naš najbolji vodič. Ova knjiga je sveta! A knjiga "Put Hristu" je isto divan vodič za kojeg znam da ćete ga ceniti kao što ga i ja cenim."
Jako je lako da svedočim preko ove knjige. Kada sedite na autobuskoj stanici ili ste u parku, samo je izvadite i počnite da čitate. Videćete šta će da se dogodi! Imajte uvek dovoljno traktata u kući. Ako budete stalno spremni za rad, Bog će vas i uposliti. On mene već 20 godina zapošljava. A znam da je spreman da i vas zaposli isto tako.
11. Možete pobediti za uvek
Ovo predavanje je o veri. Vera je kao mišić koji moramo da vežbamo da bi postala jaka. Pogledaćemo neke tekstove u Bibliji koji će nam pomoći da to bolje shvatimo.
"A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u telu, živim verom Sina Božijeg, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene." Galatima 2,20 Isus ovde kaže da je on umro na krstu, i da je vernik sada novi čovek koji sada živi po veri. Da li je vera savršena time što vernik može da učini neke stvari? Da li je apostol Pavle živeo verujući u ono što je on sam mogao da učini? U koga je Pavle imao veru? Živeo je verom u Božjeg Sina, jer je Sin došao i živeo savršenim životom kakvim bi mi trebalo da živimo. Mi smo rođeni kao grešnici i zato nikako ne možemo da živimo savršenim životom. Apostol Pavle veruje u savršeni život kojim je Isus živeo ovde na zemlji.
U Jevrejima 12.2 piše ko će nam pomoći u toj veri: "Gledajući na načelnika vere i svršitelja Isusa, koji umesto sebi određene radosti pretrpe krst, ne mareći za sramotu, i sede s desne strane prestola Božjeg." Kakve veze ima Isus sa našom verom? Ko je on? On počinje i završava našu veru. Biblija kaže da je svakom čoveku data mera vere kao dar od Boga, i mi odgovaramo pred Bogom za nju. Bog sa nama radi na tome.
"...da ne mislite za sebe više nego što valja misliti, nego da mislite u smernosti kao što je kome Bog udelio meru vere." Rimljanima 12,3 Dakle, Bog je svakome dao meru vere, a učinio je i više od toga: Isus se moli za nas:
"Reče pak Gospod: Simone! Simone! Evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu. A ja se molih za tebe da tvoja vera ne prestane; i ti gad god obrativši se utvrdi braću svoju." Luka 22,31.32 Isus se molio za Petra, i isto tako se moli za svakoga od nas. Dopada mi se to. On je zainteresovan za nas i želi da nas vidi u Nebeskom carstvu. Dobro je i da se mi molimo jedni za druge i da jedni drugima to i kažemo. Molitva je velika sila. Može da pokrene i planine, a što je najvažnije može da pokrene i srca. Zato kada se borimo s nečim i imamo nevolje, lepo je znati da ima neko ko se moli za nas. Ako znate nekoga ko ima problema recite mu da se vi molite za njega.
SNAGA MOLITVE
Kada sam bio na Aljasci, jednom prilikom su moji roditelji otišli na kampovanje. Tada sam pozivao svoje religiozne prijatelje i mi smo zajedno proučavali Bibliju. Večerali bismo zajedno, ponekad i 30 - 40 nas. Bilo je to divno druženje. Bila su to divna vremena koja smo mogli da provedemo zajedno. Posle nekoliko sastanaka primetio sam da Elizabet više nije sa nama. Pošto je imala dosta rođaka Eskima u drugim selima, mislio sam da je otišla u posetu. Ali posle nekoliko meseci odlučio sam da je nazovem telefonom. Kada sam pozvao, javio se jedan ljutiti pijani glas. Rekao sam: "Molim vas, da li mogu da govorim sa Elizabet?"
"Ko želi da govori s njom?" - odbrusio je glas. "Samo joj recite da je Pol Volk traži." Tada je nastala duga tišina. Napokon je glas rekao: "Pol, ja sam Elizabet." "Elizabet, šta je sa tobom?" - upitao sam. "Pijana sam, Pol. U poslednjih godinu dana skoro svakog dana sam pijana. Pored toga pušim skoro dve kutije cigareta dnevno." "Elizabet, nemoguće! Kako se to dogodilo?"
"To je zato što sam previše slaba, Pol. Ja sam alkoholičarka. Jednostavno ne mogu od toga da pobegnem. Nekad sam trezna skoro godinu dana, ali onda sam pijana sledeće godine, onda opet trezna pa pijana. Sada sam odlučila da odustanem. Znam da ću otići u pakao i ne mogu da preduzmem ništa u vezi toga. Suviše sam slaba. Ne mogu više da se borim."
"Ja u to ne verujem. Bog je veći spasitelj nego što si ti grešnik. Nema greha koji priznaješ da bi mogao da bude snažniji od Božje ljubavi." "Ne ja Pol, ja ne mogu u tome uspeti. Ja jednostavno ne mogu da se toga oslobodim." "Ja znam da je Bog jači! Elizabet, biću učitelj u jednom razredu subotnje škole za dve nedelje. Želim da ti budeš u tom razredu."
"Pol, nikada neću doći pijana u crkvu, i još smrdeći na cigare." "Elizabet, ti nećeš biti pijana jer Bog je veći spasitelj nego što si ti grešnik." "Pol, zaboravi na to. Nisi ti jedini koji me je potražio i gnjavio zbog toga. Ja jednostavno neću uspeti, zato zaboravi." "Elizabet, hoćeš li da se moliš sa mnom?" "Ne, neću." "Hoćeš li mi dozvoliti da se ja pomolim za tebe?"
Nastala je pauza. Napokon je rekla: "U redu, moli se ako hoćeš. Ako već želiš da se moliš, moli se da ostanem trezna sutra. Zaboravi na te dve nedelje. Nema šanse da toliko budem trezna. Moli se da ostanem trezna sutra. To bi stvarno bilo čudo." Tada je Elizabet slušala a ja sam se molio. Rekao sam joj posle: "Vidimo se u crkvi za dve nedelje i ti ćeš biti trezna." "Samo se ti moli da jedan dan ostanem trezna."
Sledeće dve sedmice bio sam zauzet mnogim aktivnostima, ali nisam zaboravio da se svakog dana molim za nju. Pred kraj te dve nedelje pozvao sam je da je podsetim na subotnu školu. Kada sam je nazvao javio se jedan veseli glas. Rekla je: "Pol prošlo je 10 dana kako si me zvao?" "Kako znaš da je prošlo tačno 10 dana?" "Zato što ovih 10 dana nisam popila ni kap alkohola ni zapalila ni jednu cigaru. One večeri kada si me nazvao i molio se, ja sam sve to pobacala." "Divno, vidimo se u subotu u crkvi." "Čekaj, to je tek za 4 dana. Ne znam da li ću moći da ostanem trzna do tada." "Elizabet, ti to ne možeš, ali Bog može. Hoćeš li da se moliš sa mnom." "Da hoću."
Molili smo se tako preko telefona. Ranije nije želela da se moli sa mnom. Ali Bog je čuo taj mali poziv vere. Ona je tada rekla da je preslaba da se moli, ali je dopustila da se ja molim za nju. Bog je čuo taj poziv za pomoć. Njena mala ruka vere se ispružila. "Da moli se za mene!" Te subote otišao sam u crkvu i sedeo u prvom redu. Kada je bogosluženje već trebalo da počne, okrenuo sam se. Pet redova iza sebe video sam jednu malu eskimku. Mahnula mi je i mogao sam da pročitam sa usana kako govori: "Hvala, hvala, hvala." Suze su joj tekle niz obraze. Okrenuo sam se ponovo napred jer su i meni suze bile u očima. Bio sam tako srećan. Moja sestra se vratila kući. Znam da su i anđeli toga dana imali suze u očima. Elizabet je nastavila da dolazi na sve naše aktivnosti.
Ubrzo nakon toga, morao sam da napustim Aljasku. Nazvao sam Elizabet da se pozdravim sa njom. "Ne znam kada ću da se vratim, to zavisi od Boga. Zahvalan sam Bogu za ono što se desilo u tvom životu." "Pol, pre nego što odeš, želim sa tobom da podelim neke stvari. Prvo, hvala ti što si verovao u Boga koji je veći od mog greha. Hvala ti i za veru koju si imao verujući umesto mene u tog Boga. I kroz svu večnost, ja ću doći do tebe i šapnuću ti na uvo: seti se onog telefonskog razgovora. I za svu večnost, nikada neću da zaboravim na to. Pomogao si mi da pružim svoju ruku vere i da se uhvatim za onu koja je probodena klinom."
Elizabet je shvatila tu istinu da je Bog veći spasitelj nego što je ona grešnik. Ja ne znam sa čime se vi u životu borite. Možda vaš problem nije alkohol. Možda je nešto još ozbiljnije, kao što su ponos i sebičnost. Ovi gresi su najveća uvreda za Boga jer su apsolutna suprotnost njegovom karakteru. Vidite, alkoholičar zna da je u nevolji a Bog saoseća sa grešnikom. Ali jedna ponosna osoba ne oseća potrebu za Bogom i nikada ne traži pomoć.
"Vi ste od Boga dečice, i nadvladaste ih, jer je veći koji je u vama negoli koji je na svetu." 1 Jovanova 4,4 On je veći od alkohola, seksa, droge, mržnje, ponosa, sebičnosti. Veći je ovaj koji je u vama od onoga koji je u svetu.
"Sami sebe okušajte jeste li u veri, sami sebe ogledajte." 2 Korinćanima 13,5 Biblija ovde kaže da sami sebe ispitamo da vidimo jesmo li u veri. Trebalo bi da upoređujemo sebe sa onim o čemu ova knjiga govori. Ne treba da se upoređujemo sa nečim drugim, jer Biblija kaže da postajemo ludi kada to činimo. Kada sam odrastao, svi moji prijatelji su jeli pomfri i pili koka kolu. Kad bi se poredio sa njima, onda bih morao da smatram da je to normalna ishrana. Mi o sebi moramo da prosuđujemo po Bibliji, i tada možemo da budemo sigurni da smo na pravom putu. Mi želimo da budemo u veri, a Biblija će nam pokazati da li to jesmo ili nismo. Ova knjiga nam može pomoći da se klonimo greha. A greh će nas odvlačiti od ove knjige.
Pred kraj svog života Pavle piše: "I Gospod će me izbaviti od svakog zlog dela, i sačuvaće me za carstvo svoje nebesko, kojemu je slava va vek veka." 2 Timotiju 4,18 Bog je sposoban da me izbavi i da me vrati domu. Njemu slava za uvek! Bog može da izbavi svakoga od vas. Prijatelji, On je sposoban da vas bezbedno vrati kući. Sva slava nek je njemu!
Gde ćemo naći veru?
"Tako dakle vera biva od propovedanja, a propovedanje Rečju Božjom." Rimljanima 10,17 Od čega dolazi vera? (U engleskom prevodu piše umesto propovedanja slušanje a slušanje dolazi od reči Hristove).
Sve to dolazi od reči Božje, iz Biblije. To je teg koji mi dižemo da bismo ojačali veru. Tako se jača naša vera. Divna je moć u Bibliji. Zato su ateističke zemlje mrzele BIbliju. Kada je Volter u Francuskoj započeo doba mudrosti, skupljali su Biblije da bi ih zapalili. Kada pogledate istorijske knjige videćete da je Francuska pala i nikada više nije bila vodeća sila. Nikada više nije postala onakva svetska sila kakva je bila pre toga. A Biblija je ostala.
Bilo je veoma teško nositi Biblije u komunističke zemlje. To je bila zabranjena knjiga jer je moć u toj knjizi, moć koja nas vraća Stvoritelju. Kada smo nosili knjige na evangelizacije u Rusiji, ljudi bi se veoma uznemirili kada bi ih videli. U svojim rukama su je držali kao da je od zlata ili nekog vrednog kristala. Nisu mogli da veruju da u svojim rukama drže Bibliju. Pričaću vam o prvoj evangelizaciji na koju sam išao.
Te večeri sam govorio jedno predavanje o zdravlju. U publici je bila doktorka po imenu Jelena Popov. Došla je samo zato da vežba engleski jezik. Nju nije zanimala religija. Imala je svojih razloga zašto nije verovala u Boga. Vidite, kada je njen religiozni deda bio mlad čovek, uveče pre spavanja bi izvadio Bibliju i čitao deci. Ruska Biblija se sastoji iz tri knjige, jer je papir bio veoma debeo i slova velika. Jedne večeri, susedi u stanu iznad njih čuli su kako on čita Bibliju. Posle ponoći agenti KGB su upali u dedin stan. Prislonili su decu uz zid, pronašli su tu knjigu Biblije koju je on tada čitao i pocepali je. Odveli su njenog dedu u Sibir. Tamo je proveo sledećih 60 godina maltretiran i izgladnjivan, smrzavajući se. Umro je kad je imao 80 godina. Zbog ove knjige!
Jelena je bila veoma ogorčena. Ako je Bog tako veliki, zašto je moj deda morao da se muči 60 godina pre nego što je umro? Nikada više nije video svoju porodicu. Ako se to dešava kada služiš Bogu, onda ne želim da imam nikakve veze s tim. Odrasla je učvršćena u svom ateističkom verovanju. Imala je sina Dimitrija. Kada je odrastao, zainteresovala ga je Biblija. Rekao je majci da želi jednu. Ona mu je dala one dve knjige Biblije koje su preostale od njenog dede. "Ako ih želiš, tvoje su. Ja ih ne želim." Dimitrije je dobio deo od 1. Mojsijeve do Dnevnika i Novi Zavet. Redovno je to proučavao. Postao je vegetarijanac jer odmah u 1. Mojsijevoj piše koja je idealna hrana za čoveka. Postao je veoma zainteresovan za zdravlje i Boga. Postao je vernik.
