43 paralele između Josifa i Isusa Hrista
Isus prorečen preko Josifa
Upoređenje Josifove večere sa braćom i Isusove Poslednje Večere sa apostolima
Josif je veoma interesantna Biblijska ličnost po tome što su mnogi detalji njegovog života slični događajima iz života Isusa Hrista. Ovde se ne radi o nekoliko slučajnih usamljenih detalja. Sličnosti između Josifa i Isusa imaju pravilnost pojavljivanja i toliko ih je da postaje očigledno da je pisac bio inspirisan da opisom Josifovog života opiše i život Mesije (Hrista) koji će doći da ispuni bitne događaje iz plana spasenja.
Pre nego što vidimo detaljno ove sličnosti, to jest paralele, treba znati da su u prošlosti zbog nerazumevanja Svetog Pisma ljudi bili često veoma razočarani. Hristovi učenici bili su potpuno zbunjeni Isusovim hapšenjem, smrću na krstu, a najviše Isusovim vaskrsenjem, jer su očekivali od Mesije ono što je bila ljudska tradicija, a ne ono što je Bog nadahnuo ljude da napišu u Bibliji. Pogledajte šta je Isus rekao dvojici razočaranih učenika posle svog vaskrsenja:
“I on im reče: o bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za Njega u svemu Pismu.” Luka 24.25-27 Oni su bili razočarani jer nisu shvatili šta je sve u Svetom Pismu zapisano za Mesiju da će učiniti kad bude prvi put došao.
Luka nije zapisao koje tekstove je Isus naveo kao proročanstva za Njega, ali kad vidimo koliko ima sličnosti između Josifa i Isusa, možemo da budemo sigurni da je Isus citirao događaje oko Josifa kao proročanstvo koje je On ispunio.
Pogledajmo sada paralele između Josifovog obeda sa braćom i Isusove poslednje večere sa apostolima, kao i paralele između događaja pre i posle večere. Ovo su dva vremenski jako udaljena događaja, pa ove fantastične sličnosti ukazuju na natprirodnu nadahnutost Svetog Pisma.
Isus je spojio ova dva događaja
Prva značajna činjenica jeste da je jedina prilika u kojoj je Isus spomenuo 12 Izraelovih plemena bila baš prilikom Poslednje Večere (Večera Gospodnja, pričest). Isus je tada rekao apostolima: “I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sedite na prestolima i sudite nad dvanaest kolena Izraelovih.“ Luka 22:29,30 „A Isus reče im: zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sedne sin čovečiji na prestolu slave svoje, sešćete i vi na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest kolena Izraelovih.“ Matej 19:28
Jedan od razloga zašto je Isus baš za vreme Večere Gospodnje spomenuo 12 plemena Izraelovih jeste činjenica da Večera Gospodnja koja se tada upravo događala ima veliku sličnost sa večerom 11 Jakovljevih sinova sa Josifom, a takođe i događaji pre i posle posle toga.
Pogledajmo sada redom paralelne stihove iz ova dva događaja. Ove paralele su pokazatelj da je Biblija knjiga inspirisana Božjim Duhom. Zaista je nemoguće da su ova dva vremenski veoma udaljena događaja (sa oko 2000g razmaka) toliko slična sasvim slučajno, već nam to otkriva dubok smisao, plan i nameru koju Bog ima.
Poslednja večera Isusa Hrista sa apostolima imala je istovetan redosled događaja I okolnosti kao Josifov obed sa njegovom braćom.
Priprema za jelo
Kao priprema za Pashalnu večeru, i Isus i Josif su dali nalog da se pripremi meso životinja za jelo (za Pashu su jeli meso jagnjeta ili jareta): 1.Mojsijeva 43:16 A Josif kad vide s njima Venijamina, reče čoveku koji upravljaše kućom njegovom: Odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi.
Luka 22:8 I posla Petra i Jovana rekavši: Idite ugotovite nam pashu da jedemo.
Pranje Nogu
Posle pripremljene Pashalne večere, Isus je oprao noge svojim učenicima, a Josifova braća su takođe oprala noge pre nego što je su obedovali:
1.Mojsijeva 43:24 I uvede ih čovek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge.
Jovan 13:5 Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut.
Jeli su Hleb
Kada su obe grupe oprale noge, jeli su hleb. Tekstovi ne kažu samo da su jeli, nego se oba puta spominje da su jeli hleb Hlebje istaknut zato što je Isus rekao da hleb simboliše Njegovu žrtvu: 1.Mojsijeva 43:25, 31 I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni onde jesti (hleb)… Posle umiv se izađe, i ustežući se reče: Dajte jelo (jevrejska reč je lehem = hleb).
Luka 22:1,19 Približavaše se pak praznik presnih hlebova koji se zove pasha… I uzevši hleb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: Ovo je telo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.
Vrlo često u događajima vezanim za Josifa i za Isusa nalazimo izraze hleb, žito, žetva, zrna, klasje i snopovi.
Pili su
Sledeća sličnost je da su posle jedenja hleba, obe grupe su pile: 1.Mojsijeva 43:34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim. (Napiti se podrazumeva ugasiti žeđ)
Matej 26:27 I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: Pijte iz nje svi.
Luka 22:20 A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavet mojom krvi koja se za vas proliva.
Čaša
U oba slučaja spomenuta je čaša, a vino (grožđani sok) nije spomenuto direktno. Zbivanja oko Josifove čaše centralni su događaj u 1.Mojsijevoj 44, kao što je Hristova čaša centralni događaj poslednje večere sa apostolima: Luka 22:17 I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdijelite među sobom…”
1.Mojsijeva 44:2, 5, 12, 16, 17 “I čašu moju, čašu srebrnu… Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? i neće li po njoj zacelo poznati kakvi ste?.. nađe se čaša u vreći Venijaminovoj... u koga se našla čaša on neka mi bude rob...”
Poređani po redosledu
U toku večere braća i apostoli sedeli su prema određenom redosledu, a najveći među njima nije bio osoba za koju su oni mislili da jeste. Obe grupe su imale svađu oko toga ko je najveći, ali su se pokajali I dali čast prvencu – najboljem između njih.
Među braćom nije bio najbolji ni prvorođeni Ruvim, ni Juda, nego Josif koji postaje prvenac i nasleđuje duplo imanje od oca kao što prvenci dobijaju. Rasprava među apostolima bila je besmislena jer je među njima bez premca najveći Isus. Zapazite da kada Isus govori o najvećem, on ga upoređuje sa mlađima umesto sa najmanjim, iako je spor apostola bio oko veličine a ne oko starosti. Starost, to jest prvenaštvo bilo je sporno među Josifovom braćom. Time je Isus ponovo napravio paralelu sa 12 Jakovljevih sinova, jer je spor među njima bio oko prvenaštva po starosti, a dobio ga je najbolji, najveći među njima, a ne najstariji.
1.Mojsijeva 43:33,34 A seđahu pred njim stariji po stareštvu svom a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda. I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima.
Josifova braća su omrzla Josifa zbog proročkih snova u kojima je video da će biti najveći među braćom i da će mu se ostali klanjati. Dakle, braća su prodala Josifa zbog hijerarhije, jer nisu želeli da on bude prvi među njima.
Luka 22:24,26 A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći… Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starešina neka bude kao sluga.
Juda je bio kandidat da bude najveći među apostolima, ali je na kraju bio poslednji. Čak je na obe liste gde su nabrojani apostola Juda citiran poslednji. (Marko 3:19; Matej 10.4).
Pokajanje
Pokajanje: Josifova braća su se promenila, pa su oni koji su prodali Josifa kao roba, sada su bili spremni da se žrtvuju za druge: 1.Mojsijeva 44:32-34 A tvoj se sluga podjemčio za dete ocu svom rekavši: Ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svom do veka. 1.Mojsijeva 44:33 Zato neka sluga tvoj ostane mesto deteta, da bude rob gospodaru mom, a dete neka ide s braćom svojom. Jer kako bih se vratio k ocu svom bez deteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili?
I posle toliko godina, braća su još uvek imala grižu savesti što su prodali Josifa kao roba, bilo im je žao tuge koju je njihov otac proživeo, i bili su spremni da se žrtvuju da Venijamin ne bi stradao. Pokazali su da se ne kaju samo na rečima, nego da ne žele da to ikad više ponove.
Apostoli, koji su se takođe takmičili ko će biti prvi među njima, pobegli su kada je Isus uhapšen, ali su se pokajali i više među sobom nisu imali raspravu o tome ko je najveći. Nasuprot, sve su delili, sve im je bilo zajedničko. Služili su drugima umesto da se otimaju za visoki položaj. Dela 1:14 Ovi svi jednodušno behu jednako na molitvi i u moljenju...
Dela 2:44-46 A svi koji verovaše behu zajedno, i imahu sve zajedno. I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. I svaki dan behu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hleb po kućama, i primahu hranu s radošću i u prostoti srca,
Otkriven izdajnik
Josif i Isus su otkrili prisutnima da se među dvanaestoricom nalazi izdajnik. Po redosledu kojim su nabrojani apostoli i braća, u oba slučaja izdajnik je bio dvanaesti, poslednji. U oba slučaja izdajnik je poslednji proveren u istrazi (Venijamin, Juda Iskariotski).
Venijamin, koji je optužen za izdaju, bio je najmlađi, dvanaesti na spisku braće: 1.Mojsijeva 44:12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj.
Luka 22:21 Ali evo ruka izdajnika mog sa mnom je na trpezi
Isusov izdajnik Juda je kod nabrajanja apostola naveden poslednji .(Matej 10:4) Mk3:16-19 Prvog Simona, i nadede mu ime Petar; I Jakova Zevedejevog i Jovana brata Jakovljevog, i nadede im imena Voanerges, koje znači Sinovi groma; I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejevog i Tadiju i Simona Kananita, I Judu Iskariotskog, koji Ga i izdade. Kad je Isus rekao da će ga jedan od njih izdati, svi su ga pitali "Da nisam ja?" Juda ga je pitao poslednji.
Izdajnik je dvanaesti
Venijamin je bio poslednji od braće kojeg je sluga proverio da li je ukrao čašu, a Juda je poslednji od apostola koji je pitao Isusa da li je on izdajnik. Dokaz izdaje bila je čaša (posuda za tečnost), a kod Jude zdela sa tečnošću.
1.Mojsijeva 44:12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj.
Isus: Jedan između vas će me izdati. Jovan 13:21
Matej 26:22-25 I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti Mu: Da nisam ja, Gospode? A On odgovarajući reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdelu onaj će me izdati. A Juda, izdajnik Njegov, odgovarajući reče: Da nisam ja, ravi? Reče mu: Ti kaza.
Požuri - izdajnik
Pošto je Isus shvatio da je Juda doneo definitivnu odluku da ga izda, i nije je se promenio čak ni kad mu je Isus oprao noge i dao mu hleb i vino za oproštenje greha, Isus je rekao Judi da požuri sa onom što je naumio da učini.
Jovan 13:27 I po zalogaju tada uđe u njega sotona. Onda mu reče Isus: [ta činiš čini brže.
Josif je takođe od svog sluge tražio da požuri da otkrije izdajnika.
1.Mojsijeva 44:4 A kad izađoše iz mesta i još ne behu daleko, reče Josif čoveku što upravljaše kućom njegovom: Ustani, idi brže za onim ljudima, i kad ih stigneš reci im: Zašto vraćate zlo za dobro?
Smrtna presuda
U oba slučaja proglašeno je da izdajnik zaslužuje smrtnu presudu, a da je ostalima u grupi oprošteno.
1.Mojsijeva 44:9 U kog se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom.
Luka 22:22 I Sin čovečiji, dakle, ide kao što je uređeno; ali teško čoveku onome koji Ga izdaje!- Juda se obesio!
Oproštenje jedanaestorici
Josifova braća i apostoli takođe su mogli da budu optuženi za izdaju (za saučestvovanje), ali im je oprošteno jer su se pokajali, a Isus i Josif su im bili milostivi.
1.Mojsijeva 42:21 I rekoše jedan drugom: Doista se ogrešismo o brata svog, jer videsmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo; zato dođe na nas ova muka.
1.Mojsijeva 44:9 (Braća su rekla:) U kog se između sluga tvojih nađe (čaša), onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom.
1.Mojsijeva 44:16,17 Tada reče Juda: [ta da ti kažemo, gospodaru? [ta da govorimo? Kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša. A Josif reče: Bože sačuvaj! Neću ja to; u koga se našla čaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svom.
Braća su nekad prodala Josifa, a sada su spremni da stradaju sa Venijaminom.
Učenici su takođe ostavili Isusa, ali im je bilo oprošteno.
Matej 26:56 A ovo sve bi da se zbudu pisma proročka. Tada učenici svi ostaviše Ga, i pobegoše.
Matej 26:75 I opomenu se Petar reči Isusove što mu je rekao: Dok petao ne zapeva tri puta ćeš me se odreći. I izašavši napolje plaka gorko.
Jovan 20:27-29 Potom reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran. I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj. Isus mu reče: Pošto me vide verovao si; blago onima koji ne videše i verovaše.
Apostoli su se razbežali da ne bi bili uhapšeni sa Isusom, Petar ga se tri puta odrekao, a Toma nije verovao ni da je Isus vaskrsao dok ga nije video svojim očima. Ipak, doživeli su veliku promenu, pokajali su se i Isus im je oprostio i ponovo ih okupio.
Magarac
U oba događaja imali su magarce sa sobom, koje je prorekao i Zaharija 9.9. Carevi su ulazili u grad na magarcu (1.Carevima 1.33)
1.Mojsijeva 43:24 I uvede ih čovek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovim položi.
Matej 21:2 Govoreći im (Isus): Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom: odrešite je i dovedite mi.
Prodati za srebrnike - od Jude
Josif je prodat za srebrni novac (za 20 srebrnika). Isusa je Juda takođe prodao za srebrni novac (za 30 srebrnika). U oba slučaja onaj ko ih je prodao zvao se Juda: Juda (Josifov brat) i Juda Iskariotski.
1.Mojsijeva 37:26-28 I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu? 27 Hajde da ga prodamo ovim Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je telo. I poslušaše ga braća njegova. 28 Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
Matej 26:14-16 Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima svešteničkim, 15 I reče: [ta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. 16 I otada tražaše zgodu da Ga izda.
Matej 27:3-5 Tada videvši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima svešteničkim i starešinama govoreći: ja sagreših što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? Ti ćeš videti. I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se obesi.
Donose spasenje Božjem narodu
Josif je doneo spasenje svom narodu. Isus je definitivno doneo spasenje Božjem narodu. I Josif i Isus lično su tvrdili da ih je Bog poslao da spasu svoj narod!
