Prevareni varalica (Prvenac koji vodi do Mesije)
U vreme Biblijskih patrijaraha prvorođeni sin u porodici imao je veliki značaj, jer su prvenci postajali patrijarsi koji su održavali duhovnost porodice, i verom čekali ispunjenje Božjeg proročanstva da će im poslati Mesiju, prvenca koji će ljude spasiti od greha i smrti.
Prvenaštvo je moglo da se izgubi bezbožnim ponašanjem prvenca, pa je otac mogao da prvenaštvo dodeli duhovnijem, a ne starijem detetu.
Ovo je priča o pobožnom Jakovu koji je prevarom želeo da dođe do prvenaštva, pa je morao i sam da iskusi kako je to biti prevaren, da bi shvatio da nas Bog poziva da volimo svoje bližnje kao same sebe, umesto da ih varamo.
Jakovljeva prevara starijeg brata pokrenula je generacijsku mržnju između njegovih i Isavovih potomaka.
Kulminacije sukoba Jakova, Isava i njihovih potomaka, dogodila se prilikom rođenja Isusa Hrista, i trajaće sve do drugog Hristovog dolaska.
Jakov i Isav
Bog je obećao da će se Mesija roditi preko Avramovog potomstva, ali i Avram i njegov sin Isak dugo nisu mogli da imaju decu. Posle mnogih molitava Bogu, Isakova žena Rebeka je zatrudnela: ----„I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer beše nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudne Reveka žena njegova.“ 1.Mojsijeva 25:21
Rebeka je još za vreme trudnoće u svojoj utrobi osetila sukob njena dva još nerođena sina.
„Ali udarahu jedno o drugo deca u utrobi njenoj, te reče: Ako je tako, na šta sam? I otide da pita Gospoda.“ 1.Mojsijeva 25:22
Od Boga je dobila sledeći odgovor: „A Gospod joj reče: Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda, izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugog naroda, i veći će služiti manjem.“ 1.Mojsijeva 25:23
U Jevrejskom tekstu preciznije kaže „stariji će služiti mlađem“. Dakle, prvorođeni sin neće biti dominantan nego mlađi.
Unapred se videlo da će se braća boriti za prevlast, a njihovo potomstvo postalo je sinonim za borbu između iskreno pobožnih i površno pobožnih ljudi, koji su malo po malo postali Božji protivnici i progonitelji Božjeg naroda.
Kada su se blizanci rodili, stariji Isav bio je dlakav i crven, dok je Jakov izašao držeći svog brata za petu.
Karakteristike koje su imali prilikom rođenja, opisale su njihov karakter koji će kasnije značajno usmeriti njihove živote. ----„I prvi izađe crven, sav kao runo rutav, i nadeše mu ime Isav. A posle izađe brat mu, držeći rukom za petu Isava; i nadeše mu ime Jakov...“ 1.Mojsijeva 25:25,26
Prvenaštvo
Postoje dva razloga zašto je položaj prvenca bio važan.
1) Prvenac treba da bude duhovni vođa porodice preko koga će se jednog dana roditi Mesija, Spasitelj kojeg je Bog obećao Adamu i Evi, a kasnije Avramu. Takođe,
2) Prvenac dobija duplo veće nasledstvo, što znači da bi materijalno bio duplo bogatiji od braće i sestara.
Videćemo da su telesni, neduhovni potomci uglavnom želeli prvenaštvo radi materijalnog bogatstva, dok su duhovniji potomci težili da budu duhovne vođe porodice koji će obezbediti rođenje Mesije.
Prvenci u porodici često su bili predslike Mesije, pa su detalji njihovog života ukazivali na buduću misiju koju će Mesija obaviti za spasenje čovečanstva od smrti i greha.
Prvenaštvo po pravilu pripada najstarijem sinu, osim ako prvorođeni sin ne odstupi drastično od Božjeg zakona, zbog čega bi u tom slučaju otac ili čak i Bog lično dao prvenaštvo mlađem sinu.
Tako je prvenaštvo automatski pripadalo Isavu koji se prvi rodio. Međutim, Jakov je bio pobožniji, i želeo je da bude duhovni vođa porodice.
Koliko Isav nije bio podoban za prvenca, vidimo iz događaja u kojem je prvenaštvo olako prepustio mlađem bratu:
„Jednom Jakov skuva jelo, a Isav dođe iz polja umoran. I reče Isav Jakovu: Daj mi da jedem to jelo crveno, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom. A Jakov mu reče: Prodaj mi danas prvenaštvo svoje. A Isav odgovori: Evo, hoću da umrem, pa šta će mi prvenaštvo?
A Jakov reče: Zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvenaštvo Jakovu. I Jakov dade Isavu hleba i skuvanog leća, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje.“ 1.Mojsijeva 25:29-34
Vidimo da je Isav potcenio i prezreo privilegiju prvorođenog, nije mario za duhovne stvari kao Jakov, a da je Jakovu bilo veoma stalo da preuzme prvenaštvo od starijeg brata.
Prvenac je duhovniji
U Bibliji postoji dosta primera u kojima je umesto starijeg, prvorođenog sina, prvenaštvo preuzeo mlađi sin koji je pokazao pobožniji karakter.
Nakon što je Kain ubio Avelja i bio izgnan, funkciju prvenca preuzima treći, najmlađi sin Sit.
Mojsije je bio mlađi od svog brata Arona i sestre Marije.
David je bio najmlađi sin, a postao je car, i preko njegove porodične loze rodio se Mesija.
Avramov prvorođeni sin od Agare bio je Ismael, ali to nije bio obećani sin za kojeg je Bog rekao da će biti predak Mesije.
Bog je prorekao da će Sara u dubokoj starosti čudom roditi sina Isaka davno nakon što joj je materica izgubila funkciju.
Ismael se rodio radi malovernosti Avrama i Sare, a Isak se rodio jer su Avram i Sara verovali Bogu da će iz mrtve materice izaći živo dete iz koga će nastati veliki narod. Isak je simbol vaskrsenja iz mrtvih, pa je zato dobio prvenaštvo iako nije najstariji Avramov sin.
Od 12 Jakovljevih sinova, jedanaesti Josif dobio je duplo nasledstvo u Obećanoj zemlji kao najduhovniji od njih 12, dok se Mesija rodio iz potomstva četvrtog sina Jude, a ne prvorođenog Ruvima, ni drugog Simeuna, ni trećeg Levija.
Kada je Jakov blagosiljao Josifove sinove, ukrstio je ruke pa je mlađi dobio blagoslov prvenca. Iako je Josif protestvovao, Jakov je potvrdio da zna šta radi. Otac je bio svestan da prvenaštvo treba da dobije najduhovniji sin, a ne najstariji. Dakle, biti rođen prvi nije bio neophodni uslov za prvenaštvo, nego biti poslušniji Bogu.
Pojam prvenac ne spominje se samo u pogledu porodice, nego i šire.
Od svih naroda koji postoje na našoj planeti, Bog je izabrao ondašnji Izrael kao naciju da bude prvenac od svih naroda. Bog je tražio od faraona da pusti Izraelce iz Egipta, on kaže da je Izrael Njegov prvenac i traži da ih faraon zato pusti. (“Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.” 2.Mojsijeva 4:22)
Leviti su bili prvenačko pleme od 12 plemena Izraela, jer su uzeti kao zamena za prvence koje je Bog poštetdeo u Egiptu, kako bi služili u Svetinji. („Evo uzeh Levite između sinova Izrailjevih za sve prvence…“ 4.Mojsijeva 3:12,41,45,46; 8:18)
Od Levita koje je Bog izabrao da obavljaju simboličku službu u Svetinji, Bog je izabrao Aronovu porodicu da bude prvosveštenička porodica koja rukovodi Levitima u Svetinji (4.Mojsijeva 3:9,10).
I kao vrhunac ove hijerarhije, prvenac u Aronovoj porodici bio je prvosveštenik, koji je ukazivao na Mesiju koji će biti naš car i prvosveštenik („A Arona i sinove njegove postavi da vrše svešteničku službu svoju;“ 4.Mojsijeva 3.10,13,38).
Dakle, postoji duhovni prvorođeni sin, porodica, pleme i narod – koji su trebali da nose svetu svetlost istine. I ovde se vidi da su prvenci izabrani po duhovnosti, a ne po redosledu rođenja.
Mnogi prvenci su smatrali da je prvenaštvo nešto što im pripada bez obzira na okolnosti, da mogu da rade šta hoće, i da ne mogu da izgube status prvenca.
Tako prvorođeni Isav odrasta kao grub, nagao i neduhovan, pa prodaje svoje prvenaštvo Jakovu za jedno jelo, jer je prezreo duhovne vrednosti.
Kad su prvosveštenici radili suprotno od onoga što im je Bog rekao, Bog je odbacivao te sveštenike.
Kada je Izrael kao prvenac odbacio Boga, Bog ih je odbacio i uzeo druge duhovne ljude iz svih naroda da budu prvenci.
Tako sve verske zajednice treba da preispitaju sebe da li sada žive po Božjim principima, a ne da li su u dalekoj prošlosti njihove ranije generacije poštovale Boga.
Kad god su prvenci pravili kompromise sa grehom, gubili su prvenaštvo. Ruvim zbog telesnog nemorala, Simeun i Levije zbog naglosti i ubistava, Isav zbog neposlušnosti Bogu, Kain zbog ubistva brata.
Dakle, prvenaštvo nije fiksno određeno, nego je zavisilo od ponašanja i stava prema Bogu.
Mlađi koji uzimaju mesto prvorođenog, vrlo često su proročki ukazivali na smrt i vaskrsenje Mesije.
Na primer, Isak je mlađi od Ismaela, i trebalo je da umre kao žrtva na brdu Morija, kao predslika Mesije.
Mlađeg Jakova progoni stariji Isav i želi da ga ubije. Jakov od oca dobija kao blagoslov hleb i vino, koji su simboli Hristove žrtve, Njegovog tela i krvi.
Jedanaesti Josif preuzima mesto prvenca Ruvima, ali je završio u jami, u kojoj je trebalo da umre, ali je izašao iz jame (što je predslika vaskrsenja Mesije) i dao ljudima hleb koji ih je spasao od smrti, kao simbol duhovne hrane koju nam Bog daje.
Mlađi koji su zauzeli mesto starijih prvenaca, trebalo je da umru, a izbavljeni su od sigurne smrti, jer su bili predslika Mesije koji će umreti i biti prvenac iz mrtvih koji će spasiti Božji narod.
Čak ni Isus nije prvi vaskrsao iz mrtvih, iako je nazvan „prvenac iz mrtvih“.
Pre Isusa vaskrsao je Mojsije, zatim mrtvac koji je dodirnuo Jelisijeve kosti, Lazar, sin udovice iz Naina i Jairova ćerka.
Međutim, Hristovo vaskrsenje donosi život svim ljudima koji veruju Bogu, pa je po značaju Hristos prvenac iz mrtvih, najduhovniji, savršeno pravedni prvenac.
Svi koji su vaskrsli pre Hrista umrli su ponovo (osim Mojsija). Hristovo vaskrsenje obezbeđuje ljudima koji imaju poverenje u Boga dar večnog života, da će takođe vaskrsnuti na večni život, kao i Isus.
Ukradeni blagoslov
Vratimo se na Jakova i Isava. Ogrubeli Isav nije mario za svoje prvenaštvo, pa ga je prodao Jakovu za samo jedno crveno jelo.
Njihov otac Isak bio je veoma star, pa je želeo da blagoslovi svog prvenca pre smrti.
Međutim, umesto Jakova, otac šalje Isava u lov da mu pripremi jelo, da bi ga blagoslovio.
Otac je ignorisao to što je Bog rekao da će stariji služiti mlađem, i to što je Isav prodao prvenaštvo Jakovu.
Otac šalje Isava u lov da bi ga blagoslovio, a ne da mu da prvenaštvo, što ukazuje da je znao da je Isav prodao prvenaštvo Jakovu.
Nakon što je prevaren Isav pred ocem otvoreno kaže da mu je Jakov prvo uzeo prvenaštvo, a sad i blagoslov (1.Mojsijeva 27.36), čime potvrđuje da je otac znao za prodaju prvenaštva.
Očeva nespremnost da posluša Boga i da blagoslovi mlađeg sina, pokrenula je njihovu majku Rebeku da nagovori Jakova da na prevaru uzme blagoslov koji je Bog rekao da će mu dati.
Rekla je Jakovu da obuče bratovu odeću, da stavi jareću kožu na ruke i da se predstavi kao Isav.
Umesto da sačeka Boga da učini ono što je prorekao, majka i sin su hteli da to ostvare sami, pa makar i na prevaru.
Kad je Isav došao po blagoslov, otac Isak kaže da je već postavio Jakova da bude gospodar nad njim. Potvrđeno je ono što je Bog na početku rekao - da će stariji služiti mlađem.
Problem je to što Jakov nije čekao da Bog ispuni proročanstvo, nego je sam pokušao da ga na prevaru uzme.
Nakon što je Isav prevaren, njegov gnev je toliko narastao da je želeo da ubije svog brata.
Roditelji su znali koliko je Isav grub, koliko je pretnja smrću Jakovu realna, pa su Jakova poslali u daleku zemlju kod rođaka Lavana.
Otac je blagoslovio i Isava i dao mu materijalne stvari, ali mu nije dao da bude duhovni vođa porodice i preteča Mesije.
„Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo. Ali ćeš živeti od mača svojega, i bratu ćeš svojemu služiti; ali će doći vreme, te ćeš pošto se naplačeš skršiti jaram njegov s vrata svojega. 1.Mojsijeva 27:39,40
Da Jakov nije na prevaru uzeo blagoslov, Bog bi sigurno dao Jakovu obećano blagoslov, a da niko ne bude prevaren, na primer da inspiriše oca Isaka da izgovori obrnute blagoslove.
Majka je rekla Jakovu da će preuzeti na sebe odgovornost za prevaru, ali je to bilo nemoguće.
Jakov je sam snosio posledice svoje prevare: morao je da beži daleko od Isava koji je pretio da ga ubije, i decenijama nije mogao da se vrati u oju porodicu.