Njegova majka je samo gledala. Još uvek je bila ogorčena zbog smrti svog dede. Njen sin je bio najbolji sportista u školi. Bio je vođa među učenicima. Bio je veoma srećan i prijateljski raspoložen u svom religioznom životu. Otišao je u vojsku i bio vrhunski vojnik, primer ostalima. Svi su ga cenili. Nakon perestrojke, mnogi su otpušteni iz vojske i poslali su ih na polja da obrađuju zemlju. Dimitrije je radio na jednoj farmi gde je pomagao u žetvi. Jedne noći desila se nesreća i Dimitrije je poginuo. Poslali su njegovoj majci dve knjige Biblije i krst koji su pronašli u njegovom džepu. To je bio njen sin jedinac! Ponos njenog života! Još jednom, Bog je razočarao: "Nikada više ne želim imati ništa sa tobom, Bože!"
Jelena je došla na ovu evangelizaciju da čuje izvorni engleski jezik. Kad je čula da govorim o zdravlju, to ju je podsetilo na njenog sina. Kad je čula da govorim o ljubavi Božjoj i šta je to u stvari religiozni život, i to ju je ponovo podsetilo na sina. Dolazila je na ove sastanke i Bog je promenio njeno srce. Želela je da se krsti.
Kada sam odlazio, želela je da razgovara sa mnom nasamo. Dala mi je poklon - prvu knjigu porodične Biblije. Rekla je: "Ovo je jedna od dve knjige koje su preostale i koju je proučavao moj sin. Želim da ovu knjigu poneseš sa sobom u Ameriku i da im kažeš kako je dragocena ova reč i sva prolivena krv i sva muka koju smo imali da bi ova reč mogla biti u našim domovima. Naše Biblije su prelivene krvlju i natopljene znojem."
"Zato su vam one tako dragocene." - rekao sam. "Na žalost, naše Biblije u Americi više su prekrivene prašinom. I one nama veoma malo znače." Rekla je: "Pol, ponesi jednu od ovih mojih i reci im da im je potrebno da čitaju BIbliju. Treći deo Biblije ja ću zadržati kao uspomenu na svog sina."
"Jelena, jednog dana Isus će se vratiti. Tada ćemo se ti, tvoj sin i ja sresti." "Ja to znam. Čeznem za danom kada ćete se ti i moj sin sresti. Postaćete dobri prijatelji i ja želim da budem tamo kada se to dogodi." "Jelena, milošću Božjom mi smo se dogovorili i bićemo zajedno."
Biblija koju mi je dala stara je skoro 200 godina. Išla je iz generacije u generaciju. Za vreme komunizma bila je sakrivana. Sada je ponovo na svetlosti dana. Kada sam govorio sa Rusima u njihovim srednjim školama i univerzitetima, rekao sam im da ako postoji bilo šta dobro što je moja zemlja učinila ovom svetu, bilo šta od pomoći ostalima, to je zato što smo mi započeli kao nacija koja se boji Boga. Kod svih naših guvernera i na svim sudovima mi imamo Bibliju. Predsednik i svaki guverner se zaklinje nad Biblijom. Mi se zaklinjemo na lojalnost ispred zastave američkih država, a deo te zakletve je da ćemo biti jedna nacija pod Božjim vođstvom. Na svom našem novcu piše: U Boga mi verujemo. I smatram da nas je Bog blagoslovio. Na žalost, kako se približavamo kraju vremena, neki od nas to gube iz vida. Dešavaju se mnoge pogrešne stvari. Ali ako pogledate po svetu, ustanovićete da su one nacije koje su izabrale ateizam živele pod najstrašnijim tiranima, i najmanje su napredovale.
Biblija kaže da će nas istina osloboditi. Bog nam nudi slobodu. Ateistička nacija neće napredovati. Veoma sam srećan kada vidim promene koje se dešavaju u komunističkoj Rusiji. Istina njih zaista oslobađa. Hiljade se krštavaju svakog meseca. Oni se oslobađaju od tame neznanja ateizma. Vera dolazi od slušanja reči Božje i Bog svima nama obećava da kada čujemo istinu otvorenog srca, da će nas ona osloboditi.
"Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj prerodi za život nad vaskrsenjem Isusa Hrista iz mrtvih, za nasledstvo nepropadljivo, koje neće istrunuti ni uvenuti, sačuvano na nebesima za vas, koje je sila Božja verom sačuvala za spasenje, pripravljeno da se javi u pošljednje vreme; Kojemu radujte se, premda ste sad malo (gdje je potrebno) žalosni u različitim napastima, da se kušanje vaše vere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem, nađe na hvalu i čast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos; kojega ne videvši ljubite i kojega sad ne gledajući no verujući ga radujete se radošću neiskazanom i proslavljenom, primajući kraj svoje vere, spasenje dušama." 1. Petrova 1,3 -9
Bog je uzrok našeg novog rođenja jer on čuva kuću za nas na nebu. Možemo da se radujemo tome iako sada možda prolazimo kroz poteškoće. Biblija kaže da kada verujemo u Njega, rezultat naše vere će biti spasenje naših duša. Kako možemo razviti veru u Boga? Preko Božje reči, Biblije. Ali mi možemo tu veru da vidimo kako živi u našem svakodnevnom iskustvu. Imamo mnogo mogućnosti tokom dana da pokažemo našu veru u Boga.
Kada sam tek postao vernik, u jedan stih iz Biblije nisam baš puno verovao. Biblija kaže da kada neko dođe i udari te po obrazu, treba da imaš takvu veru u Boga da mu okreneš i svoj drugi obraz. Mislio sam: "Gospode, ja to ne mogu. Ne znam da li imam dovoljno vere da Ti možeš da se brineš za mene." Tada je Bog počeo da me uči tome. Prvo se koristio psima.
Moje prvo iskustvo sa psima.
Moj prijatelj i ja smo se spuštali sa jedne planine u Aljasci. Kada smo došli do jedne krivine videli smo velikog nemačkog ovčara. Potrčao je prema nama. Uplašio sam se. Moj drug Dag je stao iza mene. Šta da radim? Uzeo sam kamen i kada sam hteo da ga bacim, video sam da je kamen suviše mali i da je sada vreme da imam veru u Boga: "Upomoć!" Bog je čuo ovu brzu molitvu. Iznenada je vlasnik pozvao svog psa i pas se zaustavio. Dag i ja smo krenuli prema kolima. On je rekao:
"Nisi trebao da uzmeš onaj kamen." "Da, znam." - rekao sam. "Trebalo je da imaš veru u Boga." "Da, znam." "Nije trebalo da pokušavaš da se sam braniš kao što si učinio." "Da, Dag, znam. Izvini, a šta si ti radio za to vreme? Sakrivao si se iza mene."
Druga priča o psima.
Šetao sam nakon ručka po susedstvu. Ruke su mi bile u džepovima i bio sam veoma opušten. Pet kuća dalje od mene jedna gospođa je otvorila vrata, i veliki doberman je ispružio svoj vrat napolje. Pogledao je levo - desno i potrčao prema meni. Sav se nakostrešio. Vlasnica je histerično vrištala. Još uvek sam držao ruke u džepovima. Ovog puta neću upotrebiti kamen. "Gospode! Verovaću ti ponovo." Nastavio sam da hodam. Žena je i dalje vrištala. Doberman je i dalje trčao. Zatvorio sam oči. Doberman je uhvatio moju ruku. Osetio sam vrelinu njegovih usta. Čekao sam da čujem krckanje kostiju. Mojih kostiju! Iznenada on se zaustavio. Znojio sam se kao lud. Iznenada se pas vratio gazdarici. Bila je šokirana. polako je zatvorila vrata.
Treća priča o psima.
Kada sam bio na koledžu, stalno sam se viđao sa otprilike 10 ili 12 ljudi. Zajedno smo svedočili, učili, šetali, družili se. Nekoliko godina nakon završetka studija odlučili smo da se ponovo nađemo. Našli smo se u Kaliforniji na ranču mog dede i bake. Tamo smo često i ranije išli jer nije bilo daleko od koledža. Jedna devojka iz te grupe, Marša, u međuvremenu je napustila Crkvu. Zaljubila se u dečka koji nije bio religiozan. Pozvali smo je i molili se Bogu da ona dođe i vidi nas sve ponovo. Marša je oduševljeno prihvatila poziv.
Svi smo bili srećni zbog ponovnog okupljanja. Prve večeri smo svirali giraru, pevali, pričali o starim događajima. Bilo je divno. Kada je već bilo kasno, Marša je rekla da ide u šetnju. Bio je pun mesec bez oblaka, divna, topla kalifornijska noć. "Marša, idem i ja sa tobom", rekao sam. Kada smo izašli iz sobe, naši ostali prijatelji su počeli da se mole Bogu. To može biti prekretnica u Maršinom životu. Satima smo šetali i razovarali. Rekla mi je da ima dečka i da jedva čeka da me upozna sa njim. On je Arapin, vođa studenata. Njegov otac je šeik i veoma su bogati. O njemu je pisano u Tajmsu. mnoge devojke su želele da budu s njim, a on je izabrao Maršu! Rekao sam: "Mora da je on mnogo izuzetan, izuzetniji od Isusa, jer kada je on ušao u tvoj život, Isus je izašao i on je zauzeo Isusovo mesto u tvom srcu." Ona je odgovorila da ga zaista voli i da ga neće ostaviti.
Nastavili smo da se šetamo i razgovaramo. Iznenada smo čuli lavež jednog psa koji je trčao prema nama. Mogao sam da vidim kako njegovi zubi blistaju na mesečini. Bio je ogroman. Marša je bila uplašena i zaprepašćena. Sakrila se iza mene. Nisam znao šta da radim. Odjednom sam ispružio svoju ruku i rekao sam: "U ime Isusa Hrista, ukoravam te." Pas je odskočio i okrenuo se u vazduhu. Otišao je cvileći. Marša je bila zaprepašćena. "Nikada u svom životu nisam nešto slično videla."
"Ni ja nikada u svom životu nisam učinio nešto ovako. Marša, šta misliš zašto je Bog učinio ovo čudo? Zastala je za trenutak. "Znam zašto" - rekla je napokon. "Upravo kao taj pas i ja sam napustila svoj dom. Jurila sam u propast. U ime Gospoda Isusa Hrista ja treba da se okrenem i vratim se kući, gde i pripadam."
Klekli smo i molili se. Svoje srce je ponovo predala Hristu. Kada se vratila kući rekla je svom dečku da treba da se iseli. Gospod je na taj način koristeći tri psa ojačao moju veru u Njega. Učio me je da imam poverenja u njega.
Četvrti događaj
Evo još jednog slučaja kad je to učinio, ali je umesto psa bio u pitanju čovek. Da li sam bio spreman da imam poverenja u Njega? Vozio sam se sa svojim prijateljem Džonom do kuće jednog našeg prijatelja. Džon je bio bilder. Voleo je da se bije i imao je problema sa zakonom zbog toga. Govorio sam mu da to nije u redu. Bog će se pobrinuti i učiniće ono što treba. "Ne bi trebalo da uživaš u povređivanju drugih ljudi." Govorio je da je to njegova stvar i da on može da se brine o sebi, a ja sam mu govorio da svi mi zavisimo od Boga. On je bio nov kao vernik, još uvek je učio i posmatrao.
U toku vožnje primetio sam da nas jedan auto sledi i da vozi veoma blizu nas. Nekoliko puta sam stao na kočnicu da bi on video moja stop svetla i udaljio se od nas. Ipak, primetio sam da nas ta kola uporno slede. Kada sam stao ispred kuće svog prijatelja, stala su i ta kola. Džon se naslonio na kola a ja sam pošao do vrata da pozvonim. Nisam se mnogo brinuo jer je taj prijatelj bio krupni igrač ragbija. Ali on nije bio kod kuće, pa sam se vratio prema svojim kolima.
Tada je vozač iskočio iz svojih kola i dotrčao do mene. Džon nas je posmatrao. Vozač je vikao na mene najjače što je mogao. Bio je besan što sam ga upozorio da vozi suviše blizu. Vikao je i psovao. U sebi sam rekao: "Gospode, verujem u tebe." Džon je samo stajao i posmatrao. Čekao je da počne tuča. Kad je taj čovek prestao da viče, okrenuo se i pošao prema svojim kolima. Pomislio sam: "On je meni rekao sve što je želeo, sada ću ja njemu da kažem o Isusu."
Rekao sam: "Izvini." On se naglo okrenuo, pogledao me, potrčao prema meni, skočio u vazduh i sa obe noge krenuo prema mojim grudima. Iako je bio blizu i jako je zamahnuo, samo me je dodirnuo đonovima cipela i treskom pao je na zemlju. Kada se digao sa zemlje pogledao me je i počeo polako da se povlači prema svojim kolima. Uleteo je u auto i odjurio. Džon je bio zadivljen. Rekao je da ne može da poveruje u ono što je video. Izgledalo mu je kao da je neko uhvatio napadača za članke i povukao ga na zemlju. Bog zaista želi da se brine za nas.
Možda nekada moramo i da uzmemo kamen u svoje ruke, ali u ovom posebnom iskustvu u svom životu trebalo je da naučim o poverenju u Boga. To je zaista imalo uticaja. Učio sam se tome.
Pre nekoliko godina držao sam seminar u Zagrebu. Tada je tamo bilo veoma opasno živeti. Stalno su bile uzbune, avioni su leteli. Trebalo je da nekoliko dana držim predavanja. Crkva se molila da ne bude vazdušnih uzbuna za vreme seminara da bi svi mogli da dolaze. I nije bilo vazdušnih uzbuna! Uveče bih čuo pucanje. Znao sam da ljudi umiru. Čuo sam da u daljini eksplodira teška artiljerija.To je značilo da se nečiji sin neće vratiti kući, nečiji brat, nečiji otac, nečiji muž. Bio sam tužan zbog toga.
Posle seminara proveo sam nedelju danau Maruševcu. I tamo smo morali da budemo na oprezu. Jedne večeri otišao sam u dvorac da bih održao čas. Čas se održavao na drugom spratu. Ali te večeri cela zgrada je bila puna ljudi. Saznao sam da je to zbog vazdušne uzbune. Šta sada da radim? Odlučili su da jednostavno održim taj čas studentima. Bio sam iznenađen, a jedna žena je rekla: "Šta bi inače želeo da radiš da ti je to poslednja stvar u životu? Zar ne bi želeo da ljude učiš o Isusu? Da li imaš li nešto bolje na umu?"