1.Mojsijeva 45:4-7 A Josif reče braći svojoj: Pristupite bliže k meni. I pristupiše; a on reče ja sam Josif brat vaš, kog prodadoste u Misir. A sada nemojte žaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi života vašeg. Jer je već dve godine dana glad u zemlji, a biće još pet godina, gde neće biti ni oranja ni žetve. A Bog me posla pred vama, da vas sačuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljenjem prevelikim.
Matej 18:11 Jer Sin čovečiji dođe da iznađe i spase izgubljeno.
Jovan 3:17 Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj.
1Jovan 4:9 Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog sina svojega jedinorodnoga posla na svet da živimo kroza nj.
Luka 24:46,47 I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvih treći dan; I da se propoveda pokajanje u ime Njegovo i oproštenje greha po svim narodima počevši od Jerusalima.
Odlazak u Egipat da bi sačuvali život
Josif i Isus mogli su da budu ubijeni da su ostali u Izraelu, i obojica su otišli u Egipat da bi ostali živi.
1.Mojsijeva 37:19,20,28 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja. Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda ćemo videti šta će biti od njegovih snova… Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
Iz straha da mu novorođeni car - mesija ne otme presto, car Irod je hteo da bude apsolutno siguran da će ukloniti novorođenog cara, I zato je tražio da se pobiju sva deca mlađa od 2 godine. Zato su roditelji sklonili Isusa u Egipat (Misir).
Matej 2:13-15 A pošto oni otidu, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: Ustani, uzmi dete i mater Njegovu pa beži u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer će Irod tražiti dete da Ga pogubi. I on ustavši uze dete i mater Njegovu noću i otide u Misir. I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši šta je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Misira dozvah Sina svog.
Vlast predata
I Josif i Isus postali su gospodari u državi:
Za Josifa je zapisano da je bio veći od vladara Egipta (zemaljskih vladara) i sva vlast mu je bila data.
1.Mojsijeva 45:8,9 I tako niste me vi opravili ovamo nego sam Bog, koji me postavi ocem Faraonu i gospodarem od svega doma njegovog i starešinom nad svom zemljom misirskom. Vratite se brže k ocu mom i kažite mu: Ovako veli sin tvoj Josif: Bog me je postavio gospodarem svemu Misiru,
1.Mojsijeva 41:40-41 (Faraon kaže Josifu) Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovim prestolom biti veći od tebe. 41 I još reče Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom misirskom.
Isus je takođe bio iznad svih ljudskih vlasti i Otac mu je sve dao u ruke.
Jovan 13:3 13:3 Znajući Isus da Mu sve Otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide…
Matej 28:18 I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
Pastiri i majka / crkva
Postoji paralela između Rahele i crkve, kao i između njihovih sinova - Josifa i Isusa - obojica su bili pastiri. Rahela je takođe bila pastirica, a Isus je pozvao crkvu da se brinu za ljude kao što pastiri brinu za stado.
Ime Josifove majke je Rahilja (רחל Râchêl) od korena reči koja znači "putovati, ovca (u smislu stada koje putuje)". Ovca u Bibliji je simbol Božjeg naroda koji vodi Bog kao pastir, pa zato Isus kaže za sebe da je On dobri pastir. Rahilja je bila pastirica: " evo Rahilje kćeri njegove, gde ide sa stadom (ovcama)." 1.Mojsijeva 29:6
Rahela je sahranjena u Vitlejemu Efrati ("umre mi Rahilja u zemlji Hananskoj na putu, kad beše još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem." 1.Mojsijeva 48:7) u mestu gde je Isus rođen (Luka 2:15, "I ti Vitlejeme, zemljo Judina! Ni po čem nisi najmanji u državi Judinoj; jer će iz tebe izići čelovođa koji će pasti narod moj Izrailja." Matej 2:6).
Josif je pastir:
Josifov otac Jakov blagoslovio je Josifa da postane "pastir, kamen Izrailju." 1.Mojsijeva 49:24 Josif se zaista brinuo za Božji narod kao pravi pastir.
Isus je pastir:
Jovan 10.11,14 (Isus:) Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce... Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
Matej 26:31 Tada reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u pismu stoji: Udariću pastira i ovce od stada razbežaće se.
U Otkrivenju 12 Isus je u simboličkoj slici opisan kao dete koje rađa žena (simbol crkve), biva progonjen od aždaje (Sotone), ali je izbavljen, vazneo se na Nebo i seo na Božji presto.
Otkrivenje 12:1,2,4,6 I znak veliki pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, i mesec pod nogama njenim, i na glavi njenoj venac od dvanaest zvezda. 2 I beše trudna, i vikaše od muke, i mučaše se da rodi... 4 I rep njen odvuče trećinu zvezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja htede da se porodi, da joj proždere dete kad rodi. 5 I rodi muško, sina, koji će pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dete njeno bi uzeto k Bogu i prestolu njegovom. 6 A žena pobeže u pustinju...
Pokloni simbolišu prvosvešteničku službu
Braća su donela poklone Josifu koji simbolišu različite funkcije prvosveštenika (tj. Isusa Hrista) u planu spasenja. Ovi pokloni su slični poklonima koje su mudraci sa istoka doneli kada se Isus rodio.
1.Mojsijeva 43:11 Onda reče Izrailj otac njihov: Kad je tako, učinite ovo: uzmite šta najlepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čoveku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisavog korenja i smirne, urme i badema.
Matej 2:11 I ušavši u kuću, videše dete s Marijom materom Njegovom, i padoše i pokloniše Mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše Ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom.
Tamjan je simbol Hristovih zasluga koje On kao prvosveštenik prinosi pred Boga uz naše molitve, jer bez Hristovih zasluga naše molitve ne bi bile prihvaćene. Otkrivenje 8.3,4 I drugi anđeo dođe i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom. 4 I dim od kađenja u molitvama svetijeh iziđe od ruke anđelove pred Boga.
Badem od kojeg je napravljen Aronov štap, koji je Božjim čudom izlistao, procvetao i rodio bademe preko noći (zbog pobune onih koji su hteli da preuzmu Aronovu funkciju), simboliše da funkciju prvosvešenika može da obavlja samo onaj ko je određen od Boga.
Mirisavo korenje od kojeg se praviobalzam, ukazuje da je Isus lekar koji leči sve bolesti. Jeremija 8.22 Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? zašto se dakle ne iscijeli kći naroda mojega
Med je Božja Reč. Psalam 119.103 Otkrivenje 10.10... Isaija 7.14,15 Zato će vam sam Gospod dati znak; eto devojka će zatrudneti i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuilo. 15 Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo a izabrati dobro.
Jev 6:20 Gde Isus uđe napred za nas, postavši poglavar sveštenički doveka po redu Melhisedekovom.
Jev 7:26 Jer takav nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen od grešnika, i koji je bio više nebesa;
Puni mudrosti i razuma
I za Josifa i za Isusa rečeno je da su puni mudrosti i razuma.
1.Mojsijeva 41:39-41 Pa reče Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao što si ti.
Za mesiju je prorok Isaija rekao reči koje su se ispunile u Isusovom životu:
Isaija 11:2 I na Njemu će počivati Duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh saveta i sile, duh znanja i straha Gospodnjeg.
Prvenci
Pasha je praznik prvina ječmene žetve. Isus je prvi rod, prvenac vaskrsao iz mrtvih. Josif je prvorođeni Jakovljev sin od njegove voljene žene Rahele. On bio bio prvorođeni od dvanaestorice da mu Laban na prevaru nije podmetnuo Leu. Josif je kao prvenac primio duplo nasledstvo od oca Jakova, dok su ostali sinovi dobili po jedan deo.
1.Dnevnika 5.2 Jer Juda bi najsilniji među braćom svojom i od njega je vođ, ali prvenaštvo dobi Josif;
1.Mojsijeva 48:5 Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji misirskoj pre nego dođoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji.
Dakle, Josifove sinove Jakov je tretirao kao svoje, što znači da su obojica dobili nasledstvo, čime je Josif dobio dupli deo, koliko pripada prvencu.
1.Mojsijeva 48:22 I ja ti dajem jedan deo više nego braći tvojoj,
Isus je jedinorodni sin, prvenac iz mrtvih. Poslednja večera dogodila se na Pashu, a Isus je vaskrsao trećeg dana, u vreme kad je u Svetinji obrtan snop prvina ječmene žetve.
Kol 1:18 I On je glava telu crkve, koji je početak i prvorođeni iz mrtvih, da bude On u svemu prvi;
3.Mojsijeva 23.11 A on neka obrće snop pred Gospodom, da bi vam se primio; sutradan po suboti neka ga obrće sveštenik.
Odvojeni
Smrt Josifa i Isusa povezane su sa praznicima, sa Pashom, Beskvasnim Hlebovima i ulaskom u Obećanu Zemlju.
Kao priprema za Pashu, četri dana ranije odvajalo se jagnje za žrtvu.
2.Mojsijeva 12:3 Kažite svemu zboru Izrailjevom i recite: Desetog dana ovog meseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom.
Kao što je Pashalno jagnje bilo odvojeno, tako je Josif bio odvojen od braće: 1.Mojsijeva 49:26 Blagoslovi oca tvog... neka budu nad glavom Josifovom i nad temenom odvojenog između braće.
Isus je na 10-i Nisan trijumfalno ušao u Jerusalim na magarcu, kao što su carevi trijumfalno ulazili na magarcu u Jerusalim kada su bili pomazani da vladaju. Isus je na 10-i Nisan ušao u Jerusalim i bio pomazan za ukop, da kao Pashalno jagnje bude žrtvovan kao otkup za grešnike koji se kaju, a kasnije će biti pomazan da kao car vlada celu večnost u Obećanoj Zemlji.
Da je Isus bio pravo pashalno jagnje, vidi se i po tome da se u trenutku Hristove smrti zavesa u hramu pocepala na dva dela u vreme kada je trebalo da bude prineseno na svagdašnju žrtvu jagnje. Senka je našla svoje ispunjenje, i simbolika ovog praznika je ispunjena.
Isus je odvojen od grešnika: Jevrejima 7,26 Jer takov nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen od grešnika, i koji je bio više nebesa;
Isaija 53:7 Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih.
Jovan 12:23 A Isus odgovori im govoreći: Dođe čas da se proslavi Sin čovečiji.
Reč nazirej (4.Mojsijeva 6) znači “odvojen, posvećen za princa, neorezana vinova loza”. Josif je u tom smislu pravi nazirej, jer je odvojen za posebnu službu, posvećen Bogu i postao je gospodar Egipta. Odvojen je od braće, odvojen je i od Egipćana jer ni među njima nije bilo takvog kao što je Josif.
Isus je odrastao u gradu Nazaret, a reč Nazaret u jevrejskom jeziku ima isti koren kao reč nazirej. Isus je odvojen od svih ljudi, jedinstven i posvećen Bogu, pa je i logično što je posle vaskrsenja odvojen za prvosvešteničku službu:
Jevrejima 7,26 Jer takov nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen (nazirej!) od grešnika, i koji je bio više nebesa;
Izlazak na Pashu, i ulazak u Obećanu Zemlju pred Pashu
Josif je tražio od Izraelaca da kad ih Bog oslobodi iz Egipta ponesu njegove kosti u zemlju koju će im Bog dati. Očigledno da je Josif znao za Božje proročanstvo o oslobođenju i o Obećanoj zemlji, i zato je Izraelcima rekao: 1.Mojsijeva 50:25 I zakle Josif sinove Izrailjeve i reče: Zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde.
2.Mojsijeva 13:19 I Mojsije uze kosti Josifove sa sobom; jer beše zakleo sinove Izrailjeve rekavši: Zaista će vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom.
Njegove kosti Izraelci su izneli posle istorijski prve Pashalne večere, na prvi dan praznika Beskvasnih hlebova. Ušli su u Obećanu Zemlju 10-og Nisana, na dan kada se Pashalno jagnje odvajalo za predstojeći praznik, i uneli Josifove kosti da bi praznik slavili u Obećanoj Zemlji kako im je Bog rekao.
Kao što su Josifove kosti unešene u Obećanu Zemlju, to simboliše da će vaskrsli grešnici koji su se pokajali i izabrali Boga ući preobraženi u Obećanu Zemlju.
Isusova žrtva i vaskrsenje omogućili su nam pravo da posle Dana Suda uđemo u Obećanu Zemlju.
Pashalni simboli
Isus i Josif povezani su Pashalnim simbolima Božjeg plana spasenja (hleb, vino - grožđani sok, meso žrtve) na više načina. Isus se u javnoj službi pojavio na 4 Pashe. Josif je u tumačenju dva sna imao Pashalne simbole hleb - meso (ma'ăkâl = jelo, meso) i vino, koji simbolišu Hristovo telo i krv koje je prineo kao žrtvu na Golgoti. Jedna osoba je oslobođena i vraćena na prvobitni položaj, a druga je osuđena i obešena na drvo - kao dva razbojnika na krstu.
Takođe i Josifovi snovi o snopovima koji se klanjaju pred njegovim snopom aluzija su na praznik prvina ječmene žetve koji sledi odmah posle Pashalne večere.
1.Mojsijeva 40:10-20 I na čokotu behu tri loze, i napupi i procvate, i grožđe na njemu uzre; 11 A u ruci mi beše čaša Faraonova, te pobrah zrelo grožđe i iscedih ga u čašu Faraonovu, i dodadoh čašu Faraonu. 12 A Josif mu reče: Ovo znači: tri su loze tri dana. 13 Još tri dana, i Faraon brojeći svoje dvorane uzeće i tebe, i opet te postaviti u pređašnju službu, i opet ćeš mu dodavati čašu kao i pre dok si mu bio peharnik. 14 Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, učini milost i pomeni za me Faraonu, i izvedi me iz ove kuće. 15 Jer su me ukrali iz zemlje jevrejske, a ovde nisam ništa učinio da me bace u ovu jamu. 16 A kad vide starešina nad hlebarima kako lepo kaza san, reče Josifu: i ja snih, a meni na glavi tri kotarice bele; 17 I u najgornjoj kotarici beše svakojakih kolača za Faraona, i ptice jeđahu iz kotarice na mojoj glavi. 18 A Josif odgovori i reče: Ovo znači: tri kotarice tri su dana. 19 Još tri dana, i Faraon brojeći dvorane svoje izbaciće te i obesiće te na vešala (drvo), i ptice će jesti s tebe meso. 20 I kad dođe treći dan, to beše dan u koji se rodio Faraon, i učini Faraon gozbu svim slugama svojim, i naiđe među slugama svojim na starešinu nad peharnicima i na starešinu nad hlebarima;
Glavni peharnik video je vinovu lozu koja je napupila, procvetala i rodila zrelo grožđe, što je slično Aronovom štapu koji je preko noći napupio, procvetao i rodio bademe, i potvrdio njega kao prvosvešenika.
4.Mojsijeva 17:8 A sutradan dođe Mojsije u šator od svedočanstva, i gle, procvetala palica Aronova od doma Levijevog; beše napupila i cvetala, i bademi zreli na njoj.