Interesantno je da pre nego što Jakov odlazi u izgnanstvo, otac ne samo da nije poništio blagoslov dobijen na prevaru, nego još jednom blagosilja Jakova, i potvrđuje na prevaru dobijeni blagoslov
„Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga… A Bog svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvojemu s tobom, {da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu}.“ 1.Mojsijeva 28:1-4
Uprkos prevari, ne samo da je Jakov dobio dva blagoslova od oca, nego ga je na putu ka Lavanovoj porodici čak i Bog blagoslovio kada mu je u snu pokazao nebeske lestve po kojima su išli anđeli u oba smera:
„I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo,… I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: …Svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u semenu tvojem. I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš...“ (1.Mojsijeva 28:12-15)
Iako je Jakov na prevaru dobio blagoslov, Bog je video Jakovljevo iskreno pokajanje, i ponovio da će mu dati blagoslov koji je obećao Avramu.
Međutim, Jakov je 20 godina radio kao sluga kod Lavana, i nije bilo nagoveštaja da će Bog ispuniti ono što je obećao.
Jakovljeva vera bila je na testu, ali je Jakov verovao Bogu jednako čvrsto kao i Avram: ako je Bog obećao sina čoveku od 100 godina, Bog je svemoćan i On će to ostvariti, pa makar trebalo i da vaskrsne tog istog sina.
Ako je Bog obećao zemlju, Bog će mu je dati, ali treba strpljivo čekati. Ne treba na prevaru pokušati da se dobije ono što je Bog obećao da će mu dati i Jakov je trebalo da nauči tu lekciju.
Paralelne prevare (Ko drugome jamu kopa, sam u nju upadne)
U izgnanstvu, Jakov je bio prevaren na veoma sličan način kako je on prevario oca Isaka.
Jakov se zavoleo Lavanovu mlađu ćerku Rahelu, a Lavan je tražio da 7 godina radi za njega kako bi mu dao Rahelu za ženu.
Kada je Jakov odradio 7 godina, otac Lavan je pripremio svadbenu gozbu, a tek uveče doveo je nevestu u Jakovljev šator.
Jakov se zaprepastio kad je u jutro posle venčanja otkrio da ga je Lavan prevario, jer mu je pod okriljem mraka podmetnuo stariju ćerku Leu umesti Rahele.
Jakov ništa nije mogao da promeni, pa je Lavan tražio da Jakov radi za njega još 7 godina da bi dobio Rahelu.
Tako je varalica prevaren. Trebalo je da nauči bolnu lekciju da se duhovno prvenaštvo ne može dobiti od Boga na prevaru.
Jakov je prevario Isava za blagoslov prvorođenog, a sada je Jakov prevaren da oženi prvorođenu sestru, a ne mlađu kako je planirao.
Interesantno je da postoje velike sličnosti između Jakovljeve prevare i načina kako je Jakov bio prevaren. Prevare su slične kao slika u ogledalu.
à Prevare se dešavaju u dve porodice sa po dvoje dece: u Isakovoj porodici su 2 sina (Isav i Jakov), a u drugoj, Lavanovoj porodici su 2 ćerke (Lea i Rahela).
Otac je umešan u obe prevare. Jakov je prevario svog oca, a bio je prevaren od oca devojke koju je želeo da oženi.
Mlađi brat Jakov prevario je i svog starijeg, prvorođenog brata Isava, a starija, prvorođena sestra Lea, prevarila je mlađu sestru Rahelu i Jakova.
U obe porodice, mlađa deca Isaka i Labana borila su se da nasuprot tradiciji zauzmu mesto prvorođene dece.
1 prevara: Jakov vara oca Isaka i prvorođenog Isakovog sina Isava
2 prevara: Jakova vara nevestin otac Lavan i prvorođena ćerka Lea
Dakle, kako je Jakov prevario oca Isaka i prvorođenog brata Isava, isto tako Jakova su prevarili nevestin otac Lavan i Lavanova prvorođena ćerka Lea.
à Obe prevare učinjene su s predumišljajem (1.Mojsijeva 25, 27 i 29), isplanirane da se ostvari pozitivan cilj, ali na nepošten način.
Kada im se ukazala prilika, po jedan roditelj - Rebeka i Lavan - napravili su detaljan plan za prevaru. Rebeka je napravila plan da mlađi sin dobije blagoslov prvenca.
Kad je Lavan video da se Lea za 7 godina još nije udala, isplanirao je da Leu tajno podmetne Jakovu, iako je to bilo na štetu mlađe ćerke.
Bilo je dobro da duhovniji sin bude prvenac i da se prvorođena ćerka prva uda, ali to nije trebalo napraviti na prevaru.
à Roditelji su imali svog miljenika među decom, dok tajno varaju svoje drugo dete.
U Jakovljevoj porodici oba roditelja favorizovali su po jednog sina: „I Isak milovaše Isava, jer rado jeđaše lov njegov; a Reveka milovaše Jakova.“ 1.Mojsijeva 25:28
U drugoj porodici postojao je samo jedan roditelj, a Lavan je očigledno bio naklonjen starijoj Lei koju je udao na štetu svoje druge ćerke Rahele.
Na kraju prvenaštvo dobija duhovnija osoba koju je Bog izabrao, bez obzira koga su roditelji favorizovali. Bog nije davao prvenaštvo na način na koji su roditelji želeli da ga daju svojim miljenicima.
à Prevare su podrazumevale laž:
Lavan je slagao Jakova da mu je doveo Rahelu kao nevestu, a doveo je Leu.
Jakov je tri puta slagao svog oca. Dva puta je slagao da mu je ime Isav, a treći put je slagao čak i da mu je Bog pomogao da brzo nađe lov. Uključio je Boga u njegovu prevaru, uzeo je Njegovo ime uzalud, što je samo dalo veću težinu Jakovljevoj prevari. („Gospod Bog tvoj dade, te izađe preda me.“ 1.Mojsijeva 27,20.)
Interesantno je da su se i Jakov i Isav predstavili ocu poluistinito. Obojica su svom ocu rekli i istinu i laž.
Kada se Jakov predstavio ocu, on je ispravno rekao da je prvenac jer mu je Isav prodao prvenaštvo, ali je rekao laž kada se predstavio kao Isav (1.Mojsijeva 27:19,24).
Isav je takođe svom ocu rekao i istinu i laž. Istina je bila da je on Isav, ali je bila laž kada je rekao da je prvenac, jer je pod zakletvom prodao prvenaštvo mlađem bratu (1.Mojsijeva 27:32).
U ovom trenutku obojica su lažju obojica prekršili Božju zapovest, pa se čini da nijedan ne zaslužuje da bude duhovni vođa porodice u kojoj će se u budućnosti roditi Mesija.
à Prevare su bile veoma bolne i neočekivane za one koji su prevareni.
Prevare očekujemo od neprijatelja, a ne nadamo se da će nas prevariti prijatelji ili rodbina. Najlakše nas prevare ljudi koji su nam bliski i koje volimo. U obe porodice svi su bili prevareni. Ili su varali sebe, ili su varali druge.
Jakovu je bilo veoma bolno što nije dobio voljenu Rahelu koju je uzalud čekao dugih 7 godina, nego je neočekivano dobio za ženu osobu koju nije voleo. Unutar porodice očekujemo podršku, pa je zato prevara bila veoma bolna.
Jakova je bol podsetio na bol koji je osetio Isav u trenutku kada je shvatio da ga je brat prevario: „Vrište iza glasa i ožalosti se veoma… I stade iza glasa plakati Isav.“ 1.Mojsijeva 27.34,38
Ovaj očajnički plač je nešto najstrašnije što se može dogoditi u životu. Bog mu je pružio priliku, dao mu je prednost i talente, a Isav je – kao i mnogi drugi ljudi - to zanemario i prezreo, a sada očajnički plače jer je prekasno da promeni posledice nemara za svoju duhovnost.
Isus kaže da će nepokajani grešnici biti bačeni u peć ognjenu, i da će tamo biti „plač i škrgut zuba.“ Čini se da je Isav baš ovako beznadežno plakao.
Isav nije mogao da povrati prvenaštvo i Božji blagoslov. To je plač i škrgut ljudi koji su imali kapacitet da budu spaseni, a prezreli su tu priliku.
Isus kaže da će biti plač i škrgut zuba „…kad vidite Avrama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje isterane.“
Jakov je tu, a Isav je napolje isteran da plače gorko. Trebalo je da tu budu Avram, Isak i stariji Isav, a zamenio ga je mlađi i duhovniji Jakov.
à Poklopilo se i da u oba slučaja jedan roditelj organizuje prevaru, a deca se nisu opirala, nego su sarađivala sa roditeljima u prevari.
Jakov je izvršio prevaru koju je isplanirala njegova majka Rebeka, i nije prigovorio da ne bi trebalo da nepoštenim putem dođe do blagoslova.
Lea je pristala na prevaru koju je zamislio i organizovao njen otac Lavan, i nije se opirala iako je bilo jasno da će prevarom naneti veliki bol sestri.
Treba biti poslušan roditeljima, ali ne onda kad te nagovaraju na prevaru.
à U oba slučaja gozbe su prethodile prevari.
Varalica Jakov napravio je gozbu za oca kako bi ga time prevario i dobio blagoslov (1.Mojsijeva 27:4,9,17,25). Takođe je i prvenaštvo kupio pripremivši gozbu od crvenog jela Isavu.
Naravno, i pre nego što je Jakov prevaren, varalica Lavan je pripemio gozbu Jakovu kako bi ga prevario (1.Mojsijeva 29:22).
U oba slučaja varalica priprema gozbu, a prevaren je onaj kome se gozba priprema.
à Sledeći paralelni detalj, jeste da su se obe prevare dogodile u šatoru.
Dok je Isav za oca lovio divljač u polju, Jakov se u očevom šatoru prevario svog oca.
Isto tako je kasnije u Jakovljevom šatoru i Lea prevarila Jakova.
à Obe prevare se nisu mogle vizuelno da budu otkrivene.
Jakov je toliko voleo Rahelu i bio neoprezan, da vizuelno čak nije ni pokušao da proveri identitet neveste. U mraku nije prepoznao da mu je umesto Rahele podmetnuta Lea.
Tek kad je ujutro svanulo, Jakov je video da je prevaren. „A uveče (Lavan) uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu… A kad bi ujutru, gle, ono beše Lija;“ 1.Mojsijeva 29:23,25 Posle 7 godina čekanja Jakov nije ni pogledao da se uveri da li je nevesta pred njim stvarno Rahela.
S druge strane, otac Isak je bio slep i nije mogao da čulom vida proveri da li se pred njim nalazi mlađi sin koji jarećim kožama imitira svog kosmatog brata („Kad Isak ostare i oči mu potamneše, te ne viđaše…“ 1.Mojsijeva 27:1)
Zapazite da je otac Isak posumnjao da se pred njim nalazi Isav, pa je tražio da ga opipa pošto je bio slep. Otac kaže: „Glas je Jakovljev, ali su ruke Isavove.“ 1.Mojsijeva 27.22). Opipao je sina i mislio da je Isav, iako je prepoznao da glas nije Isavov.
Otac je prevaren ostalim čulima, osim čulom sluha: miris i dodir bili su kao kod Isava, jelo je bilo ukusno, a samo glas nije bio Isavov. Ipak, Isak je blagoslovio osobu za koju je znao da ima Jakovljev glas.
Znao je da je jelo spremljeno brže nego što je bilo potrebno da Isav ulovi i pripremi hranu, pa je mogao da sačeka da cela porodica bude na okupu, da proveri i da bude 100% siguran u identitet Isava, ali to nije uradio.
à Takođe, u oba događaja postoji maskiranje kako bi se sakrio identitet varalice.
Majka je maskirala Jakova tako što ga je obukla u najlepšu Isavovu odeću, i jarećim kožama mu je pokrila ruke, da bi spolja izgledao rutav kao njegov brat („Pa onda uze Reveka najlepše haljine starijega sina svojega, koje behu u nje kod kuće, i obuče Jakova mlađega sina svojega… I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gde beše gladak.“ 1.Mojsijeva 27:15.27).
Lea se tajno maskirala u nevestu, pa je spolja izgledala kao Rahela („A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu…“ 1.Mojsijeva 29:23,25).
à Međutim, iako su prevare uspele, obe prevare su brzo bile otkrivene.
Isav je stigao vrlo brzo nakon što je Jakov prevario oca i otkrio prevaru, dok je Jakov ujutro pri svetlosti dana shvatio da je prevaren.
Varalice su u oba slučaja morali da budu svesni da će se prevara otkriti. Iako su znali da će biti otkriveni i osuđeni, oni su ipak odlučili da prevaru naprave.
à Interesantno je da su oba prevaranta uspeli da ostvare svoj cilj. Iako se saznalo za prevaru, posle obe gozbe zvanično je priznat rezultat prevare, čak i kad se za prevaru saznalo.
Mi bismo očekivali da se poništi ono što je postignuto prevarom, međutim Jakov je pravosnažno blagosloven kao prvenac, a Lea je pravosnažno postala Jakovljeva žena.
Rezultat prevare je postao ozakonjen, jer je Bog želeo takav rezultat, ali nije želeo da se takvo stanje postigne prevarom.
Neobično je da otac, ne samo da nije poništio blagoslov dobijen na prevaru, nego kako smo već videli, blagosilja Jakova još jednom pre nego što ga šalje u izgnanstvo. („Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga… A Bog svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvojemu s tobom, da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu.“ 1.Mojsijeva 28:1-4)
à Obe oštećene strane ulažu prigovor, žale se na učinjenu nepravdu.
Isav prigovara da ga je Jakov već dva puta prevario, da mu je uzeo i prvenaštvo i očev blagoslov. Isav tumači da mu je Jakov uzeo prvenaštvo, iako mu je on dobrovoljno prodao prvenaštvo za jelo.
Bog suočava Isava sa činjenicom da prvenac ne može da tako olako popušta u principima kao što je Isav to činio. Potrebno je da posluša Boga da bi očekivao Božju zaštitu.
I Jakov je isto prigovorio Lavanu da je radio pošteno za njega, a da nije za ženu dobio Rahelu po dogovoru.
„… te reče Jakov Lavanu: Šta si mi to učinio? Ne služim li za Rahilju kod tebe? Zašto si me prevario?“ 1.Mojsijeva 29:25
Lavan kaže nešto što je je odjeknulo u Jakovljevim ušima: „Ne biva u našem mestu da se uda mlađa pre starije (odnosno prvorođene)“. Time ga je podsetio da je i on kao mlađi uzeo ono što je pripadalo starijem, prvorođenom bratu.
