Preobraženje
(Mt 17.1-13; Mk 9.2-13; Lk 9.28-36)
A kad prođe osam (šest, šest) dana posle onih reči, uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegovog, i izvede ih na visoku goru same, da se pomoli Bogu. I kad se moljaše postade lice Njegovo drugačije, i odelo Njegovo belo i sjajno. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše sjajne i vrlo bele kao svetlost, kao sneg, kao što ne može belilja ubeliti na zemlji.
I gle, ukazaše im se dva čoveka koji govorahu s Njim, koji behu Mojsije i Ilija, gde se razgovarahu s Isusom. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku Njegovom koji Mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.
A Petar i koji behu s njim behu zaspali; ali probudivši se videše slavu Njegovu i dva čoveka koji s Njim stajahu. I kad se odvojiše od Njega odgovarajući Petar reče Isusu: Ravi! (Učitelju! Gospode!) Dobro nam je ovde biti; i ako hoćeš da načinimo ovde tri senice: jednu Tebi, a jednu Mojsiju, i jednu Iliji; jer ne znaše šta govori; jer behu vrlo uplašeni..
A dok On to još govoraše, gle, dođe (postade) oblak sjajan te ih zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.
I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: Ustanite, i ne bojte se. A oni podignuvši oči svoje, ujedanput pogledavši, nikoga ne videše osim Isusa samog sa sobom.
I silazeći s gore zapovedi (zapreti) im Isus govoreći: Nikom ne kazujte šta ste videli dok Sin čovečiji iz mrtvih ne ustane. I reč zadržaše u sebi pitajući jedan drugog: Šta to znači ustati iz mrtvih? I oni ućutaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onog šta videše.
I zapitaše Ga učenici Njegovi govoreći: Zašto dakle književnici kažu da Ilija najpre treba da dođe?
A Isus odgovarajući reče im: Ilija će doći najpre i urediti sve. Ali vam kažem da je i Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htedoše kao što je pisano za njega; ali tako i Sin čovečiji treba da mnogo postrada od njih i da se ponizi, kao što je pisano.
Tada razumeše učenici da im govori za Jovana krstitelja.
(Mt 17.1-13; Mk 9.2-13; Lk 9.28-36)
A kad prođe osam (šest, šest) dana posle onih reči, uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegovog, i izvede ih na visoku goru same, da se pomoli Bogu. I kad se moljaše postade lice Njegovo drugačije, i odelo Njegovo belo i sjajno. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše sjajne i vrlo bele kao svetlost, kao sneg, kao što ne može belilja ubeliti na zemlji.
I gle, ukazaše im se dva čoveka koji govorahu s Njim, koji behu Mojsije i Ilija, gde se razgovarahu s Isusom. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku Njegovom koji Mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.
A Petar i koji behu s njim behu zaspali; ali probudivši se videše slavu Njegovu i dva čoveka koji s Njim stajahu. I kad se odvojiše od Njega odgovarajući Petar reče Isusu: Ravi! (Učitelju! Gospode!) Dobro nam je ovde biti; i ako hoćeš da načinimo ovde tri senice: jednu Tebi, a jednu Mojsiju, i jednu Iliji; jer ne znaše šta govori; jer behu vrlo uplašeni..
A dok On to još govoraše, gle, dođe (postade) oblak sjajan te ih zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.
I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: Ustanite, i ne bojte se. A oni podignuvši oči svoje, ujedanput pogledavši, nikoga ne videše osim Isusa samog sa sobom.
I silazeći s gore zapovedi (zapreti) im Isus govoreći: Nikom ne kazujte šta ste videli dok Sin čovečiji iz mrtvih ne ustane. I reč zadržaše u sebi pitajući jedan drugog: Šta to znači ustati iz mrtvih? I oni ućutaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onog šta videše.
I zapitaše Ga učenici Njegovi govoreći: Zašto dakle književnici kažu da Ilija najpre treba da dođe?
A Isus odgovarajući reče im: Ilija će doći najpre i urediti sve. Ali vam kažem da je i Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htedoše kao što je pisano za njega; ali tako i Sin čovečiji treba da mnogo postrada od njih i da se ponizi, kao što je pisano.
Tada razumeše učenici da im govori za Jovana krstitelja.