06 Problemi velikog praska
Veliki Prasak (Big Beng) je teorija po kojoj se pre oko 15 milijardi godina desila katastrofa u svemiru, eksplozija posle koje je iz stanja haosa nastao poredak. O ovoj teoriji nastanka Svemira govori se kao da je zasnovana na utvrđenim činjenicama. Međutim, Big Beng teorija ne objašnjava odakle postoji materija koja je eksplodirala na početku. Pitanje porekla materije za evolucioniste i dalje je zagonetka.
Na osnovu nekih posmatranja smatra se da se svemir širi. Astronom Edvin Habl (Huble) otkrio je da što su galaksije udaljenije, to su sve crvenije. Zaključio je da je to dokaz da se svemir širi. To bi značilo da ako se vraćamo u prošlost, svemir bi bio sve uži i uži. Zato neki naučnici misle da je pre oko 15 milijardi godina sva materija i energija koja sačinjava Svemir bila koncentrisana u jednom sićušnom, super-gustom jezgru veličine tačke na kraju rečenice. A pošto po zakonu održanja materije ona ne može da se stvori sam od sebe prirodnim procesima, to znači da bi i to super gusto jezgro morao neko da stvori natprirodnim putem.
Postoji mišljenje da se svemir širi zbog smanjivanja brzine svetlosti posle stvaranja. Ranija istraživanja Barry Setterfield-a u Australiji nedavno su dobili podršku iz neočekivanog izvora - Radiofizičkog Istraživačkog Instituta, u Gorkom, Rusija. Tamo je naučnik po imenu V. S. Troicki, zaključio da je brzina svetlosti prvobitno bila 1010 puta veća nego danas. Ovo bi značilo da živimo u svemiru koji se skuplja.
Postoje neki ozbiljni problemi za pobornike "Velikog Praska", od kojih ćemo neke razmotriti.
1. DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE: Ovaj dobro poznati naučni zakon tvrdi da protokom vremena dolazi do pogoršanja poretka. Procesi u prirodi teku od poretka ka neredu i haosu. Na primer, od automobila posle 40 godina neće nastati najnoviji i najbolji model auta, nego staro gvožđe. Od sobe koja se 20 godina ne čisti neće nastati apartman, nego ruševina. Međutim, oni koji veruju u Veliki Prasak moraju da veruju da se desilo suprotno - da se iz stanja nereda poredak stalno povećava! Međutim, u praktičnom životu, mi vidimo da u prirodi eksplozije proizvode nered, a ne poredak. Prvobitna supereksplozija sigurno bi stvorila potpuni haos i krajnji nered, stvorila bi smrt a ne život. Ako je Svemir zaista zatvoreni sistem, kao što evolucioni kosmogonisti potvrđuju, kako onda može biti moguće da prvobitni haotični nered stvori prelepo organizovan i složeno uređen Svemir koji danas postoji? Oni koji veruju u Veliki Prasak moraju da veruju da drugi zakon termodinamike iz nekih razloga, nije važio prilikom stvaranja svemira.
2. STRUKTURA SVEMIRA: Ako je zamišljena prvobitna eksplozija nekako stvorila svemir, zašto postoje uređene galaksije, zvezde i planete u našem Svemiru? Jednoliko širenje rezultovalo bi ravnomernom raspodelom materije kroz Svemir. Umesto toga mi nalazimo velike koncentracije materije u nekim delovima svemira i ogroman prazan prostor u drugim. Ovo je primoralo neke naučnike da predlože da je prvobitni atom imao "grudve". Jedan naučnik koji veruje u Veliki Prasak, Robert Scherrer, je to ovako opisao: "Svemir nije mogao da prvobitno bude potpuno ravnomeran, jer mi ne bi na kraju završili sa galaksijama, zvezdama, planetama i ljudima. S druge strane, ako je svemir u početku bio previše grudvast, ove grudve bi do sada porasle do ogromnih razmera i verovatno bi se pretvorile u masovne crne rupe koje bi progutale svu materiju i naše šanse za postanak." Koje nam je rešenje ponuđeno u ovom ćorsokaku? Raspodela materije u početku nije bila sasvim jednolika. Postojala je veoma mala neuravnoteženost, dovoljna da dopusti potrebno gravitaciono privlačenje za formiranje galaksija, ali nedovoljna da formira crne rupe; morala je da bude baš tolika. Kako bi takvo stanje stvari moglo da se dogodi, Scherrer priznaje da je "misterija". Tako imamo drugi akt vere koji prihvataju evolucioni kosmogonisti.