Bog je podstakao Lavana da kaže ono što će kod Jakova da probudi grižu savesti. Prevareni Jakov sada po intenzitetu svog bola vidi kako je druge ljude bolelo kada ih je on prevario.
Dakle, iako su se oštećeni žalili, rezultat prevare nije promenjen, čak ni kad se saznalo za prevaru. Žalba je odbijena, a prevara je ozakonjena kao zvanično stanje stvari.
à U oba slučaja postojao je utešni plan „B“ za oštećene strane.
Isav takođe dobija blagoslov, ali blagoslov o materijalnoj imovini, a ne onaj najvažniji duhovni blagoslov („Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo….“ 1.Mojsijeva 27:36-40).
Plan B za Jakova nakon što je prevaren, bio je mogućnost da radi za Lavana još 7 godina, kako bi dobio i Rahelu za ženu (1.Mojsijeva 29.25-30).
à Sledeća sličnost jeste da su obe prevare uzrokovale dugotrajni razdor i mržnju među braćom i sestrama.
Isav je postao smrtni neprijatelj Jakovu, što se pretvorilo u generacijsku mržnju njihovih potomaka, koja je kroz istoriju bila na ivici da preraste u genocid, u potpuno istrebljenje jednog ili drugog naroda.
Nakon što je Lea na prevaru uzela Jakova Raheli, odnos između dve sestre nikako nije mogao više da bude sestrinski, a sestre bore oko rađanja sinova da bi njihov potomak bio prvenac i predak Mesije.
Uz sukob između sestara, zapisano da je zbog prevare Jakov omrzao Leu: „A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja“ 1.Mojsijeva 29.31
Glagol „sane“ (שָׂנֵא) Daničić prevodi sa „nije mario“, ali ova reč zapravo pokazuje da je Jakov „mrzeo“ Leu zato što ga je prevarila, kao što je Isav mrzeo njega radi prevare.
à U oba događaja spomenuta je mogućnost da će mlađi umreti.
Stariji Isav je napravio plan da ubije mlađeg Jakova kad otac umre, kako bi sam nasledio imanje: „I Isav omrze ljuto na Jakova… i govoraše u srcu svojem: blizu su žalosni dani oca mojega, tada ću ubiti Jakova brata svojega.“ 1.Mojsijeva 27:41)
Na drugoj strani, starija Lea rodila je Jakovu prvenca, i još i druge sinove, a mlađa Rahela ne rađa uopšte, pa kaže da će umreti od patnje što ne može da rađa decu („A Rahilja videvši gde ne rađa dece Jakovu, pozavide sestri svojoj; i reče Jakovu: daj mi dece, ili ću umreti.“ 1.Mojsijeva 30:1). Dakle, u oba slučaja smrt se spominje u vezi sa mlađim detetom.
Prevara je uvek mnogo veća u očima prevarenog. Koliko god je nepravedno što je Jakov prevario Isava, i dalje nije bilo pravedno to što je želeo da ga ubije.
Smrtna kazna u sudskom sistemu donosi se samo za najsurovije zločine kada nema nade da će zločinac prestati da bude smrtna opasnost za druge ljude.
Jakovljev izuzev ove slabosti pobožan karakter sigurno nije zaslužio smrtnu kaznu, a naročito ne surova progonstva i genocid kojim su kroz istoriju Isavovi potomci pretili Jakovljevim potomcima.
à Nijedna ličnost umešana u prevaru nije bila potpuno srećna. Prevare su unesrećile celu porodicu. Svi su radi nečega patili.
Jakov je dobio duhovno prvenaštvo, ali je zbog prevare morao da beži iz porodice i 20 godina kasnije još uvek strahuje za svoj život od brata Isava.
Isav je dobio celo očevo imanje, ali je prepoznao da je njegov neduhovan život doneo veliko razočarenje i njegovim roditeljima i Bogu.
Lea je rađala decu, ali ju je mrzeo muž za kojeg se udala na prevaru (1.Mojsijeva 29:32-35; 30:13,19).
Rahela je bila voljena od muža, ali dugo nije imala decu (1.Mojsijeva 30:1,2), a na kraju je umrla rađajući drugog sina.
à Svi ovi sukobi radi prvenaštva i prevara, doveli su do potpunog razdvajanje braće koji su se i fizički i duhovno razdvojili i pošli suprotnim putevima.
Narodi koji su iz njih nastali, nastavili su i produbili ove sukobe do pretnji istrebljenjem.
Dakle, pogledajmo još jednom očigledne sličnosti između Jakovljeve prevare i načina kako je Jakov prevaren:
Jakov je prevario svog oca, a bio je prevaren od oca devojke koju je želeo da oženi.
Jakov je prevario svog starijeg, prvorođenog brata Isava, a prevarila ga je starija, prvorođena Rahelina sestra Lea.
U obe porodice, mlađa deca su se borila da zauzmu mesto prvorođene dece.
Obe prevare učinjene su s predumišljajem, isplanirane su da ostvare pozitivan cilj, ali na nepošten način.
Roditelji su imali svog miljenika među decom, dok tajno varaju svoje drugo dete.
Prevare su podrazumevale laž i poluistinito predstavljanje.
Prevare su bile veoma bolne za oštećene strane.
U oba slučaja jedan roditelj organizuje prevaru, a deca se nisu opirala, nego su sarađivala sa roditeljima u prevari.
U oba slučaja gozbe su prethodile prevari.
Obe prevare dogodile su se u šatoru.
Obe prevare nisu mogle vizuelno da budu otkrivene.
Postoji maskiranje u oba događaja - mlađeg brata u prvorođenog brata, i prvorođene sestre u mlađu sestru.
Obe prevare su ubrzo bile otkrivene.
Iako se saznalo za prevaru, u oba slučaja zvanično je priznat rezultat prevare.
Obe oštećene strane ulažu prigovor, i žale se na učinjenu nepravdu.
U oba slučaja postojao je utešni plan „B“ za oštećene strane.
Obe prevare su uzrokovale dugotrajni razdor i mržnju među braćom i sestrama.
Nijedna ličnost umešana u prevaru nije bila potpuno srećna.
Sve ovo dovelo je do potpunog razdvajanje braće, i budućih sukoba naroda koji su iz njih nastali.
Očigledno je da su sličnosti između ova dva događaja dizajnirane da Jakova asociraju na njegovu prevaru, da izazovu grižu savesti i tako ga pozovu na pokajanje.
Isav želi materijalno prvenaštvo
Isavov karakter najbolje opisuje sledeća rečenica: „Tako Isav nije mario za svoje prvenaštvo“ (25.34).
Jevrejska reč kaže da je Isav prezreo, potcenio (בָּזָה bazah) svoje prvenaštvo. Isav je prezreo Božje duhovne ciljeve, nije ga interesovalo da svoj život posveti Božjim duhovnim ciljevima.
Iako nije mario za prvenaštvo, i iako ga je prodao Jakovu, kad dolazi pred oca i otac pita ko je on, Isav ipak kaže: „Ja sam Isav, tvoj prvenac.“ Izgleda kao da Isav želi da porekne da je bratu prodao prvenaštvo.
Pitanje je zašto se Isav kasnije toliko trudio da bude priznat kao prvenac.
U Bibliji piše da je prvenac dobijao duplo veći deo očeve imovine (5.Mojsijeva 21.17). Tako bi od dva sina, stariji nasledio dve trećine, a mlađi jednu trećinu.
Dakle, Isavu je bilo vrlo privlačno da zadrži prvenaštvo kako bi nasledio što više očeve imovine.
Kada je Isav očanički plakao nakon što je bio prevaren, bilo mu je žao bogatstva koje je mislio da je izgubio, kao i potčinjenog položaja u odnosu na brata.
Ni u jednom trenutku ne vidimo da se Isav moli Bogu kao Jakov, nego da je čak prezreo duhovni aspekt prvenaštva, jer nije mario da bude duhovni vođa porodice koji će ukazivati na buduću misiju Spasitelja.
Kad je shvatio da će izgubiti 2/3 očeve imovine, hteo je da ubije Jakova. A kad je Jakov pobegao, nije ni išao za njim da ga ubije. Shvatio je da će mu sada pripasti sva očeva imovina, pa je izgubio interes da se osveti Jakovu.
Međutim, kad je posle 20 godina čuo da se Jakov vraća, oživela je opasnost da će morati da bratu da bar trećinu imovine, pa je pošao prema njemu sa 400 ljudi. „Idosmo do brata tvojega Isava, i eto on ti ide na susret s 400 momaka.“ 1.Mojsijeva 32.6
Dao je Jakovu jasnu poruku da je spreman da oružjem i vojskom brani 2/3 imanja koje pripadaju prvencu, a kako se ispostavilo kasnije, da ne da mlađem bratu čak ni trećinu koja mu pripada.
Jakov je dobro znao glad svog brata za materijalnim bogatstvom, pa mu je poslao glasnike sa porukom da je on sada bogat i da ne samo da ne traži svoj deo očevog nasledstva, nego čak Isavu šalje veliki dar od svoje imovine:
„…i uze što mu dođe do ruke, da pošalje na dar Isavu bratu svojemu, 200 koza s 20 jaraca, 200 ovaca s 20 ovnova, 30 kamila dojilica s kamiladima, 40 krava s desetoro teladi, 20 magarica s desetoro magaradi… Jer govoraše: ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda videti lice, da ako me lepo primi.“ 1.Mojsijeva 32.13-20 Jakovljev dar i po današnjim merilima predstavlja bogatstvo.
Time Jakov pokazuje da njemu nije najvažnija materijalna imovina, nego duhovno prvenaštvo.
On se odriče imovine, jer mu je najvažnije da njegova porodica bude iskreno pobožna i da se iz njihovog potomstva u budućnosti rodi Spasitelj sveta.
Jakovu je jasno da zbog prevare od pre 20 godina, njegov život još uvek u opasnosti od Isava, i zato se moli Bogu: „Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i mater s decom.“ 1.Mojsijeva 32.11
Zapazite da Isav ni u jednom trenutku nije rekao da bi trebalo da svom bratu da bar trećinu imovine koja pripada mlađem bratu.
Ne samo da ne želi da Jakovu da deo očevog imanja koje je nepravedno prisvojio, nego čak uzima od Jakova nesrazmerno bogati dar.
„A Isav reče: ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje. A Jakov reče: ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke... I navali na nj, te primi.“ 1.Mojsijeva 33.9-11
Isavu je u početku zbog griže savesti bilo neprijatno da od mlađeg brata uzme toliko bogatstvo, kad on njemu treba da preda deo koji je nepošteno konfiskovao u Jakovljevom odsustvu.
Međutim, Isav guši grižu savesti, čuti za Jakovljevu imovinu koju je bespravno uzeo, i još uzima i Jakovljevo bogatstvo na koju nije imao nikakvo pravo.
Mogao je da racionalizuje da naplaćuje to što je bio prevaren, ali je već nepošteno uzeo celo očevo imanje, a sada uzima i preko toga, čime pokazuje svoj materijalistički orijentisani karakter.
Stiče se utisak da je Isav vojskom od 400 ljudi ostvario proročanstvo da će živeti od svog mača (27.40). Uzeo je svu imovinu mlađeg brata, pa čak i bez griže savesti i bogati dar koji mu je Jakov dao.
Jakov je čak morao da kupi zemlju za sebe u Sokotu, jer mu brat ništa nije dao od očevog nasledstva (1.Mojsijeva 33.17-19).
Dakle, Isav je odustao od želje da ubije Jakova tek kada je bio siguran da Jakovu neće morati da da ništa od očevog nasledstva, nego će sve ostati njemu.
Isav je bio bogat telesno, ali je bio duhovni gubitnik. Borio se za materijano bogatstvo, i dobio ga je, ali je ostao duhovno siromašan.
S druge strane, Jakov se borio za duhovno bogatstvo, i dobio je duhovno bogatstvo, a tek 20 godina kasnije Bog mu daje i materijalno bogatstvo koje je zaslužio marljivim radom.
Do tada je bio siromašan, radio je bez plate, samo da bi dobio Rahelu, a Lavan mu je često menjao platu. Dobio je zasluženu platu tek pred odlazak.
Slično su i Izraelci kao robovi u Egiptu radili bez plate, a dobili materijalnu nadoknadu za ropski rad tek kad ih je Bog oslobodio, i poveo ih u Obećanu zemlju.
Ono na šta stavimo akcenat i priroritet u svom životu, to ćemo i dobiti. Ne možemo dobiti oba.
Isavu je bio bitniji materijalni deo prvenaštva, i dobio ga je.
Međutim, pošto je Isav pokazao nepoštovanje prema Božjim principima svojim nepoštenim i agresivnim ponašanjem, Bog mu je oduzeo duhovno prvenaštvo i dao ga Jakovu.
Isav je oličenje savremenog čoveka. Svet je pun ljudi kao što je Isav, koji bi ne trepnuvši okom radije oteli tuđu imovinu, nego da krotko i pobožno teže da dobiju Božji blagoslov i spasenje od greha i smrti.
Ljudi hoće da idu u Raj, hoće Božji blagoslov, ali samo zbog materijalnog blagostanja koje Raj donosi, a ne radi duhovnog blagostanja u Raju i života bez greha, što je mnogo značajnije.
Takvi ljudi upravo bi mogli da ponovo unesu nemir i razdor čak i u Raj, pa je malo verovatno da će Bog ljude sa takvim stavom vratiti u Rajski vrt.
Zašto Lea?
Jakov je kao duhovniji sin preuzeo prvenaštvo od Isava. Međutim, Lea i Rahela naigled se čine jednako duhovne.
Međutim, kad su napustili Lavanovu kuću, Rahela krade očeve idole, a zatim slaže oca da ne zna gde su idoli. Krađa, laž i idolopoklonstvo su kršenje 10 Božjih zapovesti.
Izgleda da je Rahela imala probleme sa kršenjem Božjih zapovesti, a da je Lea bila duhovnija. Zato je Bog dao se Mesija rodio iz Leinog a ne Rahelinog potomstva.
Ljudima je simpatičnija Rahela, zato što je opisana kao fizički lepša od starije sestre. Međutim, ako je Lea bila duhovnija od Rahele, jasno je zašto Bog dozvoljava da ona uđe u rodoslov Mesije.