Otišao sam u učionicu, tamo su bili svi studenti sa sveskama i olovkama. Čekali su me a to im je možda bio poslednji školski čas u životu. Bili su spremni da verom u Boga i to prihvate. Vera u Boga! Umreti nije najgora stvar u životu. To tako izgleda samo u našim mislima. Biblija to jednostavno naziva snom, odmorom dok ne dođe Isus. Mi možemo da budemo sigurni za večnost, jer kada našu veru pokazujemo dok živimo sa Bogom, večni život je siguran.
12 TAJNE ZDRAVLJA ZA DVEHILJADITU
Nadam se da istrajavate u dvonedeljnom izazovu molitve i proučavanja Biblije. Neki od vas su odlučili da će to vreme da udvostruče, a neki i da deseti deo svog vremena posvete Bogu. Bog će vas blagoslovi ti u svakom vašem naporu, i ako se vi približite Njemu, i on će se približiti vama.
Evo jedne ilustracije iz prirode. Mnogo pouka možemo naučiti iz životinjskog carstva a i od biljaka. Jedan od dobrih primera su mravi. Biblija kaže: "Pogledajte mrave. Oni su mudri i hode svojim putem." Mravi su dobar primer za radnike koji naporno i mnogo rade. Postoji mnogo vrsta mrava. Jedna od najorganizovanijih vrsta su mravi sangvinisti. S vremena na vreme u njihovu koloniju se ubaci neka zlatna buba. U početku mravi je ignorišu. Jako su zaposleni i nemaju vremena za nešto drugo. Ali onda se nekoliko mrava približi ovoj bubi, da bi probali malo tečnosti koju ona ispušta. Uskoro još više mrava se približava da osete šta je to tu. Oni tako zapostavljaju posao u svojoj koloniji da bi se brinuli o njoj. Uskoro ta buba položi svoja jaja. I mravi počinju da se brinu za njena jaja, i na to troše svo svoje vreme. Mravi onda počinju da svojim jajima hrane i mlade bube koje se izlegnu da bi dobili još te ukusne tečnosti. Zatim kada sva njihova jaja potroše, mravi počinju da se ubijaju među sobom da bi nabavili hranu za te male bube. Kada se ta kolonija mrava potpuno oništi, zlatna buba odlazi sa svojim mladima. I mi moramo biti oprezni prema tim zlatnim bubama koje ulaze u naš život. One ulaze u naš život u različitim oblicima, zamaskirane. Možda ih nekad ne prepoznajemo odmah. Možda ćemo i okusiti njihov zlatni sok pre nego što shvatimo ko su one u stvari. Ali nam Bog može pomoći da ih prepoznamo i da ih se klonimo.
Pogledajmo šta Pavle govori u poslanici Rimljanima 12.1,2 "Molim vas dakle braćo, milosti Božje radi, da date telesa svoja u žrtvu živu svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo (poštovanje Boga). I ne vladajte se prema ovome veku, nego se promenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koja je dobra i ugodna i savršena volja Božja."
Ovo mora da je jako važno, jer Pavle počinje rečima "Molim vas braćo, zaklinjem vas" i to radi Božje milosti prema nama. Jedino tako ovo možemo i da učinimo, jedino Božjom milošću. Šta nas Pavle moli? Da prinesemo sebe kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu, kao svoje duhovno poštovanje Boga. Ako verujemo da je naše telo Božji hram, onda je deo našeg poštovanja Boga i da se brinemo za naše telo.
U drugom stihu piše da se ne prilagođavamo ovom svetu. On naprotiv želi da se mi preobličavamo. I šta kaže, kako da se ovo učini? Kako možemo da se preobrazimo? "Obnovom našeg uma." Tako se preobražavamo. To znači da ćemo donositi nove odluke i imati nov izbor. Tako je i Danilo bio jako usprešan. U 1. glavi Danilove knjige opisan je zanimljiv događaj. Car je pokupio sve mladiće koji su imali najveći potencijal u carstvu. Hteo je da ih obrazuje tako da budu budući vladari i vođe u carstvu. I među njima bila su i 4 vernika koji su poštovali pravog Boga. To su bili Danilo, Ananija, Mišael i Azarija. Pošto su bili u carevoj palati, mogli su da jedu i da piju što god im srce poželi. Kao da su u nekoj zemlji slatkiša, ili otmenom kafiću. Mogli su da imaju šta god su hteli. A Danilo je rekao: "Mi ne želimo tu hranu. Mi želimo povrće i vodu." Pretpostavljam da je Danilo čitao 1. Mojsijevu knjigu. U Danilu 1.8 piše kako je Danilo došao do pobede. Kako mu je to uspelo? "Ali Danilo NAUMI da se ne skvrni obrokom jela careva i vinom koje on pijaše, i zamoli se starešini nad dvoranima da se ne skvrni." Šta je Danilo učinio? Doneo je jednu odluku. Vidite prijatelji, kad nešto odlučite, onda je to jednostavno. Ali sve dok se ne odlučite vi ćete biti bacani tamo - vamo. Zato se odlučite. Kada jednom donesemo odluku, onda dobijamo moć i snagu da sprovedemo tu odluku. Ako se odlučite za sotonu, onda će vam on otvoriti vrata. To se dešavalo i meni i mnogim mojim prijateljima. Ali ako se odlučite za Gospoda, i On će za vas otvoriti vrata. Zato donesite odluku. Odlučite u srcu, a onda će doći snaga, i vi ćete se promeniti. Danilo i njegova 3 prijatelja reki su da hoće povrće i vodu. Rekli su: "Zašto nas malo ne isprobate da li ćemo biti bolji?" Dan 1.12:
"Ogledaj sluge svoje za 10 dana, i neka nam se daje varivo (KS: povrće) da jedemo i vode da pijemo." Test je trajao 10 dana. To nije dugo, zar ne? Zadivljujuće je koliko brzo telo može da reaguje ako s njim pravilno postupamo. Deset dana, i eto ga. I šta se dogodilo posle 10 dana? Dan 1.15 "A posle 10 dana lica im dođoše lepša i mesnatija nego u svih mladića koji jeđahu carsko jelo." Posle 10 dana oni su bili bolji. Dokazali su da je Bog u pravu. Na kraju ove probe, evo krajnjeg rezultata: "I u svemu čemu treba mudrost i razum, zašto ih car zapita, nađe se da su 10 puta bolji od svih vrača i zvezdara što ih beše u svemu carstvu njegovom." Dan 1.20 Bilo su 10 puta bolji od svih ostalih zato što su doneli odluku. Odlučili su nešto. To Bog želi da i mi učinimo. "Odlučite se! Donesite odluku, a kada se odlučite, ja ću vam dati silu." Bog čeka da se mi odlučimo.
Ima jedna priča u evanđelju po Jovanu 5, o bolesnicima koji su se okupili oko jednog bazena. Oni su se to okupljali tu oko bazena u Vitezdi zato što je postojala legenda da se povremeno pojavljuje anđeo koji kad ustalasa vodu, prvi koji uđe u vodu ozdravlja. Isus je došao do tog bazene gde su bili okipljeni. "A onde beše jedan čovek koji 38 godina beše bolestan" (Jn 5.5) Tridesetosam godina! Živeo je na obali tog bazena pokušavajući da bude izlečen. Onda mu je Isus postavio veoma važno pitanje koje bih i ja hteo da postavim vama: "Kad vide Isus ovoga gde leži, i razume da je već odavno bolestan, reče mu: -HOĆEŠ LI DA BUDEŠ ZDRAV?" Jn 5.6 Želiš li da ozdraviš? To i ja želim da pitam vas: -Da li želite da ozdravite? Da li zaista želite da ozdravite? Onda počnite da sprovodite u život sva ova načela koja sam vam govorio, i vi ćete ozdraviti. Šta se dalje dogodilo sa ovim čovekom? "Odgovori mu bolesni: -Da Gospode, ali nemam čoveka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem drugi siđe pre mene." Jn 5.7 On je našao neki izgovor, neko opravdanje, zar ne? Da Gospode, ali meni se ne sviđa tofu. Moja žena sprema tako dobro pečeno pile, i ja to volim. Sviđaju mi se i čokoladice koje kupujem na poslu, i krofne. I previše sam umoran da bih vežbao kad se vratim s posla. I stalno zaboravljam da pijem 2 litra vode dnevno. Opravdanja i samo opravdanja. Izgovori. Da li je Isus prihvatio njegove izgovore? Da li je rekao: -Da, ja te razumem. Ti ne moraš da piješ vodu, ne moraš da vežbaš. Možeš da jedeš pečeno pile ili da piješ kafu. Isus to nije rekao, zar ne? Šta je Isus rekao bolesniku koji je izneo sve te izgovore? Isus je direktno došao na problem. "Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi." Jn 5.8
Ti ustani. Ti uzmi svoju postelju i hodaj. Isus je stavio odgovornost tamo gde treba, na pravo mesto. Ti ustani, ti uzmi svoju postelju i ti hodaj. Bog od nas nikad ne traži da učinimo nešto a da nam ne daje moć i šansu da učinimo nešto. A ja znam da On to hoće. Ljudi me često pitaju kako uspevam sve da obavim kada putujem tako mnogo. Ponekad je to teško, ali Bog je veran. On mi omogućava da sve to uspešno obavim, i ja sam mu zahvalan za to. Znam da i sa vama može tako da čini. Možda će biti potrebno malo planiranja i razmišljanja, ali Bog to može da učini u vašem životu ako ga zamolite za to. A Bog nama postavlja pitanje da li želimo da ozdravimo, a onda nam kaže: "Ustani, uzmi odar svoj i hodi." I daje nam silu da to i učinimo.
Kako možemo da budemo sigurni da smo sposobni da primimo tu silu? Govorili smo o molitvi i sili molitve. Učenici su bili sa Isusom više godina, a onda su jednog dana rekli: -Učitelju, nauči nas kako da se molimo. Oni nisu bili sigurni da znaju da se mole. Nekad je i nama potrebno uputstvo kako da se molimo. Ako nam je potrebna sila da ozdravimo, onda nam je potrebno i da znamo kako da se molimo da bi primili silu da ozdravimo. Isus im je rekao kako da se mole. Neki to znaju napamet. To je formular, uzor kako se trebamo moliti. To ne znači da moramo stalno da ponavljamo ove reči kad se molimo, ali ovde je opisano po odeljcima kako možemo da uobličimo našu molitvu.
Mt 6.9-13 "Ovako dakle molite se vi: "Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje;" Prva stvar koju je Isus rekao je "Oče naš koji si na nebu." Mi se obraćamo našem Stvoritelju, Bogu, i On nas sluša svaki put kada se mi molimo "Oče naš koji si na nebu." Prva stvar kojom počinjemo molitvu kako nam Isus je da Njemu bude slava: "Da se sveti ime Tvoje". Odmah na početku dajmo slavu Bogu kako nam Isus savetuje. Slavite ga radi toga ko je on, i radi svega što je učinio u našem životu. Na početku molitve zahvalite mu za sve stvari koje si učinio za vas, vama u životu. Dakle, počećemo molitvu sa hvaljenjem i slavljenjem Boga. Drugi deo ove molitve glasi: "da dođe carstvo tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao i na nebu." Ovo je veoma ozbiljna molba. Mi tražimo da se Božje carstvo uspostavi na zemlji. Kako je to moguće? To može jedino preko vas. Preko vaših reči i dela Bog nastoji da uspostavi svoje carstvo ovde na zemlji. Vi ste primer Božjeg carstva. Ljudi će poželeti da budu u Božjem carstvu kada vide šta vi činite i čuju kako govorite. Njegovo carstvo može biti ovde na zemlji preko vas. To može biti malo svetlo koje će nas voditi stazom do neba.
"Hleb naš potrebni daj nam danas." Ne kaže koka-kolu niti pomfri. Kaže svagdašnji naš hleb, jednostavnu hranu sa zemlje. Bog želi da jedemo hranu koja dolazi iz zemlje, jer smo i mi stvoreni iz zemlje. Voće, povrće, orašasti plodovi i žitarice. On neće da mi po pitanju hrane postanemo pohlepni niti sebični. On kaže da se molimo samo za svakodnevni hleb, da nas svakog dana snabde onim što nam je potrebno. To ne znači da nam nije potrebno da pripremamo hranu i da je čuvamo za zimu. Ali ako pravimo dvogodišnje zalihe, možda ćemo početi da mislimo da možemo da se brinemo sami za sebe. A mi moramo da znamo da svakog dana zavisimo od Božje milosti, i da će On ispuniti sve naše fizičke potrebe.
"I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim." Ovo je takođe težak zahtev u ovoj molitvi. Mi tražimo od Boga da nam oprosti kao što smo mi oprostili onima koji su nama učinili neko zlo. Kada Bog oprosti, onda On i zaboravi. A vrlo često kada mi oprostimo, ipak kasnije nastojimo da isteramo pravdu. Ali, ako mi ne opraštamo drugima, onda Bog neće oprostiti nama. Kasnije ćemo to još bolje da objasnimo.
