Propoved uz more
(Mt 13.44-45)
Još je carstvo nebesko kao čovek trgovac koji traži dobar biser, pa kad nađe jedno mnogoceno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.
Gorušičino zrno
(Mt 13.31-32; Mk 4.30-34)
Drugu priču kaza im govoreći: Kakvo ćemo kazati da je carstvo Božje? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati?
Carstvo je nebesko kao zrno gorušičino koje uzme čovek i poseje na njivi svojoj, koje je istina najmanje od sviju semena na zemlji kad se poseje u zemlju, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude veće od sveg povrća, i bude drvo i pusti grane velike da ptice nebeske dolaze, i sedaju na njegovim granama, da mogu u njegovom hladu ptice nebeske živeti.
I takvim mnogim pričama kazivaše im reč, koliko mogahu slušati. A bez priča ne govoraše im ni reči. A učenicima posebno kazivaše sve.
Kukolj
(Mt 13.24-43)
Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao čovek koji poseja dobro seme u polju svom. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i poseja kukolj po pšenici, pa otide. A kad niče usev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru! Nisi li ti dobro seme sejao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
A on reče im: Neprijatelj čovek to učini. A sluge rekoše mu: Hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?
A on reče: Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vreme žetve reći ću žeteocima: Saberite najpre kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.
Tada ostavi Isus ljude, i dođe u kuću. I pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Kaži nam priču o kukolju na njivi.
A On odgovarajući reče im: Koji seje dobro seme ono je Sin čovečiji;
A njiva je svet; a dobro seme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;
A neprijatelj koji ga je posejao jeste đavo; a žetva je posledak ovog veka; a žeteoci su anđeli.
Kao što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na kraju ovog veka. Poslaće Sin čovečiji anđele svoje, i sabraće iz carstva Njegovog sve sablazni i koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu: onde će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu Oca svog. Ko ima uši da čuje neka čuje.
Sakriveno blago (Mt 13.44)
Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.
(Mt 13.44-45)
Još je carstvo nebesko kao čovek trgovac koji traži dobar biser, pa kad nađe jedno mnogoceno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.
Gorušičino zrno
(Mt 13.31-32; Mk 4.30-34)
Drugu priču kaza im govoreći: Kakvo ćemo kazati da je carstvo Božje? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati?
Carstvo je nebesko kao zrno gorušičino koje uzme čovek i poseje na njivi svojoj, koje je istina najmanje od sviju semena na zemlji kad se poseje u zemlju, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude veće od sveg povrća, i bude drvo i pusti grane velike da ptice nebeske dolaze, i sedaju na njegovim granama, da mogu u njegovom hladu ptice nebeske živeti.
I takvim mnogim pričama kazivaše im reč, koliko mogahu slušati. A bez priča ne govoraše im ni reči. A učenicima posebno kazivaše sve.
Kukolj
(Mt 13.24-43)
Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao čovek koji poseja dobro seme u polju svom. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i poseja kukolj po pšenici, pa otide. A kad niče usev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru! Nisi li ti dobro seme sejao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
A on reče im: Neprijatelj čovek to učini. A sluge rekoše mu: Hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?
A on reče: Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vreme žetve reći ću žeteocima: Saberite najpre kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.
Tada ostavi Isus ljude, i dođe u kuću. I pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Kaži nam priču o kukolju na njivi.
A On odgovarajući reče im: Koji seje dobro seme ono je Sin čovečiji;
A njiva je svet; a dobro seme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;
A neprijatelj koji ga je posejao jeste đavo; a žetva je posledak ovog veka; a žeteoci su anđeli.
Kao što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na kraju ovog veka. Poslaće Sin čovečiji anđele svoje, i sabraće iz carstva Njegovog sve sablazni i koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu: onde će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu Oca svog. Ko ima uši da čuje neka čuje.
Sakriveno blago (Mt 13.44)
Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.
MATEJ: 13.31 Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao zrno gorušičino koje uzme čovek i poseje na njivi svojoj, 13.32 Koje je istina najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sedaju na njegovim granama. |
MARKO: 4.30 I govoraše: Kakvo ćemo kazati da je carstvo Božje? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati? 4.31 Ono je kao zrno gorušičino koje kad se poseje u zemlju manje je od svih semena na zemlji; 4.32 A kad se poseje, uzraste i bude veće od sveg povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovom hladu ptice nebeske živeti. 4.33 I takvim mnogim pričama kazivaše im reč, koliko mogahu slušati. 4.34 A bez priča ne govoraše im ni reči. A učenicima posebno kazivaše sve. |