Isus je rekao da je On čokot koji rađa rod - grožđe, a na večeri je kao prvosveštenik dao apostolima hleb i vino, simbole Njegovog tela i krvi, koje predaje za otkup naših greha. Ovaj štap koji je preko noći napupio, procvetao i rodio rod slika je Hristovog vaskrsenja.
Matej 26:26,27 I kad jeđahu, uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je telo moje. I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: Pijte iz nje svi;
Jovan 15:5 Ja sam čokot a vi loze; i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi mnogi rod; jer bez mene ne možete činiti ništa.
[arena haljina i krv
Josifov ogrtač (haljina) bio je šaren (u više boja), i umočen u jarčiju krv kako bi braća ubedila oca da je nevini Josif mrtav. Za Pashalnu večeru moglo je da bude prineto na žrtvu jegnje ili jare! 2.Mojsijeva 12:5,6 A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite. 6 I čuvajte ga do četrnaestog dana ovog meseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče.
Jakov je mislio da je Josifa ubila zver, a zver je u Otkrivenju simbol bezbožnog cartva koji progoni Božji narod. Isus je osuđen na smrt od strane versko-političke koalicije koja je vladala u to vreme.
1.Mojsijeva 37:31-34 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv, 32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije. 33 A on je pozna i reče: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut. 34 I razdre Jakov haljine svoje, i veza kostret oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena.
Kao što su Josifu skinuli haljinu pre nego što su hteli da ga ubiju, vojnici su Isusu skinuli haljinu pre nego što su ga razapeli na krst (smrt). Matej 27:31 I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu.
Takođe, Isus je naš prvosveštenik, a prvosveštenikova odeća je višebojna, šarena (2Mojsijeva 28:5 I neka uzmu zlata i porfire i skerleta i crvca i tankog platna).
Luka 22:15 I reče im: Vrlo sam želeo da ovu pashu jedem s vama pre nego postradam;
Kol 1:14 U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje greha;
Žetva
Žetva je jedna od glavnih tema kod Josifa i kod Isusa. Josif je sakupljao žito u ambare za vreme rodnih godina (izlivanje Svetog Duha). Isus je rekao da žetva simboliše kraj sveta.
Matej 9:37 Tada reče učenicima svojim: Žetve je mnogo, a poslenika malo.
Matej 13:39 A neprijatelj koji ga je posejao jeste đavo; a žetva je posledak ovog veka; a žeteoci su anđeli.
Jovan 4:35… Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu.
Josifova žetva bila je izobilna kao pesak morski, koji niko ne može da izbroji:
1.Mojsijeva 41:47-49 I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta izobila. 48 I stade Josif kupiti za tih sedam godina svakog žita što beše po zemlji misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje behu oko njega. 49 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je peska morskog, tako da ga presta meriti, jer mu ne beše broja.
Izraz "pesak morski" lako je povezati sa Božjim narodom kojeg će biti kao peska morskog, veliko mnoštvo koje niko ne može da izbroji. Otkrivenje 7:9 Po tom videh, i gle, narod mnogi, kog ne može niko izbrojati, od svakog jezika i kolena i naroda i plemena, stajaše pred prestolom i pred Jagnjetom, obučen u haljine bele, i palme u rukama njihovim.
Pre velikog mnoštva spašenih opisana je grupa od 144.000 koji živi prolaze kroz vreme velike nevolje, koji su od 12 kolena sinova Izraela - potomci Josifa i njegove braće - prvenci! Ot 7:4 I čuh broj zapečaćenih, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenih od svih kolena sinova Izrailjevih;
Ako godine obilja simbolišu izlivanje Svetog Duha i obraćenje ljudi koji iskreno traže Boga, onda 7 nerodnih godina mogu da predstavljaju svet koji prihvata žig zveri i gnusobu pustošnu o kojoj govori prorok Danilo, koju je Isus spomenuo u opisu poslednjeg vremena pred Njegov drugi dolazak. Pošto niko više ne prihvata Boga, osim onih koji su već odlučili da slede Boga, žetva je završena, i Isus dolazi da izvrši presudu na osnovu onoga što je svaki pojedinac izabrao.
1.Mojsijeva 41:54 I nasta sedam godina gladnih, kao što je Josif napred kazao. I beše glad po svim zemljama, a po svoj zemlji misirskoj beše hleba.
Luka 18:8 Ali Sin čovečiji kad dođe hoće li naći veru na zemlji?
Početak sa 30 godina
I Isus i Josif bili su 30 godina stari kada su započeli svoju javnu službu. Sa 30 godina sveštenici su počinjali da služe u Svetinji.
1.Mojsijeva 41:46 A beše Josifu trideset godina kad izađe pred Faraona cara misirskog. I otišavši od Faraona obiđe svu zemlju misirsku.
Luka 3:23 I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče; i beše, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijinog,
4.Mojsijeva 4.2, 3, 23, 30, 35, 39, 40, 43 Izbroj sinove Katove između sinova Levijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh. 3 Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za posao da mogu raditi poslove u šatoru od sastanka.
I Josif I Isus su obišli su svu zemlju
1.Mojsijeva 41:46 I otišavši od Faraona (Josif) obiđe svu zemlju misirsku.
Mt 9:35 I prohođaše Isus po svim gradovima i selima učeći po zbornicama njihovim i propovedajući jevanđelje o carstvu, i isceljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.
Klanjanje jedanaestorice
Prema prvoj Božjoj zapovesti Josifova braća i otac nisu trebali da se poklone bilo pred kojim čovekom ili lažnim bogom: 2.Mojsijeva 20. 2-5 Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. 3 Nemoj imati drugih bogova uza me... 5 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga kolena, onih koji mrze na mene;
Međutim, braća i njihov otac poklonili su se pred Josifom jer je on predslika Mesije. Zato je Bog dao Josifu u snu proročanstvo da će mu se braća i otac pokloniti.
1.Mojsijeva 43:26,28 I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. 28 A oni (braća)rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.
1.Mojsijeva 47:31 I reče mu Jakov: Zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svog.
1.Mojsijeva 37.5-11 Uz to usni Josif san i pripovjedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj. 6 Jer im reče: da čujete san što sam snio: 7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. 8 Tada mu braća rekoše: da nećeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi riječi njegovijeh. 9 Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. 10 A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: kakav je to san što si snio? eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? 11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.
Isto tako, da je Isus bio samo čovek apostoli mu se ne bi poklonili, naročito posle vaskrsenja:
Matej 28:16,17 A jedanaest učenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. I kad Ga videše, pokloniše Mu se; a jedni posumnjaše.
Luka 24:51,52 I kad ih blagosiljaše, odstupi od njih, i uznošaše se na nebo. 52 I oni Mu su pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.
Mrtvi nisu prepoznati, strah jedanaestorice i predstavljanje
Braća nisu prepoznala Josifa jer su mislili da je mrtav, kao što ni apostoli nisu prepoznali Isusa posle vaskrsenja, jer su mislili da je mrtav.
Braća su se uplašila posle Josifovog predstavljanja, kao što su se apostoli uplašili posle Isusove pojave i predstavljanja:
1.Mojsijeva 45:3 I reče Josif braći svojoj: Ja sam Josif; je li mi otac još u životu? Ali mu braća ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega.
Luka 24:36,37 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam. 37 A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha.
I Isus i Josif ohrabrili su ih da se ne boje i još jednom se predstavili da potvrde svoj identitet:
1.Mojsijeva 45:4 A Josif reče braći svojoj: Pristupite bliže k meni. I pristupiše; a on reče ja sam Josif brat vaš, kog prodadoste u Misir.
Luka 24:38-40 I reče im: [ta se plašite? I zašto takve misli ulaze u srca vaša? 39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. 40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
Nasamo sa jedanaestoricom
Josif je bio sam sa braćom kad im je objavio svoj identitet kad se "vratio iz mrtvih". Isto tako, Isus je bio sam sa apostolima kad im se predstavio da je ustao iz mrtvih.
1.Mojsijeva 45:1 Tada Josif ne mogući se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: Izađite svi napolje. Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braći svojoj.
Jovan 20: 19 A kad bi uveče, onaj prvi dan nedelje, i vrata behu zatvorena gde se behu učenici skupili od straha jevrejskog, dođe Isus i stade na sredu i reče im: Mir vam.
Susret sa Ocem posle vaskrsenja
Nakon što je Josif objavio braći da je još živ, izašao je da sretne svog oca. Isto tako je i Isus posle susreta sa apostolima izašao na Nebo da se sretne sa svojim Ocem. Zapazite da Josif nije čekao da mu otac dođe, nego je izašao da ga sretne kako bi bio savršena predslika Hristovog vaznesenja k Ocu. Isus je jasno rekao da se vraća svom i njihovom Ocu - Bogu.
1.Mojsijeva 46:29 A Josif upreže u kola svoja, i izađe na susret Izrailju ocu svom u Gesem.
Jovan 20:17 Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom; nego idi k braći mojoj, i kaži im: Vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem.
Proslavljeni
Pošto su mnogo propatili, i Josif i Isus bili su proslavljeni:
1.Mojsijeva 45:13 Kažite ocu mom svu slavu moju u Misiru i šta ste god videli; pohitajte i dovedite ovamo oca mog.
Luka 24:26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?
Živ je!
U oba slučaja otac i braća / apostoli verovali su da su Isus / Josif mrtvi, a onda su otkrili da su živi.
1.Mojsijeva 42:38 A on reče: Neće ići sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam…
1.Mojsijeva 44:20 A mi rekosmo gospodaru svom: Imamo starog oca i brata najmlađeg, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi.
1.Mojsijeva 45:26 I javiše mu i rekoše: Još je živ Josif, i zapoveda nad svom zemljom misirskom. A u njemu srce prenemože, jer im ne verovaše.
1.Mojsijeva 45:28 I reče Izrailj: Dosta mi je kad je još živ sin moj Josif…
1.Mojsijeva 46:30 I reče Izrailj Josifu: Sada ne marim umreti kad sam te video da si jošte živ.
Za Isusa jedanaestorica su shvatila da je živ:
Matej 27:63,64 I rekoše: Gospodaru! Mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: Posle tri dana ustaću. 64 Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećeg dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve.
Luka 24:23 I ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ.
Mk 16:11 I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše.
Otac je u centru
I Josif i Isus s velikim poštovanjem spominju oca kao centralnu figure, s dužnim poštovanjem prema autoritetu: 1.Mojsijeva 43:27 A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ? 1.Mojsijeva 45:3 I reče Josif braći svojoj: Ja sam Josif; je li mi otac još u životu?
Luka 22:17 I uzevši čašu dade hvalu (Ocu, to jest Bogu)… Matej 26:26 I kad jeđahu, uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga (Kao što me je otac odredio Luka 22:29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je Otac moj meni ostavio. Luka 22:42 Govoreći: Oče! Kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja nego Tvoja da bude.
Moj otac i vaš otac
I Isus i Josif stalno govore "moj otac" i "vaš otac".
1.Mojsijeva 43:7 A oni rekoše: Čovek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: Je li vam jošte živ otac?
1.Mojsijeva 45:18,19 Pa uzmite oca svog i čeljad svoju, i dođite k meni, i daću vam najbolje što ima u zemlji misirskoj, i ješćete najbolje obilje ove zemlje. 19 A ti im zapovedi: Ovako učinite: uzmite sa sobom iz zemlje misirske kola za decu svoju i za žene svoje, i povedite oca svog i dođite ovamo;
1.Mojsijeva 45:3 I reče Josif braći svojoj: Ja sam Josif; je li mi otac još u životu?
1.Mojsijeva 45:13 Kažite ocu mom svu slavu moju u Misiru i šta ste god videli; pohitajte i dovedite ovamo oca mog.
Jovan 20:17 Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom; nego idi k braći mojoj, i kaži im: Vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem.
Matej 5:16 Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima.
Matej 5:45,48 Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapovedi svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima... 48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.
Matej 26:39 I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj! Ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako Ti.
Moj sin, voljeni
Često korištena fraza i za Josifa i za Isusa je "moj sin", a obojica su bili voljeni sin, miljenik. Josifa je njegov otac voleo više od ostalih sinova:
1.Mojsijeva 37:4,33,35 A braća videći gde ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrzeti na nj … 33 A on je pozna i reče: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut. 35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tešeći ga, ali se on ne dade utešiti, nego govoraše: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.
1.Mojsijeva 45:28 I reče Izrailj: Dosta mi je kad je još živ sin moj Josif; idem da ga vidim dokle nisam umro.
Nijedan čovek na planeti nije mogao da kaže da je Isusov otac, a i Marijin muž Josif to nikada nije tvrdio za sebe, nego je potvrda o Isusovom očinstvu stigla sa Neba:
Matej 3:17 I gle, glas s neba koji govori: Ovo je Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
Matej 2:15 I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši šta je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Misira dozvah Sina svog.
Isusovo utelovljenje bilo je prorečeno, i niko od ljudi nije racionalno tvrdio da ispunjava ovo proročanstvo dvostruko ispunjeno natprirodnim utelovljenjem i kasnije vaskrsenjem: Psalam 2:7 Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni: Ti si sin moj, ja te sad rodih.
Apostol Pavle odnos Bog - Isus opisuje kao Otac - Sin jer je Otac vaskrsao Sina: Dela 13:32-3 32 I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, deci njihovoj, podignuvši Isusa; Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.
U Isusovoj paraboli o Božjoj brizi za svoj narod koji je odstupio od Njega, Isus je opet utelovljeni sin: Matej 21:37 A po tom posla k njima sina svog govoreći: Postideće se sina mog.
Zavera iz zavisti
I oko Isusa i oko Josifa kovana je zavera da ih ubiju iz ljubomore i zavisti:
1.Mojsijeva 37:4,18-20,32 4 A braća videći gde ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lepe reči progovoriti... 18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, 19 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja. 20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda ćemo videti šta će biti od njegovih snova. 32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije.
Luka 22:2 I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi Ga ubili; ali se bojahu naroda.
Matej 26.59 A glavari sveštenički i starešine i sav sabor tražahu lažna svedočanstva na Isusa da bi ga ubili;
Odluku da ga ubiju doneli su kad su čuli da je vaskrsao Lazara. Jovan 11:46-50 46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus. 47 Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? čovek ovaj čini mnoga čudesa. 48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga verovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine beše poglavar sveštenički, reče im: Vi ne znate ništa; 50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
Kao što je Josif bio bačen u jamu u nameri da bude ubijen, dok su ostali stajali iznad jame kako Josif ne bi pobegao, tako je Isus stavljen u grob i dobro čuvan od vojnika, u nameri da tu ostane mrtav, a ne vaskrsne kao što je rekao.