"I ne navedi nas u napast; no izbavi nas od zla." Mi ovde molimo Boga da nas sačuva od iskušenja. To znači da i ja imam svoj udeo u tome. Postoje možda određeni ljudi i mesta koje ja sam moram da izbegavam. Onda mogu da molim Boga da me vodi tako da ne padnem u iskušenje. Znam jednu gospođu koja je na putu za svoj poao uvek prolazila pored prodavnice s krofnama. To je za nju bilo takvo iskušenje da je uvek morala da se zaustavu tu i da kupi kesu punu krofni. Kada je shvatila da moli Boga da je ne uvodi u iskušenje, izabrala je drugi put da se vozi do posla. To znači da mi moramo da sarađujemo sa Bogom ako ne želimo da padnemo u iskušenju. Neki moraju da pobacaju svoje ploče i kasete, jer im je to preveliko iskušenje. Ja nemam televizor, jer je to za mene preveliko iskušenje. Ja ću učiniti sve što stoji do mene da ne bih pao u iskušenju. Kada sam bio mlad kao vernik, nisam mogao ni nogom da kročim u neki noćni klub ili disko. Dok sam bio nov kao vernik ta mesta su bila preveliko iskušenje za mene. Posle 10 godina kada sam ušao u diskoteku da bih našao prijatelja, shvatio sam da je to mesto odvratno. Jaka, preglasna muzika i taj dim u prostoriji, taj smrad alkohola... Nisam mogao da verujem da mi se nekad sviđalo to mesto. Ali, dok sam bio mlad kao vernik, morao sam da se klonim tog mesta jer mi je ono bilo preveliko iskušenje. Vi svi znate gde leže vaše slabosti. Ako želite da Bog odgovori na vašu molitvu i da vas ne uvede u iskušenje, onda učinite u vašem životu ono što vi možete sa svoje ljudske strane, a Bog će onda učiniti čudo sa svoje strane.
Molitva se završava opet slavljenjem Boga: "Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavek. Amin" Uvek završavajte molitvu slavljenjem i hvaljenjem Boga, da biste mogli da izađete ojačani njegovom milošću.
To je okvir kako se treba moliti. A koliko vremena treba za to? Neki ljudi se mole kada uhvate kvaku na vratima pre no što izlaze iz kuće. Postoje neki drugi vernici kao što je Vesli, Džerom, idr koji provode dva tri sata u molitvi. Ovi ljudi su bili vrlo jaki u Bogu. A za mene je vrlo izazovno i nadahnjuje me kada vidim koliko su vremena oni provodili u molitvi.
Pogledajmo dva sledeća stiha posle ove molitve. Tu se opet naglašava o oproštenju. "Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ali ako ne opraštate ljudima njihove grehe, ni Otac vaš neće vama oprotiti vaše grehe." Ovaj tekst je za mene bio jako težak. To znači da ja treba da oprostim onima koji su meni učinili nešto nažao. Ja sam od Boga tražio da mi oprosti sve moguće. A ja to ne mogu da primim ako ne oprostim svima u svom životu. Ako postoji neko kome ja ne želim da oprostim, ni ja neću dobiti oproštenje od Boga. To me poseća na vreme kada sam imao 8 godina. Mi smo svi išli na aerodrom kada je moj tata trebao da putuje na službeni put. On je često išao avionom na službene puteve. Ali. ovaj put kada smo se vratili kuću moja majka brat i ja, moja majka je rekla: -Tata se više neće vratiti kući. Rekao sam: -Kako to misliš mama? Pa, tata se uvek vraća kući. "Ovog puta ne, sinovi. Tata se zaljubio u neku drugu ženu i on se više nikada neće vratiti kući." Te noći kad sam otišao kući na spavanje, čuo sam majku kako plače. Mesecima sam slušao kako moja majka plače pre spavanja. Znate li šta to može da učini u jednom dečaku od 8 godina? Nikog u svom životu nisam mrzeo više od svog oca. Zakleo sam se da do kraja života nikad neću da govorim s njim. Rekao sam mu: -Kada si napustio mamu, ti si napustio i mene. Ti više nemaš sina, i ja ne želim ikad više da te vidim. Ako ikad budeš pokušao da me vidiš, ja ću te povrediti.
Godine su prolazile. I kada sam imao 23 godine, Isus je ušao u moj život, i On mi je oprostio. On mi je oprostio sve loše stvari koje sam učinio. A da bih ja mogao da iskusim Njegovo oproštenje, znao sam da ja treba da oprostim. To je značilo i mom ocu. Tako sam se molio, i Bog me je blagoslovio svojim oproštenjem. Primio sam toliko oproštenja, da sam sad mogao da ga ponudim i svom ocu. Nazvao sam ga telefonom. On nije mogao da veruje: -Sine, šta se dogodilo? -Tata, ja sam postao hrišćanin, i treba da se vidimo. Rekao je: -Samo kaži vreme i mesto gde želiš, i ja ću da dođem. I tako smo se našli. Bilo mi je jako neugodno. Sada sam se susretao sa strancem. Ni on se više nije susretao sa dečakom od 8 godina. Trebao je da sretne muškarca od 23 godine. Sve ukupno je bilo neugodno. Ali, dogovorili smo se da se ponovo nađemo, i tako smo nastavljali da provodimo vreme zajedno. Nastojali smo da premostimo jaz mržnje koji se godinama stvarao. Danas smo moj otac i ja najbolji prijatelji. Moja maćeha mi je jednom rekla (a uzgred i ona i ja smo dobri prijatelji): "Nadam se da ti se nikad neće desiti nešto ozbiljno u životu." Pitao sam je zašto mi to kaže. Rekla je: -Zato što u očima tvog oca, ti si sin koji stalno raste i uziže se. Kad god on dobije pismo od tebe, on baci svu ostalu poštu i viče: "Pismo od mog sina! Ovo je moj dečko!"
Možda postoji neko kome i vi treba da oprostite. Da mu oprostite i da zaboravite šta je učinio, kao što Bog oprašta vama i zaboravlja. To donosi divan mir isceljenje vašem srcu. Nemojte više da čekate da dobijete to isceljenje. Učinite to ove sedmice. Napišite pismo, nazovite telefonom, ili posetite ga. Ispravite odnos između vas i njih. Tako će biti bolji odnos između vas i Boga. Za to je potrebno čudo. Bog je spreman da vam da to čudo ako ga vi želite. U Flb 3.13,14 Pavle piše: "Braćo! Ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je odstrag zaboravljam, a za onim što je napred sežem se, i trčim k belezi i k daru gornjega zvanja Božjeg u Hristu Isusu." Pavle ovde kaže: "Ja zaboravljam ono što se dogodilo u prošlosti. Neću više da se brinem za svu mržnju i bol koja se ranije desila. Umesto toga ja ću se pružiti napred prema Hristu, i žuriću prema Njemu." Prijatelji, mi moramo da zaboravimo sve loše stvari koje su učinjene nama i koje smo mi učinili. Ispravimo to na najbolji mogući način. Zaboravimo to i požurimo napred. Moramo da požurimo prema Hristu. Da bismo bili potpuni, i da primimo sav Božji oproštaj u našem životu. To je divno isceljenje i blagoslov koji Bog želi da nam da. Zaboraviti i oprostiti, a onda nastaviti dalje prema Isusu. Mnogi ljudi su baš sada u zatvoru jer nisu mogli da oproste i da zaborave. Hteli su da vrate, da bude nerešeno. Zato su jako ljuti, puni su mržnje jer im je neko učinio nešto jako loše. Oni nisu hteli da dopuste Bogu da On to ispravi. Mnogi ljudi su u bolnicama, i institucijama za mentalna oboljenja jer su jako puni besa pošto nisu uspeli da oproste. I onda završavaju kao bolesni u bolnici. Neki ljudi su i mrtvi, jer nisu mogli da oproste i da zaborave. Ja ne želim da neko od vas završi u bolnici, u zatvoru ili na groblju. Ja želim da vi oprostite i da zaboravite kao što je to Isus rekao, i onda nastavite dalje.
Vi živite u delu sveta gde je to jako teško. Srbi i Hrvati, kao katolici i protestanti u Irskoj, belci i crnci u Americi. Ljudi koji se mrze, i ne zaboravljaju, ne opraštaju. A Isus je rekao da mi treba da opraštamo, ako ikad želimo da primimo isceljenje. Možda vi to ne želite, kao što ni ja nisam hteo da oprostim svom ocu. Znate li da sam zaista uživao u mržnji prema njemu? To što sam mogao da ga mrzim bilo mi je strašno zadovoljstvo. I lako je to činiti tako kada naš pogled nije na Isusu. "Zaboravi i oprosti, i nastavi dalje prema Hristu." To je ono što Bog nama nudi. On želi da mi budemo zdravi, i mentalno i fizički i duhovno. To su područja vašeg života koja sam ovde pokušavao da vam naglasim. U Otkrivenju 14 zapisana je poslednja poruka trojice anđela. Veoma su važne jer su to poslednje poruke koje su zapisane u Bibliji. I oni od nas traže istu stvar, da budemo zdravi i mentalno, i fizički i duhovno. Pogledajmo te poruke.
Prvi anđeo ima poruku iz tri dela. "I govoraše velikim glasom: -Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene." Otk14.7 Šta je prva stvar na koju nas upozorava anđeo da je učinimo? Bojte se Boga. Druga stvar je: dajte mu slavu. Treća stvar je da mu se poklonimo. Bojte se Boga, podajte mu slavu i poklonite mu se. Šta to znači? Biblija će to sama da objasni. Ako pažljivo čitate, Biblija će objasniti sve o čemu govori.
Ps 111.10 "Početak je mudrosti strah Gospodnji." Koji deo čovekovog tela ima veze sa mudrošću? Mozak. Bojte se Boga odnosi se na vaš um.
1Kor 6.20 "Proslavite Boga svojim telom." Koji deo čovekovog tela je to? Prvi deo je mentalni deo, a drugi je telo, fizički deo.
Jn 4.23 "...kad će se pravi bogomoljci moliti Ocu duhom i istinom." Koji deo čovekovog tela je klanjanje? Nije mentalni, nije fizički nego duhovni.
Da ponovimo još jednom pažljivo. Prvi anđeo kaže: bojte se Boga (našim umom), dajte mu slavu (našim telom), i poklonite mu se (našim duhom). Da li vidite šta anđeo poručuje? On nam kaže da se posvetimo Bogu mentalno, fizički i duhovno. Da li je nešto ostalo za sotonu da on dobije? Ne, ne. Bog je dobio sve. Bojte se Boga svojim umom, dajte mu slavu svojim telom i poklonite mu se u duhu. Zato, ako slušate prvog anđela ne morate da se brinete za poruke drugog i trećeg anđela. Drugi anđeo kaže: "Pade, pade Vavilon grad veliki", a treći anđeo govori o žigu zveri. Prijatelji, ako ne želite da padnete kad padne "Vavilon", i ne želite da primite žig zveri, onda poslušajte prvog anđela. Bojte se Boga svojim umom, dajte slavu Bogu svojim telom, i poklonite mu se duhom. Onda nećete pasti kao što je pao Vavilon, i nećete primiti žig zveri. To je dobra vest. Bog želi celokupno naše biće. On želi da se mi potpuno predamo.
Vidite, Isus nije odbacio loše stvari zato da bi On bio spašen, nego se odrekao svih dobrih stvari da bi mi mogli da budemo spašeni. To važi i za nas. Neće nas spasti to što ćemo se odreći loših stvari. Isus se odrekao dobrih stvari da bi mi moglo da budemo spašeni. Vi i ja treba da se odreknemo dobrih stvari koje svet ima da nam ponudi, da bi drugi mogli da budu spaseni. Tako ćemo imati vremena i pažnje za druge, umesto da vreme i pažnju poklanjamo ovom svetu. Isus nije odbacio loše stvari zato da bi On bio spašen, nego se odrekao svih dobrih stvari da bi mi mogli da budemo spašeni.
Želeo bih s vama da podelim životnu filozofiju koju sledim. Ovo je niz tvrđenja koje sam sakupio od raznih autora. Neke reči i rečenice sam ovde dodao, a neke oduzeo da bi bile što bliže mojoj životnoj filozofiji. To želim da podelim sa vama:
Hodajte polako usred buke i užurbanosti, i iskusite šta mir može učiniti ako boravite u tišini. Što god je više moguće budite u dobrim odnosima sa svim ljudima. Nikada ne odstupajte od merila koja vam je dao Bog. Govorite istinu čvrsto i jasno, s ljubavlju i ljubaznošću, i slušajte druge, čak i one koji su ljutiti, i one koji ništa ne znaju. I oni imaju nešto da vam kažu. Nemojte da se sprijateljujete sa svetom, jer će se to pokazati kao kamen spoticanja za vaše spasenje. Ako se budete upoređivali sa drugima možete postati ogorčeni, jer uvek će biti većih i boljih a i manjih ličnosti od vas. Umesto toga budite ponizni i zahvalni za sve talante i sposobnosti koje vam je Bog dao. Vežbajte se da budete pažljivi u svemu što činite, jer svet je pun prevare. Ali neka vas to ne zaslepi da ne vidite prednosti i vrline koje postoje. Mnoge osobe teže za visokim idealima i život je svuda pun dobrih dela. U vašem kontaktu sa drugima nemojte zakazati tako da ih uvek ne volite, nego učinite da svako koga sretnete postane bolja osoba zato je vas upoznala.
Samo ćete jednom proći ovim svetom i zato svaku dobru stvar koju možete da učinite, i svaku ljubaznost koju nekome možete da učinite - učinite to, jer nikada više nećete proći ovim putem još jednom. Vežbajte snagu duha da vas štiti od iznenadnih nevolja i nemojte da se osećate nelagodno. Nemojte puno da maštate. Mnogi strahovi su rezultat umora i usamljenosti. Možete biti srećni i radovati se jer vas Bog jako voli. I konačno, moj prijatelju, budi u miru s Bogom. On je sve što će ti ikada trebati. I kakva god bila tvoja iskušenja i nevolje u ovom svetu koji je izvrnut grehom, uvek se drži tako blizu Njega jer je On obećao da će ti pomoći da prođeš kroz njih.
Seti se: tvoj život je Božji poklon tebi, a ono što ti učiniš od svog života je tvoj poklon Bogu. Ti si dete Božjeg svemira. Ti nisi ništa ništa manji od svog drveća i svih zvezda. Bog ima namenu i za tebe, iako tebi možda ta namena nekad nije jasna. Njegovi planovi za tvoje spasenje se sve više ostvaruju.
Postoji razlog zašto sve ovo govorim ljudima To je moja krštenica. 1.12.1974 dobio sam ovaj dokument. To je uverenje o mojoj smrti. Umro sam sebi. To je isto tako uverenje i o mom rođenju. Rođen sam ponovo za Isusa. Na drugoj strani ovog dokumenta nalazi se 13 obećanja koja sam dao Bogu. Njegovom milošću On mi pomaže da ispunim ova obećanja u svom životu. Razlog za ova predavanja koja držim je u obećanju broj 9: "Ja verujem u skori dolazak Isusa Hrista kao blaženu nadu, i moja je čvrsta odluka da ću se pripremati da ga susretnem u miru, kao što ću pomagati i drugima da se pripreme za Njegovu veličanstvenu pojavu." Ja sam odlučio da se susretnem sa svojim Bogom u miru. Isto tako sam odlučio da i vama pomognem da to učinite.