U Bibliji otvoreno piše da je Bog zatvorio matericu Raheli da ne rađa. Naglašeno je da nije slučajnost to što Rahela nema decu, a Lea ima.
To je važna informacija u kontekstu borbe za prvenaštvo i prevara koje su se dogodile. Bog ima razlog zašto želi da Lea rađa decu pre Rahele. Prvenac treba da dođe od duhovnije osobe.
Rahela se molila idolima, a tek kad se Rahela iskreno zavapila za pomoć Bogu umesto idolima, tek tada je dobila dva sina, od kojih je prvenac Josif postao duhovni vođa porodice.
Ovde se dogodila jedinstvena situacija da dva sina postaju prvenci: jedanaesti Jakovljev sin Josif dobija dupli materijalni deo nasledstva u Obećanoj zemlji, a iz Judinog potomstva se rodio Mesija, jer je Juda bio spreman da žrtvuje sebe da bi oslobodio braću. „Jer Juda (Lein sin) bi najsilniji među braćom svojom i od njega je vođ, ali prvenaštvo dobi Josif (Rahelin sin);“ 1.Dnevnika 5:2
Imena
Značenje imena biblijskih ličnosti pomaže nam da bolje razumemo opisane događaje. I Isav i Jakov dobili su druga imena, kao opis njihovog karaktera.
Isav je postao Edom kad je za crveno jelo prodao prvenaštvo, dakle u trenutku svoje duhovne slabosti.
S druge strane, Jakov je dobio ime Izrael, što znači Pobednik sa Bogom, kada se rvao sa anđelom i tražio oproštenje svih svojih greha, dakle u trenutku kada je bio duhovno najjači.
Isavovo stečeno ime - Edom ukazuje na duhovnu slabost, a Jakovljevo stečeno ime Izrael ukazuje na duhovnu pobedu.
Međutim, imena koja su im data pri rođenju i imena koja su dobili kasnije nose dodatne poruke preko kojih možemo da bolje razumemo događaje i Božju poruku.
Jakov – varalica koji hvata za petu
Ime Jakov znači „hvatač za petu, zamenjivač“ ( יַעֲקֹב Jakob), i ukazivalo je da će na prevaru pokušati da preuzme prvenaštvo od starijeg brata.
Prilikom rođenja, Isav se rodio prvi, a Jakov ga je uhvatio za petu. “A posle izađe brat mu, držeći rukom za petu Isava; i nadeše mu ime Jakov.” 1.Mojsijeva 25:26
Prevareni otac Isak i brat Isav igrom reči na jevrejskom jeziku opisuju Jakovljevu prevaru: „Dođe tvoj brat s prevarom“, „Pravo je što mu je ime Jakov, jer me već drugom prevari“ 1Mojsijeva 27.35,36.
Reč Jakov ima isti koren kao reč peta = עִקְּבָה עָקֵב ‛âqêb ‛iqqebâh.
Da bi bilo jasno koliko je Bog negativno gledao na Jakovljevu prevaru, u Bibliji reči peta i prevara prvi put se spominju kada su Adam i Eva zgrešili.
Nakon što je Sotona prevario Adama i Evu da ne poslušaju Boga, Bog im je dao prvo evanđelje sa proročanstvom da će Lucifer kao zmija ujesti Mesiju za petu, a da će Mesija stati zmiji na glavu: „…ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.“ 1.Mojsijeva 3:15
Evanđelje kaže da je Sotona ušao u Judu, pa se ispunilo proročanstvo iz Psalma: “I čovek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeđaše hleb moj, podiže na me petu.” Psalam 41:9
Dakle, postoje značajne sličnosti između Jakovljeve prevare, i prevare posle koje su ljudi pali u greh: Jakov drži Isava za petu, a Sotona ujeda Mesiju za petu.
Dok je Isav rutav, Jakov je gladak – baš kao i zmija.
Jakov vara brata, a Adam i Eva kažu Bogu „Zmija me prevari“.
Jakov je maskiran, i Lucifer je maskiranu zmiju.
Izgleda nam kao da je u ovom trenutku Jakov prikazan kao veoma negativna ličnost, jer je upoređen sa Luciferom koji ujeda Mesiju za petu i otruje ga,
Međutim, Mesija vaskrsava kao prvenac iz mrtvih i pobeđuje – baš kao što i Jakov pobeđuje u borbi sa grehom, i dobija novo ime Izrael – pobednik sa Bogom.
Ime Isav
Ime Isav ima značenje “grubo rukovanje, grubo na dodir”.
U toku njegovog života, Isav je razvio osobine u skladu sa značenjem njegovog imena. Grubo je postupao sa ljudima oko sebe, bio je impulsivan, spreman čak i da ubije u naletu gneva, bez finoće posvećenog karaktera.
Isav se rodio crvenokos, ali mu nije tada dato ime Edom, što znači crven (אֱדוֹם אֱדֹם).
Isav dobija ime Edom zbog toga što je radi crvenog (adom, אָדֹם) jela prodao svoje prvenaštvo (1.Mojsijeva 25.30).
Kao što nas reč Jakov podseća na prevarene Adama i Evu, tako i reč Edom asocira na Adama i pad u greh.
U jevrejskom jeziku reč Edom ima isti koren kao reč Adam što znači čovek, dam što znači krv, i adama to jest zemlja od koje je čovek stvoren; a sve ove reči povezane su sa padom u greh.
Dakle, Edom ima slično ime kao Adam, ali ne po želji da nastavi Adamov duhovni rodoslov, nego zato što Isav liči na Adama po svom padu u greh.
Pogledajmo sada sličnosti između Isava, to jest Edoma, i Adama kad je učinio prvi greh:
Adam je bio prvi stvoren, a Edom je bio prvi rođen;
obojici je iskušenje bila hrana, popuštanje apetitu – Adamu plod sa drveta poznanja dobra i zla, a Isavu crveno jelo;
obojici su iskušenje bile i žene – Adamu je zabranjeni plod dala njegova žena Eva, a Isav se oženio neznaboškinjama koje su ga dodatno udaljile od Boga i zbog kojih su patili Isavovi duhovni roditelji; Isav se kasnije ženi Ismailovim ćerkama, a iz tog braka se rađaju najljući progonitelji Jakovljevog potomstva;
obojica su izgubili položaj koji su imali; Adam je izgubio Rajski vrt i večni život, a Isav je izgubio prvenaštvo;
Trebalo je da obojica budu duhovne vođe porodice, to jest ljudskog roda, ali su zbog svog pada umesto gospodara postali potčinjeni nekome: Isav Jakovu, a Adam Luciferu.
Adam je posle pada u greh ogrnut u „haljine od kože“, a Edom je bio dlakav. Edom je izgubio prvenaštvo upravo tako što se Jakov ogrnuo u jareću kožu da bi pred slepim ocem izgledao na dodir kao njegov brat.
Adam je bio gospodar životinja na pozitivan način, a Edom je kao lovac ubijao životinje.
Najupečatljivija paralela bila je da Isav popušta pred jelom kao i Adam. Stavio je hranu ispred duhovnih vrednosti koje im je Bog dao da ih se drže, kao što je Adam jeo plod sa zabranjenog drveta.
Slični su bili Edomci, Isavovi potomci, koji su činili iste ili još gore grehe kao Isav, a naročito Amalici. Isavov grubi karakter pokazao je da čoveka ređe prevare drugi ljudi, nego što on prevari sam sebe.
Razdvajanje Isava i Jakova, imena mesta gde odlaze da žive
Isav je imao još jednu priliku da počne da iskreno poštuje Boga kao Jakov. Kada se Jakov vratio, mogao je da dopusti da žive blizu, i da od Jakova nauči da poštuje Boga.
Međutim, umesto da bude spreman da uči od duhovnijeg brata, on donosi odluku da žive daleko jedan od drugoga iz materijalnih razloga.
Zapazite da Isav, iako je živeo u Hananu, namerno odlazi daleko od Jakova: „I Isav uze žene svoje i sinove svoje i kćeri svoje i sve domašnje svoje, i stada svoja i svu stoku svoju i sve blago svoje što beše stekao u zemlji Hananskoj; pa otide u drugu zemlju daleko od Jakova brata svojega… Jer im blago beše vrlo veliko, te ne mogahu živeti zajedno… I Isav življaše na planini Siru. Isav je Edom.“ 1.Mojsijeva 36:6-8
Isti izraz koji opisuje da Isav odlazi daleko od Jakova, to jest daleko od lica Jakovljevog, isti taj izraz upotrebljen je kad su se Adam i Eva sakrili od Boga (3.8) i kad je Kain otišao od Boga (1.Mojsijeva 4.14,16).
Isav odlazi u goru Sir izvan zemlje koju im je Bog obećao, a Jakov odlazi u Sokot u Obećanoj zemlji.
Jakov nastavlja da sluša Boga, a Isav nastavlja svoje nepoštovanje Boga, i živi daleko od svog pobožnog brata i daleko od Boga.
Čak i imena gradova imaju značenje koje se uklapa u izvor i karakter dva brata.
Jevrejska reč Sir ili Seir znači grub, dakle ima isto značenje kao i ime Isav (שֵׂעִיר). Ne samo da se Isav ne bori sa svojom grubošću nego je prenosi i svojim potomcima, pa i svom sinu daje ime Seir „grub“.
Koren ove reči ima značenje „dlakav, kosmat, jarac“, i upotrebljava se i za Sotonu. To je jarac koji se za Dan Očišćenja odvodi u pustinju.
Za razliku od Edoma, Jakov je više boravio u šatoru. („I deca odrastoše, i Isav posta lovac i ratar, a Jakov beše čovek krotak i bavljaše se u šatorima.“ 1Mojsijeva 25:27)
Jakov odlazi u Obećanu zemlju i kupuje zemlju za svoj šator u mestu koje se zove Sokot, a to je ista reč koja se koristi za šator koji je bio Svetinja u Mojsijevo vreme, i ista reč kao za praznik senica! („A Jakov otide u Sokot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mesto Sokot.“ 1.Mojsijeva 33,17)
Ovaj detalj ima svoju simboliku, jer izgleda kao da Jakov postaje sveštenik, duhovni vođa porodice, koji odlazi u Božji Šator od sastanka da slavi praznik Senica, dok Isav ostaje neduhovan i neposvećen, i nastavlja da živi svoj grubi život u gradu grubosti, u pustinji kao jarac za dan Očišćenja.
Ko će kome služiti
Jedna od najbolnijih činjenicama u Isavovim očima, bilo je Božje proročanstvo da će on i njegovi potomci služiti Jakovljevim potomcima.
„Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugoga naroda, i veći će služiti manjemu (stariji će služiti mlađem).“ 1.Mojsijeva 25:23
Bog uvek stavlja duhovne vrednosti iznad materijalnih, pa i ovde govori da će prvenac biti duhovni vođa, duhovni gospodar porodice, dok onaj drugi treba da mu služi, što znači da će zapostaviti duhovnost.
Umesto da Isavu to bude opomena da njegova površna religioznost nije dovoljna, umesto da se moli Bogu da ga promeni, Isav postaje grub prema svom bratu i ne poštuje Božje principe.
Pošto mu je Isav prodao prvenaštvo, Jakov je dobio blagoslov prvenca koji je uključivao dominaciju nad drugima: „Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje!“ 1.Mojsijeva 27:29
Kada se Isav pojavio, otac mu nemoćno kaže: „Eto sam ga postavio tebi za gospodara… Ali ćeš živeti od mača svojega, i bratu ćeš svojemu služiti…“ 1.Mojsijeva 27:36-40
Ovo je jako zabolelo Isava, jer kao telesan i ohol čovek nije mogao da podnese da služi bilo kome, a naročito mlađem bratu Jakovu.
Pošto je ovo doba patrijaraha, kada je otac porodice bio i sveštenik porodice, duhovni vođa, očigledno je da Bog postavlja Jakova da bude duhovno dominantan.
Međutim, Isav misli da će time izgubiti fizičku vlast, moć i autoritet, što je njegov prioritet.
Otac opominje Isava da će zanemarivanjem pobožnosti toliko ogrubeti da će živeti od mača. Baš ta grubost je Isavov problem, a Isav ne prihvata ukore i opomene, nego postaje sve grublji i agresivniji, sve dalji od iskrene pobožnosti.
Jakov ispravno shvata da preuzimanje prvenaštva predstavlja brigu o duhovnosti porodice, a ne fizičku vlast jednog nad drugim.
Zato kada se posle 20 godina (1.Mojsijeva 31.38-41) sreo sa Isavom, Jakov nije mario da se fizički pokloni Isavu i to 7 puta. „A (Jakov) sam prođe napred, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svojega…“ 1.Mojsijeva 33:3,4
Jakov je kao pravi duhovni vođa postupio po Isusovom principu: „… koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.“ Marko 10:43
Time Jakov pokazuje da ne dolazi da dovede u pitanje bratovu vlast nad očevim imanjem, iako bi na to imao pravo, nego da služi Bogu i da brine o duhovnosti cele porodice.
Isav u tome ne vidi pretnju za svoju želju da fizički vlada, pa ostavlja Jakova na miru, iako je krenuo na njega sa 400 momaka, što je izgledalo kao smrtonosna pretnja bratovoj porodici, a time i budućem rođenju Mesije.
U Bibliji je opisano da će ovaj sukob po pitanju ko će se kome pokloniti, generacijama prenositi na potomke Jakova i Isava, a najveći intenzitet sukoba oko klanjanja Bogu ili crvenoj zveri opisan je u Otkrivenju, pred drugi Hristov dolazak.
BOG SE NE DA PREVARITI
Bog je pravedni sudija i ima kontrolu nad svemirom. Ako neko i uspe da prevari drugog čoveka, na Božjem sudu sigurno neće uspeti da prevari Boga.
Ljudi varaju jedni druge, ali Boga niko ne može da prevari. Ko bolje tretira svoje bližnje, on može da očekuje da od Boga dobije duhovno prvenaštvo.
Čak i ako neko ima duhovne motive i cilj mu je duhovno prvenaštvo, Bog ne odobrava da se prevarom dođe do cilja. Cilj ne opravdava sredstvo.
