Vaznesenje Isusa Hrista
(Dela 1.1-22; Mk 16.19-20; Lk 24.50-53)
Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poče Isus tvoriti i učiti do dana kad se uznese, pošto Duhom Svetim zapovedi apostolima koje izabra, pred kojima i po stradanju svom pokaza sebe živa mnogim i istinitim znacima, i javlja im se četrdeset dana, i govori o carstvu Božjem.
A Gospod, pošto im izgovori, izvede ih napolje do Vitanije, i sabravši ih zapovedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Očevo, koje čuste, reče, od mene; jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo posle ovih dana.
A oni onda koji zajedno behu, pitahu Ga govoreći: Gospode! Hoćeš li sad načiniti carstvo Izrailjevo?
A On im reče: Nije vaše znati vremena i leta koje Otac zadrža u svojoj vlasti; Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas; i bićete mi svedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.
I podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. I kad ih blagosiljaše, i ovo rekavši odstupi od njih, i uznošaše se na nebo, i videše oni gde se podiže i odnese Ga oblak iz očiju njihovih, i sede Bogu s desne strane. I oni Mu su pokloniše.
I kad gledahu za Njim gde ide na nebo, gle, dva čoveka stadoše pred njima u belim haljinama, koji i rekoše: Ljudi Galilejci! Šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako će doći kao što videste da ide na nebo.
Tada se vratiše u Jerusalim s velikom radošću s gore koja se zove maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. I kad uđoše popeše se u sobu gde stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev.
Ovi svi jednodušno behu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braćom Njegovom. I behu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.
I u dane one ustavši Petar između učenika reče (a beše naroda zajedno oko sto dvadeset imena): Ljudi braćo! Trebalo je da se izvrši ono pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu koji beše pred onima što uhvatiše Isusa; jer se brojaše s nama, i beše primio deo ove službe. On dakle steče njivu od plate nepravedne, i obesivši se puče po sredi, i izasu se sva utroba njegova. I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da će se ta njiva prozvati njihovim jezikom Akeldama, koje znači njiva krvna. Jer se piše u knjizi psaltiru: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živeo u njemu, i: Vladičanstvo njegovo da primi drugi. Treba dakle od ovih ljudi koji su bili s nama za sve vreme kako među nas uđe i iziđe Gospod Isus, Počevši od krštenja Jovanovog do dana kad se uze od nas, da bude s nama svedok Njegovog vaskrsenja jedan od ovih.
A oni izađoše i propovedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i reč potvrđiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin
Epilog (Jn 20.30,31,24,25)
A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim koja nisu pisana u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u ime Njegovo. Ovo je onaj učenik koji svedoči ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svedočanstvo njegovo istinito. A ima i drugo mnogo što učini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.
(Dela 1.1-22; Mk 16.19-20; Lk 24.50-53)
Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poče Isus tvoriti i učiti do dana kad se uznese, pošto Duhom Svetim zapovedi apostolima koje izabra, pred kojima i po stradanju svom pokaza sebe živa mnogim i istinitim znacima, i javlja im se četrdeset dana, i govori o carstvu Božjem.
A Gospod, pošto im izgovori, izvede ih napolje do Vitanije, i sabravši ih zapovedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Očevo, koje čuste, reče, od mene; jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo posle ovih dana.
A oni onda koji zajedno behu, pitahu Ga govoreći: Gospode! Hoćeš li sad načiniti carstvo Izrailjevo?
A On im reče: Nije vaše znati vremena i leta koje Otac zadrža u svojoj vlasti; Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas; i bićete mi svedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.
I podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. I kad ih blagosiljaše, i ovo rekavši odstupi od njih, i uznošaše se na nebo, i videše oni gde se podiže i odnese Ga oblak iz očiju njihovih, i sede Bogu s desne strane. I oni Mu su pokloniše.
I kad gledahu za Njim gde ide na nebo, gle, dva čoveka stadoše pred njima u belim haljinama, koji i rekoše: Ljudi Galilejci! Šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako će doći kao što videste da ide na nebo.
Tada se vratiše u Jerusalim s velikom radošću s gore koja se zove maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. I kad uđoše popeše se u sobu gde stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev.
Ovi svi jednodušno behu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braćom Njegovom. I behu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.
I u dane one ustavši Petar između učenika reče (a beše naroda zajedno oko sto dvadeset imena): Ljudi braćo! Trebalo je da se izvrši ono pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu koji beše pred onima što uhvatiše Isusa; jer se brojaše s nama, i beše primio deo ove službe. On dakle steče njivu od plate nepravedne, i obesivši se puče po sredi, i izasu se sva utroba njegova. I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da će se ta njiva prozvati njihovim jezikom Akeldama, koje znači njiva krvna. Jer se piše u knjizi psaltiru: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živeo u njemu, i: Vladičanstvo njegovo da primi drugi. Treba dakle od ovih ljudi koji su bili s nama za sve vreme kako među nas uđe i iziđe Gospod Isus, Počevši od krštenja Jovanovog do dana kad se uze od nas, da bude s nama svedok Njegovog vaskrsenja jedan od ovih.
A oni izađoše i propovedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i reč potvrđiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin
Epilog (Jn 20.30,31,24,25)
A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim koja nisu pisana u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u ime Njegovo. Ovo je onaj učenik koji svedoči ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svedočanstvo njegovo istinito. A ima i drugo mnogo što učini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.
MARKO: 16.19 A Gospod, pošto im izgovori, uze se na nebo, i sede Bogu s desne strane. 16.20 A oni izađoše i propovedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i reč potvrđiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin. |
LUKA: 24.50 I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. 24.51 I kad ih blagosiljaše, odstupi od njih, i uznošaše se na nebo. 24.52 I oni Mu su pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću. 24.53 I behu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin. |