Na kraju ćemo pročitati još dva stiha iz Biblije. 1Sol 5.24 "Veran je onaj koji vas je pozvao, koji će i učiniti." Ja znam da vas je Bog pozvao, inače vi ovo ne biste čitali. Bog je veran i On će to i učiniti. On vas je pozvao da bi vas otkupio, i On je veran, i On će to učiniti. Dela 20.32 "I sad vas, braćo, predajem Bogu i reči blagodati Njegove, koji može nazidati i dati vam nasledstvo među svima osvećenima." Ja vam, dragi prijatelji, preporučujem ovu Reč Božju. On vas može sagraditi i dati vam nasledstvo koje je pripremio za vas. Zato nastavite da proučavate poruke iz Svetog Pisma.
"Možda neki od vas shvataju koliko dobro može da se upozna Isus. Onaj odnos koji On želi da ima sa nama, to je iznad svega što mi možemo da zamislimo. Isus želi s nama da ima odnos koji se zasniva na neprestanoj komunikaciji, na stalnom razgovoru s Njim, na našoj apsolutnoj otvorenosti i na stalnom zajedništvu. Isus se jako brine za nas. Mi nikada nismo izvan Njegovih misli. On nikada neće biti zadovoljan sa ičim manjim od najdubljeg intimnog odnosa između Njega i njegovih sledbenika. On nama stalno pruža pažnju, ljubav, brigu i njegov interes za nas. A šta mi očekujemo i čemu se nadamo da ćemo primiti od Njega zauzvrat? On želi da mi otvorimo svoj život potpuno Njemu. On želi da ga mi pozovemo i da sa Njim podelimo svako iskustvo i svaki detalj našeg života. On želi da uđe u sve što je u vezi sa nama. On želi da mi budemo svesni Njegovog prisustva u nama svakog dana. On želi da mi odsjajujemo potpuno Njegov karakter ljubavi svetu koji je oko nas." Ovakve blagoslove Bog ima za vas.
13 MOJA ŽIVOTNA PRIČA
Jedan svetski teolog upravo je završavao seminar koji je dugo vremena trajao. Pastori, studenti i evanđelisti okupili su se da bi se oprostili od ovog čoveka. Priredili su posebnu večeru njemu u čast. Zgrada je bila puna ljudi. Kada je ustao, svi su zaćutali i pripremili se da pažljivo saslušaju svaku reč koju će izgovoriti. Ovo je bio njegov poslednji pozdrav. Sve što je rekao bilo je: "Isus me voli i ja to znam, jer mi Biblija o tome govori." Tada je seo.
Meni se to zaista sviđa. Da li verujete u to? Trebalo mi je 23 godine da poverujem u tu jednostavnu rečenicu. Odrastao sam u jednoj dosta različitoj hrišćanskoj porodici. Otac mi je rimokatolik, majka vođa subotne škole u metodističkoj crkvi, stariji brat mi je vođa mormona, a ja sam svoje odmore provodio u baptističkoj školi. Dakle, imao sam dosta crkava oko sebe, ali nikada nisam znao da me Isus voli. Ti i ja imamo dve važne potrebe u životu: da primamo ljubav i da je dajemo. Ali ja nisam znao kako to da činim. Učio me je svet. Ali Bog je bio veoma uporan da dopre do mog srca. Mnogo puta On je kucao na vrata mog srca.
Sećam se da sam jednom leteo sa Aljaske prema Vašingtonu u koledž, a let je trajao tri sata. Kada sam ušao u avion video sam da u poslednjem redu, pored prozora jedna devojka sedi sama. Seo sam pored nje i tako je otpočela naša tročasovna vožnja. Čim smo uzleteli ona je odmah počela da govori o svojoj ljubavi prema Bogu. Slušao sam je i rekao: "To je sve jako zanimljivo, ali to nije za mene. Ima još mnogo toga što želim da vidim i probam." Rekla je: "Pol, ja zaista verujem da ćeš jednog dana postati vernik. Radi ciljeva koje si sebi postavio i radi želja koje imaš u svom životu, ti ćeš jednoga dana postati vernik. Kada to postaneš, žalićeš samo zbog jednog: žalićeš što nisi postao vernik ranije."
Bila je u pravu. To je jedina stvar zbog koje sam stvarno zažalio. Propustio sam prvih 23 godine svog života. Uništavao sam ne samo sebe već i one oko mene. Bio sam deo jedne veoma tužne igre koja se zove "voli me". Ta igra se odvija otprilike ovako: "Zdravo ja sam Pol. Želim da imam dosta prijatelja. I zato pušiću ono što vi pušite, piću ono što vi pijete, ješću ono što vi jedete, samo me volite. Slušaću što ti slušaš, oblačiću ono što ti nosiš, radiću ono što ti radiš, samo budi moj prijatelj." Vrlo dobro sam igrao tu igru, i to me je skoro koštalo života. Želim da to podelim sa vama.
U to vreme živeo sam u Arizoni, to je južna država blizu Meksika. Moj cimer je nabavio marihuanu iz Meksika. Uzimao sam droge. Sada se stidim svih stvari koje sam činio pre nego što sam postao vernik. Ne volim da govorim o tome, ali govoriću o ovome jer je to bila prekretnica u mom životu. Ta marihuana je bila napunjena tzv anđeoskim prahom (PCP). To je u stvari sredstvo za umirivanje slonova, veoma je jako i može da vas ubije. Povukao sam nekoliko dimova i moj organizam je poludeo. Bilo me je strah i legao sam na svoj krevet. Izvadio sam Bibliju, držao sam je na grudima i gledao u plafon. Zaista sam se uplašio. Verovao sam da ću umreti. Verujem da je sila koju zastupa ova knjiga razlog što sam još uvek živ.
Očni kapci su mi postajali sve teži. Imao sam jednu konačnu misao: "Bože ako Ti zaista postojiš, ako postoje anđeli na nebu, pusti me da živim i da vidim izlazak Sunca. Ako nema Boga, ja ću umreti večeras. Ali ako Ti postojiš i ako čuješ ovu molitvu i ako me pustiš da živim i da vidim izlazak Sunca, obećavam da ću Ti služiti do kraja života."
Zatvorio sam oči. Satima sam bio bez svesti. Iznenada sam se probudio. Biblija mi je još uvek bila na grudima. Setio sam se svoje poslednje misli. Pomerio sam zavese sa prozora i odjednom je sunčeva svetlost ispunila sobu. Počeo sam da se smejem i da plačem. Rekao sam: "Bože ti si stvaran. Dozvolio si mi da vidim sunce. Sada ću da te nađem." Ali gde? Toliko mnogo crkava ima. Otvorio sam telefonski imenik. Svake nedelje išao sam u različitu crkvu. Sedeo bih u zadsnjem redu i slušao 10 minuta, 15 minuta. Onda bih izašao jer tu nije bio Bog koji mi je dozvolio da vidim jutarnje sunce. Nastavio sam traganje.
Meseci su prolazili i jednog dana je počela evangerlizacija koja je trajala 5 sedmica. Video sam plakate i dobio brošuru koju su mi stavili u sanduče za poštu. U stvari, nije bila namenjena meni. Ukrao sam je iz poštanskog sandučeta svojih komšija. Video sam da to nije ni jedna od crkava u kojima sam već bio. Nazvao sam ih telefonom i pitao koja je to crkva. Osoba sa kojom sam razgovarao rekla je: "Mi smo crkva koja se boji Boga."
"Da, da, čuo sam za mnoge takve crkve." "Zašto ne dođete jedno veče i ako vam se ne dopadne, ne morate više nikad da dođete."
Otišao sam na jedan sastanak i doživeo nešto potpuno novo. Evanđelista je otvarao Bibliju i dozvoljavao da ona sama sebe objašnjava. Bio sam zadivljen. Ostao sam do kraja večleri. Došao sam i sledeće večeri. Ponovo je bilo isto. Zaista mi se svidelo. Dolazio sam i sledećih večeri. Sve sam zapisivao. Nisam više sedeo pozadi, već sam sve više išao prema prvom redu. Ali poslednje nedelje on je govorio o nečemu što nisam mogao da prihvatim. Bio sam ljut: "Kako je mogao da bude u pravu u toku 4 sedmica, a da sada govori pogrešne stvari?" Nisam verovao u ono što je on govorio iz Božje reči. Da biste to razumeli vratićemo se u poslednju godinu srednje škole.
Na početku godine primetio sam jednu devojku plavih očiju i duge kose, blistavog lica. Način na koji je hodala pokazivao je njenu sreću i radost. Nekoliko dana pratio sam je iz učionice u učionicu tako da sam imao ceo njen raspored. Želeo sam da je upoznam, ali sam bio stidljiv. Konačno sam sreo jednog prijatelja koji je znao da se ona zove Kris i da se upravo doselila iz Kalifornije. Upoznali smo se. Postali smo dobri prijatelji. Nekoliko puta pitao sam je da izađemo a ona je govorila ne. Naša zajednička drugarica koja nas je upoznala na kraju mi je objasnila da je to zbog toga što sam je pozivao uvek uoči vikenda. Rekla je da je pozovem ranije i da joj dam vremena da se pripremi. Rekla je da bi Kris verovatno pristala. Zato sam je pozvao mesec dana unapred i ona je pristala.
Ceo dan smo proveli zajedno. Klizali smo se po snegu, trčali smo držeći se za ruke. Posle toga smo redovno izlazili. Sledeće godine ona je postala navijačica. Ja sam otišao na koledž. Redovno smo se čuli telefonom jer smo sada bili daleko 3000 milja. Sledeća godina je bila njena poslednja. Još uvek je bila navijačica. Leto je provela u kampu za navijačice. Proglašena je najboljom navijačicom u celoj zemlji. Nikada mi nije rekla da je osvojila tu titulu. Bila je takva, ponizna a ne ponosna.
Počeo sam da planiram vrlo ozbiljno. Želeo sam da se njom oženim za dve godine kada završim koledž. Želeo sam da provedem svoj život sa njom. Ime našeg prvog sina biće Kristofer Majkl, a ako bude devojčica biće Kristijen Mišel. Sledeći sin će se zvati Robert Džejms. Ostaloj deci ona može da daje imena. Bio sam na drugoj godini koledža a ona je završavala poslednju godinu u srednjoj školi.
Bilo je to prve nedelje u martu. Pripremao sam se za neke ispite. Rano ujutro primio sam telefonski poziv. Javili su mi da se dogodila saobraćajna nesreća. Pijani vozač je naleteo na kola u kome su bile tri navijačice. Kris je bila jedna od njih. Sve tri su poginule prethodne noći. Kris je bila jedna od njih. Nemoguće! Šta će biti sa Kristofer Majklom? A sa malim Robijem? Sve je nestalo! Jedan pijani vozač je sve to uništio.
Otišao sam na sahranu. Posle toga sam otišao u Arizonu kod nekih prijatelja. Nisam želeo da idem u školu, nisam želeo da radim. Moj život je bio potpuno uništen. Više nisam imao nikakve planove za budućnost. Nisam želeo da živim jer je čitav moj svet nestao.
Jedene noći sam se probudio, a moju sobu je ispunilo čudno ružičasto svetlo. U uglu sobe iznenada se pojavila bela svetlost koja je polako došla u sredinu sobe. Sve više je poprimala neki oblik i iznenada ispred mene je stajala Kris! Bio sam srećan. Potrčao sam prema njoj. Zagrlio sam je oko struka, ona je mene zagrlila oko vrata i poljubila me u obraz. Rekla je: "Nemoj više nikada da plačeš. Ja sam dobro." Ove tri navijačice posetile su nekoliko ljudi. To je bilo 1970 godine.
A sada, tri godine kasnije, 1973, evanđelista otvara Bibliju i iz Božje reči govori da mrtvi ništa ne znaju, da spavaju u svojim grobovima i čekaju Isusov povratak da vaskrsnu. Kako bi to moglo da bude istina? Znam šta sam video! Nekoliko mojih prijatelja videli su isto. Ali Biblija je bila jasna: mrtvi ništa ne znaju. U meni je nastala borba. Trebao sam da donesem odluku između onoga što sam doživeo i onoga o čemu govori Božja reč. Doneo sam zaključak da se te noći preda mnom pojavio demon koji je nastojao da me prevari i ubedi da ne poverujem u ono o čemu govori Biblija. Ja sam se odlučio za Bibliju i prihvatio njenu nauku. Verujem da Kris sada spava u grobu.
Na kraju tog meseca, pre nego što je umrla, Kris je htela da se krsti. Već se bila predala Bogu. Zato verujem da kada Isus bude došao ona će izaći iz groba i još jednom ćemo se držati za ruke. Radujem se tom danu. Znam da je tako i sa vama. I vi imate svoje voljene koji su sada na počinku. Oni čekaju Isusa da se vrati. On će izbrisati suze iz naših očiju i više neće biti ni patnje ni bola. Taj dan će brzo doći.
Kada sam postao adventista, moja porodica je imala dosta pitanja. Zašto još jedna crkva u našem domu? Imamo klatolika, metodistu, mormona a sada i adventistu. Zašto si to odabrao? Zašto si adventista?
Prvo, ovde sam dobio najjasniju sliku o Bogu na osnovu Biblije. Ako vi imate jasnu sliku o Bogu u potpunosti zasnovanu na Bibliji, rado ću da vas saslušam. Ja želim da upoznam Boga i želim njegovu volju u svom životu.
Drugo, dobio sam silu da živim pobožnim životom. Preko istine zapisane u Bibliji, Bog je uneo silu Svetog Duha u moj život da bih živeo onim životom kojim Bog želi da živim. On to svima nudi.