I najmudriji čovek može lako da prevari sebe. Jakov je prevario sebe da će mu Bog progledati kroz prste ako na prevaru dobije prvenaštvo i očev blagoslov.
Mi ne vidimo da se Isav borio da napusti grehe koje je činio, ali vidimo da se Jakov borio sa svojim gresima.
Više od 40 puta je spomenuto da je Jakov prizivao Boga, molio mu se, napravio oltar, dok nije zapisano nijednom da je njegov brat spomenuo Boga! Mi vidimo da se zato i Bog javljao Jakovu, a nije se javljao Isavu.
Bog je video Jakovljevu iskrenu pobožnost, ali nije dozvolio da Jakov pomisli da se do dobrih ciljeva može doći tako što se naudi bližnjem.
Bog je obećao blagoslov i daće ga, ali u vreme i na način kada On vidi da je najbolje. Ako neko pokuša da prevarom dobije Božji blagoslov, time pokazuje da nije razumeo osnovne principe Božje pravde.
Bog je dozvolio da posledice prevare Jakova prate celog života:
-u strahu za svoj život morao je da pobegne od kuće na dugo vremena (izgnanstvo),
-izgubio je sve materijalno što je imao i postao stranac u tuđoj zemlji, dok je Isav dobio svo očevo imanje;
-prevaren je višestruko čak i od rođaka Lavana u izgnanstvu. Čitavih 20 godina Lavan je varao Jakova za platu (1.Mojsijeva 31.38-41);
- više nikad nije video svoju majku koja ga je nagovorila na prevaru. Rebeka je umrla pre nego što se Jakov vratio kući.
Jakovu je najteže palo kada su ga njegovih deset starijih sinova prevarili tako što su surovo simulirali da je Jakovljevog miljenika Josifa rastrgla zver.
Pre nego što su Josifa prodali Ismaelcima kao roba, skinuli su sa Josifa šarenu odeću koju mu je poklonio otac, umočili u jareću krv i naveli oca da misli da je Josifa ubila divlja zver.
Zapazite da je kao sredstvo prevare Jakov upotrebio jareću kožu da prevari svog oca, i uzme blagoslov prvenca; a da su Jakovljevi sinovi kao sredstvo prevare upotrebili jareću krv da bi prevarili njega, i uzeli položaj prvenca od Josifa. Varalica je ponovo bio prevaren.
Ova prevara bila je toliko bolna da je Jakov skoro izgubio volju za životom. Godinama je žalio za svojim najduhovnijim sinom Josifom, sve dok prevara nije razotkrivena.
Način kako je Bog delovao na Jakovljevu savest, bila je da Jakov doživi bol prevare na veoma sličan način kako su bol doživeli i ljudi koje je on prevario.
Uz sve te nevolje, Jakov ostaje na Božjoj strani. Jakov se bori da iz njegovog potomstva dođe Mesija, dok Isav ne mari za to.
Pitanje je zašto Bog ne dopusti da svaki varalica bude prevaren.
Bog ne čini da okrutni zli ljudi budu prevareni, jer zna da im je srce tvrdo kao kamen i ništa ih neće navesti da se promene.
Većini ljudi je otupela savest, pa ne pomaže ni kad osete na sebi zlo koje su drugima učinili.
Bog dopusti da se duhovnim ljudima vrati zlo koje su drugima učinili, jer zna da će ih to podstaći da se pokaju i ponovo žive po Božjem zakonu.
Kad nas zlo zaboli, mi razumemo koliko je loše bilo što smo drugima učinili isto to zlo.
Svima ostalima kojima je otupela savest, Bog je rekao da će suditi prilikom drugog Hristovog dolaska, a ne odmah po učinjenom grehu u toku naših života.
Isav progonitelj
Ključna tačka Isavovog duhovnog pada bila je kada je kao i Kain poželeo da ubije svog duhovno superiornog brata.
„I Isav omrze ljuto na Jakova… i govoraše u srcu svojem: Blizu su žalosni dani oca mojega, tada ću ubiti Jakova brata svojega.“ 1.Mojsijeva 27.41
Iako je i Isav vaspitan od istih religioznih roditelja kao i Jakov, Isavova liberalna religioznost nije ga opominjala koliko bi veliko zlo bilo da ubije svog iskreno religioznog brata.
Isav je svoju mržnju protiv Jakova preneo i na svoje potomke. Edomci i Amalici generacijama su napadali Jakovljeve potomke, Izraelce i vrebali čak i da ih sve pobiju.
Potomci dva brata izabrali su dve suprotne strane u velikoj borbi između Hrista i Sotone, pa su Isavovi potomci kroz istoriju pokušavali da ubiju Jakovljevo potomstvo koje je vodilo ka rođenju Mesije.
Čak i kad se Mesija rodio, neverovatnim spletom okolnosti dinastija Edomaca bila je na vlasti, pa su pokušali da ga ubiju čim se rodio, Edomac je naredio ubistvo Jovana Krstitelja koji je najavljivao dolazak Mesije, i na kraju je Edomac posle suđenja od Pilata tražio smrtnu kaznu za Isusa Hrista, i kasnije je progonio apostole.
Detaljniji opis ovog epohalnog sukoba Isavovih i Jakovljevih potomaka, koji ide sve do drugog Hristovog dolaska, biće opisan u sledećem videu pod naslovom „Telesni goni duhovnog“.
Pitanje je šta je prevagnulo u izborima ova dva čoveka da jedan bude junak vere koji pobeđuje sa Bogom, dok drugi ne samo da ne želi takav stepen predanosti Bogu, nego čak i progoni one koji imaju čvrsto poverenje u Boga. Radi se o stalnom poverenju ili nepoverenju u Boga.
Na primer, Jakov sluša Boga i roditelje da se ne ženi sa neznaboškinjama, i traži sebi ženu koja veruje u Boga Stvoritelja sveta na isti način kao i Avram, koja ima iste duhovne principe.
Međutim, Isav to ne radi, nego se ženi Hanankama. Isav ne sluša ni Boga, ni roditelje, nego radi šta on hoće, po svojim telesnim prohtevima.
Kada je Isav video da roditelji negoduju što je uzeo paganke iz Hanana za žene, Isav ne pita ni Boga, ni svoje roditelje kako da ispravi grešku, nego radi ono što on misli da je dobro.
On odlučuje da se ponovo oženi, iako već ima žene, ali da ovog puta uzme ženu rodbinski povezanu, da bi izgledalo kako formalno ispunjava Božji zahtev.
Međutim, umesto da ide među duhovnije članove porodice, on odlazi među Ismaelove potomke, za koje je Bog takođe prorekao da će stalno biti u sukobu sa Jakovljevim potomcima i da će ih progoniti.
Tako je Isav zapravo učinio još veće zlo od prethodnog. Udružio je dve porodice za koje je Bog prorekao da će progoniti Božji narod sa neznabošcima iz Hanana.
Apostol Pavle oštrim rečima opisuje Isavovu prodaju prvenaštva i poligamiju kojima se „opoganio“: „Vodite računa da se među vama ne nađe neki bludnik ili bezbožnik, kao Isav, koji je za jedno jelo prodao svoje prvorodstvo.“ Jevrejima 12,16 (NSPL) Isav je prodao svoje prvenaštvo kao što bludnica prodaje sebe za novac.
Bog je pročitao Isavove tajne motive, i zato kaže: „Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.“ Rimljanima 9,13.
Isav nije reagovao pozitivno na opomene koje mu je Bog uputio. Isav ne pravi razliku između originala i falsifikata, između istinske i lažne religije, ne bori se sa svojim iskušenjima, prepušta se grešnim telesnim željama, i tone sve dublje.
U Isavovom slučaju, pogrešan izbor žene dodatno je pogoršao Isavov loš karakter i pojačao njegovo neprijateljstvo prema bratovljevoj religioznoj porodici.
Zato mu Bog kaže preko proroka: „Za nasilje učinjeno bratu tvojemu Jakovu pokriće te stid i istrebićeš se zasvagda.“ Avdija 1.10
Stvari koje će doći
Apostol Pavle je rekao da su očevi blagoslovi za Isava i Jakova u stvari bili proročanstva za budućna vremena, za njihovo potomstvo: „Verom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.“ Jevrejima 11.20
Isav i Jakov na početku njihovih života predstavljaju dve vrste ljudi: iskreno pobožnih i površno pobožnih, koji koji ako se ne pokaju, tonu sve dublje u greh, a na kraju čak i progone duhovne ljude koji predstavljaju ukor za njihov loš karakter.
I Isav i Jakov počinju kao grešnici čiji postupci imaju dosta sličnosti sa Sotonom, koji je prevario ljude i navodi ih da kao Isav odlazi sve dalje od Boga.
Međutim, Jakov je video da je prevara zlo, iskreno se pokajao, pa uprkos tome što je i sam nekoliko puta bio prevaren, ostaje krotak i pobožan, i čini sve da svom bratu nadoknadi štetu koju mu je naneo.
Duhovno prvenaštvo ne dobija se prevarom. Prevara na kraju uvek donosi gubitak.
S druge strane, Isav je malo po malo odbacivao Božje opomene, bio je samo naizgled pobožan, a njegova porodica je postala sinonim za progonitelje Božjeg naroda, preko kojih je Sotona pokušavao kroz istoriju da spreči Božji plan spasenja.
Ako Bog kaže da su ovo stvari koje će doći, time nam je rečeno da će neduhovni ljudi nastaviti da progone Božji narod, i to intenzivno pre drugog Hristovog dolaska.
U sukobu Isava i Jakova leže koreni buduće velike borbe između iskreno pobožnih ljudi i ljudi imaju samo „obličje pobožnosti“ (2.Timotiju 3,5).
Isav i njegovi potomci bore se za carstvo koje je od ovog sveta, a u Bibliji je Sotona nazvan knezom ovog sveta.
S druge strane, Jakov se bori za Božje carstvo koje nije od ovog sveta, koje će osnovati Mesija da traje večno posle Njegovog drugog dolaska.
Ako se kao Jakov brinemo za duhovne vrednosti, Bog će nam dati da uvek imamo dovoljno i materijalnih.
Isus je rekao: „Ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u što ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela? … Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najpre carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.“ Matej 6.25,32,33.
Prvenaštvo je moglo da se izgubi bezbožnim ponašanjem prvenca, pa je otac mogao da prvenaštvo dodeli duhovnijem, a ne starijem detetu.
Ovo je priča o pobožnom Jakovu koji je prevarom želeo da dođe do prvenaštva, pa je morao i sam da iskusi kako je to biti prevaren, da bi shvatio da nas Bog poziva da volimo svoje bližnje kao same sebe, umesto da ih varamo.
Jakovljeva prevara starijeg brata pokrenula je generacijsku mržnju između njegovih i Isavovih potomaka.
Kulminacije sukoba Jakova, Isava i njihovih potomaka, dogodila se prilikom rođenja Isusa Hrista, i trajaće sve do drugog Hristovog dolaska.
Jakov i Isav
Bog je obećao da će se Mesija roditi preko Avramovog potomstva, ali i Avram i njegov sin Isak dugo nisu mogli da imaju decu. Posle mnogih molitava Bogu, Isakova žena Rebeka je zatrudnela: ----„I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer beše nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudne Reveka žena njegova.“ 1.Mojsijeva 25:21
Rebeka je još za vreme trudnoće u svojoj utrobi osetila sukob njena dva još nerođena sina.
„Ali udarahu jedno o drugo deca u utrobi njenoj, te reče: Ako je tako, na šta sam? I otide da pita Gospoda.“ 1.Mojsijeva 25:22
Od Boga je dobila sledeći odgovor: „A Gospod joj reče: Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda, izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugog naroda, i veći će služiti manjem.“ 1.Mojsijeva 25:23
U Jevrejskom tekstu preciznije kaže „stariji će služiti mlađem“. Dakle, prvorođeni sin neće biti dominantan nego mlađi.
Unapred se videlo da će se braća boriti za prevlast, a njihovo potomstvo postalo je sinonim za borbu između iskreno pobožnih i površno pobožnih ljudi, koji su malo po malo postali Božji protivnici i progonitelji Božjeg naroda.
Kada su se blizanci rodili, stariji Isav bio je dlakav i crven, dok je Jakov izašao držeći svog brata za petu.
Karakteristike koje su imali prilikom rođenja, opisale su njihov karakter koji će kasnije značajno usmeriti njihove živote. ----„I prvi izađe crven, sav kao runo rutav, i nadeše mu ime Isav. A posle izađe brat mu, držeći rukom za petu Isava; i nadeše mu ime Jakov...“ 1.Mojsijeva 25:25,26
Prvenaštvo
Postoje dva razloga zašto je položaj prvenca bio važan.
1) Prvenac treba da bude duhovni vođa porodice preko koga će se jednog dana roditi Mesija, Spasitelj kojeg je Bog obećao Adamu i Evi, a kasnije Avramu. Takođe,
2) Prvenac dobija duplo veće nasledstvo, što znači da bi materijalno bio duplo bogatiji od braće i sestara.
Videćemo da su telesni, neduhovni potomci uglavnom želeli prvenaštvo radi materijalnog bogatstva, dok su duhovniji potomci težili da budu duhovne vođe porodice koji će obezbediti rođenje Mesije.
Prvenci u porodici često su bili predslike Mesije, pa su detalji njihovog života ukazivali na buduću misiju koju će Mesija obaviti za spasenje čovečanstva od smrti i greha.
Prvenaštvo po pravilu pripada najstarijem sinu, osim ako prvorođeni sin ne odstupi drastično od Božjeg zakona, zbog čega bi u tom slučaju otac ili čak i Bog lično dao prvenaštvo mlađem sinu.
Tako je prvenaštvo automatski pripadalo Isavu koji se prvi rodio. Međutim, Jakov je bio pobožniji, i želeo je da bude duhovni vođa porodice.
Koliko Isav nije bio podoban za prvenca, vidimo iz događaja u kojem je prvenaštvo olako prepustio mlađem bratu:
„Jednom Jakov skuva jelo, a Isav dođe iz polja umoran. I reče Isav Jakovu: Daj mi da jedem to jelo crveno, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom. A Jakov mu reče: Prodaj mi danas prvenaštvo svoje. A Isav odgovori: Evo, hoću da umrem, pa šta će mi prvenaštvo?