Matej 27:63-66 I rekoše: Gospodaru! Mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: Posle tri dana ustaću. 64 Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećeg dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve. 65 Reče im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 66 A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.
Luka 24:23 I ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ.
Mk 16:11 I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše.
Pomazani
I Josif i Isus bili su pomazani. Reč Hristos znači "pomazanik", i Isus je bio pomazan za ukop, baš kao što je i Josif pomazan kada je umro.
1.Mojsijeva 50:26 Potom umre Josif, a beše mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru.
Matej 26:7,10,12 Pristupi k Njemu žena sa sklenicom mira mnogocenog, i izli na glavu Njegovu kad seđaše za trpezom... 10 A kad razume Isus, reče im: [ta smetate ženu? Ona učini dobro delo na meni... 12 A ona izlivši miro ovo na telo moje za ukop me prigotovi.
Jovan 19:39,40 A dođe i Nikodim, koji pre dolazi Isusu noću, i donese pomešane smirne i aloja oko sto litara. 40 I uzeše telo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju.
Miljenik je najmlađi
Josifov i Isusov miljenik bili s najmlađi u grupi - Venijamin i apostol Jovan. Venijamin je dobio 5 puta više hrane za stolom od ostalih i puno darova, dok Jovan, najmlađi apostol, kaže da je Isusu bio omiljeniji od ostalih apostola.
1.Mojsijeva 43:29, 30, 34 A on pogledavši vide Venijamina brata svog, sina matere svoje, i reče: Je li vam to najmlađi brat vaš za kog mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko! 30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka onde... 34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima...
1.Mojsijeva 45:14, 22 Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svom i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovom. 22 I svakome dade po dve haljine, a Venijaminu dade trista srebrnika i petore haljine.
Isus je voleo sve apostole, ali je u evanđeljima to najviše istaknuto za Jovana, za koga tradicija tvrdi da je najmlađi među apostolima.
Jovan 13:23 A jedan od učenika Njegovih, kog Isus ljubljaše, seđaše za trpezom na krilu Isusovom.
Jn 21:20 A Petar obazrevši se vide gde za njim ide onaj učenik kog Isus ljubljaše, koji i na večeri leže na prsi Njegove i reče: Gospode! Ko je taj koji će Te izdati?
Plakali
Josif je plakao u nekoliko prilika, možda više nego bilo koja druga ličnost iz Biblije. Isus je takođe plakao nad Jerusalimom (nad Izraelom, 12 plemena), nad onima koji ne veruju Bogu, a zapisano je da naše molitve prinosi sa suzama.
Josif je plakao kad je video svoju braću posle toliko godina: 1.Mojsijeva 42:24 A Josif okrete se od njih, i zaplaka se.
Plakao je i kad su braća posle toliko godina dovela Venijamina da ga vidi: 1.Mojsijeva 43:30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka onde.
Plakao je kad je otkrio braći svoj identitet: 1.Mojsijeva 45:1,2,14,15 ... Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braći svojoj. Pa briznu plakati tako da čuše Misirci, ču i dom Faraonov... 14 Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svom i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovom. 15 I izljubi svu braću svoju i isplaka se nad njima. Potom se braća njegova razgovarahu s njim.
Josif je plakao kad je prvi put video svog oca posle toliko vremena: 1.Mojsijeva 46:29 A Josif upreže u kola svoja, i izađe na susret Izrailju ocu svom u Gesem; i kad ga vide Jakov, pade mu oko vrata, i plaka dugo o vratu njegovom. Tada Josif pade na lice ocu svom, i plaka nad njim celujući ga.
Josif se zaplakao kada su se braća bojala da će ih osuditi posle očeve smrti: 1.Mojsijeva 50:17 Ovako kažite Josifu: Molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i greh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvog. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše.
Isus je takođe plakao. Plakao je kad je video tugu naroda za umrlim Lazarom, a među kojim je bilo mnogo onih koji će stradati u budućoj opsadi Jerusalima, a da za njih neće biti nikakve nade.
Jovan 11:33-35 Onda Isus kad je vidje gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 34 I reče: gde ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. 35 Udariše suze Isusu.
Isus je plakao radi užasnih posledica kršenja Božjeg zakona. On je želeo da ih sve spase i pokazao im je da može i da ih vasksne, ali i posle svih dokaza Njegove ljubavi i moći, oni se ipak neće vratiti Bogu. Bog kao Stvoritelj svih ljudi može samo da plače za onima koji ne žele da žive po Njegovim ispravnim princima.
Isus je plakao nad Jerusalimom u kojem je većina više sledila svoju tradiciju nego Boga: Luka 19:41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
U svom posredovanju za grešnike, Isus sa suzama prinosi naše molitve: Jevrejima 5:7 On u dane tela svog moljenja i molitve k Onome koji Ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utešen po svojoj pobožnosti.
Božje srce plače za grešnicima koji se ne kaju, nego im je srce okamenilo i postalo okrutno.
Promenili odeću - klanjanje
I Josif i Isus promenili su svoju odeću kad su proslavljeni, kad su im se prisutni poklonili. Josifu je faraon dao novu odeću kad ga je postavio nad celim Egiptom. Isus će nositi prvosvešteničku odeću, a zatim će se presvući u carsku. Kad je Bog proslavio Isusa, okupljeni ljudi su se poklonili pred Njim, pali su na svoje lice. Isto tako su se okupljeni ljudi poklonili pred Josifom kad je bio proslavljen pred faraonom.
1.Mojsijeva 41:42,43 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuče ga u haljine od tankog platna, i obesi mu zlatnu verižicu o vratu, 43 I posadi ga na kola koja behu druga za njegovim, i zapovedi da pred njim viču: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom misirskom.
Matej 17:2,5,6 I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše bele kao svetlost... 5 Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte. 6 I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
Bez greha
U svim opisima Josifovog života nigde nije naveden nijedan greh, pa je Josif i po tome predslika savršeno čistog Isusovog života. Naglašeno je dva puta da SVE što je Josif radio Gospod je vodio u napredak.
1.Mojsijeva 39.2,3,21,22 I Gospod beše s Josifom, te bi srećan, i življaše u kući gospodara svojega Misirca. 3 I gospodar njegov vide da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj. 21 Ali Gospod beše s Josifom i raširi milost svoju nad njim i učini te omilje tamničaru. 23 I tamničar ne nadgledaše ništa što beše u Josifovoj ruci, jer Gospod beše s njim; i što god činjaše, Gospod vođaše u napredak.
1.Mojsijeva 40.38 I reče Faraon slugama svojim: možemo li naći čoveka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božji? 39 Pa reče Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti.
Josif je često bio kušan da sagreši bilo delom ili rečima, međutim ni u jednom iskušenju nije pao. Odbio je da učini preljubu iako je zbog toga ponovo bačen u tamnicu. Čak ni kad je postao prvi iza faraona, nije se uzoholio. On se nije oslanjao na svoj razum ili snagu, već se uzdao u Boga, držao se Njegovih uzvišenih principa.
Braća su ga prodala kao roba, ali on im se nije osvetio, nego im je oprostio i pomogao da prežive glad.
1.Mojsijeva 50:16-21 Zato poručiše Josifu: otac tvoj zapovjedi na smrti i reče: 17 Ovako kažite Josifu: molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše... 19 A Josif im reče: ne bojte se, zar sam ja mesto Boga? 20 Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da učini što se danas zbiva, da se sačuva u životu mnogi narod. 21 Ne bojte se dakle; ja ću hraniti vas i vašu djecu. Tako ih uteši i oslobodi.
Slično tome, Isus je oprostio apostolima koji su ga napustili uplašeni za svoj život u trenutku kad je bio uhapšen. Isusov život bez greha nije pomogao samo apostolima, nego svim grešnicima koji se kaju. Jedino žrtva bezgrešne osobe, Bog koji je uzeo telo čoveka i kao bezgrešan umro kao zamena za grešnike koji se kaju, mogla je da nas otkupi i omogući naše spasenje.
"Koji greha ne učini, niti se nađe prevara u ustima njegovim;" 1.Petrova 2,22
"I znate da se on javi da grehe naše uzme; i greha u njemu nema." 1.Jovanova 3,5
"Ako li u videlu hodimo, kao što je on sam u videlu, imamo zajednicu jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, sina njegova, očišćava nas od svakoga greha." 1.Jovanova 1,7
Kao što na Hristu nije bilo greha, čime nas je očistio od greha, tako smo i mi pozvani da od sada živimo po Božjoj volji.
"Kad dakle Hristos postrada za nas telom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada telom, prestaje od greha. 2 Da ostalo vreme života u telu ne živi više željama čovečijim, nego volji Božijoj." 1.Petrova 4,1,2
Za one koji su očišćeni od greha i žive po Božjoj volji, Isus će doći drugi put da ih spase: "Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogih grehe; a drugom će se javiti bez greha na spasenje onima koji ga čekaju." Jevrejima 9,28
# Zaključak
Ovoliko sličnosti između dve ličnosti između kojih je skoro 2000 godina razmaka ne može se naći nigde u literaturi. Pisci uopšte nisu ni bili svesni ovih sličnosti, pa se ove predslike mogu objasniti Božjom inspiracijom, uticajem Svetog Duha. Ako čitate Bibliju, pronaći ćete poruke koje nam je Stvoritelj sveta ostavio da nađemo smisao i najbolji put kroz život.
12 plemena i 12 apostola
Dakle, sam Isus nam je ukazao na vezu između 12 plemena Izraela (12 Jaklovljevih sinova) i 12 apostola. Luka 22:29,30 I ja ostavljam vama carstvo kao što je Otac moj meni ostavio: 30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mom, i da sedite na prestolima i sudite nad dvanaest kolena Izraelovih.
Imena Božeg naroda (12 plemena) ugravirano je na drago kamenje na naprsniku prvosveštenika, tako da kad posreduje pred Bogom za ljude koji se kaju, oni su mu na srcu.
2.Mojsijeva 28:10,12,17-21 [est imena njihovih na jednom kamenu, a šest imena ostalih na drugom kamenu po redu kako se koji rodio. 12 I metni ta dva kamena na poramenice oplećku, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevim, i Aron da nosi imena njihova pred Gospodom na oba ramena svoja za spomen. 17 I udari po njemu drago kamenje, u četiri reda neka bude kamenje. U prvom redu: sardoniks, topaz i smaragd; 18 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamant; 19 A u trećem redu; ligur i ahat i ametist; 20 A u četvrtom redu: hrisolit, onih i jaspis; neka budu ukovani u zlato u svom redu. 21 I tih kamena s imenima sinova Izrailjevih biće dvanaest po imenima njihovim, da budu rezani kao pečat, svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena.
Kao rezultat toga što prvosveštenik Isus posreduje za grešnike koji se kaju noseći ih na svom srcu, Bog će napisati svoje ime na njihovim čelima (Otkrivenje 14.1). Zapečaćeni su 144.000 od svih 12 kolena sinova Izraela (Otkrivenje 7.4) ...Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu (Otkrivenje 14.4).
U Otkrivenju 21.12,14 takođe je istaknuta veza između 12 apostola i 12 plemena Izraela, jer su njihova imena na 12 vrata i 12 temelja Novog Jerusalima.
Otk 21:12-14 I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaestora vrata, i na vratima dvanaest anđela, i imena napisana, koja su imena dvanaest kolena Izrailjevih. 13 Od istoka vrata troja, i od severa vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata troja. 14 I zid gradski imaše dvanaest temelja, i na njima imena dvanaest apostola Jagnjetovih.
Izlazak iz zemlje greha i odlazak u Obećanu Zemlju
Kad vidimo ovakva detaljna proročanstva koja je Bog dao, možemo da budemo sigurni da će Bog sa sigurnošću voditi plan spasenja ljudi koji žele da se vrate Bogu do kraja. Kod Boga nema slučajnosti, nego je sve isplanirano i pod Božjom kontrolom. Greh pokazuje svoje posledice, ali niko ne može da spreči Boga da spase svoj narod, kao što ih je jednom oslobodio iz Egipta iako su bili robovi:
1.Mojsijeva 46:4 Ja ću ići s tobom u Misir, i ja ću te odvesti onamo,
1.Mojsijeva 50:24 I reče Josif braći svojoj: Ja ću skoro umreti; ali će vas zacelo Bog pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu.
1.Mojsijeva 50:25 I zakle Josif sinove Izrailjeve i reče: Zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde.
2.Mojsijeva 3:7,8 I reče Gospod: Dobro videh nevolju naroda svog u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu. 8 I siđoh da ga izbavim iz ruku misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gde mleko i med teče
Isus Navin 23.5 I Gospod Bog vaš razagnaće ih ispred vas i istrijebiće ih ispred vas, i naslijedićete zemlju njihovu, kao što vam je rekao Gospod Bog vaš.
Obećana zemlja je predslika obnovljene planete, kada Bog ukloni greh iz svemira i sve ponovo stvori bez prisustva Lucifera i onih koji su sa njim odbacili Boga.
Dela 1:6-8 A oni onda koji zajedno behu, pitahu Ga govoreći: Gospode! Hoćeš li sad načiniti carstvo Izrailjevo? 7 A On im reče: Nije vaše znati vremena i leta koje Otac zadrža u svojoj vlasti; 8 Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas; i bićete mi svedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.
Ot 21:1-3 I videh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. 2 I ja Jovan videh grad sveti, Jerusalim nov, gde silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevesta ukrašena mužu svom. 3 I čuh glas veliki s neba gde govori: Evo skinije Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov.
I Josif i Isus obećali su da će Bog pohoditi svoj narod, da će ih izbaviti i dovesti u Obećanu zemlju. Dvanaest plemena koja su ušla u Obećanu Zemlju slika su Božjeg naroda koji će nastaniti Novu Zemlju, obnovljenu, bez greha, žalosti i zla.
Isaija 66.22 Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati seme vaše i ime vaše.
Ne zaboravite da tražite u Bibliji šta je sve pisano za Mesiju i Njegov dolazak, jer je Isus upozorio da će mnoge prevare, lažni hristosi, katastrofe u prirodi i progonstvo pokušati da odvoje Božji narod od Boga.
Težite da budete ovakvi:
Otkrivenje 14.5 I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.
Bog koji ima toliku stvaralačku silu da je stvorio savršeni svemir i našu planetu, može na našu molitvu da preobrazi i naš karakter.
Josif je postao sluga (1.Mojsijeva 39.1) = Isus je postao sluga (Filibljanima 2.7)
Josif je blagoslov za druge (1.Mojsijeva 39.5) = Isus je postao blagoslov za druge (Efescima 1.3)
Josifovo rođenje bilo je čudo (njegova majka nije mogla da ima decu) = Isusovo rođenje je čudo (devica)
Otac poslao Josifa k braći = Otac (Bog) šalje Isusa braći.
Josif se oženio neznaboškinjom koja se obratila Bogu = Isusova nevesta su grešnici koji su se pokajali.