Kao mladi adventista želeo sam da budem apsolutno siguran da je ono što saznam zasnovano na Bibliji. Zato sam želeo da testiram Boga: "Bože, pre nego što svima kažem ono što sam naučio, želim da budem siguran da je to istina. Zato, ako je to istina želim da se četvoro ljudi krsti u sledećih godinu dana: moji deda i baka i dve drugarice iz srednje škole. Ako njih četvoro postanu adventisti u roku od godinu dana, prihvatam to kao znak od tebe. Ako se to ne dogodi, ja ću i dalje da nastavim traganje za istinom. Znate li šta se dogodilo za godinu dana? Svih četvoro se krstilo! To me je zaista zadivilo. Našao sam istinu!
U mnogim crkvama postoje ljudi koji će biti spaseni, ali ja sam želeo najjasniju predstavu o Bogu koju sam mogao da dobijem. Zato sam još jednom zamolio Boga: želim da upoznam nekoga iz druge crkve i želim da on vidi isto što i ja. Bog je to učinio nekoliko puta. Ispričaću vam jedan takav događaj.
Radio sam u ekskluzivnoj prodavnici odeće. Bilo je vreme Božića. Radio sam jer tada nisam išao u školu. Tada je bilo dozvoljeno pušenje u svim prodavnicama. Jedna gospođa s cigaretom mi je prišla. Zamolio sam je da ugasi cigaretu dok razgovara sa mnom (to sam uvek činio). Pristala je a ja sam odneo pepeljaru dalje od nas. "Sigurno vam mnogo smetaju cigarete", rekla je. "Da, a i vas cigarete mogu da ubiju", odgovorio sam.
Nasmejala se: "Pretpostavljam da ne pušite." "Ne ali sam ranije činio mnogo glupih stvari. Pušio sam, pio, drogirao se. Jeo sam sve ono što ne bi pojelo mene. Ali sada sam vegetarijanac, vežbam, pijem 2 litre vode dnevno. Moj život se zaista promenio." "Pričaj mi o tome."
Skoro sat vremena mi smo razgovarali. Tada me je ona upitala: "Jeste li vi vernik?" "Da, krstio sam se pre 11 meseci. Ja sam potpuno novi adventista. Biblija je eksplodirala ispred mene! Prepuna je tako divnih stvari o kojima ranije ništa nisam znao. Volim da je čitam svakog dana. Tako je osvežavajuća i uzbudljiva." Rekao sam joj da je moj otac katolik, majka metodista a brat mormon i zašto sam ja odlučio da budem adventista.
Tada mi je ona postavila još jedno pitanje: "Zašto si napustio majku crkvu?" Sada sam znao da govorim sa katolikinjom. Rekao sam joj da sam u Bibliji našao neke stvari koje se ne slažu sa učenjem katoličke crkve. Katolici imaju mnogo divnih učenja, ali nešto od toga se ne slaže sa Svetim Pismom. Tražila je da joj kažem neki primer. "Evo: Biblija kaže da nikoga ne zovemo Ocem osim Boga. Dalje, sveštenik ne može da oprašta grehe, to jedino može Bog." I tako smo počeli da razgovaramo. Na kraju, ona je rekla da želi da bude otvorena jer sam i ja bio otvoren prema njoj.
Ona je iz Italije, nalazila se u poseti svojoj sestri. Rekla je da je ona najmoćnija žena u katoličkoj crkvi. Ona je u nacionalnom odboru za jevrejstvo i predaje sveštenicima na Gregorijanskom pontifikalnom univertzitetu. Rekla mi je: "Ti poznaješ Boga. Ta mudrost koju si danas podelio sa mnom daleko je iznad tvojih godina. Ona može doći samo od Boga. Želela bih da te povedem u Vatikan da moji sveštenici nauče nešto od tebe. Ti si pronašao jednu vrednu istinu i znam da će Bog da te upotrebi na silan način. Zato ostani veran onome što si naučio. Nemoj da napustiš tu istinu. Uzbudljiv život je pred tobom. Bićeš na prvim borbenim linijama. Ja moram još da radim tiho iza scene. I još nešto, ja nikoga ne zovem ocem u Vatikanu, već njihovim prvim imenom. Svake večeri kleknem i molim Isusa da mi oprosti grehe, jer je istina da to ni jedan čovek ne može."
Prosto nisam verovao u to što čujem. Još je rekla: "Mi imamo neke stvari koje nisu zasnovane na Bibliji i ja želim da uvedem neke promene. Nastaviću da radim što duže budem mogla. Ali jednog dana moraću da stanem iza onog u šta verujem. I kad to uradim pridružiću se vama."
Mnogi ljudi znaju šta je Biblijska istina, ali još nije vreme. Ipak, to vreme će brzo doći. Zaista me uzbudio ovo iskustvo. Odlučio sam da propovedam i učim ljude svuda gde god idem. Na dvema stvarima sam morao da radim: dobro zdravlje, i što je najvažnije, da čitam Bibliju i da se molim svaki dan, a onda da podelim to sa nekim.
"Ljubazni! Molim se Bogu da ti u svemu bude dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro." 3. Jovanova 2. Biblija povezuje našu dušu i naše zdravlje. Zato je to meni važno. Ali najvažnije je provoditi vreme u molitvi i sa Biblijom. Verujem da je to jedna od Božjih zapovesti i to prva.
2. Mojsijeva 20.3: "Nemoj imati drugih bogova pored mene." Ako se ja probudim ujutro i radije gledam TV a ne čitam Bibliju, ko je moj Bog? Ako ću radije da spavam do kasno, da trčim na posao i ako neću imati vremena za Bibliju, ko je moj Bog? Ako ću radije dugo i mnogo da jedem ujutro pa onda neću imati vremena za Bibliju, ko je moj Bog? Zapamtite: nikada preko jela nećete doći do Boga. Mi se trudimo da se hranimo zdravo da bismo imali bistar um, da bi Bog mogao bolje da komunicira sa nama. Mi ne možemo ništa da učinimo da bismo došli do neba. "Nemoj imati drugih bogova! Neka ja budem prvi u tvom životu! Ako to učiniš, ako držiš prvu zapovest, ja ću te preneti preko ostalih devet. Drži prvu zapovest i ona će držati tebe.
Ali ako smo veoma zauzeti i kažemo: "Nemam vremena za Bibliju. Ima drugih stvari koje moram da obavim." "Ovako veli Gospod: -Mudri da se ne hvali mudrošću svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim. Nego ko se hvali, neka se hvali time što razume i poznaje mene da sam ja Gospod koji činim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod." Jeremija 9,23.24 Ništa nije loše u novcu i znanju, ali ako zbog toga nemam vremena za Boga, sve sam propustio. Ono što je najvažnije jeste da upoznam Boga.
Ispričaću vam o prijateljici Poli. Ona je bila odličan učenik. Bili smo zajedno na Univerzitetu. Po završetku ona se vratila na Aljasku a ja sam otišao u Arizonu. Tamo sam postao vernik. Ona se prijavila za mis Aljaske i pobedila. To joj je otvorilo mnoga vrata. Počela je da se susreće sa bogatim, poznatim i moćnim ljudima. Dobila je ponudu da radi u Beloj Kući, u senatu SAD. Sada je upoznala još poznatije i moćnije ljude. Otvorila je privatnu agenciju za modele. Postala je vrhunska manekenka. Putovala je po celoj zemlji. Njen život je bio veoma uzbudljiv.
Nakon krštenja vratio sam se na Aljasku da svim prijateljima ispričam šta sam naučio. Pola i ja počeli smo da proučavamo BIbliju, i ona je počela da dolazi u našu crkvu. Bila je zaista srećna. Ali onda bi odjednom morala da ode na neku modnu reviju u Njujork ili negde u Kaliforniju da se slika za neki časopis. Ja sam se preselio u drugu državu ali sam joj stalno pisao i hrabrio je. Jednog dana ona mi je napisala ovo: "Dragi Pole, samo želim da ti kažem da sam veoma srećna i zaposlena. Prihvatila sam Hrista kao svog Spasitelja. Osećam se tako dobro, srećno i sigurno pored Boga. Molim se da naučim da volim Njega i druge ljude na način na koji On to želi."
Ona je počela da govori o Božjoj ljubavi svuda gde je išla. Kada je napunila 30 godina zakomplikovale su se stvari oko dijabetesa koji je imala još kao dete. Roditelji su je vodili kod najboljih stručnjaka. U koji god medicinski centar da je otišla tražila je da govori ljudima koji su umirali od raka ili leukemije. Želela je da govori o Hristu. Predsednik Regan je čuo da uprkos svojoj bolesti pomaže drugima. Poslao joj je lično pismo iz Bele kuće.
Njeno zdravlje je bilo sve gore i gore. Jedne godine je imala nekoliko operacija, ali nisu pomogle. Rekli su joj da će umreti. Tražila je da još jednom govori sa ljudima u bolnici pre nego ode kući na Aljasku da tamo umre. Svi su se okupili u jednoj sobi. Doveli su je u invalidskim kolicima. Stavila je krunu mis Aljaske i u ruci je držala Reganovo pismo. Rekla je: "Ovo pismo mi ništa ne znači bez Isusa." Spustila ga je na pod. Skinula je i krunu. "Ova kruna ništa ne znači bez Isusa." Stavila je i nju na pod. "Tamo napolju svi su veoma zaposleni i nemaju vremena za Božju reč. I ja sam bila takva. Ali Bog je bio jako milostiv. Stavio me je u bolnicu tako da sam mogla da usporim svoj život i vreme provodim s Njim. Ti i ja u bolnici imamo veliki blagoslov da se pripremimo za susret s Njim, i da imamo ispravan odnos s njim. Ja sutra odlazim kući da umrem i nikada vas više neću videti. Ali ako se predate Bogu, onda ću ponovo da vas vidim na nebu. Tamo više neće biti bolesti kao ovde. Zato za sada želim da se oprostim od vas da bih vas ponovo videla na nebu."
Otišla je na Aljasku. Smršala je na 45 kg. Skoro sva kosa joj je opala, i potpuno je oslepela. Više nije bila prelepa mis Aljaske. Ali imala je novu lepotu u sebi kojom je mnogo više zasijala nego pre. Nastavila je da čita Bibliju i da se moli, posebno za svoju majku koja još uvek nije potpuno prihvatila Hrista. Kada je potpuno oslepela imala je novi plan. Videla je slepilo kao blagoslov. Majka joj je tada čitala Bibliju. Pola se molila jer je znala za silu koja proizilazi iz čitanja Biblije i molila se da Bog dirne srce njene majke. Prolazili su dani. Jednog četvrtka ujutro dok je čitala Bibliju, njena maja je primetila da je Pola jako mirna. Zastala je. Na polinom licu je bio smešak. Bila je mrtva. Majka je poslednji put zagrlila. Plačući je rekla: "Dete moje, i ja sam prihvatila Isusa Hrista kao svog ličnog Spasitelja. Videću te ponovo na nebu. Ponovo ćeš biti lepa i biće ti dobro. Volim te mnogo. Hvala ti za ovo što si mi dala pre nego što si umrla. Obećavam ti da ću te ponovo videti."
I ja sam doneo odluku. Gde god budem putovao govoriću o Poli. Govoriću o inteligentnoj, bogatoj i pametnoj devojci koja je našla najveću lepotu, mudrost i bogatstvo u svemiru. Pronašla je Isusa! Sada čeka novu krunu. Krunu života koju je Isus obećao. Videću Polu ponovo. I vi ćete je videti ako ostanete verni u čitanju Biblije i ako se molite Bogu. Jednog dana bićemo zajedno i Bog je obećao da će nam pomoći u tome.
14 MOLITVA
Razlog što su ova predavanja uopšte održana je molitva. Ja u stvari nisam ni nameravao da dođem ovde. Trebalo je da idem u 7 - 8 drugih zemalja, ali su pisma upućena iz ovog kraja bila veoma uporna, i vrlo su me zbunjivala. Nije mi bilo jasno šta se ovde dešava. Rekao sam: ako sam sada toliko zbunjen, ne želim da idem tamo da bih bio još više zbunjen. Želeo sam da zaboravim na ovu zemlju. Predsednici unije Grčke, Rumunije i Bugarske stalno su me zvali telefonom. Poslali su mi svoje planove na engleskom i znao sam o čemu se radi, a ovde je bila samo neka zabuna. Rekao sam: -Gospode, ne znam da li je tvoja volja da odem tamo, sve me zbunjuje. Tri dana pred polazak nisam imao avio kartu, i nisam znao kuda ću da putujem. Rođaci su mi rekli: "Idi iz Ciriha odmah u Bukurešt, ne svraćaj tamo, to je ružičasta zona. Budi u Cirihu gde je sigurno. A u Cirihu je trebalo da me čeka karta za ovamo - prava zbrka.
Tako sam otišao iz Sijetla na najkonfuzniji let koji sam imao u životu. Dok smo leteli za Ditroit, uleteli smo u snežnu oluju. Kad se avion spustio, nismo mogli da dođemo do aerodromske zgrade. Čekali smo na zemlji sat vremena, a moj avion za Amsterdam bio je spreman da poleti. Prošao je još jedan sat. Bio sam siguran da je moj avion za Amsterdam odleteo.
Kad smo napokon došli do aerodroma, ubacili su me u jedan mali automobil kojim voze ljude po aerodromu. Stjuardesa je rekla: "Ovaj čovek ide za Amsterdam, moramo brzo da ga prebacimo. Zadržavaju avion samo radi vas." Prebacili su me na drugu stranu aerodroma. Iskočio sam i potrčao do aviona. Rampa je bila već odmaknuta, a stjuardesa je viknula: -Stanite, neće vas pustiti da uđete. Brzo, vratimo se do aerodroma. Trčali smo opet nazad. Rekla je: -Moraćete da prenoćite u Ditroitu.
To mi se nije nikad ranije dogodilo. Ona je pošla da mi rezerviše sobu u hotelu, kad su odjednom viknuli: -Brzo, neka se vrati. Vratili su rampu na avion i otvorili vrata. Opet smo trčali ka avionu. Jedan mehaničar me je pitao: -Jesi li ti taj putnik za Amsterdam? Nikad ranije nisam morao da vraćam rampu na avion. Kad je jednom odmaknemo, nikad je ne vraćamo natrag naročito ne za samo jednu osobu, a vi niste predsednik države. Imate sreću!