A Jakov reče: Zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvenaštvo Jakovu. I Jakov dade Isavu hleba i skuvanog leća, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje.“ 1.Mojsijeva 25:29-34
Vidimo da je Isav potcenio i prezreo privilegiju prvorođenog, nije mario za duhovne stvari kao Jakov, a da je Jakovu bilo veoma stalo da preuzme prvenaštvo od starijeg brata.
Prvenac je duhovniji
U Bibliji postoji dosta primera u kojima je umesto starijeg, prvorođenog sina, prvenaštvo preuzeo mlađi sin koji je pokazao pobožniji karakter.
Nakon što je Kain ubio Avelja i bio izgnan, funkciju prvenca preuzima treći, najmlađi sin Sit.
Mojsije je bio mlađi od svog brata Arona i sestre Marije.
David je bio najmlađi sin, a postao je car, i preko njegove porodične loze rodio se Mesija.
Avramov prvorođeni sin od Agare bio je Ismael, ali to nije bio obećani sin za kojeg je Bog rekao da će biti predak Mesije.
Bog je prorekao da će Sara u dubokoj starosti čudom roditi sina Isaka davno nakon što joj je materica izgubila funkciju.
Ismael se rodio radi malovernosti Avrama i Sare, a Isak se rodio jer su Avram i Sara verovali Bogu da će iz mrtve materice izaći živo dete iz koga će nastati veliki narod. Isak je simbol vaskrsenja iz mrtvih, pa je zato dobio prvenaštvo iako nije najstariji Avramov sin.
Od 12 Jakovljevih sinova, jedanaesti Josif dobio je duplo nasledstvo u Obećanoj zemlji kao najduhovniji od njih 12, dok se Mesija rodio iz potomstva četvrtog sina Jude, a ne prvorođenog Ruvima, ni drugog Simeuna, ni trećeg Levija.
Kada je Jakov blagosiljao Josifove sinove, ukrstio je ruke pa je mlađi dobio blagoslov prvenca. Iako je Josif protestvovao, Jakov je potvrdio da zna šta radi. Otac je bio svestan da prvenaštvo treba da dobije najduhovniji sin, a ne najstariji. Dakle, biti rođen prvi nije bio neophodni uslov za prvenaštvo, nego biti poslušniji Bogu.
Pojam prvenac ne spominje se samo u pogledu porodice, nego i šire.
Od svih naroda koji postoje na našoj planeti, Bog je izabrao ondašnji Izrael kao naciju da bude prvenac od svih naroda. Bog je tražio od faraona da pusti Izraelce iz Egipta, on kaže da je Izrael Njegov prvenac i traži da ih faraon zato pusti. (“Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.” 2.Mojsijeva 4:22)
Leviti su bili prvenačko pleme od 12 plemena Izraela, jer su uzeti kao zamena za prvence koje je Bog poštetdeo u Egiptu, kako bi služili u Svetinji. („Evo uzeh Levite između sinova Izrailjevih za sve prvence…“ 4.Mojsijeva 3:12,41,45,46; 8:18)
Od Levita koje je Bog izabrao da obavljaju simboličku službu u Svetinji, Bog je izabrao Aronovu porodicu da bude prvosveštenička porodica koja rukovodi Levitima u Svetinji (4.Mojsijeva 3:9,10).
I kao vrhunac ove hijerarhije, prvenac u Aronovoj porodici bio je prvosveštenik, koji je ukazivao na Mesiju koji će biti naš car i prvosveštenik („A Arona i sinove njegove postavi da vrše svešteničku službu svoju;“ 4.Mojsijeva 3.10,13,38).
Dakle, postoji duhovni prvorođeni sin, porodica, pleme i narod – koji su trebali da nose svetu svetlost istine. I ovde se vidi da su prvenci izabrani po duhovnosti, a ne po redosledu rođenja.
Mnogi prvenci su smatrali da je prvenaštvo nešto što im pripada bez obzira na okolnosti, da mogu da rade šta hoće, i da ne mogu da izgube status prvenca.
Tako prvorođeni Isav odrasta kao grub, nagao i neduhovan, pa prodaje svoje prvenaštvo Jakovu za jedno jelo, jer je prezreo duhovne vrednosti.
Kad su prvosveštenici radili suprotno od onoga što im je Bog rekao, Bog je odbacivao te sveštenike.
Kada je Izrael kao prvenac odbacio Boga, Bog ih je odbacio i uzeo druge duhovne ljude iz svih naroda da budu prvenci.
Tako sve verske zajednice treba da preispitaju sebe da li sada žive po Božjim principima, a ne da li su u dalekoj prošlosti njihove ranije generacije poštovale Boga.
Kad god su prvenci pravili kompromise sa grehom, gubili su prvenaštvo. Ruvim zbog telesnog nemorala, Simeun i Levije zbog naglosti i ubistava, Isav zbog neposlušnosti Bogu, Kain zbog ubistva brata.
Dakle, prvenaštvo nije fiksno određeno, nego je zavisilo od ponašanja i stava prema Bogu.
Mlađi koji uzimaju mesto prvorođenog, vrlo često su proročki ukazivali na smrt i vaskrsenje Mesije.
Na primer, Isak je mlađi od Ismaela, i trebalo je da umre kao žrtva na brdu Morija, kao predslika Mesije.
Mlađeg Jakova progoni stariji Isav i želi da ga ubije. Jakov od oca dobija kao blagoslov hleb i vino, koji su simboli Hristove žrtve, Njegovog tela i krvi.
Jedanaesti Josif preuzima mesto prvenca Ruvima, ali je završio u jami, u kojoj je trebalo da umre, ali je izašao iz jame (što je predslika vaskrsenja Mesije) i dao ljudima hleb koji ih je spasao od smrti, kao simbol duhovne hrane koju nam Bog daje.
Mlađi koji su zauzeli mesto starijih prvenaca, trebalo je da umru, a izbavljeni su od sigurne smrti, jer su bili predslika Mesije koji će umreti i biti prvenac iz mrtvih koji će spasiti Božji narod.
Čak ni Isus nije prvi vaskrsao iz mrtvih, iako je nazvan „prvenac iz mrtvih“.
Pre Isusa vaskrsao je Mojsije, zatim mrtvac koji je dodirnuo Jelisijeve kosti, Lazar, sin udovice iz Naina i Jairova ćerka.
Međutim, Hristovo vaskrsenje donosi život svim ljudima koji veruju Bogu, pa je po značaju Hristos prvenac iz mrtvih, najduhovniji, savršeno pravedni prvenac.
Svi koji su vaskrsli pre Hrista umrli su ponovo (osim Mojsija). Hristovo vaskrsenje obezbeđuje ljudima koji imaju poverenje u Boga dar večnog života, da će takođe vaskrsnuti na večni život, kao i Isus.
Ukradeni blagoslov
Vratimo se na Jakova i Isava. Ogrubeli Isav nije mario za svoje prvenaštvo, pa ga je prodao Jakovu za samo jedno crveno jelo.
Njihov otac Isak bio je veoma star, pa je želeo da blagoslovi svog prvenca pre smrti.
Međutim, umesto Jakova, otac šalje Isava u lov da mu pripremi jelo, da bi ga blagoslovio.
Otac je ignorisao to što je Bog rekao da će stariji služiti mlađem, i to što je Isav prodao prvenaštvo Jakovu.
Otac šalje Isava u lov da bi ga blagoslovio, a ne da mu da prvenaštvo, što ukazuje da je znao da je Isav prodao prvenaštvo Jakovu.
Nakon što je prevaren Isav pred ocem otvoreno kaže da mu je Jakov prvo uzeo prvenaštvo, a sad i blagoslov (1.Mojsijeva 27.36), čime potvrđuje da je otac znao za prodaju prvenaštva.
Očeva nespremnost da posluša Boga i da blagoslovi mlađeg sina, pokrenula je njihovu majku Rebeku da nagovori Jakova da na prevaru uzme blagoslov koji je Bog rekao da će mu dati.
Rekla je Jakovu da obuče bratovu odeću, da stavi jareću kožu na ruke i da se predstavi kao Isav.
Umesto da sačeka Boga da učini ono što je prorekao, majka i sin su hteli da to ostvare sami, pa makar i na prevaru.
Kad je Isav došao po blagoslov, otac Isak kaže da je već postavio Jakova da bude gospodar nad njim. Potvrđeno je ono što je Bog na početku rekao - da će stariji služiti mlađem.
Problem je to što Jakov nije čekao da Bog ispuni proročanstvo, nego je sam pokušao da ga na prevaru uzme.
Nakon što je Isav prevaren, njegov gnev je toliko narastao da je želeo da ubije svog brata.
Roditelji su znali koliko je Isav grub, koliko je pretnja smrću Jakovu realna, pa su Jakova poslali u daleku zemlju kod rođaka Lavana.
Otac je blagoslovio i Isava i dao mu materijalne stvari, ali mu nije dao da bude duhovni vođa porodice i preteča Mesije.
„Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo. Ali ćeš živeti od mača svojega, i bratu ćeš svojemu služiti; ali će doći vreme, te ćeš pošto se naplačeš skršiti jaram njegov s vrata svojega. 1.Mojsijeva 27:39,40
Da Jakov nije na prevaru uzeo blagoslov, Bog bi sigurno dao Jakovu obećano blagoslov, a da niko ne bude prevaren, na primer da inspiriše oca Isaka da izgovori obrnute blagoslove.
Majka je rekla Jakovu da će preuzeti na sebe odgovornost za prevaru, ali je to bilo nemoguće.
Jakov je sam snosio posledice svoje prevare: morao je da beži daleko od Isava koji je pretio da ga ubije, i decenijama nije mogao da se vrati u oju porodicu.
Interesantno je da pre nego što Jakov odlazi u izgnanstvo, otac ne samo da nije poništio blagoslov dobijen na prevaru, nego još jednom blagosilja Jakova, i potvrđuje na prevaru dobijeni blagoslov
„Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga… A Bog svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvojemu s tobom, {da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu}.“ 1.Mojsijeva 28:1-4
Uprkos prevari, ne samo da je Jakov dobio dva blagoslova od oca, nego ga je na putu ka Lavanovoj porodici čak i Bog blagoslovio kada mu je u snu pokazao nebeske lestve po kojima su išli anđeli u oba smera:
„I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo,… I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: …Svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u semenu tvojem. I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš...“ (1.Mojsijeva 28:12-15)
Iako je Jakov na prevaru dobio blagoslov, Bog je video Jakovljevo iskreno pokajanje, i ponovio da će mu dati blagoslov koji je obećao Avramu.
Međutim, Jakov je 20 godina radio kao sluga kod Lavana, i nije bilo nagoveštaja da će Bog ispuniti ono što je obećao.
Jakovljeva vera bila je na testu, ali je Jakov verovao Bogu jednako čvrsto kao i Avram: ako je Bog obećao sina čoveku od 100 godina, Bog je svemoćan i On će to ostvariti, pa makar trebalo i da vaskrsne tog istog sina.
Ako je Bog obećao zemlju, Bog će mu je dati, ali treba strpljivo čekati. Ne treba na prevaru pokušati da se dobije ono što je Bog obećao da će mu dati i Jakov je trebalo da nauči tu lekciju.
Paralelne prevare (Ko drugome jamu kopa, sam u nju upadne)
U izgnanstvu, Jakov je bio prevaren na veoma sličan način kako je on prevario oca Isaka.
Jakov se zavoleo Lavanovu mlađu ćerku Rahelu, a Lavan je tražio da 7 godina radi za njega kako bi mu dao Rahelu za ženu.
Kada je Jakov odradio 7 godina, otac Lavan je pripremio svadbenu gozbu, a tek uveče doveo je nevestu u Jakovljev šator.
Jakov se zaprepastio kad je u jutro posle venčanja otkrio da ga je Lavan prevario, jer mu je pod okriljem mraka podmetnuo stariju ćerku Leu umesti Rahele.
Jakov ništa nije mogao da promeni, pa je Lavan tražio da Jakov radi za njega još 7 godina da bi dobio Rahelu.
Tako je varalica prevaren. Trebalo je da nauči bolnu lekciju da se duhovno prvenaštvo ne može dobiti od Boga na prevaru.
Jakov je prevario Isava za blagoslov prvorođenog, a sada je Jakov prevaren da oženi prvorođenu sestru, a ne mlađu kako je planirao.
Interesantno je da postoje velike sličnosti između Jakovljeve prevare i načina kako je Jakov bio prevaren. Prevare su slične kao slika u ogledalu.
à Prevare se dešavaju u dve porodice sa po dvoje dece: u Isakovoj porodici su 2 sina (Isav i Jakov), a u drugoj, Lavanovoj porodici su 2 ćerke (Lea i Rahela).
Otac je umešan u obe prevare. Jakov je prevario svog oca, a bio je prevaren od oca devojke koju je želeo da oženi.
Mlađi brat Jakov prevario je i svog starijeg, prvorođenog brata Isava, a starija, prvorođena sestra Lea, prevarila je mlađu sestru Rahelu i Jakova.
U obe porodice, mlađa deca Isaka i Labana borila su se da nasuprot tradiciji zauzmu mesto prvorođene dece.
1 prevara: Jakov vara oca Isaka i prvorođenog Isakovog sina Isava
2 prevara: Jakova vara nevestin otac Lavan i prvorođena ćerka Lea
Dakle, kako je Jakov prevario oca Isaka i prvorođenog brata Isava, isto tako Jakova su prevarili nevestin otac Lavan i Lavanova prvorođena ćerka Lea.
à Obe prevare učinjene su s predumišljajem (1.Mojsijeva 25, 27 i 29), isplanirane da se ostvari pozitivan cilj, ali na nepošten način.
Kada im se ukazala prilika, po jedan roditelj - Rebeka i Lavan - napravili su detaljan plan za prevaru. Rebeka je napravila plan da mlađi sin dobije blagoslov prvenca.
Kad je Lavan video da se Lea za 7 godina još nije udala, isplanirao je da Leu tajno podmetne Jakovu, iako je to bilo na štetu mlađe ćerke.
Bilo je dobro da duhovniji sin bude prvenac i da se prvorođena ćerka prva uda, ali to nije trebalo napraviti na prevaru.
à Roditelji su imali svog miljenika među decom, dok tajno varaju svoje drugo dete.