Upoređenje Josifove večere sa braćom i Isusove Poslednje Večere sa apostolima
Josif je veoma interesantna Biblijska ličnost po tome što su mnogi detalji njegovog života slični događajima iz života Isusa Hrista. Ovde se ne radi o nekoliko slučajnih usamljenih detalja. Sličnosti između Josifa i Isusa imaju pravilnost pojavljivanja i toliko ih je da postaje očigledno da je pisac bio inspirisan da opisom Josifovog života opiše i život Mesije (Hrista) koji će doći da ispuni bitne događaje iz plana spasenja.
Pre nego što vidimo detaljno ove sličnosti, to jest paralele, treba znati da su u prošlosti zbog nerazumevanja Svetog Pisma ljudi bili često veoma razočarani. Hristovi učenici bili su potpuno zbunjeni Isusovim hapšenjem, smrću na krstu, a najviše Isusovim vaskrsenjem, jer su očekivali od Mesije ono što je bila ljudska tradicija, a ne ono što je Bog nadahnuo ljude da napišu u Bibliji. Pogledajte šta je Isus rekao dvojici razočaranih učenika posle svog vaskrsenja:
“I on im reče: o bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci! Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za Njega u svemu Pismu.” Luka 24.25-27 Oni su bili razočarani jer nisu shvatili šta je sve u Svetom Pismu zapisano za Mesiju da će učiniti kad bude prvi put došao.
Luka nije zapisao koje tekstove je Isus naveo kao proročanstva za Njega, ali kad vidimo koliko ima sličnosti između Josifa i Isusa, možemo da budemo sigurni da je Isus citirao događaje oko Josifa kao proročanstvo koje je On ispunio.
Pogledajmo sada paralele između Josifovog obeda sa braćom i Isusove poslednje večere sa apostolima, kao i paralele između događaja pre i posle večere. Ovo su dva vremenski jako udaljena događaja, pa ove fantastične sličnosti ukazuju na natprirodnu nadahnutost Svetog Pisma.
Isus je spojio ova dva događaja
Prva značajna činjenica jeste da je jedina prilika u kojoj je Isus spomenuo 12 Izraelovih plemena bila baš prilikom Poslednje Večere (Večera Gospodnja, pričest). Isus je tada rekao apostolima: “I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sedite na prestolima i sudite nad dvanaest kolena Izraelovih.“ Luka 22:29,30 „A Isus reče im: zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sedne sin čovečiji na prestolu slave svoje, sešćete i vi na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest kolena Izraelovih.“ Matej 19:28
Jedan od razloga zašto je Isus baš za vreme Večere Gospodnje spomenuo 12 plemena Izraelovih jeste činjenica da Večera Gospodnja koja se tada upravo događala ima veliku sličnost sa večerom 11 Jakovljevih sinova sa Josifom, a takođe i događaji pre i posle posle toga.
Pogledajmo sada redom paralelne stihove iz ova dva događaja. Ove paralele su pokazatelj da je Biblija knjiga inspirisana Božjim Duhom. Zaista je nemoguće da su ova dva vremenski veoma udaljena događaja (sa oko 2000g razmaka) toliko slična sasvim slučajno, već nam to otkriva dubok smisao, plan i nameru koju Bog ima.
Poslednja večera Isusa Hrista sa apostolima imala je istovetan redosled događaja I okolnosti kao Josifov obed sa njegovom braćom.
Priprema za jelo
Kao priprema za Pashalnu večeru, i Isus i Josif su dali nalog da se pripremi meso životinja za jelo (za Pashu su jeli meso jagnjeta ili jareta): 1.Mojsijeva 43:16 A Josif kad vide s njima Venijamina, reče čoveku koji upravljaše kućom njegovom: Odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi.
Luka 22:8 I posla Petra i Jovana rekavši: Idite ugotovite nam pashu da jedemo.
Pranje Nogu
Posle pripremljene Pashalne večere, Isus je oprao noge svojim učenicima, a Josifova braća su takođe oprala noge pre nego što je su obedovali:
1.Mojsijeva 43:24 I uvede ih čovek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge.
Jovan 13:5 Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut.
Jeli su Hleb
Kada su obe grupe oprale noge, jeli su hleb. Tekstovi ne kažu samo da su jeli, nego se oba puta spominje da su jeli hleb Hlebje istaknut zato što je Isus rekao da hleb simboliše Njegovu žrtvu: 1.Mojsijeva 43:25, 31 I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni onde jesti (hleb)… Posle umiv se izađe, i ustežući se reče: Dajte jelo (jevrejska reč je lehem = hleb).
Luka 22:1,19 Približavaše se pak praznik presnih hlebova koji se zove pasha… I uzevši hleb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: Ovo je telo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.
Vrlo često u događajima vezanim za Josifa i za Isusa nalazimo izraze hleb, žito, žetva, zrna, klasje i snopovi.
Pili su
Sledeća sličnost je da su posle jedenja hleba, obe grupe su pile: 1.Mojsijeva 43:34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim. (Napiti se podrazumeva ugasiti žeđ)
Matej 26:27 I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: Pijte iz nje svi.
Luka 22:20 A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavet mojom krvi koja se za vas proliva.
Čaša
U oba slučaja spomenuta je čaša, a vino (grožđani sok) nije spomenuto direktno. Zbivanja oko Josifove čaše centralni su događaj u 1.Mojsijevoj 44, kao što je Hristova čaša centralni događaj poslednje večere sa apostolima: Luka 22:17 I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdijelite među sobom…”
1.Mojsijeva 44:2, 5, 12, 16, 17 “I čašu moju, čašu srebrnu… Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? i neće li po njoj zacelo poznati kakvi ste?.. nađe se čaša u vreći Venijaminovoj... u koga se našla čaša on neka mi bude rob...”
Poređani po redosledu
U toku večere braća i apostoli sedeli su prema određenom redosledu, a najveći među njima nije bio osoba za koju su oni mislili da jeste. Obe grupe su imale svađu oko toga ko je najveći, ali su se pokajali I dali čast prvencu – najboljem između njih.
Među braćom nije bio najbolji ni prvorođeni Ruvim, ni Juda, nego Josif koji postaje prvenac i nasleđuje duplo imanje od oca kao što prvenci dobijaju. Rasprava među apostolima bila je besmislena jer je među njima bez premca najveći Isus. Zapazite da kada Isus govori o najvećem, on ga upoređuje sa mlađima umesto sa najmanjim, iako je spor apostola bio oko veličine a ne oko starosti. Starost, to jest prvenaštvo bilo je sporno među Josifovom braćom. Time je Isus ponovo napravio paralelu sa 12 Jakovljevih sinova, jer je spor među njima bio oko prvenaštva po starosti, a dobio ga je najbolji, najveći među njima, a ne najstariji.
1.Mojsijeva 43:33,34 A seđahu pred njim stariji po stareštvu svom a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda. I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima.
Josifova braća su omrzla Josifa zbog proročkih snova u kojima je video da će biti najveći među braćom i da će mu se ostali klanjati. Dakle, braća su prodala Josifa zbog hijerarhije, jer nisu želeli da on bude prvi među njima.
Luka 22:24,26 A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći… Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starešina neka bude kao sluga.
Juda je bio kandidat da bude najveći među apostolima, ali je na kraju bio poslednji. Čak je na obe liste gde su nabrojani apostola Juda citiran poslednji. (Marko 3:19; Matej 10.4).
Pokajanje
Pokajanje: Josifova braća su se promenila, pa su oni koji su prodali Josifa kao roba, sada su bili spremni da se žrtvuju za druge: 1.Mojsijeva 44:32-34 A tvoj se sluga podjemčio za dete ocu svom rekavši: Ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svom do veka. 1.Mojsijeva 44:33 Zato neka sluga tvoj ostane mesto deteta, da bude rob gospodaru mom, a dete neka ide s braćom svojom. Jer kako bih se vratio k ocu svom bez deteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili?
I posle toliko godina, braća su još uvek imala grižu savesti što su prodali Josifa kao roba, bilo im je žao tuge koju je njihov otac proživeo, i bili su spremni da se žrtvuju da Venijamin ne bi stradao. Pokazali su da se ne kaju samo na rečima, nego da ne žele da to ikad više ponove.
Apostoli, koji su se takođe takmičili ko će biti prvi među njima, pobegli su kada je Isus uhapšen, ali su se pokajali i više među sobom nisu imali raspravu o tome ko je najveći. Nasuprot, sve su delili, sve im je bilo zajedničko. Služili su drugima umesto da se otimaju za visoki položaj. Dela 1:14 Ovi svi jednodušno behu jednako na molitvi i u moljenju...
Dela 2:44-46 A svi koji verovaše behu zajedno, i imahu sve zajedno. I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. I svaki dan behu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hleb po kućama, i primahu hranu s radošću i u prostoti srca,
Otkriven izdajnik
Josif i Isus su otkrili prisutnima da se među dvanaestoricom nalazi izdajnik. Po redosledu kojim su nabrojani apostoli i braća, u oba slučaja izdajnik je bio dvanaesti, poslednji. U oba slučaja izdajnik je poslednji proveren u istrazi (Venijamin, Juda Iskariotski).
Venijamin, koji je optužen za izdaju, bio je najmlađi, dvanaesti na spisku braće: 1.Mojsijeva 44:12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj.
Luka 22:21 Ali evo ruka izdajnika mog sa mnom je na trpezi
Isusov izdajnik Juda je kod nabrajanja apostola naveden poslednji .(Matej 10:4) Mk3:16-19 Prvog Simona, i nadede mu ime Petar; I Jakova Zevedejevog i Jovana brata Jakovljevog, i nadede im imena Voanerges, koje znači Sinovi groma; I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejevog i Tadiju i Simona Kananita, I Judu Iskariotskog, koji Ga i izdade. Kad je Isus rekao da će ga jedan od njih izdati, svi su ga pitali "Da nisam ja?" Juda ga je pitao poslednji.
Izdajnik je dvanaesti
Venijamin je bio poslednji od braće kojeg je sluga proverio da li je ukrao čašu, a Juda je poslednji od apostola koji je pitao Isusa da li je on izdajnik. Dokaz izdaje bila je čaša (posuda za tečnost), a kod Jude zdela sa tečnošću.
1.Mojsijeva 44:12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj.
Isus: Jedan između vas će me izdati. Jovan 13:21
Matej 26:22-25 I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti Mu: Da nisam ja, Gospode? A On odgovarajući reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdelu onaj će me izdati. A Juda, izdajnik Njegov, odgovarajući reče: Da nisam ja, ravi? Reče mu: Ti kaza.
Požuri - izdajnik
Pošto je Isus shvatio da je Juda doneo definitivnu odluku da ga izda, i nije je se promenio čak ni kad mu je Isus oprao noge i dao mu hleb i vino za oproštenje greha, Isus je rekao Judi da požuri sa onom što je naumio da učini.
Jovan 13:27 I po zalogaju tada uđe u njega sotona. Onda mu reče Isus: [ta činiš čini brže.
Josif je takođe od svog sluge tražio da požuri da otkrije izdajnika.
1.Mojsijeva 44:4 A kad izađoše iz mesta i još ne behu daleko, reče Josif čoveku što upravljaše kućom njegovom: Ustani, idi brže za onim ljudima, i kad ih stigneš reci im: Zašto vraćate zlo za dobro?
Smrtna presuda
U oba slučaja proglašeno je da izdajnik zaslužuje smrtnu presudu, a da je ostalima u grupi oprošteno.
1.Mojsijeva 44:9 U kog se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom.
Luka 22:22 I Sin čovečiji, dakle, ide kao što je uređeno; ali teško čoveku onome koji Ga izdaje!- Juda se obesio!
Oproštenje jedanaestorici
Josifova braća i apostoli takođe su mogli da budu optuženi za izdaju (za saučestvovanje), ali im je oprošteno jer su se pokajali, a Isus i Josif su im bili milostivi.
1.Mojsijeva 42:21 I rekoše jedan drugom: Doista se ogrešismo o brata svog, jer videsmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo; zato dođe na nas ova muka.
1.Mojsijeva 44:9 (Braća su rekla:) U kog se između sluga tvojih nađe (čaša), onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom.
1.Mojsijeva 44:16,17 Tada reče Juda: [ta da ti kažemo, gospodaru? [ta da govorimo? Kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša. A Josif reče: Bože sačuvaj! Neću ja to; u koga se našla čaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svom.
Braća su nekad prodala Josifa, a sada su spremni da stradaju sa Venijaminom.
Učenici su takođe ostavili Isusa, ali im je bilo oprošteno.
Matej 26:56 A ovo sve bi da se zbudu pisma proročka. Tada učenici svi ostaviše Ga, i pobegoše.
Matej 26:75 I opomenu se Petar reči Isusove što mu je rekao: Dok petao ne zapeva tri puta ćeš me se odreći. I izašavši napolje plaka gorko.
Jovan 20:27-29 Potom reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran. I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj. Isus mu reče: Pošto me vide verovao si; blago onima koji ne videše i verovaše.
Apostoli su se razbežali da ne bi bili uhapšeni sa Isusom, Petar ga se tri puta odrekao, a Toma nije verovao ni da je Isus vaskrsao dok ga nije video svojim očima. Ipak, doživeli su veliku promenu, pokajali su se i Isus im je oprostio i ponovo ih okupio.
Magarac
U oba događaja imali su magarce sa sobom, koje je prorekao i Zaharija 9.9. Carevi su ulazili u grad na magarcu (1.Carevima 1.33)
1.Mojsijeva 43:24 I uvede ih čovek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovim položi.
Matej 21:2 Govoreći im (Isus): Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom: odrešite je i dovedite mi.
Prodati za srebrnike - od Jude
Josif je prodat za srebrni novac (za 20 srebrnika). Isusa je Juda takođe prodao za srebrni novac (za 30 srebrnika). U oba slučaja onaj ko ih je prodao zvao se Juda: Juda (Josifov brat) i Juda Iskariotski.
1.Mojsijeva 37:26-28 I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu? 27 Hajde da ga prodamo ovim Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je telo. I poslušaše ga braća njegova. 28 Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
Matej 26:14-16 Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima svešteničkim, 15 I reče: [ta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. 16 I otada tražaše zgodu da Ga izda.
Matej 27:3-5 Tada videvši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima svešteničkim i starešinama govoreći: ja sagreših što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? Ti ćeš videti. I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se obesi.
Donose spasenje Božjem narodu
Josif je doneo spasenje svom narodu. Isus je definitivno doneo spasenje Božjem narodu. I Josif i Isus lično su tvrdili da ih je Bog poslao da spasu svoj narod!