3. MATERIJA I ANTIMATERIJA: Teoretičari Velikog Praska veruju da je ova hipotetička prvobitna eksplozija proizvela materiju i antimateriju. Teoretski njih bi trebalo da bude i danas u jednakoj količini. Problem je to što kada ove čestice i antičestice sjedinimo, kao što su morale biti pre Big Benga, one poništavaju jedna drugu. Gary Bennett iz U. S. Dept. of Energy piše: "Današnji materijalni Svemir će vrlo skoro nestati zauvek u trenutku." Kako onda to sprečiti? "Samo neznatna prednost čestica u odnosu na antičestice je dopustila da čestice pobeđuju, i da naš sadašnji Svemir postoji." Opet, naučnici koji veruju u Veliki Prasak moraju da veruju da je postojalo više materije od antimaterije, inače mi ne bi postojali! Još jedan akt vere.
4. FORMIRANJE TEŠKIH ELEMENATA: U početku, prema evolucionim kosmogonistima, postojao je samo vodonik - najjednostavniji i najlakši od svih elemenata. Teži elementi su stvoreni korak po korak, spajanjem i kombinovanjem atoma do stvaranja sve težih i težih "masenih brojeva". Gery Bennett piše: "Stvaranje sve složenijih elemenata bilo je veoma teško pod uslovima koji su vladali na kraju Velikog Praska. Nekoliko nuklearnih uskih grla je zaustavilo napredovanje." Jedan od problema je to što se u prirodi ne pojavljuju određene kombinacije čestica. Maseni brojevi 5 i 8 su nestabilni. Ako jezgro helijuma-4 primi jedan neutron, on postaje helijum-5 koji se trenutno raspada, a isto se dešava ako se dva jezgra helijuma-4 pokušaju da vežu da bi formirali maseni broj 8. Gary Bennett kaže: "Ova dva nestabilna masena broja stoje kao zid na putu stvaranja složenijih elemenata." Pa, kako je naš sadašnji Svemir nastao? Zašto nije ostao mešavina vodonika i helijuma? Još jednom evolucionistička vera dolazi kao spasenje. Predloženo je da su ovi nestabilni maseni brojevi nekako preskočeni; da kada su brojevi 5 i 8 dostignuti, druga jezgra su se trenutno sjedinila sa njima stvarajući mnogo stabilnije masene brojeve pre nego što su oni imali vremena da se raspadnu!
1> 2> 3> 4> ???? > 6> 7> ???? > 9> 10...
Kako su nastala ova dva nestabilna masena broja?
Big Beng uopšte ne objašnjava kako je nastala prvobitna materija koja je navodno eksplodirala. Kako je nastalo to "kosmičko jaje" koje je eksplodiralo? Evolucija nema rešenje na pitanje porekla materije.
Pozudanih dokaza za Veliki Prasak nema, niko nije posmatrao kako se Big Beng dogodio, i ovu teoriju je nemoguće testirati. Očigledno da ova teorija nije zasnovana na naučnom posmatranju i ne može se proveriti, što je diskvalifikuje kao istinitu naučnu teoriju. Životno iskustvo nam govori da eksplozije ne stvaraju poredak nego haos i nered. Posle tornada nikad nije nastao džambo džet avion, već samo ruševine i nered. Posle eksplozije u fabrici satova nikad nije nastao časovnik sa zgodnom narukvicom. Da bi sat nastao, potreban je sajdžija. Da bi nastao svemir sa tačno uređenim planetama, zvezdama i galaksijama neophodno je postojanje moćnog bića punog inteligencije i ljubavi koje stvara. To biće van vremena i prostora zovemo Bog.