U Jakovljevoj porodici oba roditelja favorizovali su po jednog sina: „I Isak milovaše Isava, jer rado jeđaše lov njegov; a Reveka milovaše Jakova.“ 1.Mojsijeva 25:28
U drugoj porodici postojao je samo jedan roditelj, a Lavan je očigledno bio naklonjen starijoj Lei koju je udao na štetu svoje druge ćerke Rahele.
Na kraju prvenaštvo dobija duhovnija osoba koju je Bog izabrao, bez obzira koga su roditelji favorizovali. Bog nije davao prvenaštvo na način na koji su roditelji želeli da ga daju svojim miljenicima.
à Prevare su podrazumevale laž:
Lavan je slagao Jakova da mu je doveo Rahelu kao nevestu, a doveo je Leu.
Jakov je tri puta slagao svog oca. Dva puta je slagao da mu je ime Isav, a treći put je slagao čak i da mu je Bog pomogao da brzo nađe lov. Uključio je Boga u njegovu prevaru, uzeo je Njegovo ime uzalud, što je samo dalo veću težinu Jakovljevoj prevari. („Gospod Bog tvoj dade, te izađe preda me.“ 1.Mojsijeva 27,20.)
Interesantno je da su se i Jakov i Isav predstavili ocu poluistinito. Obojica su svom ocu rekli i istinu i laž.
Kada se Jakov predstavio ocu, on je ispravno rekao da je prvenac jer mu je Isav prodao prvenaštvo, ali je rekao laž kada se predstavio kao Isav (1.Mojsijeva 27:19,24).
Isav je takođe svom ocu rekao i istinu i laž. Istina je bila da je on Isav, ali je bila laž kada je rekao da je prvenac, jer je pod zakletvom prodao prvenaštvo mlađem bratu (1.Mojsijeva 27:32).
U ovom trenutku obojica su lažju obojica prekršili Božju zapovest, pa se čini da nijedan ne zaslužuje da bude duhovni vođa porodice u kojoj će se u budućnosti roditi Mesija.
à Prevare su bile veoma bolne i neočekivane za one koji su prevareni.
Prevare očekujemo od neprijatelja, a ne nadamo se da će nas prevariti prijatelji ili rodbina. Najlakše nas prevare ljudi koji su nam bliski i koje volimo. U obe porodice svi su bili prevareni. Ili su varali sebe, ili su varali druge.
Jakovu je bilo veoma bolno što nije dobio voljenu Rahelu koju je uzalud čekao dugih 7 godina, nego je neočekivano dobio za ženu osobu koju nije voleo. Unutar porodice očekujemo podršku, pa je zato prevara bila veoma bolna.
Jakova je bol podsetio na bol koji je osetio Isav u trenutku kada je shvatio da ga je brat prevario: „Vrište iza glasa i ožalosti se veoma… I stade iza glasa plakati Isav.“ 1.Mojsijeva 27.34,38
Ovaj očajnički plač je nešto najstrašnije što se može dogoditi u životu. Bog mu je pružio priliku, dao mu je prednost i talente, a Isav je – kao i mnogi drugi ljudi - to zanemario i prezreo, a sada očajnički plače jer je prekasno da promeni posledice nemara za svoju duhovnost.
Isus kaže da će nepokajani grešnici biti bačeni u peć ognjenu, i da će tamo biti „plač i škrgut zuba.“ Čini se da je Isav baš ovako beznadežno plakao.
Isav nije mogao da povrati prvenaštvo i Božji blagoslov. To je plač i škrgut ljudi koji su imali kapacitet da budu spaseni, a prezreli su tu priliku.
Isus kaže da će biti plač i škrgut zuba „…kad vidite Avrama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje isterane.“
Jakov je tu, a Isav je napolje isteran da plače gorko. Trebalo je da tu budu Avram, Isak i stariji Isav, a zamenio ga je mlađi i duhovniji Jakov.
à Poklopilo se i da u oba slučaja jedan roditelj organizuje prevaru, a deca se nisu opirala, nego su sarađivala sa roditeljima u prevari.
Jakov je izvršio prevaru koju je isplanirala njegova majka Rebeka, i nije prigovorio da ne bi trebalo da nepoštenim putem dođe do blagoslova.
Lea je pristala na prevaru koju je zamislio i organizovao njen otac Lavan, i nije se opirala iako je bilo jasno da će prevarom naneti veliki bol sestri.
Treba biti poslušan roditeljima, ali ne onda kad te nagovaraju na prevaru.
à U oba slučaja gozbe su prethodile prevari.
Varalica Jakov napravio je gozbu za oca kako bi ga time prevario i dobio blagoslov (1.Mojsijeva 27:4,9,17,25). Takođe je i prvenaštvo kupio pripremivši gozbu od crvenog jela Isavu.
Naravno, i pre nego što je Jakov prevaren, varalica Lavan je pripemio gozbu Jakovu kako bi ga prevario (1.Mojsijeva 29:22).
U oba slučaja varalica priprema gozbu, a prevaren je onaj kome se gozba priprema.
à Sledeći paralelni detalj, jeste da su se obe prevare dogodile u šatoru.
Dok je Isav za oca lovio divljač u polju, Jakov se u očevom šatoru prevario svog oca.
Isto tako je kasnije u Jakovljevom šatoru i Lea prevarila Jakova.
à Obe prevare se nisu mogle vizuelno da budu otkrivene.
Jakov je toliko voleo Rahelu i bio neoprezan, da vizuelno čak nije ni pokušao da proveri identitet neveste. U mraku nije prepoznao da mu je umesto Rahele podmetnuta Lea.
Tek kad je ujutro svanulo, Jakov je video da je prevaren. „A uveče (Lavan) uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu… A kad bi ujutru, gle, ono beše Lija;“ 1.Mojsijeva 29:23,25 Posle 7 godina čekanja Jakov nije ni pogledao da se uveri da li je nevesta pred njim stvarno Rahela.
S druge strane, otac Isak je bio slep i nije mogao da čulom vida proveri da li se pred njim nalazi mlađi sin koji jarećim kožama imitira svog kosmatog brata („Kad Isak ostare i oči mu potamneše, te ne viđaše…“ 1.Mojsijeva 27:1)
Zapazite da je otac Isak posumnjao da se pred njim nalazi Isav, pa je tražio da ga opipa pošto je bio slep. Otac kaže: „Glas je Jakovljev, ali su ruke Isavove.“ 1.Mojsijeva 27.22). Opipao je sina i mislio da je Isav, iako je prepoznao da glas nije Isavov.
Otac je prevaren ostalim čulima, osim čulom sluha: miris i dodir bili su kao kod Isava, jelo je bilo ukusno, a samo glas nije bio Isavov. Ipak, Isak je blagoslovio osobu za koju je znao da ima Jakovljev glas.
Znao je da je jelo spremljeno brže nego što je bilo potrebno da Isav ulovi i pripremi hranu, pa je mogao da sačeka da cela porodica bude na okupu, da proveri i da bude 100% siguran u identitet Isava, ali to nije uradio.
à Takođe, u oba događaja postoji maskiranje kako bi se sakrio identitet varalice.
Majka je maskirala Jakova tako što ga je obukla u najlepšu Isavovu odeću, i jarećim kožama mu je pokrila ruke, da bi spolja izgledao rutav kao njegov brat („Pa onda uze Reveka najlepše haljine starijega sina svojega, koje behu u nje kod kuće, i obuče Jakova mlađega sina svojega… I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gde beše gladak.“ 1.Mojsijeva 27:15.27).
Lea se tajno maskirala u nevestu, pa je spolja izgledala kao Rahela („A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu…“ 1.Mojsijeva 29:23,25).
à Međutim, iako su prevare uspele, obe prevare su brzo bile otkrivene.
Isav je stigao vrlo brzo nakon što je Jakov prevario oca i otkrio prevaru, dok je Jakov ujutro pri svetlosti dana shvatio da je prevaren.
Varalice su u oba slučaja morali da budu svesni da će se prevara otkriti. Iako su znali da će biti otkriveni i osuđeni, oni su ipak odlučili da prevaru naprave.
à Interesantno je da su oba prevaranta uspeli da ostvare svoj cilj. Iako se saznalo za prevaru, posle obe gozbe zvanično je priznat rezultat prevare, čak i kad se za prevaru saznalo.
Mi bismo očekivali da se poništi ono što je postignuto prevarom, međutim Jakov je pravosnažno blagosloven kao prvenac, a Lea je pravosnažno postala Jakovljeva žena.
Rezultat prevare je postao ozakonjen, jer je Bog želeo takav rezultat, ali nije želeo da se takvo stanje postigne prevarom.
Neobično je da otac, ne samo da nije poništio blagoslov dobijen na prevaru, nego kako smo već videli, blagosilja Jakova još jednom pre nego što ga šalje u izgnanstvo. („Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga… A Bog svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvojemu s tobom, da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu.“ 1.Mojsijeva 28:1-4)
à Obe oštećene strane ulažu prigovor, žale se na učinjenu nepravdu.
Isav prigovara da ga je Jakov već dva puta prevario, da mu je uzeo i prvenaštvo i očev blagoslov. Isav tumači da mu je Jakov uzeo prvenaštvo, iako mu je on dobrovoljno prodao prvenaštvo za jelo.
Bog suočava Isava sa činjenicom da prvenac ne može da tako olako popušta u principima kao što je Isav to činio. Potrebno je da posluša Boga da bi očekivao Božju zaštitu.
I Jakov je isto prigovorio Lavanu da je radio pošteno za njega, a da nije za ženu dobio Rahelu po dogovoru.
„… te reče Jakov Lavanu: Šta si mi to učinio? Ne služim li za Rahilju kod tebe? Zašto si me prevario?“ 1.Mojsijeva 29:25
Lavan kaže nešto što je je odjeknulo u Jakovljevim ušima: „Ne biva u našem mestu da se uda mlađa pre starije (odnosno prvorođene)“. Time ga je podsetio da je i on kao mlađi uzeo ono što je pripadalo starijem, prvorođenom bratu.
Bog je podstakao Lavana da kaže ono što će kod Jakova da probudi grižu savesti. Prevareni Jakov sada po intenzitetu svog bola vidi kako je druge ljude bolelo kada ih je on prevario.
Dakle, iako su se oštećeni žalili, rezultat prevare nije promenjen, čak ni kad se saznalo za prevaru. Žalba je odbijena, a prevara je ozakonjena kao zvanično stanje stvari.
à U oba slučaja postojao je utešni plan „B“ za oštećene strane.
Isav takođe dobija blagoslov, ali blagoslov o materijalnoj imovini, a ne onaj najvažniji duhovni blagoslov („Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo….“ 1.Mojsijeva 27:36-40).
Plan B za Jakova nakon što je prevaren, bio je mogućnost da radi za Lavana još 7 godina, kako bi dobio i Rahelu za ženu (1.Mojsijeva 29.25-30).
à Sledeća sličnost jeste da su obe prevare uzrokovale dugotrajni razdor i mržnju među braćom i sestrama.
Isav je postao smrtni neprijatelj Jakovu, što se pretvorilo u generacijsku mržnju njihovih potomaka, koja je kroz istoriju bila na ivici da preraste u genocid, u potpuno istrebljenje jednog ili drugog naroda.
Nakon što je Lea na prevaru uzela Jakova Raheli, odnos između dve sestre nikako nije mogao više da bude sestrinski, a sestre bore oko rađanja sinova da bi njihov potomak bio prvenac i predak Mesije.
Uz sukob između sestara, zapisano da je zbog prevare Jakov omrzao Leu: „A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja“ 1.Mojsijeva 29.31
Glagol „sane“ (שָׂנֵא) Daničić prevodi sa „nije mario“, ali ova reč zapravo pokazuje da je Jakov „mrzeo“ Leu zato što ga je prevarila, kao što je Isav mrzeo njega radi prevare.
à U oba događaja spomenuta je mogućnost da će mlađi umreti.
Stariji Isav je napravio plan da ubije mlađeg Jakova kad otac umre, kako bi sam nasledio imanje: „I Isav omrze ljuto na Jakova… i govoraše u srcu svojem: blizu su žalosni dani oca mojega, tada ću ubiti Jakova brata svojega.“ 1.Mojsijeva 27:41)
Na drugoj strani, starija Lea rodila je Jakovu prvenca, i još i druge sinove, a mlađa Rahela ne rađa uopšte, pa kaže da će umreti od patnje što ne može da rađa decu („A Rahilja videvši gde ne rađa dece Jakovu, pozavide sestri svojoj; i reče Jakovu: daj mi dece, ili ću umreti.“ 1.Mojsijeva 30:1). Dakle, u oba slučaja smrt se spominje u vezi sa mlađim detetom.
Prevara je uvek mnogo veća u očima prevarenog. Koliko god je nepravedno što je Jakov prevario Isava, i dalje nije bilo pravedno to što je želeo da ga ubije.
Smrtna kazna u sudskom sistemu donosi se samo za najsurovije zločine kada nema nade da će zločinac prestati da bude smrtna opasnost za druge ljude.
Jakovljev izuzev ove slabosti pobožan karakter sigurno nije zaslužio smrtnu kaznu, a naročito ne surova progonstva i genocid kojim su kroz istoriju Isavovi potomci pretili Jakovljevim potomcima.
à Nijedna ličnost umešana u prevaru nije bila potpuno srećna. Prevare su unesrećile celu porodicu. Svi su radi nečega patili.
Jakov je dobio duhovno prvenaštvo, ali je zbog prevare morao da beži iz porodice i 20 godina kasnije još uvek strahuje za svoj život od brata Isava.
Isav je dobio celo očevo imanje, ali je prepoznao da je njegov neduhovan život doneo veliko razočarenje i njegovim roditeljima i Bogu.
Lea je rađala decu, ali ju je mrzeo muž za kojeg se udala na prevaru (1.Mojsijeva 29:32-35; 30:13,19).
Rahela je bila voljena od muža, ali dugo nije imala decu (1.Mojsijeva 30:1,2), a na kraju je umrla rađajući drugog sina.
à Svi ovi sukobi radi prvenaštva i prevara, doveli su do potpunog razdvajanje braće koji su se i fizički i duhovno razdvojili i pošli suprotnim putevima.
Narodi koji su iz njih nastali, nastavili su i produbili ove sukobe do pretnji istrebljenjem.
