Praznik posvećenja hrama
(Jn 10.22-42)
A beše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i beše zima. I hodaše Isus u crkvi po tremu Solomunovom.
A Jevreji Ga opkoliše, i govorahu Mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos, kaži nam slobodno.
Isus im odgovori: Ja vam kazah, pa ne verujete. Dela koja tvorim ja u ime Oca svog ona svedoče za me. Ali vi ne verujete; jer niste od mojih ovaca, kao što vam kazah.
Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu. I ja ću im dati život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.
Otac moj koji mi ih dade veći je od svih; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mog.
Ja i Otac jedno smo.
A Jevreji opet uzeše kamenje da Ga ubiju.
Isus im odgovori: Mnoga vam dobra dela javih od Oca svog; za koje od onih dela bacate kamenje na me?
Odgovoriše Mu Jevreji govoreći: Za dobro delo ne bacamo kamenje na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovek budući, gradiš se Bog.
Isus im odgovori: Ne stoji li napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste? Ako one nazva bogovima kojima reč Božija bi, i pismo se ne može pokvariti; kako vi govorite Onome kog Otac posveti i posla na svet: Hulu na Boga govoriš, što rekoh: Ja sam Sin Božji?
Ako ne tvorim dela Oca svog ne verujte mi. Ako li tvorim, ako meni i ne verujete, delima mojim verujte, da poznate i verujete da je Otac u meni i ja u Njemu.
Tada opet gledahu da Ga uhvate; ali im se izmače iz ruku. I otide opet preko Jordana na ono mesto gde Jovan pre krštavaše; i osta onde.
I mnogi dođoše k Njemu i govorahu: Jovan ne učini ni jednog čuda, ali sve što kaza Jovan za Ovog istina beše.
I mnogi verovaše Ga onde.
(Jn 10.22-42)
A beše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i beše zima. I hodaše Isus u crkvi po tremu Solomunovom.
A Jevreji Ga opkoliše, i govorahu Mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos, kaži nam slobodno.
Isus im odgovori: Ja vam kazah, pa ne verujete. Dela koja tvorim ja u ime Oca svog ona svedoče za me. Ali vi ne verujete; jer niste od mojih ovaca, kao što vam kazah.
Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu. I ja ću im dati život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.
Otac moj koji mi ih dade veći je od svih; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mog.
Ja i Otac jedno smo.
A Jevreji opet uzeše kamenje da Ga ubiju.
Isus im odgovori: Mnoga vam dobra dela javih od Oca svog; za koje od onih dela bacate kamenje na me?
Odgovoriše Mu Jevreji govoreći: Za dobro delo ne bacamo kamenje na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovek budući, gradiš se Bog.
Isus im odgovori: Ne stoji li napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste? Ako one nazva bogovima kojima reč Božija bi, i pismo se ne može pokvariti; kako vi govorite Onome kog Otac posveti i posla na svet: Hulu na Boga govoriš, što rekoh: Ja sam Sin Božji?
Ako ne tvorim dela Oca svog ne verujte mi. Ako li tvorim, ako meni i ne verujete, delima mojim verujte, da poznate i verujete da je Otac u meni i ja u Njemu.
Tada opet gledahu da Ga uhvate; ali im se izmače iz ruku. I otide opet preko Jordana na ono mesto gde Jovan pre krštavaše; i osta onde.
I mnogi dođoše k Njemu i govorahu: Jovan ne učini ni jednog čuda, ali sve što kaza Jovan za Ovog istina beše.
I mnogi verovaše Ga onde.