Čudno je što se o Velikom Prasku govori kao o dokumentovanoj, dokazanoj činjenici. Zar ne zahteva manje vere verovati da "Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova, jer On reče i postade, On zapovedi i pokaza se." Psalam 33,6.9." "U početku stvori Bog nebo i zemlju..." 1.Mojsijeva 1,
Na osnovu nekih posmatranja smatra se da se svemir širi. Astronom Edvin Habl (Huble) otkrio je da što su galaksije udaljenije, to su sve crvenije. Zaključio je da je to dokaz da se svemir širi. To bi značilo da ako se vraćamo u prošlost, svemir bi bio sve uži i uži. Zato neki naučnici misle da je pre oko 15 milijardi godina sva materija i energija koja sačinjava Svemir bila koncentrisana u jednom sićušnom, super-gustom jezgru veličine tačke na kraju rečenice. A pošto po zakonu održanja materije ona ne može da se stvori sam od sebe prirodnim procesima, to znači da bi i to super gusto jezgro morao neko da stvori natprirodnim putem.
Postoji mišljenje da se svemir širi zbog smanjivanja brzine svetlosti posle stvaranja. Ranija istraživanja Barry Setterfield-a u Australiji nedavno su dobili podršku iz neočekivanog izvora - Radiofizičkog Istraživačkog Instituta, u Gorkom, Rusija. Tamo je naučnik po imenu V. S. Troicki, zaključio da je brzina svetlosti prvobitno bila 1010 puta veća nego danas. Ovo bi značilo da živimo u svemiru koji se skuplja.
Postoje neki ozbiljni problemi za pobornike "Velikog Praska", od kojih ćemo neke razmotriti.
1. DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE: Ovaj dobro poznati naučni zakon tvrdi da protokom vremena dolazi do pogoršanja poretka. Procesi u prirodi teku od poretka ka neredu i haosu. Na primer, od automobila posle 40 godina neće nastati najnoviji i najbolji model auta, nego staro gvožđe. Od sobe koja se 20 godina ne čisti neće nastati apartman, nego ruševina. Međutim, oni koji veruju u Veliki Prasak moraju da veruju da se desilo suprotno - da se iz stanja nereda poredak stalno povećava! Međutim, u praktičnom životu, mi vidimo da u prirodi eksplozije proizvode nered, a ne poredak. Prvobitna supereksplozija sigurno bi stvorila potpuni haos i krajnji nered, stvorila bi smrt a ne život. Ako je Svemir zaista zatvoreni sistem, kao što evolucioni kosmogonisti potvrđuju, kako onda može biti moguće da prvobitni haotični nered stvori prelepo organizovan i složeno uređen Svemir koji danas postoji? Oni koji veruju u Veliki Prasak moraju da veruju da drugi zakon termodinamike iz nekih razloga, nije važio prilikom stvaranja svemira.
2. STRUKTURA SVEMIRA: Ako je zamišljena prvobitna eksplozija nekako stvorila svemir, zašto postoje uređene galaksije, zvezde i planete u našem Svemiru? Jednoliko širenje rezultovalo bi ravnomernom raspodelom materije kroz Svemir. Umesto toga mi nalazimo velike koncentracije materije u nekim delovima svemira i ogroman prazan prostor u drugim. Ovo je primoralo neke naučnike da predlože da je prvobitni atom imao "grudve". Jedan naučnik koji veruje u Veliki Prasak, Robert Scherrer, je to ovako opisao: "Svemir nije mogao da prvobitno bude potpuno ravnomeran, jer mi ne bi na kraju završili sa galaksijama, zvezdama, planetama i ljudima. S druge strane, ako je svemir u početku bio previše grudvast, ove grudve bi do sada porasle do ogromnih razmera i verovatno bi se pretvorile u masovne crne rupe koje bi progutale svu materiju i naše šanse za postanak." Koje nam je rešenje ponuđeno u ovom ćorsokaku? Raspodela materije u početku nije bila sasvim jednolika. Postojala je veoma mala neuravnoteženost, dovoljna da dopusti potrebno gravitaciono privlačenje za formiranje galaksija, ali nedovoljna da formira crne rupe; morala je da bude baš tolika. Kako bi takvo stanje stvari moglo da se dogodi, Scherrer priznaje da je "misterija". Tako imamo drugi akt vere koji prihvataju evolucioni kosmogonisti.