Rekao sam: -Ne, ja nikad nemam sreću, ja uvek imam Gospoda. Tako sam odleteo do Amsterdama pa do Ciriha, a tamo je sav moj prtljag bio izgubljen. Tri dana nisu mogli da ga pronađu. Tako sam ostao tri dana u Cirihu. Nisam mogao da saznam ni da li karta čeka, jer je agencija radila samo do 12 sati. Beskrajna konfuzija. To jutro, kad je trebalo da krenem, otišao sam na aerodrom bez karte i prtljaga. Kad sam stigao na aerodrom, čekala me je i karta i prtljag! I tako sam stigao da bih održao ova predavanja.
To je bio odgovor na mnoge molitve. Mislio sam da ću ostati u Cirihu ove dve sedmice, ali Bog sigurno ima dobre planove za ljude koji ovde slušaju ili će da čitaju tekstove sa ovih predavanja, inače ne bih bio ovde. Verujem da je to bila Božja volja, Božji plan.
Naglašavam ponovo: molitva je veoma važna za sve što vam govorim. Ni najbolji govornici na svetu neće imati uspeha bez molitve, a ja sam daleko od najboljih govornika. Najbolja zgrada za predavanja ne može vam doneti uspeh ako ne radite s molitvom. Zaista verujem u to.
Pre nekoliko godina bio sam na evangelizaciji u Rusiji. Svi su bili jako zaposleni. Svake večeri dolazilo je preko 2000 ljudi. Svi su trčali tamo - vamo. Ja sam stalno govorio: -Molim vas, hajde da se molimo. Više vremena trošimo na hranu nego na molitvu. Treba da se molimo. Oni su rekli: -Ma ovo je toliko uspešno. Ima suviše stvari da se uradi. 2000 ljudi! To je mnogo više nego što smo očekivali. Imamo dodatne poslove. Moramo da radimo i da žurimo. Rekao sam: -Ne, mi treba da se molimo. Niko nije hteo da se moli.
Predavanja su trajala 4 sedmice. Hiljade su dolazile svake večeri. Preselili smo se iz zgrade "Palata Vojnika" u "Palatu Mladosti" jer je bila veća. Mnogo ljudi je dolazilo. Predsednik konferencije bio je jako uzbuđen. Ja sam stalno govorio prevodiocu: -Mi ćemo upasti u nevolju. Više vremena trošimo na hranu nego na molitvu. On je pokušavao da im prevede: -Pol želi da se molimo. Rekli su: -Mi nemamo vremena. Postoji vreme za molitvu i vreme za rad, a sada je vreme da radimo. I nisu hteli da se mole.
Tako smo završili tu seriju predavanja. Poseta je stalno bila jako velika. Na kraju je 183 osobe odlučilo da se krsti. Doveli smo 6 pastora iz okolnih gradova. Uzeli smo olimpijski bazen da bi krstili 183 osobe. Još stotinak njih je želelo da se krsti. Ja sam rekao: -Hajde da se molimo. -O, moramo da pronađemo mnogo odeće za krštenje i da pripremimo bazen. Nemamo vremena. I mi se nismo molili.
Na dan krštenja hiljade ljudi je došlo. Pravoslavni rođaci su hteli da vide kako ćemo to da ih krstimo, šta ćemo da radimo sa njihovim rođacima. Želeli su da vide kako izgleda krštenje kod adventista sedmog dana. Palata Mladosti bila je krcata tog dana. Neki su prvi put došli. Nisu bili ni na jednom predavanju. Želeli su samo da vide krštenje. Sala je bila puna. 183 krštenika pošlo je sa nama dugim hodnikom do bazena. Ljudima u sali rekli smo: -Sačekajte ovde dok oni obuku odeću za krštenje. Kad sve bude spremno, pozvaćemo vas da dođete na balkon koji gleda na bazen, da bi videli kako izgleda Biblijsko krštenje.
Svi su ostali da čekaju. Krštenici su se obukli i došli do bazena. Pastori su ušli u bazen i bili jako zaposleni krštavajući 183 osobe. To je bio uzbudljiv događaj. Kad smo završili, otišli su da se presvuku i vrate u salu. I ja sam se vratio u salu do govornice i video da svi pastori, prevodioc i predsednik konferencije jako zabrinuti. Pitao sam: -Šta se dogodilo? Prevodioc me se pogledao i rekao: -Trebalo je da se molimo. Rekao sam im svima da treba da ih je sramota. Sedmicama je Pol želeo da vas nagovori na molitvu, ali ste vi imali previše posla. A sada ćete da patite.
Pitao sam: -Šta se dogoldilo? -Kad smo odveli krštenike, i bili jako zauzeti krštavanjem, zaboravili smo da kažemo rodbini i prijateljima da dođu da vide. Svi su oni 2 sata čekali da ih pozovemo, a niko im nije rekao da dođu. Čim smo se vratili u salu i videli ove hiljade ljudi, shvatili smo da smo zaboravili da pozovemo rodbinu. Onda je predsednik konferencije izašao i rekao: -Jako mi je žao. Bili smo toliko zaposleni da smo zaboravili da vas pozovemo.
Ljudi su skočili na noge. Vikali su: "Šta ste uradili? Vi ste kult! To je paganska magija! Sigurno ste tamo uradili nešto strašno pa niste hteli da mi to vidimo. Vi ste od sotone." Pretili su pesnicama i istrčali iz gledališta vičući: "Ovi ljudi su od sotone. Oni rade tajne stvari i ne žele da mi to vidimo. Klonite se njih, oni su od sotone." I ljudi su izašli iz sale.
Kad sam ja tamo stigao, sala je bila potpuno prazna. Pastori su sedeli. Sada nisu imali posla. Odjednom su imali vremena za molitvu, ali je bilo prekasno. Više od svih reklama na TV, radiju i u štampi, dobili smo najlošiju moguću reklamu - hiljade ljudi razišlo se ulicama govoreći da smo mi od sotone.
Nikad neću da zaboravim tu evangelizaciju. Vi ste čuli lepe priče o tome da smo krstili 183 osobe, ali niste čuli ostatak priče. Nismo se molili i platili smo očajno veliku cenu. Da li sada shvatate koliko je važna molitva? Ništa ne može da se dovrši bez molitve. Bez obzira koliko je važan vaš sastanak, ako zaboravite da se molite sotoni je dozvoljen pristup. I naši sastanci su divno tekli sve do dana krštenja, a to je bio trenutak za sotonu, i on je likovao. Hiljade ljudi je poverovalo da smo mi sotonski kult. Mi tu nismo mogli ništa više da učinimo. Morali smo da odemo iz Rusije sledećeg dana, a oni su rekli: "Eto, vidite, Amerikanci su otišli. Učinili su zlo zbog kojeg su došli, i sada odlaze." Više nismo mogli da se branimo. Šteta je bila učinjena. Predsednik je rekao: "Biće potrebne godine da bi ispravili ovu grešku. Od sada ćemo uvek da se molimo."
To je moja poruka za vas - molimo se. Ne budimo prezaposleni pa da zaboravimo da se molimo. Tu grešku često činimo, ali mi se učimo i na greškama. Moramo da se učimo na greškama da sotona to ne bi opet učinio. Ako se molite biće vam mnogo olakšano, i Bog će imati uspeha u vašem životu.
U knjizi "Put Hristu" postoji celo poglavlje "Prednost molitve". Ona tu kaže da postoji više uslova da bi Bog čuo naše molitve. To su vrlo jednostavni uslovi.
1. uslov: moramo osećati potrebu da nam Bog pomogne. I mi osećamo potrebu. Ako u crkvi ima praznih mesta, to je razlog za molitvu. Bog želi da napuni crkvu i da nas preseli u veću crkvu.
2. uslov: ako ustrajemo u bilo kom grehu, Gospod nas neće čuti. To ne znači da mi ne činimo pogreške. Ustrajati u grehu to znači da vam se greh sviđa i da ne želite da ga napustite.
3. uslov: da ispravimo sve naše greške na najbolji način.
4. uslov: vera. Kada se molimo, mi moramo da verujemo da ćemo to i da primimo.
5. uslov: da opraštamo drugima isto onako kako se nadamo da će nama biti oprošteno.
6. uslov: da budemo istrajni u molitvi. Moramo da se molimo uvek ako želimo da rastemo u veri i da imamo uspeha. Dakle, ne odustajati, nego ustrajati u molitvi.
7. uslov: moramo da se molimo u Isusovom duhu dok verujemo u njegova obećanja. Moramo da se oslonimo na Njegovu milost i da činimo Njegova dela. Dakle, moramo da se molimo u Isusovo ime.
Takve molitve će Bog čuti i ispoštovati. Molitva može ono što mi nikako ne možemo jer Bog deluje. Ne radi se samo o blagoslovima za druge ljude nego i za nas same. Zato čitajte ovo poglavlje o molitvi da bismo shvatili šta treba da radimo. Verujem da molitva čini čuda. Bez molitve i bez Božjeg delovanja sotona ima pravo da dođe i uništi delo. Mi to želimo da sprečimo, a to je moguće samo ako pozovemo Boga da deluje.
Molićemo se: Nebeski Oče, molimo te da ovde sada pošalješ posebne anđele da bi nam pomogli u poslu koji mi ljudi ne možemo da obavimo. Molimo te da Sveti Duh deluje na srca ljudi koji ovo čitaju tako da razumeju i shvate istinu. Mi znamo da Ti čezneš za nama, a i naša je čežnja da budemo spremni da pomažemo drugima kao što je to Isus činio, da bi nam se braća i sestre pridružili, da zajedno silno nosimo vest drugima. Hvala ti za svaku osobu koja ovo čita, i za sve anđele koji su tu sada kao odgovor na ovu molitvu. Molimo Te u ime Tvog Sina koji je naš Spasitelj. Amin.
MUZIKA
Muzika je subjektivna stvar. Mi imamo različita iskustva i potrebe, pa slušamo različitu muziku. Vernici mogu da dođu u opasnost da prisiljavaju druge da imaju njihova ubeđenja. Ono što je u ovom trenutku loše za nas, ne mora da znači da je trenutno loše i za nekog drugog. Sveti Duh treba da radi sa njima, a mi nismo Sveti Duh. Ne bi smeli nikome da kažemo da ne sme da nosi crvenu ili žutu odeću. Isto tako nismo ni stručnjaci za svu muziku da bi mogli da kažemo koja je dobra a koja loša. Ne možemo ljudima da govorimo ni šta treba da jedu a šta ne treba.
U samim početcima crkve pitali su Elen Vajt: -Šta da radimo sa svinjetinom? Ona je rekla: -Nemam nikakvu svetlost u vezi sa svinjetinom. I ljudi su jeli svinjetinu. Bog je znao da još nije vreme da se o tome govori. Oni su trebali da shvate veliko razočarenje kroz koje su prošli, a ne da razmišljaju o drugim stvarima. Kada su počeli da shvataju kakav odnos sa Bogom treba da imaju, pa istinu o Svetinji, onda je Bog počeo da daje svetlost i o zdravoj hrani, ali vrlo malo u početku. Kako su godine prolazile, Bog je otkrivao sve više svetlosti u vezi zdrave hrane. Tako je svetlost koju je Bog davao preko Elen Vajt postepeno rasla u toku vremena. Nekad izgleda kontradiktorno ono što joj je otkriveno na početku u odnosu na ono na kraju, ali to nije tako. Istina je progresivna, stalno napreduje. Isto tako svako od nas napreduje i raste. Mi možemo da ohrabrimo druge da napreduju, a ne da ih osuđujemo ako ne rade ono što mi radimo.
Kad sam tek postao vernik, bio sam veoma brz da osudim druge. Vrlo brzo sam prihvatio Božje poruke i bio sam jako srećan zbog toga. Već 20 godina je tako, a to uzbuđenje i lični rast nikad nisu prestali. Kad sam tek došao u crkvu bio sam jako ljut na adventiste. Neki stalno rade iste stvari, i žive isto 10, 20 godina, pa i ceo život. Ja sam im govorio kao što piše u Isaiji 58.1:"Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi mom narodu njegova bezakonja i domu Jakovljevom njihove grehe." Ja sam koristi ovaj stih na pogrešan način - kao oružje da napadam ljude. Želim da naglasim da ako vam je Bog dao da u nekoj oblasti imate više saznanja nego drugi ljudi, onda zbog tog znanja ne smete da napadate druge ljude. Samo ćete da ih obeshrabrite i stvari će biti još gore.
Tako mislim da je i muzika vrlo lična stvar. Mene jedni osuđuju da sam previše konzervativan, a drugi da sam previše liberalan. Sve dok živite sa Bogom i znate da je tu sve u redu, i kad znate da vas vodi njegov Duh, onda se za vas ne treba brinuti, jer će vaš ukus u vezi muzike, odeće , hrane i ostalog da se menja kroz život. Bog najbolje zna šta sledeće možete da promenite. Možda ćete poći od automobila a ne od muzike. Možda ste u nekim stavovima otišli dalje nego ja, pa ću ja da učim gledajući vas.
Ja ne želim da se upoređujem sa vama niti vi sa mnom, jer Biblija kaže da smo ludi ako tako činimo. Bolje je da tražimo Svetog Duha, a Duh će nas pozivati da idemo sve dalje i više. On će nas ubediti. Neka ubeđivanja će da potraju mesecima, a neka samo par sati. Nekim ljudima su potrebne i godine. Ali ako tražimo Boga svim srcem, onda ćemo da napredujemo. Zato moramo da dozvolimo svakoj osobi da napreduje koliko može, umesto da mi glumimo Svetog Duha. Ne treba da govorimo: "Baš sad treba da promeniš navike u ishrani. Sada moraš da prestaneš da se šminkaš. Prestani da piješ kafu baš sada. Pobacaj sve svoje gramofonske ploče." Vi možete jedino da im kažete šta ste vi naučili, i da podelite sa njima svoje iskustvo, a onda da ostavite da to bude rešeno između njih i Svetog Duha. Sveti Duh zna da li je došlo vreme da se menjaju. Kada im objasnite svoje stavove i svoje iskustvo, onda možete da se molite za njih, i da ih ohrabrujete da nastave, a onda samo gledajte kako Sveti Duh radi sa njima.
