Obed s Farisejima
(Lk 11.37-54)
A kad govoraše, moljaše Ga nekakav farisej da obeduje u njega. A On ušavši sede za trpezu. A farisej se začudi kad vide da se najpre ne umi pre obeda.
A Gospod reče mu: Sad vi fariseji spolja čistite čašu i zdelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe. Bezumni! Nije li onaj načinio i iznutra koji je spolja načinio?
Ali dajte milostinju od onog što je unutra; i gle, sve će vam biti čisto.
Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakog povrća, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati.
Teško vama farisejima što tražite začelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.
Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što ste kao sakriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.
A neki od zakonika odgovarajući reče: Učitelju! Govoreći to i nas sramotiš.
A On reče: Teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednim prstom svojim nećete da ih prihvatite.
Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih očevi pobili. Vi dakle svedočite i odobravate dela otaca svojih; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate.
Zato i premudrost Božija reče: Poslaću im proroke i apostole, i od njih će jedne pobiti, a druge proterati; Da se ište od roda ovog krv svih proroka koja je prolivena od postanja sveta, od krvi Aveljeve sve do krvi Zarijine, koji pogibe među oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaće se od roda ovog.
Teško vama zakonici što uzeste ključ od znanja: sami ne uđoste, a koji hteše da uđu, zabraniste im.
A kad im On ovo govoraše, počeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k Njemu i mnogim pitanjem zbunjivati Ga, vrebajući i pazeći na Njega ne bi li šta ulovili iz usta Njegovih da Ga okrive.
(Lk 11.37-54)
A kad govoraše, moljaše Ga nekakav farisej da obeduje u njega. A On ušavši sede za trpezu. A farisej se začudi kad vide da se najpre ne umi pre obeda.
A Gospod reče mu: Sad vi fariseji spolja čistite čašu i zdelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe. Bezumni! Nije li onaj načinio i iznutra koji je spolja načinio?
Ali dajte milostinju od onog što je unutra; i gle, sve će vam biti čisto.
Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakog povrća, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati.
Teško vama farisejima što tražite začelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.
Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što ste kao sakriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.
A neki od zakonika odgovarajući reče: Učitelju! Govoreći to i nas sramotiš.
A On reče: Teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednim prstom svojim nećete da ih prihvatite.
Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih očevi pobili. Vi dakle svedočite i odobravate dela otaca svojih; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate.
Zato i premudrost Božija reče: Poslaću im proroke i apostole, i od njih će jedne pobiti, a druge proterati; Da se ište od roda ovog krv svih proroka koja je prolivena od postanja sveta, od krvi Aveljeve sve do krvi Zarijine, koji pogibe među oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaće se od roda ovog.
Teško vama zakonici što uzeste ključ od znanja: sami ne uđoste, a koji hteše da uđu, zabraniste im.
A kad im On ovo govoraše, počeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k Njemu i mnogim pitanjem zbunjivati Ga, vrebajući i pazeći na Njega ne bi li šta ulovili iz usta Njegovih da Ga okrive.