3. MATERIJA I ANTIMATERIJA: Teoretičari Velikog Praska veruju da je ova hipotetička prvobitna eksplozija proizvela materiju i antimateriju. Teoretski njih bi trebalo da bude i danas u jednakoj količini. Problem je to što kada ove čestice i antičestice sjedinimo, kao što su morale biti pre Big Benga, one poništavaju jedna drugu. Gary Bennett iz U. S. Dept. of Energy piše: "Današnji materijalni Svemir će vrlo skoro nestati zauvek u trenutku." Kako onda to sprečiti? "Samo neznatna prednost čestica u odnosu na antičestice je dopustila da čestice pobeđuju, i da naš sadašnji Svemir postoji." Opet, naučnici koji veruju u Veliki Prasak moraju da veruju da je postojalo više materije od antimaterije, inače mi ne bi postojali! Još jedan akt vere.
4. FORMIRANJE TEŠKIH ELEMENATA: U početku, prema evolucionim kosmogonistima, postojao je samo vodonik - najjednostavniji i najlakši od svih elemenata. Teži elementi su stvoreni korak po korak, spajanjem i kombinovanjem atoma do stvaranja sve težih i težih "masenih brojeva". Gery Bennett piše: "Stvaranje sve složenijih elemenata bilo je veoma teško pod uslovima koji su vladali na kraju Velikog Praska. Nekoliko nuklearnih uskih grla je zaustavilo napredovanje." Jedan od problema je to što se u prirodi ne pojavljuju određene kombinacije čestica. Maseni brojevi 5 i 8 su nestabilni. Ako jezgro helijuma-4 primi jedan neutron, on postaje helijum-5 koji se trenutno raspada, a isto se dešava ako se dva jezgra helijuma-4 pokušaju da vežu da bi formirali maseni broj 8. Gary Bennett kaže: "Ova dva nestabilna masena broja stoje kao zid na putu stvaranja složenijih elemenata." Pa, kako je naš sadašnji Svemir nastao? Zašto nije ostao mešavina vodonika i helijuma? Još jednom evolucionistička vera dolazi kao spasenje. Predloženo je da su ovi nestabilni maseni brojevi nekako preskočeni; da kada su brojevi 5 i 8 dostignuti, druga jezgra su se trenutno sjedinila sa njima stvarajući mnogo stabilnije masene brojeve pre nego što su oni imali vremena da se raspadnu!
1> 2> 3> 4> ???? > 6> 7> ???? > 9> 10...
Kako su nastala ova dva nestabilna masena broja?
Big Beng uopšte ne objašnjava kako je nastala prvobitna materija koja je navodno eksplodirala. Kako je nastalo to "kosmičko jaje" koje je eksplodiralo? Evolucija nema rešenje na pitanje porekla materije.
Pozudanih dokaza za Veliki Prasak nema, niko nije posmatrao kako se Big Beng dogodio, i ovu teoriju je nemoguće testirati. Očigledno da ova teorija nije zasnovana na naučnom posmatranju i ne može se proveriti, što je diskvalifikuje kao istinitu naučnu teoriju. Životno iskustvo nam govori da eksplozije ne stvaraju poredak nego haos i nered. Posle tornada nikad nije nastao džambo džet avion, već samo ruševine i nered. Posle eksplozije u fabrici satova nikad nije nastao časovnik sa zgodnom narukvicom. Da bi sat nastao, potreban je sajdžija. Da bi nastao svemir sa tačno uređenim planetama, zvezdama i galaksijama neophodno je postojanje moćnog bića punog inteligencije i ljubavi koje stvara. To biće van vremena i prostora zovemo Bog.
Čudno je što se o Velikom Prasku govori kao o dokumentovanoj, dokazanoj činjenici. Zar ne zahteva manje vere verovati da "Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova, jer On reče i postade, On zapovedi i pokaza se." Psalam 33,6.9." "U početku stvori Bog nebo i zemlju..." 1.Mojsijeva 1,