1.Mojsijeva 45:4-7 A Josif reče braći svojoj: Pristupite bliže k meni. I pristupiše; a on reče ja sam Josif brat vaš, kog prodadoste u Misir. A sada nemojte žaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi života vašeg. Jer je već dve godine dana glad u zemlji, a biće još pet godina, gde neće biti ni oranja ni žetve. A Bog me posla pred vama, da vas sačuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljenjem prevelikim.
Matej 18:11 Jer Sin čovečiji dođe da iznađe i spase izgubljeno.
Jovan 3:17 Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj.
1Jovan 4:9 Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog sina svojega jedinorodnoga posla na svet da živimo kroza nj.
Luka 24:46,47 I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvih treći dan; I da se propoveda pokajanje u ime Njegovo i oproštenje greha po svim narodima počevši od Jerusalima.
Odlazak u Egipat da bi sačuvali život
Josif i Isus mogli su da budu ubijeni da su ostali u Izraelu, i obojica su otišli u Egipat da bi ostali živi.
1.Mojsijeva 37:19,20,28 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja. Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda ćemo videti šta će biti od njegovih snova… Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
Iz straha da mu novorođeni car - mesija ne otme presto, car Irod je hteo da bude apsolutno siguran da će ukloniti novorođenog cara, I zato je tražio da se pobiju sva deca mlađa od 2 godine. Zato su roditelji sklonili Isusa u Egipat (Misir).
Matej 2:13-15 A pošto oni otidu, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: Ustani, uzmi dete i mater Njegovu pa beži u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer će Irod tražiti dete da Ga pogubi. I on ustavši uze dete i mater Njegovu noću i otide u Misir. I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši šta je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Misira dozvah Sina svog.
Vlast predata
I Josif i Isus postali su gospodari u državi:
Za Josifa je zapisano da je bio veći od vladara Egipta (zemaljskih vladara) i sva vlast mu je bila data.
1.Mojsijeva 45:8,9 I tako niste me vi opravili ovamo nego sam Bog, koji me postavi ocem Faraonu i gospodarem od svega doma njegovog i starešinom nad svom zemljom misirskom. Vratite se brže k ocu mom i kažite mu: Ovako veli sin tvoj Josif: Bog me je postavio gospodarem svemu Misiru,
1.Mojsijeva 41:40-41 (Faraon kaže Josifu) Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovim prestolom biti veći od tebe. 41 I još reče Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom misirskom.
Isus je takođe bio iznad svih ljudskih vlasti i Otac mu je sve dao u ruke.
Jovan 13:3 13:3 Znajući Isus da Mu sve Otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide…
Matej 28:18 I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
Pastiri i majka / crkva
Postoji paralela između Rahele i crkve, kao i između njihovih sinova - Josifa i Isusa - obojica su bili pastiri. Rahela je takođe bila pastirica, a Isus je pozvao crkvu da se brinu za ljude kao što pastiri brinu za stado.
Ime Josifove majke je Rahilja (רחל Râchêl) od korena reči koja znači "putovati, ovca (u smislu stada koje putuje)". Ovca u Bibliji je simbol Božjeg naroda koji vodi Bog kao pastir, pa zato Isus kaže za sebe da je On dobri pastir. Rahilja je bila pastirica: " evo Rahilje kćeri njegove, gde ide sa stadom (ovcama)." 1.Mojsijeva 29:6
Rahela je sahranjena u Vitlejemu Efrati ("umre mi Rahilja u zemlji Hananskoj na putu, kad beše još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem." 1.Mojsijeva 48:7) u mestu gde je Isus rođen (Luka 2:15, "I ti Vitlejeme, zemljo Judina! Ni po čem nisi najmanji u državi Judinoj; jer će iz tebe izići čelovođa koji će pasti narod moj Izrailja." Matej 2:6).
Josif je pastir:
Josifov otac Jakov blagoslovio je Josifa da postane "pastir, kamen Izrailju." 1.Mojsijeva 49:24 Josif se zaista brinuo za Božji narod kao pravi pastir.
Isus je pastir:
Jovan 10.11,14 (Isus:) Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce... Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
Matej 26:31 Tada reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u pismu stoji: Udariću pastira i ovce od stada razbežaće se.
U Otkrivenju 12 Isus je u simboličkoj slici opisan kao dete koje rađa žena (simbol crkve), biva progonjen od aždaje (Sotone), ali je izbavljen, vazneo se na Nebo i seo na Božji presto.
Otkrivenje 12:1,2,4,6 I znak veliki pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, i mesec pod nogama njenim, i na glavi njenoj venac od dvanaest zvezda. 2 I beše trudna, i vikaše od muke, i mučaše se da rodi... 4 I rep njen odvuče trećinu zvezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja htede da se porodi, da joj proždere dete kad rodi. 5 I rodi muško, sina, koji će pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dete njeno bi uzeto k Bogu i prestolu njegovom. 6 A žena pobeže u pustinju...
Pokloni simbolišu prvosvešteničku službu
Braća su donela poklone Josifu koji simbolišu različite funkcije prvosveštenika (tj. Isusa Hrista) u planu spasenja. Ovi pokloni su slični poklonima koje su mudraci sa istoka doneli kada se Isus rodio.
1.Mojsijeva 43:11 Onda reče Izrailj otac njihov: Kad je tako, učinite ovo: uzmite šta najlepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čoveku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisavog korenja i smirne, urme i badema.
Matej 2:11 I ušavši u kuću, videše dete s Marijom materom Njegovom, i padoše i pokloniše Mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše Ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom.
Tamjan je simbol Hristovih zasluga koje On kao prvosveštenik prinosi pred Boga uz naše molitve, jer bez Hristovih zasluga naše molitve ne bi bile prihvaćene. Otkrivenje 8.3,4 I drugi anđeo dođe i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom. 4 I dim od kađenja u molitvama svetijeh iziđe od ruke anđelove pred Boga.
Badem od kojeg je napravljen Aronov štap, koji je Božjim čudom izlistao, procvetao i rodio bademe preko noći (zbog pobune onih koji su hteli da preuzmu Aronovu funkciju), simboliše da funkciju prvosvešenika može da obavlja samo onaj ko je određen od Boga.
Mirisavo korenje od kojeg se praviobalzam, ukazuje da je Isus lekar koji leči sve bolesti. Jeremija 8.22 Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? zašto se dakle ne iscijeli kći naroda mojega
Med je Božja Reč. Psalam 119.103 Otkrivenje 10.10... Isaija 7.14,15 Zato će vam sam Gospod dati znak; eto devojka će zatrudneti i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuilo. 15 Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo a izabrati dobro.
Jev 6:20 Gde Isus uđe napred za nas, postavši poglavar sveštenički doveka po redu Melhisedekovom.
Jev 7:26 Jer takav nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen od grešnika, i koji je bio više nebesa;
Puni mudrosti i razuma
I za Josifa i za Isusa rečeno je da su puni mudrosti i razuma.
1.Mojsijeva 41:39-41 Pa reče Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao što si ti.
Za mesiju je prorok Isaija rekao reči koje su se ispunile u Isusovom životu:
Isaija 11:2 I na Njemu će počivati Duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh saveta i sile, duh znanja i straha Gospodnjeg.
Prvenci
Pasha je praznik prvina ječmene žetve. Isus je prvi rod, prvenac vaskrsao iz mrtvih. Josif je prvorođeni Jakovljev sin od njegove voljene žene Rahele. On bio bio prvorođeni od dvanaestorice da mu Laban na prevaru nije podmetnuo Leu. Josif je kao prvenac primio duplo nasledstvo od oca Jakova, dok su ostali sinovi dobili po jedan deo.
1.Dnevnika 5.2 Jer Juda bi najsilniji među braćom svojom i od njega je vođ, ali prvenaštvo dobi Josif;
1.Mojsijeva 48:5 Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji misirskoj pre nego dođoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji.
Dakle, Josifove sinove Jakov je tretirao kao svoje, što znači da su obojica dobili nasledstvo, čime je Josif dobio dupli deo, koliko pripada prvencu.
1.Mojsijeva 48:22 I ja ti dajem jedan deo više nego braći tvojoj,
Isus je jedinorodni sin, prvenac iz mrtvih. Poslednja večera dogodila se na Pashu, a Isus je vaskrsao trećeg dana, u vreme kad je u Svetinji obrtan snop prvina ječmene žetve.
Kol 1:18 I On je glava telu crkve, koji je početak i prvorođeni iz mrtvih, da bude On u svemu prvi;
3.Mojsijeva 23.11 A on neka obrće snop pred Gospodom, da bi vam se primio; sutradan po suboti neka ga obrće sveštenik.
Odvojeni
Smrt Josifa i Isusa povezane su sa praznicima, sa Pashom, Beskvasnim Hlebovima i ulaskom u Obećanu Zemlju.
Kao priprema za Pashu, četri dana ranije odvajalo se jagnje za žrtvu.
2.Mojsijeva 12:3 Kažite svemu zboru Izrailjevom i recite: Desetog dana ovog meseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom.
Kao što je Pashalno jagnje bilo odvojeno, tako je Josif bio odvojen od braće: 1.Mojsijeva 49:26 Blagoslovi oca tvog... neka budu nad glavom Josifovom i nad temenom odvojenog između braće.
Isus je na 10-i Nisan trijumfalno ušao u Jerusalim na magarcu, kao što su carevi trijumfalno ulazili na magarcu u Jerusalim kada su bili pomazani da vladaju. Isus je na 10-i Nisan ušao u Jerusalim i bio pomazan za ukop, da kao Pashalno jagnje bude žrtvovan kao otkup za grešnike koji se kaju, a kasnije će biti pomazan da kao car vlada celu večnost u Obećanoj Zemlji.
Da je Isus bio pravo pashalno jagnje, vidi se i po tome da se u trenutku Hristove smrti zavesa u hramu pocepala na dva dela u vreme kada je trebalo da bude prineseno na svagdašnju žrtvu jagnje. Senka je našla svoje ispunjenje, i simbolika ovog praznika je ispunjena.
Isus je odvojen od grešnika: Jevrejima 7,26 Jer takov nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen od grešnika, i koji je bio više nebesa;
Isaija 53:7 Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih.
Jovan 12:23 A Isus odgovori im govoreći: Dođe čas da se proslavi Sin čovečiji.
Reč nazirej (4.Mojsijeva 6) znači “odvojen, posvećen za princa, neorezana vinova loza”. Josif je u tom smislu pravi nazirej, jer je odvojen za posebnu službu, posvećen Bogu i postao je gospodar Egipta. Odvojen je od braće, odvojen je i od Egipćana jer ni među njima nije bilo takvog kao što je Josif.
Isus je odrastao u gradu Nazaret, a reč Nazaret u jevrejskom jeziku ima isti koren kao reč nazirej. Isus je odvojen od svih ljudi, jedinstven i posvećen Bogu, pa je i logično što je posle vaskrsenja odvojen za prvosvešteničku službu:
Jevrejima 7,26 Jer takov nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen (nazirej!) od grešnika, i koji je bio više nebesa;
Izlazak na Pashu, i ulazak u Obećanu Zemlju pred Pashu
Josif je tražio od Izraelaca da kad ih Bog oslobodi iz Egipta ponesu njegove kosti u zemlju koju će im Bog dati. Očigledno da je Josif znao za Božje proročanstvo o oslobođenju i o Obećanoj zemlji, i zato je Izraelcima rekao: 1.Mojsijeva 50:25 I zakle Josif sinove Izrailjeve i reče: Zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde.
2.Mojsijeva 13:19 I Mojsije uze kosti Josifove sa sobom; jer beše zakleo sinove Izrailjeve rekavši: Zaista će vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom.
Njegove kosti Izraelci su izneli posle istorijski prve Pashalne večere, na prvi dan praznika Beskvasnih hlebova. Ušli su u Obećanu Zemlju 10-og Nisana, na dan kada se Pashalno jagnje odvajalo za predstojeći praznik, i uneli Josifove kosti da bi praznik slavili u Obećanoj Zemlji kako im je Bog rekao.
Kao što su Josifove kosti unešene u Obećanu Zemlju, to simboliše da će vaskrsli grešnici koji su se pokajali i izabrali Boga ući preobraženi u Obećanu Zemlju.
Isusova žrtva i vaskrsenje omogućili su nam pravo da posle Dana Suda uđemo u Obećanu Zemlju.
Pashalni simboli
Isus i Josif povezani su Pashalnim simbolima Božjeg plana spasenja (hleb, vino - grožđani sok, meso žrtve) na više načina. Isus se u javnoj službi pojavio na 4 Pashe. Josif je u tumačenju dva sna imao Pashalne simbole hleb - meso (ma'ăkâl = jelo, meso) i vino, koji simbolišu Hristovo telo i krv koje je prineo kao žrtvu na Golgoti. Jedna osoba je oslobođena i vraćena na prvobitni položaj, a druga je osuđena i obešena na drvo - kao dva razbojnika na krstu.
Takođe i Josifovi snovi o snopovima koji se klanjaju pred njegovim snopom aluzija su na praznik prvina ječmene žetve koji sledi odmah posle Pashalne večere.
1.Mojsijeva 40:10-20 I na čokotu behu tri loze, i napupi i procvate, i grožđe na njemu uzre; 11 A u ruci mi beše čaša Faraonova, te pobrah zrelo grožđe i iscedih ga u čašu Faraonovu, i dodadoh čašu Faraonu. 12 A Josif mu reče: Ovo znači: tri su loze tri dana. 13 Još tri dana, i Faraon brojeći svoje dvorane uzeće i tebe, i opet te postaviti u pređašnju službu, i opet ćeš mu dodavati čašu kao i pre dok si mu bio peharnik. 14 Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, učini milost i pomeni za me Faraonu, i izvedi me iz ove kuće. 15 Jer su me ukrali iz zemlje jevrejske, a ovde nisam ništa učinio da me bace u ovu jamu. 16 A kad vide starešina nad hlebarima kako lepo kaza san, reče Josifu: i ja snih, a meni na glavi tri kotarice bele; 17 I u najgornjoj kotarici beše svakojakih kolača za Faraona, i ptice jeđahu iz kotarice na mojoj glavi. 18 A Josif odgovori i reče: Ovo znači: tri kotarice tri su dana. 19 Još tri dana, i Faraon brojeći dvorane svoje izbaciće te i obesiće te na vešala (drvo), i ptice će jesti s tebe meso. 20 I kad dođe treći dan, to beše dan u koji se rodio Faraon, i učini Faraon gozbu svim slugama svojim, i naiđe među slugama svojim na starešinu nad peharnicima i na starešinu nad hlebarima;
Glavni peharnik video je vinovu lozu koja je napupila, procvetala i rodila zrelo grožđe, što je slično Aronovom štapu koji je preko noći napupio, procvetao i rodio bademe, i potvrdio njega kao prvosvešenika.
4.Mojsijeva 17:8 A sutradan dođe Mojsije u šator od svedočanstva, i gle, procvetala palica Aronova od doma Levijevog; beše napupila i cvetala, i bademi zreli na njoj.