Neki moji prijatelji za koje sam mislio da neće nikada da se promene u nekim područjima života, ipak su se promenili. I oni su bili iznenađeni kao i ja. I ja sam bio iznenađen zbog nekih promena koje su nastale u mom životu. Znao sam da polovina adventista jede meso a da polovina ne jede, pa sam nameravao da nastavim da jedem meso. Nikad nisam nameravao da odustanem od mesa, ali samo mesec dana posle mog krštenja, Bog je imao drugi plan sa mnom. Za samo 4 meseca, potpuno sam izbacio meso iz ishrane, ali me Bog vodio korak po korak. Svakog od nas Bog vodi korak po korak ako se svaki dan molimo, proučavamo Bibliju i delimo sa drugima ono što smo naučili. Možda je karika koja nedostaje to što neko ne govori drugima ono što je pročitao. Bog može da ispuni samo posude koje su otvorene i da prime i da daju. Ako smo zatvorili posudu, onda Bog ne može da ulije nove stvari u nas. Ako ste jedna takva zatvorena posuda, onda ne možete da primite novu svetlost. Budimo otvorene posude da bi Bog stalno ulivao u nas, da bi mi stalno izlivali na druge.
Što se tiče muzike, ja sam vrlo konzervativan. Slušam različitu muziku u različitim situacijama. Kući i u autu slušam konzervativnu muziku. Kada radim aerobik vežbe ili kad trčim, muzika je više savremena. Takva muzika me onda nadahnjuje i uzdiže. Ja ne slušam svu novu muziku, ali se trudim da muzika koju slušam ima smisao da pozitivno razmišljam o Bogu i o bližnjima. Razlikujem je od muzike koja mi smeta da razmišljam o Bogu i o istinama koje mi Bog objavljuje.
U muzici treba da uočimo osnovne elemente: harmoniju, sinkopu, ritam... Ako su oni jako neskladni i uzburkani, kao što je to slučaj u većini rok muzike gde istovremeno nekad svira i po 7 različitih ritmova, onda to u našem mozgu stvara neurotsku reakciju. Na svako biće koje je stvorio Bog negativno utiče ako se izloži toj muzici. Kada su kravama puštali rock'n'roll muziku, one nisu davale dovoljno mleka. U takvim uslovima, ni kokoške nisu davale dovoljno jaja, a biljke su venule. Kada su im puštali mirnu klasičnu muziku, dogodilo se suprotno. I životinje i biljke su napredonale, a to može da se dogodi i sa nama. Još uvek nisam naučio da verujem sam sebi. Neka muzika mi se dopadne, a baš bi trebalo da je odbacim. Ponekad želim da slušam neku muziku, a Bog ne želi da je slušam. Međutom, znam da ako se molim, proučavam Njegovu reč svakog dana i delim je sa bližnjima, Bog će me ubediti šta je dobro za mene. Tako je u svakom području mog života. Bog ne želi da naš put ka nebu bude zbrkan. Kada bi On tako radio, onda niko ne bi bio spašen. Najbolji putokazi na putu ka nebu su Biblija i molitva. Sve to je moguće zato što je Bog milostiv. Njegova milost me "tera" da čitam Bibliju svakog dana, i budi u meni želju da se molim i da o tome pričam drugima. Sve je u Božjoj milosti i u slavi.
Samo jedan element u tome pripada nama. Moja uloga je da biram. Izbor je moj, a Bog kaže: -Ja želim da te naučim kako da pravilno biraš i muziku, i hranu i odeću. Naš život se stalno sastoji od izbora. Gde ću da odem danas? Koga ću da vidim? Ako biramo šta ćemo da učinimo Božjom milošću u našim životima, mislim da će naš izbor postati sve sličniji Hristovom. Želim da nam u životu sve bude lako, da nam ništa ne bude teško, a Bog mi je pokazao više načina kako da mi u životu ne bude teško, nego da mi sve bude lako. Jedan od njih je da nemam TV. Ja znam da za mene nije dobro da imam TV jer tu ne bih mogao da se kontrolišem. Vrlo brzo bih počeo više da gledam TV nego što bih proučavao Bibliju ili pomagao nekom drugom. Zato je meni najlakše da nemam TV u kući.
Isto tako radim i kad idem u kupovinu hrane. Kad se parkiram ispred prodavnice hrane, uvek pognem glavu i molim se: "Molim te Gospode, daj da ne kupim ništa zbog čega bih se stideo da to kasnije predam Isusu. I ako ništa ne unesem u kuću što ne valja, onda to neću ni jesti. To je najlakši način kako možemo da biramo. Ja želim da sebi olakšam, da mi ne bude teško. Uvek se molim Bogu da mi pomogne i pokaže mi bolji način kako mogu nešto da uradim na bolji način.
FILMOVI O BOGU
Sada ulazimo na područje drame. Ponekad nije jasno i lako da se kaže da li da gledamo filmove o Bibliji i o Isusovom životu. Meni se inače ne sviđaju igrokazi. Pročitao sam sve što Elen Vajt piše o glumi, igrokazima i pozorištu. Znam da mnogi vernici vole da prave i da gledaju skečeve u crkvi, ili igrokaze i Božićne programe. Međutim, u Bibliji nisam našao nigde da neko glumi nekoga ko on to nije. U svim spisima i programima naše crkve, u početku nikada nije bilo preporuke da treba gledati ili praviti neki igrokaz, film ili komad.
Razgovarao sam u nekim našim školama sa učiteljima glume. Rekli su mi da je istina to što tvrdim, ali oni onda kažu: "Ali, danas mi imamo drugačiju publiku, i moramo da koristimo nešto što im je blisko. Isus je za ilustraciju nebeskih stvari koristio ovce, novčiće, pšenicu..." Ja ih tada podsećam da su i pre Isusa postojali igrokazi i gluma. To nije ništa novo. Grci i Rimljani su počeli sa dramama i igrokazima, a to nije bilo nadahnuto Svetim Duhom. U svim igrokazima teme su bile nasilje, seks i pijanstvo. U njima nije nikada bilo ičeg što ima veze sa pravom religijom. To je uvek bio paganski program. Učesnici i publika bili su jedino pagani, bezbožnici. Teško da bih ja učestvovao u nekom filmu ili igrokazu.
Mislim da mi možemo da budemo nadahnuti kada gledamo neki film o Isusu, ali je u mojim mislima stalno ideja da je to laž. Kad vidim na ekranu čoveka kojem su nalepili bradu, u ruci drži štap i govori reči koje je govorio Mojsije, onda u mom mozgu dolazi do konflikta. Jedan deo mog mozga kaže: To je Mojsije! A drugi deo mog mozga kaže: Mojsije je odavno umro, i on je sad na nebu. Jedan deo mog mozga želi da veruje u tu laž, a sotona je otac laži. Zato to pitanje nije lako.
U svom centru ne dozvoljavam da se izvode niti gledaju filmovi i igrokazi sve dok mi neki profesor glume iz naših škola ne pokaže da postoji dokaz da postoji Biblijski temelj ili da Duh Proroštva to podupire. Do tada, ja ću biti na distanci u vezi toga. Niko od tih nastavnika glume nema dokaz da to treba činiti. Ja imam moto: "Kad si u sumnji, ne radi to." (When in doubt, live without.)
Postoje filmovi o prirodi, životinjama i Božjim stvorenjima. Mislim da su ti filmovi divni. Poznajem mnogo dece čiji su roditelji vernici koji su stalno imali želju da gledaju takve filmove, a onda izgubili želju da proučavaju Bibliju. Odrasli su isto krivi za to. I ja bih mogao da budem kriv, pa zato nemam TV. Ako je nešto važno, neka novost, neki dokumentarni film, ili nešto što bi trebalo da vidim, postoji na stotinu kuća gde mogu da odem i da to pogledam. Ali ja nisam u stanjuda držim TV u kući, jer nisam u stanju da ga ostavim isključenog. To je isto kao heroin za bivšeg narkomana. Ja znam šta su moje slabosti i znam šta mogu da učinim da bi ih sprečio.
Šta sa glumom uopšte? Kada se čovek pretvara da je neko ko to nije, onda postoji jedna velika opasnost. Niko u Bibliji niti iko od ranih otaca crkve nije glumio da je neko ko u stvari nije. Gluma je tek od nedavno došla u našu crkvu, tek pre 10 - 15 godina. Kad sam postao adventista pre 20 godina nije bila dozvoljena nikakva gluma u našoj crkvi. Ja shvatam da Bog može i to da koristi, i da životi nekih ljudi mogu da se promene i na ovaj način, ali je zanimljivo šta o tome kaže Elen Vajt. Rekla je da postoji mnogo metoda koje čovek može da koristi, ali mi kao adventisti sedmog dana imamo jedinstven metod i jedinstvenu poruku. Mi ne treba da se služimo svetskim metodima, inače ne bi trebali da imamo posebnu crkvu. Mi imamo posebnu poruku i način na koji tu poruku treba da prenosimo.
Verujem da ljudi gledaju filmove i drame da bi se zabavili. Možda njihova srca mogu i da budu potaknuta, ali nemam dokaza da se ovim metodom neko stvarno može obratiti Bogu. Nikad nisam čuo da je neko dobio novo viđenje Biblije zato što je gledao neki film ili dramu. Ljudi dobiju novi uvid u Bibliju zato što su bili na kolenima. Razgovarao sam s nekim ljudima koji su glumili u adventističkim igrokazima, i još uvek nisam ubeđen da je to metod kojim bi vernici trebalo da se služe. To nekad može da uspe, ali ne verujem da je to najbolji način.
Isus je rekao: "Propovedajte reč u svako doba." Verujem da tek kad propovedamo reč, da su tek onda ljudi stvarno obraćeni u dubini svog bića. Ljude ne treba samo površno dodirnuti, niti ih zabavljati.
Mislim da svima treba dozvoliti da imaju svoj stav o ovome. Ako je Bog njima rekao da treba da koriste igrokaz ili film, onda nemam šta da kažem. Meni je rekao da se držim dalje od toga, jer su sa glumom počeli pagani i bezbožnici, a ne apostoli, proroci ni učenici.
Slike, ilustracije u religioznim knjigama nemaju ulugu da predstavljaju nešto što one nisu. Tu je predstavljeno umetnikovo viđenje događaja opisanog u Bibliji. Gluma bi bila kada bi vam ja, Pol Volk rekao da sam ja Mojsije. Pre nego što sam postao vernik, studirao sam glumu. Najbolji glumac je onaj koji stvarno postane osoba koju glumi. U svim filmovima postoje Juda, Marija Magdalena, bezbožnici... Ako vernik želi da postane dobar glumac, onda mora da razmišlja i da se ponaša kao svi ti bezbožnici.
Kada je Elen Vajt videla jednu sliku na kojoj je bilo predstavljeno od čovekovog pada do čovekovog vaznesenja na nebo, rekla je da ta slika nije ispravna jer naglašava pogrešne stvari. Dovela je nove umetnike i rekla im da ponovo naslikaju tu sliku. Imam obe te slike. Ali ona nikad nije glumila niti ohrabrivala druge da glume u nekoj drami.
Neki kažu: -Film je umetnost, i drama je umetnost. Ali danas kažu da je i striptiz umetnost. Autor koji je nadahnuo taj stav je isti kao i autor drame. Sve treba ispitati ko je nadahnuo neko delo, jer Bog može da upotrebi nešto što inače nije najbolji način da se istina pokaže. Mi imamo posebnu vest i poseban način objavljivanja te vesti. Postoje evanđelisti koji viču i skaču dok govore, ali nije potrebno da i mi tako govorimo ljudima o Bogu.
U različitim kulturama ljudi se ponašaju na različit način. Jedan moj prijatelj je pre par godina bio u Africi na jednoj evangelizaciji. Nije nigde video neku reklamu za predavanja, pa ih je pitao kako će da obaveste ljude o tome. Oni su mu rekli: "O, mi to radimo noć pre početka, i svake noći dok traju predavanja. Pođi sa mnom te noći pa ćeš da vidiš." Ljudi se tamo poređaju u dugački red, i to su sve adventisti. Oni formiraju lanac i onda igraju, skaču i viču po celom gradu da sutra počinju sastanci. Mi bismo bili šokirani kad bi smo to videli, jer su oni plesali, vrištali, čak i pljuvali okolo, i davali pozivnice. I crkva je bila puna. Kada puno putujete, onda vidite da različiti ljudi rade različite stvari na različite načine, i da to nije pitanje da li je dobro ili loše nego je pitanje kulture. Možda oni znaju jedino za taj način. Na primer, kada misionari idu u neke delove Afrike, oni ne nose gornji deo odeće, ali kada prihvate evanđelje, žene oblače i gornji deo odeće. Shvataju da nije bilo dobro što su bile otkrivene, i nikad više se ne skidaju bez obzira gde idu i kom plemenu pripadaju. Zanimljivo je da one shvate da je tako pristojno.
SADRŽAJ
1. POČNITE ISPOČETKA
2. PREKINITE S LOŠIM NAVIKAMA
3. ZAPANJUJUĆA OTKRIĆA O ISHRANI
4. KLJUČEVI URAVNOTEŽENOG ŽIVOTA 1
5. KLJUČEVI URAVNOTEŽENOG ŽIVOTA 2
6. NE BRINITE SE BUDITE SREĆNI (STRES)
7. put hristu
8. BLAGOSLOVI SEDMOG DANA
9. RADOST U ISUSU
10. NEKA VAŠ žIVOT SJA
11. MOŽETE POBEDITI ZAUVEK
12. TAJNE ZDRAVLJA ZA DVEHILJADITU
13. MOJA ŽIVOTNA PRIČA
14. MOLITVA
Detail OneLorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam.
|
Detail TwoLorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam.
|
Detail ThreeLorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam.
|