Preobraženje
(Mt 17.1-13; Mk 9.2-13; Lk 9.28-36)
A kad prođe osam (šest, šest) dana posle onih reči, uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegovog, i izvede ih na visoku goru same, da se pomoli Bogu. I kad se moljaše postade lice Njegovo drugačije, i odelo Njegovo belo i sjajno. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše sjajne i vrlo bele kao svetlost, kao sneg, kao što ne može belilja ubeliti na zemlji.
I gle, ukazaše im se dva čoveka koji govorahu s Njim, koji behu Mojsije i Ilija, gde se razgovarahu s Isusom. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku Njegovom koji Mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.
A Petar i koji behu s njim behu zaspali; ali probudivši se videše slavu Njegovu i dva čoveka koji s Njim stajahu. I kad se odvojiše od Njega odgovarajući Petar reče Isusu: Ravi! (Učitelju! Gospode!) Dobro nam je ovde biti; i ako hoćeš da načinimo ovde tri senice: jednu Tebi, a jednu Mojsiju, i jednu Iliji; jer ne znaše šta govori; jer behu vrlo uplašeni..
A dok On to još govoraše, gle, dođe (postade) oblak sjajan te ih zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.
I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: Ustanite, i ne bojte se. A oni podignuvši oči svoje, ujedanput pogledavši, nikoga ne videše osim Isusa samog sa sobom.
I silazeći s gore zapovedi (zapreti) im Isus govoreći: Nikom ne kazujte šta ste videli dok Sin čovečiji iz mrtvih ne ustane. I reč zadržaše u sebi pitajući jedan drugog: Šta to znači ustati iz mrtvih? I oni ućutaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onog šta videše.
I zapitaše Ga učenici Njegovi govoreći: Zašto dakle književnici kažu da Ilija najpre treba da dođe?
A Isus odgovarajući reče im: Ilija će doći najpre i urediti sve. Ali vam kažem da je i Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htedoše kao što je pisano za njega; ali tako i Sin čovečiji treba da mnogo postrada od njih i da se ponizi, kao što je pisano.
Tada razumeše učenici da im govori za Jovana krstitelja.
(Mt 17.1-13; Mk 9.2-13; Lk 9.28-36)
A kad prođe osam (šest, šest) dana posle onih reči, uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegovog, i izvede ih na visoku goru same, da se pomoli Bogu. I kad se moljaše postade lice Njegovo drugačije, i odelo Njegovo belo i sjajno. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše sjajne i vrlo bele kao svetlost, kao sneg, kao što ne može belilja ubeliti na zemlji.
I gle, ukazaše im se dva čoveka koji govorahu s Njim, koji behu Mojsije i Ilija, gde se razgovarahu s Isusom. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku Njegovom koji Mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.
A Petar i koji behu s njim behu zaspali; ali probudivši se videše slavu Njegovu i dva čoveka koji s Njim stajahu. I kad se odvojiše od Njega odgovarajući Petar reče Isusu: Ravi! (Učitelju! Gospode!) Dobro nam je ovde biti; i ako hoćeš da načinimo ovde tri senice: jednu Tebi, a jednu Mojsiju, i jednu Iliji; jer ne znaše šta govori; jer behu vrlo uplašeni..
A dok On to još govoraše, gle, dođe (postade) oblak sjajan te ih zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.
I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: Ustanite, i ne bojte se. A oni podignuvši oči svoje, ujedanput pogledavši, nikoga ne videše osim Isusa samog sa sobom.
I silazeći s gore zapovedi (zapreti) im Isus govoreći: Nikom ne kazujte šta ste videli dok Sin čovečiji iz mrtvih ne ustane. I reč zadržaše u sebi pitajući jedan drugog: Šta to znači ustati iz mrtvih? I oni ućutaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onog šta videše.
I zapitaše Ga učenici Njegovi govoreći: Zašto dakle književnici kažu da Ilija najpre treba da dođe?
A Isus odgovarajući reče im: Ilija će doći najpre i urediti sve. Ali vam kažem da je i Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htedoše kao što je pisano za njega; ali tako i Sin čovečiji treba da mnogo postrada od njih i da se ponizi, kao što je pisano.
Tada razumeše učenici da im govori za Jovana krstitelja.
MATEJ: 17.1 I posle šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegovog, i izvede ih na goru visoku same. 17.2 I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše bele kao svetlost. 17.3 I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s Njim govorahu. 17.4 A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode! Dobro nam je ovde biti; ako hoćeš da načinimo ovde tri senice: Tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. 17.5 Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte. 17.6 I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo. 17.7 I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: Ustanite, i ne bojte se. 17.8 A oni podignuvši oči svoje nikoga ne videše do Isusa samog. 17.9 I silazeći s gore zapovedi im Isus govoreći: Nikom ne kazujte šta ste videli dok Sin čovečiji iz mrtvih ne ustane. 17.10 I zapitaše Ga učenici Njegovi govoreći: Zašto dakle književnici kažu da Ilija najpre treba da dođe? 17.11 A Isus odgovarajući reče im: Ilija će doći najpre i urediti sve. 17.12 Ali vam kažem da je Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta hteše: tako i Sin čovečiji treba da postrada od njih. 17.13 Tada razumeše učenici da im govori za Jovana krstitelja. |
MARKO: 9.2 I posle šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na visoku goru same; i preobrazi se pred njima. 9.3 I haljine Njegove postadoše sjajne i vrlo bele kao sneg, kao što ne može belilja ubeliti na zemlji. 9.4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem gde se razgovarahu s Isusom. 9.5 I Petar odgovarajući reče Isusu: Ravi! Dobro nam je ovde biti; i da načinimo tri senice: Tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu. 9.6 Jer ne znaše šta govori; jer behu vrlo uplašeni. 9.7 I postade oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni; Njega poslušajte. 9.8 I ujedanput pogledavši, nikoga ne videše osim Isusa samog sa sobom. 9.9 A kad silažahu s gore zapreti im da nikom ne kazuju šta su videli, dok Sin čovečji ne ustane iz mrtvih. 9.10 I reč zadržaše u sebi pitajući jedan drugog: Šta to znači ustati iz mrtvih? 9.11 I pitahu Ga govoreći: Kako govore književnici da Ilija treba najpre da dođe? 9.12 A On odgovarajući reče im: Ilija će doći najpre, i urediti sve; ali i Sin čovečji treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano. 9.13 Ali vam kažem da je i Ilija došao i učiniše s njim šta htedoše kao što je pisano za njega. |
LUKA: 9.28 A kad prođe osam dana posle onih reči, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu. 9.29 I kad se moljaše postade lice Njegovo drugačije, i odelo Njegovo belo i sjajno. 9.30 I gle, dva čoveka govorahu s Njim, koji behu Mojsije i Ilija. 9.31 Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku Njegovom koji Mu je trebalo svršiti u Jerusalimu. 9.32 A Petar i koji behu s njim behu zaspali; ali probudivši se videše slavu Njegovu i dva čoveka koji s Njim stajahu. 9.33 I kad se odvojiše od Njega reče Petar Isusu: Učitelju! Dobro nam je ovde biti; i da načinimo tri senice: jednu Tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajući šta govoraše. 9.34 A dok On to govoraše dođe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak. 9.35 I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, Njega poslušajte. 9.36 I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I oni ućutaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onog šta videše. |