Isus je rekao da je On čokot koji rađa rod - grožđe, a na večeri je kao prvosveštenik dao apostolima hleb i vino, simbole Njegovog tela i krvi, koje predaje za otkup naših greha. Ovaj štap koji je preko noći napupio, procvetao i rodio rod slika je Hristovog vaskrsenja.
Matej 26:26,27 I kad jeđahu, uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je telo moje. I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: Pijte iz nje svi;
Jovan 15:5 Ja sam čokot a vi loze; i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi mnogi rod; jer bez mene ne možete činiti ništa.
[arena haljina i krv
Josifov ogrtač (haljina) bio je šaren (u više boja), i umočen u jarčiju krv kako bi braća ubedila oca da je nevini Josif mrtav. Za Pashalnu večeru moglo je da bude prineto na žrtvu jegnje ili jare! 2.Mojsijeva 12:5,6 A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite. 6 I čuvajte ga do četrnaestog dana ovog meseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče.
Jakov je mislio da je Josifa ubila zver, a zver je u Otkrivenju simbol bezbožnog cartva koji progoni Božji narod. Isus je osuđen na smrt od strane versko-političke koalicije koja je vladala u to vreme.
1.Mojsijeva 37:31-34 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv, 32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije. 33 A on je pozna i reče: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut. 34 I razdre Jakov haljine svoje, i veza kostret oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena.
Kao što su Josifu skinuli haljinu pre nego što su hteli da ga ubiju, vojnici su Isusu skinuli haljinu pre nego što su ga razapeli na krst (smrt). Matej 27:31 I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu.
Takođe, Isus je naš prvosveštenik, a prvosveštenikova odeća je višebojna, šarena (2Mojsijeva 28:5 I neka uzmu zlata i porfire i skerleta i crvca i tankog platna).
Luka 22:15 I reče im: Vrlo sam želeo da ovu pashu jedem s vama pre nego postradam;
Kol 1:14 U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje greha;
Žetva
Žetva je jedna od glavnih tema kod Josifa i kod Isusa. Josif je sakupljao žito u ambare za vreme rodnih godina (izlivanje Svetog Duha). Isus je rekao da žetva simboliše kraj sveta.
Matej 9:37 Tada reče učenicima svojim: Žetve je mnogo, a poslenika malo.
Matej 13:39 A neprijatelj koji ga je posejao jeste đavo; a žetva je posledak ovog veka; a žeteoci su anđeli.
Jovan 4:35… Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu.
Josifova žetva bila je izobilna kao pesak morski, koji niko ne može da izbroji:
1.Mojsijeva 41:47-49 I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta izobila. 48 I stade Josif kupiti za tih sedam godina svakog žita što beše po zemlji misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje behu oko njega. 49 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je peska morskog, tako da ga presta meriti, jer mu ne beše broja.
Izraz "pesak morski" lako je povezati sa Božjim narodom kojeg će biti kao peska morskog, veliko mnoštvo koje niko ne može da izbroji. Otkrivenje 7:9 Po tom videh, i gle, narod mnogi, kog ne može niko izbrojati, od svakog jezika i kolena i naroda i plemena, stajaše pred prestolom i pred Jagnjetom, obučen u haljine bele, i palme u rukama njihovim.
Pre velikog mnoštva spašenih opisana je grupa od 144.000 koji živi prolaze kroz vreme velike nevolje, koji su od 12 kolena sinova Izraela - potomci Josifa i njegove braće - prvenci! Ot 7:4 I čuh broj zapečaćenih, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenih od svih kolena sinova Izrailjevih;
Ako godine obilja simbolišu izlivanje Svetog Duha i obraćenje ljudi koji iskreno traže Boga, onda 7 nerodnih godina mogu da predstavljaju svet koji prihvata žig zveri i gnusobu pustošnu o kojoj govori prorok Danilo, koju je Isus spomenuo u opisu poslednjeg vremena pred Njegov drugi dolazak. Pošto niko više ne prihvata Boga, osim onih koji su već odlučili da slede Boga, žetva je završena, i Isus dolazi da izvrši presudu na osnovu onoga što je svaki pojedinac izabrao.
1.Mojsijeva 41:54 I nasta sedam godina gladnih, kao što je Josif napred kazao. I beše glad po svim zemljama, a po svoj zemlji misirskoj beše hleba.
Luka 18:8 Ali Sin čovečiji kad dođe hoće li naći veru na zemlji?
Početak sa 30 godina
I Isus i Josif bili su 30 godina stari kada su započeli svoju javnu službu. Sa 30 godina sveštenici su počinjali da služe u Svetinji.
1.Mojsijeva 41:46 A beše Josifu trideset godina kad izađe pred Faraona cara misirskog. I otišavši od Faraona obiđe svu zemlju misirsku.
Luka 3:23 I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče; i beše, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijinog,
4.Mojsijeva 4.2, 3, 23, 30, 35, 39, 40, 43 Izbroj sinove Katove između sinova Levijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh. 3 Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za posao da mogu raditi poslove u šatoru od sastanka.
I Josif I Isus su obišli su svu zemlju
1.Mojsijeva 41:46 I otišavši od Faraona (Josif) obiđe svu zemlju misirsku.
Mt 9:35 I prohođaše Isus po svim gradovima i selima učeći po zbornicama njihovim i propovedajući jevanđelje o carstvu, i isceljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.
Klanjanje jedanaestorice
Prema prvoj Božjoj zapovesti Josifova braća i otac nisu trebali da se poklone bilo pred kojim čovekom ili lažnim bogom: 2.Mojsijeva 20. 2-5 Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. 3 Nemoj imati drugih bogova uza me... 5 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga kolena, onih koji mrze na mene;
Međutim, braća i njihov otac poklonili su se pred Josifom jer je on predslika Mesije. Zato je Bog dao Josifu u snu proročanstvo da će mu se braća i otac pokloniti.
1.Mojsijeva 43:26,28 I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. 28 A oni (braća)rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.
1.Mojsijeva 47:31 I reče mu Jakov: Zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svog.
1.Mojsijeva 37.5-11 Uz to usni Josif san i pripovjedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj. 6 Jer im reče: da čujete san što sam snio: 7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. 8 Tada mu braća rekoše: da nećeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi riječi njegovijeh. 9 Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. 10 A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: kakav je to san što si snio? eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? 11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.
Isto tako, da je Isus bio samo čovek apostoli mu se ne bi poklonili, naročito posle vaskrsenja:
Matej 28:16,17 A jedanaest učenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. I kad Ga videše, pokloniše Mu se; a jedni posumnjaše.
Luka 24:51,52 I kad ih blagosiljaše, odstupi od njih, i uznošaše se na nebo. 52 I oni Mu su pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.
Mrtvi nisu prepoznati, strah jedanaestorice i predstavljanje
Braća nisu prepoznala Josifa jer su mislili da je mrtav, kao što ni apostoli nisu prepoznali Isusa posle vaskrsenja, jer su mislili da je mrtav.
Braća su se uplašila posle Josifovog predstavljanja, kao što su se apostoli uplašili posle Isusove pojave i predstavljanja:
1.Mojsijeva 45:3 I reče Josif braći svojoj: Ja sam Josif; je li mi otac još u životu? Ali mu braća ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega.
Luka 24:36,37 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam. 37 A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha.
I Isus i Josif ohrabrili su ih da se ne boje i još jednom se predstavili da potvrde svoj identitet:
1.Mojsijeva 45:4 A Josif reče braći svojoj: Pristupite bliže k meni. I pristupiše; a on reče ja sam Josif brat vaš, kog prodadoste u Misir.
Luka 24:38-40 I reče im: [ta se plašite? I zašto takve misli ulaze u srca vaša? 39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. 40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
Nasamo sa jedanaestoricom
Josif je bio sam sa braćom kad im je objavio svoj identitet kad se "vratio iz mrtvih". Isto tako, Isus je bio sam sa apostolima kad im se predstavio da je ustao iz mrtvih.
1.Mojsijeva 45:1 Tada Josif ne mogući se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: Izađite svi napolje. Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braći svojoj.
Jovan 20: 19 A kad bi uveče, onaj prvi dan nedelje, i vrata behu zatvorena gde se behu učenici skupili od straha jevrejskog, dođe Isus i stade na sredu i reče im: Mir vam.
Susret sa Ocem posle vaskrsenja
Nakon što je Josif objavio braći da je još živ, izašao je da sretne svog oca. Isto tako je i Isus posle susreta sa apostolima izašao na Nebo da se sretne sa svojim Ocem. Zapazite da Josif nije čekao da mu otac dođe, nego je izašao da ga sretne kako bi bio savršena predslika Hristovog vaznesenja k Ocu. Isus je jasno rekao da se vraća svom i njihovom Ocu - Bogu.
1.Mojsijeva 46:29 A Josif upreže u kola svoja, i izađe na susret Izrailju ocu svom u Gesem.
Jovan 20:17 Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom; nego idi k braći mojoj, i kaži im: Vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem.
Proslavljeni
Pošto su mnogo propatili, i Josif i Isus bili su proslavljeni:
1.Mojsijeva 45:13 Kažite ocu mom svu slavu moju u Misiru i šta ste god videli; pohitajte i dovedite ovamo oca mog.
Luka 24:26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?
Živ je!
U oba slučaja otac i braća / apostoli verovali su da su Isus / Josif mrtvi, a onda su otkrili da su živi.
1.Mojsijeva 42:38 A on reče: Neće ići sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam…
1.Mojsijeva 44:20 A mi rekosmo gospodaru svom: Imamo starog oca i brata najmlađeg, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi.
1.Mojsijeva 45:26 I javiše mu i rekoše: Još je živ Josif, i zapoveda nad svom zemljom misirskom. A u njemu srce prenemože, jer im ne verovaše.
1.Mojsijeva 45:28 I reče Izrailj: Dosta mi je kad je još živ sin moj Josif…
1.Mojsijeva 46:30 I reče Izrailj Josifu: Sada ne marim umreti kad sam te video da si jošte živ.
Za Isusa jedanaestorica su shvatila da je živ:
Matej 27:63,64 I rekoše: Gospodaru! Mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: Posle tri dana ustaću. 64 Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećeg dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve.
Luka 24:23 I ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ.
Mk 16:11 I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše.
Otac je u centru
I Josif i Isus s velikim poštovanjem spominju oca kao centralnu figure, s dužnim poštovanjem prema autoritetu: 1.Mojsijeva 43:27 A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ? 1.Mojsijeva 45:3 I reče Josif braći svojoj: Ja sam Josif; je li mi otac još u životu?
Luka 22:17 I uzevši čašu dade hvalu (Ocu, to jest Bogu)… Matej 26:26 I kad jeđahu, uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga (Kao što me je otac odredio Luka 22:29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je Otac moj meni ostavio. Luka 22:42 Govoreći: Oče! Kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja nego Tvoja da bude.
Moj otac i vaš otac
I Isus i Josif stalno govore "moj otac" i "vaš otac".
1.Mojsijeva 43:7 A oni rekoše: Čovek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: Je li vam jošte živ otac?
1.Mojsijeva 45:18,19 Pa uzmite oca svog i čeljad svoju, i dođite k meni, i daću vam najbolje što ima u zemlji misirskoj, i ješćete najbolje obilje ove zemlje. 19 A ti im zapovedi: Ovako učinite: uzmite sa sobom iz zemlje misirske kola za decu svoju i za žene svoje, i povedite oca svog i dođite ovamo;
1.Mojsijeva 45:3 I reče Josif braći svojoj: Ja sam Josif; je li mi otac još u životu?
1.Mojsijeva 45:13 Kažite ocu mom svu slavu moju u Misiru i šta ste god videli; pohitajte i dovedite ovamo oca mog.
Jovan 20:17 Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom; nego idi k braći mojoj, i kaži im: Vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem.
Matej 5:16 Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima.
Matej 5:45,48 Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapovedi svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima... 48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.
Matej 26:39 I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj! Ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako Ti.
Moj sin, voljeni
Često korištena fraza i za Josifa i za Isusa je "moj sin", a obojica su bili voljeni sin, miljenik. Josifa je njegov otac voleo više od ostalih sinova:
1.Mojsijeva 37:4,33,35 A braća videći gde ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrzeti na nj … 33 A on je pozna i reče: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut. 35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tešeći ga, ali se on ne dade utešiti, nego govoraše: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.
1.Mojsijeva 45:28 I reče Izrailj: Dosta mi je kad je još živ sin moj Josif; idem da ga vidim dokle nisam umro.
Nijedan čovek na planeti nije mogao da kaže da je Isusov otac, a i Marijin muž Josif to nikada nije tvrdio za sebe, nego je potvrda o Isusovom očinstvu stigla sa Neba:
Matej 3:17 I gle, glas s neba koji govori: Ovo je Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
Matej 2:15 I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši šta je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Misira dozvah Sina svog.
Isusovo utelovljenje bilo je prorečeno, i niko od ljudi nije racionalno tvrdio da ispunjava ovo proročanstvo dvostruko ispunjeno natprirodnim utelovljenjem i kasnije vaskrsenjem: Psalam 2:7 Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni: Ti si sin moj, ja te sad rodih.
Apostol Pavle odnos Bog - Isus opisuje kao Otac - Sin jer je Otac vaskrsao Sina: Dela 13:32-3 32 I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, deci njihovoj, podignuvši Isusa; Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.
U Isusovoj paraboli o Božjoj brizi za svoj narod koji je odstupio od Njega, Isus je opet utelovljeni sin: Matej 21:37 A po tom posla k njima sina svog govoreći: Postideće se sina mog.
Zavera iz zavisti
I oko Isusa i oko Josifa kovana je zavera da ih ubiju iz ljubomore i zavisti:
1.Mojsijeva 37:4,18-20,32 4 A braća videći gde ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lepe reči progovoriti... 18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, 19 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja. 20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda ćemo videti šta će biti od njegovih snova. 32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije.
Luka 22:2 I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi Ga ubili; ali se bojahu naroda.
Matej 26.59 A glavari sveštenički i starešine i sav sabor tražahu lažna svedočanstva na Isusa da bi ga ubili;
Odluku da ga ubiju doneli su kad su čuli da je vaskrsao Lazara. Jovan 11:46-50 46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus. 47 Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? čovek ovaj čini mnoga čudesa. 48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga verovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine beše poglavar sveštenički, reče im: Vi ne znate ništa; 50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
Kao što je Josif bio bačen u jamu u nameri da bude ubijen, dok su ostali stajali iznad jame kako Josif ne bi pobegao, tako je Isus stavljen u grob i dobro čuvan od vojnika, u nameri da tu ostane mrtav, a ne vaskrsne kao što je rekao.
Matej 27:63-66 I rekoše: Gospodaru! Mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: Posle tri dana ustaću. 64 Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećeg dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve. 65 Reče im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 66 A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.
Luka 24:23 I ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ.
Mk 16:11 I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše.
Pomazani
I Josif i Isus bili su pomazani. Reč Hristos znači "pomazanik", i Isus je bio pomazan za ukop, baš kao što je i Josif pomazan kada je umro.
1.Mojsijeva 50:26 Potom umre Josif, a beše mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru.
Matej 26:7,10,12 Pristupi k Njemu žena sa sklenicom mira mnogocenog, i izli na glavu Njegovu kad seđaše za trpezom... 10 A kad razume Isus, reče im: [ta smetate ženu? Ona učini dobro delo na meni... 12 A ona izlivši miro ovo na telo moje za ukop me prigotovi.
Jovan 19:39,40 A dođe i Nikodim, koji pre dolazi Isusu noću, i donese pomešane smirne i aloja oko sto litara. 40 I uzeše telo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju.
Miljenik je najmlađi
Josifov i Isusov miljenik bili s najmlađi u grupi - Venijamin i apostol Jovan. Venijamin je dobio 5 puta više hrane za stolom od ostalih i puno darova, dok Jovan, najmlađi apostol, kaže da je Isusu bio omiljeniji od ostalih apostola.
1.Mojsijeva 43:29, 30, 34 A on pogledavši vide Venijamina brata svog, sina matere svoje, i reče: Je li vam to najmlađi brat vaš za kog mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko! 30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka onde... 34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima...
1.Mojsijeva 45:14, 22 Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svom i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovom. 22 I svakome dade po dve haljine, a Venijaminu dade trista srebrnika i petore haljine.
Isus je voleo sve apostole, ali je u evanđeljima to najviše istaknuto za Jovana, za koga tradicija tvrdi da je najmlađi među apostolima.
Jovan 13:23 A jedan od učenika Njegovih, kog Isus ljubljaše, seđaše za trpezom na krilu Isusovom.
Jn 21:20 A Petar obazrevši se vide gde za njim ide onaj učenik kog Isus ljubljaše, koji i na večeri leže na prsi Njegove i reče: Gospode! Ko je taj koji će Te izdati?
Plakali
Josif je plakao u nekoliko prilika, možda više nego bilo koja druga ličnost iz Biblije. Isus je takođe plakao nad Jerusalimom (nad Izraelom, 12 plemena), nad onima koji ne veruju Bogu, a zapisano je da naše molitve prinosi sa suzama.
Josif je plakao kad je video svoju braću posle toliko godina: 1.Mojsijeva 42:24 A Josif okrete se od njih, i zaplaka se.
Plakao je i kad su braća posle toliko godina dovela Venijamina da ga vidi: 1.Mojsijeva 43:30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka onde.
Plakao je kad je otkrio braći svoj identitet: 1.Mojsijeva 45:1,2,14,15 ... Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braći svojoj. Pa briznu plakati tako da čuše Misirci, ču i dom Faraonov... 14 Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svom i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovom. 15 I izljubi svu braću svoju i isplaka se nad njima. Potom se braća njegova razgovarahu s njim.
Josif je plakao kad je prvi put video svog oca posle toliko vremena: 1.Mojsijeva 46:29 A Josif upreže u kola svoja, i izađe na susret Izrailju ocu svom u Gesem; i kad ga vide Jakov, pade mu oko vrata, i plaka dugo o vratu njegovom. Tada Josif pade na lice ocu svom, i plaka nad njim celujući ga.
Josif se zaplakao kada su se braća bojala da će ih osuditi posle očeve smrti: 1.Mojsijeva 50:17 Ovako kažite Josifu: Molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i greh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvog. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše.
Isus je takođe plakao. Plakao je kad je video tugu naroda za umrlim Lazarom, a među kojim je bilo mnogo onih koji će stradati u budućoj opsadi Jerusalima, a da za njih neće biti nikakve nade.
Jovan 11:33-35 Onda Isus kad je vidje gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 34 I reče: gde ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. 35 Udariše suze Isusu.
Isus je plakao radi užasnih posledica kršenja Božjeg zakona. On je želeo da ih sve spase i pokazao im je da može i da ih vasksne, ali i posle svih dokaza Njegove ljubavi i moći, oni se ipak neće vratiti Bogu. Bog kao Stvoritelj svih ljudi može samo da plače za onima koji ne žele da žive po Njegovim ispravnim princima.
Isus je plakao nad Jerusalimom u kojem je većina više sledila svoju tradiciju nego Boga: Luka 19:41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
U svom posredovanju za grešnike, Isus sa suzama prinosi naše molitve: Jevrejima 5:7 On u dane tela svog moljenja i molitve k Onome koji Ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utešen po svojoj pobožnosti.
Božje srce plače za grešnicima koji se ne kaju, nego im je srce okamenilo i postalo okrutno.
Promenili odeću - klanjanje
I Josif i Isus promenili su svoju odeću kad su proslavljeni, kad su im se prisutni poklonili. Josifu je faraon dao novu odeću kad ga je postavio nad celim Egiptom. Isus će nositi prvosvešteničku odeću, a zatim će se presvući u carsku. Kad je Bog proslavio Isusa, okupljeni ljudi su se poklonili pred Njim, pali su na svoje lice. Isto tako su se okupljeni ljudi poklonili pred Josifom kad je bio proslavljen pred faraonom.
1.Mojsijeva 41:42,43 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuče ga u haljine od tankog platna, i obesi mu zlatnu verižicu o vratu, 43 I posadi ga na kola koja behu druga za njegovim, i zapovedi da pred njim viču: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom misirskom.
Matej 17:2,5,6 I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše bele kao svetlost... 5 Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte. 6 I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
Bez greha
U svim opisima Josifovog života nigde nije naveden nijedan greh, pa je Josif i po tome predslika savršeno čistog Isusovog života. Naglašeno je dva puta da SVE što je Josif radio Gospod je vodio u napredak.
1.Mojsijeva 39.2,3,21,22 I Gospod beše s Josifom, te bi srećan, i življaše u kući gospodara svojega Misirca. 3 I gospodar njegov vide da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj. 21 Ali Gospod beše s Josifom i raširi milost svoju nad njim i učini te omilje tamničaru. 23 I tamničar ne nadgledaše ništa što beše u Josifovoj ruci, jer Gospod beše s njim; i što god činjaše, Gospod vođaše u napredak.
1.Mojsijeva 40.38 I reče Faraon slugama svojim: možemo li naći čoveka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božji? 39 Pa reče Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti.
Josif je često bio kušan da sagreši bilo delom ili rečima, međutim ni u jednom iskušenju nije pao. Odbio je da učini preljubu iako je zbog toga ponovo bačen u tamnicu. Čak ni kad je postao prvi iza faraona, nije se uzoholio. On se nije oslanjao na svoj razum ili snagu, već se uzdao u Boga, držao se Njegovih uzvišenih principa.
Braća su ga prodala kao roba, ali on im se nije osvetio, nego im je oprostio i pomogao da prežive glad.
1.Mojsijeva 50:16-21 Zato poručiše Josifu: otac tvoj zapovjedi na smrti i reče: 17 Ovako kažite Josifu: molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše... 19 A Josif im reče: ne bojte se, zar sam ja mesto Boga? 20 Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da učini što se danas zbiva, da se sačuva u životu mnogi narod. 21 Ne bojte se dakle; ja ću hraniti vas i vašu djecu. Tako ih uteši i oslobodi.
Slično tome, Isus je oprostio apostolima koji su ga napustili uplašeni za svoj život u trenutku kad je bio uhapšen. Isusov život bez greha nije pomogao samo apostolima, nego svim grešnicima koji se kaju. Jedino žrtva bezgrešne osobe, Bog koji je uzeo telo čoveka i kao bezgrešan umro kao zamena za grešnike koji se kaju, mogla je da nas otkupi i omogući naše spasenje.
"Koji greha ne učini, niti se nađe prevara u ustima njegovim;" 1.Petrova 2,22
"I znate da se on javi da grehe naše uzme; i greha u njemu nema." 1.Jovanova 3,5
"Ako li u videlu hodimo, kao što je on sam u videlu, imamo zajednicu jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, sina njegova, očišćava nas od svakoga greha." 1.Jovanova 1,7
Kao što na Hristu nije bilo greha, čime nas je očistio od greha, tako smo i mi pozvani da od sada živimo po Božjoj volji.
"Kad dakle Hristos postrada za nas telom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada telom, prestaje od greha. 2 Da ostalo vreme života u telu ne živi više željama čovečijim, nego volji Božijoj." 1.Petrova 4,1,2
Za one koji su očišćeni od greha i žive po Božjoj volji, Isus će doći drugi put da ih spase: "Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogih grehe; a drugom će se javiti bez greha na spasenje onima koji ga čekaju." Jevrejima 9,28
# Zaključak
Ovoliko sličnosti između dve ličnosti između kojih je skoro 2000 godina razmaka ne može se naći nigde u literaturi. Pisci uopšte nisu ni bili svesni ovih sličnosti, pa se ove predslike mogu objasniti Božjom inspiracijom, uticajem Svetog Duha. Ako čitate Bibliju, pronaći ćete poruke koje nam je Stvoritelj sveta ostavio da nađemo smisao i najbolji put kroz život.
12 plemena i 12 apostola
Dakle, sam Isus nam je ukazao na vezu između 12 plemena Izraela (12 Jaklovljevih sinova) i 12 apostola. Luka 22:29,30 I ja ostavljam vama carstvo kao što je Otac moj meni ostavio: 30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mom, i da sedite na prestolima i sudite nad dvanaest kolena Izraelovih.
Imena Božeg naroda (12 plemena) ugravirano je na drago kamenje na naprsniku prvosveštenika, tako da kad posreduje pred Bogom za ljude koji se kaju, oni su mu na srcu.
2.Mojsijeva 28:10,12,17-21 [est imena njihovih na jednom kamenu, a šest imena ostalih na drugom kamenu po redu kako se koji rodio. 12 I metni ta dva kamena na poramenice oplećku, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevim, i Aron da nosi imena njihova pred Gospodom na oba ramena svoja za spomen. 17 I udari po njemu drago kamenje, u četiri reda neka bude kamenje. U prvom redu: sardoniks, topaz i smaragd; 18 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamant; 19 A u trećem redu; ligur i ahat i ametist; 20 A u četvrtom redu: hrisolit, onih i jaspis; neka budu ukovani u zlato u svom redu. 21 I tih kamena s imenima sinova Izrailjevih biće dvanaest po imenima njihovim, da budu rezani kao pečat, svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena.
Kao rezultat toga što prvosveštenik Isus posreduje za grešnike koji se kaju noseći ih na svom srcu, Bog će napisati svoje ime na njihovim čelima (Otkrivenje 14.1). Zapečaćeni su 144.000 od svih 12 kolena sinova Izraela (Otkrivenje 7.4) ...Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu (Otkrivenje 14.4).
U Otkrivenju 21.12,14 takođe je istaknuta veza između 12 apostola i 12 plemena Izraela, jer su njihova imena na 12 vrata i 12 temelja Novog Jerusalima.
Otk 21:12-14 I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaestora vrata, i na vratima dvanaest anđela, i imena napisana, koja su imena dvanaest kolena Izrailjevih. 13 Od istoka vrata troja, i od severa vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata troja. 14 I zid gradski imaše dvanaest temelja, i na njima imena dvanaest apostola Jagnjetovih.
Izlazak iz zemlje greha i odlazak u Obećanu Zemlju
Kad vidimo ovakva detaljna proročanstva koja je Bog dao, možemo da budemo sigurni da će Bog sa sigurnošću voditi plan spasenja ljudi koji žele da se vrate Bogu do kraja. Kod Boga nema slučajnosti, nego je sve isplanirano i pod Božjom kontrolom. Greh pokazuje svoje posledice, ali niko ne može da spreči Boga da spase svoj narod, kao što ih je jednom oslobodio iz Egipta iako su bili robovi:
1.Mojsijeva 46:4 Ja ću ići s tobom u Misir, i ja ću te odvesti onamo,
1.Mojsijeva 50:24 I reče Josif braći svojoj: Ja ću skoro umreti; ali će vas zacelo Bog pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu.
1.Mojsijeva 50:25 I zakle Josif sinove Izrailjeve i reče: Zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde.
2.Mojsijeva 3:7,8 I reče Gospod: Dobro videh nevolju naroda svog u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu. 8 I siđoh da ga izbavim iz ruku misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gde mleko i med teče
Isus Navin 23.5 I Gospod Bog vaš razagnaće ih ispred vas i istrijebiće ih ispred vas, i naslijedićete zemlju njihovu, kao što vam je rekao Gospod Bog vaš.
Obećana zemlja je predslika obnovljene planete, kada Bog ukloni greh iz svemira i sve ponovo stvori bez prisustva Lucifera i onih koji su sa njim odbacili Boga.
Dela 1:6-8 A oni onda koji zajedno behu, pitahu Ga govoreći: Gospode! Hoćeš li sad načiniti carstvo Izrailjevo? 7 A On im reče: Nije vaše znati vremena i leta koje Otac zadrža u svojoj vlasti; 8 Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas; i bićete mi svedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.
Ot 21:1-3 I videh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. 2 I ja Jovan videh grad sveti, Jerusalim nov, gde silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevesta ukrašena mužu svom. 3 I čuh glas veliki s neba gde govori: Evo skinije Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov.
I Josif i Isus obećali su da će Bog pohoditi svoj narod, da će ih izbaviti i dovesti u Obećanu zemlju. Dvanaest plemena koja su ušla u Obećanu Zemlju slika su Božjeg naroda koji će nastaniti Novu Zemlju, obnovljenu, bez greha, žalosti i zla.
Isaija 66.22 Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati seme vaše i ime vaše.
Ne zaboravite da tražite u Bibliji šta je sve pisano za Mesiju i Njegov dolazak, jer je Isus upozorio da će mnoge prevare, lažni hristosi, katastrofe u prirodi i progonstvo pokušati da odvoje Božji narod od Boga.
Težite da budete ovakvi:
Otkrivenje 14.5 I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.
Bog koji ima toliku stvaralačku silu da je stvorio savršeni svemir i našu planetu, može na našu molitvu da preobrazi i naš karakter.
Josif je postao sluga (1.Mojsijeva 39.1) = Isus je postao sluga (Filibljanima 2.7)
Josif je blagoslov za druge (1.Mojsijeva 39.5) = Isus je postao blagoslov za druge (Efescima 1.3)
Josifovo rođenje bilo je čudo (njegova majka nije mogla da ima decu) = Isusovo rođenje je čudo (devica)
Otac poslao Josifa k braći = Otac (Bog) šalje Isusa braći.
Josif se oženio neznaboškinjom koja se obratila Bogu = Isusova nevesta su grešnici koji su se pokajali.