Dakle, pogledajmo još jednom očigledne sličnosti između Jakovljeve prevare i načina kako je Jakov prevaren:
Jakov je prevario svog oca, a bio je prevaren od oca devojke koju je želeo da oženi.
Jakov je prevario svog starijeg, prvorođenog brata Isava, a prevarila ga je starija, prvorođena Rahelina sestra Lea.
U obe porodice, mlađa deca su se borila da zauzmu mesto prvorođene dece.
Obe prevare učinjene su s predumišljajem, isplanirane su da ostvare pozitivan cilj, ali na nepošten način.
Roditelji su imali svog miljenika među decom, dok tajno varaju svoje drugo dete.
Prevare su podrazumevale laž i poluistinito predstavljanje.
Prevare su bile veoma bolne za oštećene strane.
U oba slučaja jedan roditelj organizuje prevaru, a deca se nisu opirala, nego su sarađivala sa roditeljima u prevari.
U oba slučaja gozbe su prethodile prevari.
Obe prevare dogodile su se u šatoru.
Obe prevare nisu mogle vizuelno da budu otkrivene.
Postoji maskiranje u oba događaja - mlađeg brata u prvorođenog brata, i prvorođene sestre u mlađu sestru.
Obe prevare su ubrzo bile otkrivene.
Iako se saznalo za prevaru, u oba slučaja zvanično je priznat rezultat prevare.
Obe oštećene strane ulažu prigovor, i žale se na učinjenu nepravdu.
U oba slučaja postojao je utešni plan „B“ za oštećene strane.
Obe prevare su uzrokovale dugotrajni razdor i mržnju među braćom i sestrama.
Nijedna ličnost umešana u prevaru nije bila potpuno srećna.
Sve ovo dovelo je do potpunog razdvajanje braće, i budućih sukoba naroda koji su iz njih nastali.
Očigledno je da su sličnosti između ova dva događaja dizajnirane da Jakova asociraju na njegovu prevaru, da izazovu grižu savesti i tako ga pozovu na pokajanje.
Isav želi materijalno prvenaštvo
Isavov karakter najbolje opisuje sledeća rečenica: „Tako Isav nije mario za svoje prvenaštvo“ (25.34).
Jevrejska reč kaže da je Isav prezreo, potcenio (בָּזָה bazah) svoje prvenaštvo. Isav je prezreo Božje duhovne ciljeve, nije ga interesovalo da svoj život posveti Božjim duhovnim ciljevima.
Iako nije mario za prvenaštvo, i iako ga je prodao Jakovu, kad dolazi pred oca i otac pita ko je on, Isav ipak kaže: „Ja sam Isav, tvoj prvenac.“ Izgleda kao da Isav želi da porekne da je bratu prodao prvenaštvo.
Pitanje je zašto se Isav kasnije toliko trudio da bude priznat kao prvenac.
U Bibliji piše da je prvenac dobijao duplo veći deo očeve imovine (5.Mojsijeva 21.17). Tako bi od dva sina, stariji nasledio dve trećine, a mlađi jednu trećinu.
Dakle, Isavu je bilo vrlo privlačno da zadrži prvenaštvo kako bi nasledio što više očeve imovine.
Kada je Isav očanički plakao nakon što je bio prevaren, bilo mu je žao bogatstva koje je mislio da je izgubio, kao i potčinjenog položaja u odnosu na brata.
Ni u jednom trenutku ne vidimo da se Isav moli Bogu kao Jakov, nego da je čak prezreo duhovni aspekt prvenaštva, jer nije mario da bude duhovni vođa porodice koji će ukazivati na buduću misiju Spasitelja.
Kad je shvatio da će izgubiti 2/3 očeve imovine, hteo je da ubije Jakova. A kad je Jakov pobegao, nije ni išao za njim da ga ubije. Shvatio je da će mu sada pripasti sva očeva imovina, pa je izgubio interes da se osveti Jakovu.
Međutim, kad je posle 20 godina čuo da se Jakov vraća, oživela je opasnost da će morati da bratu da bar trećinu imovine, pa je pošao prema njemu sa 400 ljudi. „Idosmo do brata tvojega Isava, i eto on ti ide na susret s 400 momaka.“ 1.Mojsijeva 32.6
Dao je Jakovu jasnu poruku da je spreman da oružjem i vojskom brani 2/3 imanja koje pripadaju prvencu, a kako se ispostavilo kasnije, da ne da mlađem bratu čak ni trećinu koja mu pripada.
Jakov je dobro znao glad svog brata za materijalnim bogatstvom, pa mu je poslao glasnike sa porukom da je on sada bogat i da ne samo da ne traži svoj deo očevog nasledstva, nego čak Isavu šalje veliki dar od svoje imovine:
„…i uze što mu dođe do ruke, da pošalje na dar Isavu bratu svojemu, 200 koza s 20 jaraca, 200 ovaca s 20 ovnova, 30 kamila dojilica s kamiladima, 40 krava s desetoro teladi, 20 magarica s desetoro magaradi… Jer govoraše: ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda videti lice, da ako me lepo primi.“ 1.Mojsijeva 32.13-20 Jakovljev dar i po današnjim merilima predstavlja bogatstvo.
Time Jakov pokazuje da njemu nije najvažnija materijalna imovina, nego duhovno prvenaštvo.
On se odriče imovine, jer mu je najvažnije da njegova porodica bude iskreno pobožna i da se iz njihovog potomstva u budućnosti rodi Spasitelj sveta.
Jakovu je jasno da zbog prevare od pre 20 godina, njegov život još uvek u opasnosti od Isava, i zato se moli Bogu: „Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i mater s decom.“ 1.Mojsijeva 32.11
Zapazite da Isav ni u jednom trenutku nije rekao da bi trebalo da svom bratu da bar trećinu imovine koja pripada mlađem bratu.
Ne samo da ne želi da Jakovu da deo očevog imanja koje je nepravedno prisvojio, nego čak uzima od Jakova nesrazmerno bogati dar.
„A Isav reče: ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje. A Jakov reče: ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke... I navali na nj, te primi.“ 1.Mojsijeva 33.9-11
Isavu je u početku zbog griže savesti bilo neprijatno da od mlađeg brata uzme toliko bogatstvo, kad on njemu treba da preda deo koji je nepošteno konfiskovao u Jakovljevom odsustvu.
Međutim, Isav guši grižu savesti, čuti za Jakovljevu imovinu koju je bespravno uzeo, i još uzima i Jakovljevo bogatstvo na koju nije imao nikakvo pravo.
Mogao je da racionalizuje da naplaćuje to što je bio prevaren, ali je već nepošteno uzeo celo očevo imanje, a sada uzima i preko toga, čime pokazuje svoj materijalistički orijentisani karakter.
Stiče se utisak da je Isav vojskom od 400 ljudi ostvario proročanstvo da će živeti od svog mača (27.40). Uzeo je svu imovinu mlađeg brata, pa čak i bez griže savesti i bogati dar koji mu je Jakov dao.
Jakov je čak morao da kupi zemlju za sebe u Sokotu, jer mu brat ništa nije dao od očevog nasledstva (1.Mojsijeva 33.17-19).
Dakle, Isav je odustao od želje da ubije Jakova tek kada je bio siguran da Jakovu neće morati da da ništa od očevog nasledstva, nego će sve ostati njemu.
Isav je bio bogat telesno, ali je bio duhovni gubitnik. Borio se za materijano bogatstvo, i dobio ga je, ali je ostao duhovno siromašan.
S druge strane, Jakov se borio za duhovno bogatstvo, i dobio je duhovno bogatstvo, a tek 20 godina kasnije Bog mu daje i materijalno bogatstvo koje je zaslužio marljivim radom.
Do tada je bio siromašan, radio je bez plate, samo da bi dobio Rahelu, a Lavan mu je često menjao platu. Dobio je zasluženu platu tek pred odlazak.
Slično su i Izraelci kao robovi u Egiptu radili bez plate, a dobili materijalnu nadoknadu za ropski rad tek kad ih je Bog oslobodio, i poveo ih u Obećanu zemlju.
Ono na šta stavimo akcenat i priroritet u svom životu, to ćemo i dobiti. Ne možemo dobiti oba.
Isavu je bio bitniji materijalni deo prvenaštva, i dobio ga je.
Međutim, pošto je Isav pokazao nepoštovanje prema Božjim principima svojim nepoštenim i agresivnim ponašanjem, Bog mu je oduzeo duhovno prvenaštvo i dao ga Jakovu.
Isav je oličenje savremenog čoveka. Svet je pun ljudi kao što je Isav, koji bi ne trepnuvši okom radije oteli tuđu imovinu, nego da krotko i pobožno teže da dobiju Božji blagoslov i spasenje od greha i smrti.
Ljudi hoće da idu u Raj, hoće Božji blagoslov, ali samo zbog materijalnog blagostanja koje Raj donosi, a ne radi duhovnog blagostanja u Raju i života bez greha, što je mnogo značajnije.
Takvi ljudi upravo bi mogli da ponovo unesu nemir i razdor čak i u Raj, pa je malo verovatno da će Bog ljude sa takvim stavom vratiti u Rajski vrt.
Zašto Lea?
Jakov je kao duhovniji sin preuzeo prvenaštvo od Isava. Međutim, Lea i Rahela naigled se čine jednako duhovne.
Međutim, kad su napustili Lavanovu kuću, Rahela krade očeve idole, a zatim slaže oca da ne zna gde su idoli. Krađa, laž i idolopoklonstvo su kršenje 10 Božjih zapovesti.
Izgleda da je Rahela imala probleme sa kršenjem Božjih zapovesti, a da je Lea bila duhovnija. Zato je Bog dao se Mesija rodio iz Leinog a ne Rahelinog potomstva.
Ljudima je simpatičnija Rahela, zato što je opisana kao fizički lepša od starije sestre. Međutim, ako je Lea bila duhovnija od Rahele, jasno je zašto Bog dozvoljava da ona uđe u rodoslov Mesije.
U Bibliji otvoreno piše da je Bog zatvorio matericu Raheli da ne rađa. Naglašeno je da nije slučajnost to što Rahela nema decu, a Lea ima.
To je važna informacija u kontekstu borbe za prvenaštvo i prevara koje su se dogodile. Bog ima razlog zašto želi da Lea rađa decu pre Rahele. Prvenac treba da dođe od duhovnije osobe.
Rahela se molila idolima, a tek kad se Rahela iskreno zavapila za pomoć Bogu umesto idolima, tek tada je dobila dva sina, od kojih je prvenac Josif postao duhovni vođa porodice.
Ovde se dogodila jedinstvena situacija da dva sina postaju prvenci: jedanaesti Jakovljev sin Josif dobija dupli materijalni deo nasledstva u Obećanoj zemlji, a iz Judinog potomstva se rodio Mesija, jer je Juda bio spreman da žrtvuje sebe da bi oslobodio braću. „Jer Juda (Lein sin) bi najsilniji među braćom svojom i od njega je vođ, ali prvenaštvo dobi Josif (Rahelin sin);“ 1.Dnevnika 5:2
Imena
Značenje imena biblijskih ličnosti pomaže nam da bolje razumemo opisane događaje. I Isav i Jakov dobili su druga imena, kao opis njihovog karaktera.
Isav je postao Edom kad je za crveno jelo prodao prvenaštvo, dakle u trenutku svoje duhovne slabosti.
S druge strane, Jakov je dobio ime Izrael, što znači Pobednik sa Bogom, kada se rvao sa anđelom i tražio oproštenje svih svojih greha, dakle u trenutku kada je bio duhovno najjači.
Isavovo stečeno ime - Edom ukazuje na duhovnu slabost, a Jakovljevo stečeno ime Izrael ukazuje na duhovnu pobedu.
Međutim, imena koja su im data pri rođenju i imena koja su dobili kasnije nose dodatne poruke preko kojih možemo da bolje razumemo događaje i Božju poruku.
Jakov – varalica koji hvata za petu
Ime Jakov znači „hvatač za petu, zamenjivač“ ( יַעֲקֹב Jakob), i ukazivalo je da će na prevaru pokušati da preuzme prvenaštvo od starijeg brata.
Prilikom rođenja, Isav se rodio prvi, a Jakov ga je uhvatio za petu. “A posle izađe brat mu, držeći rukom za petu Isava; i nadeše mu ime Jakov.” 1.Mojsijeva 25:26
Prevareni otac Isak i brat Isav igrom reči na jevrejskom jeziku opisuju Jakovljevu prevaru: „Dođe tvoj brat s prevarom“, „Pravo je što mu je ime Jakov, jer me već drugom prevari“ 1Mojsijeva 27.35,36.
Reč Jakov ima isti koren kao reč peta = עִקְּבָה עָקֵב ‛âqêb ‛iqqebâh.
Da bi bilo jasno koliko je Bog negativno gledao na Jakovljevu prevaru, u Bibliji reči peta i prevara prvi put se spominju kada su Adam i Eva zgrešili.
Nakon što je Sotona prevario Adama i Evu da ne poslušaju Boga, Bog im je dao prvo evanđelje sa proročanstvom da će Lucifer kao zmija ujesti Mesiju za petu, a da će Mesija stati zmiji na glavu: „…ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.“ 1.Mojsijeva 3:15
Evanđelje kaže da je Sotona ušao u Judu, pa se ispunilo proročanstvo iz Psalma: “I čovek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeđaše hleb moj, podiže na me petu.” Psalam 41:9
Dakle, postoje značajne sličnosti između Jakovljeve prevare, i prevare posle koje su ljudi pali u greh: Jakov drži Isava za petu, a Sotona ujeda Mesiju za petu.
Dok je Isav rutav, Jakov je gladak – baš kao i zmija.
Jakov vara brata, a Adam i Eva kažu Bogu „Zmija me prevari“.
Jakov je maskiran, i Lucifer je maskiranu zmiju.
Izgleda nam kao da je u ovom trenutku Jakov prikazan kao veoma negativna ličnost, jer je upoređen sa Luciferom koji ujeda Mesiju za petu i otruje ga,
Međutim, Mesija vaskrsava kao prvenac iz mrtvih i pobeđuje – baš kao što i Jakov pobeđuje u borbi sa grehom, i dobija novo ime Izrael – pobednik sa Bogom.
Ime Isav
Ime Isav ima značenje “grubo rukovanje, grubo na dodir”.
U toku njegovog života, Isav je razvio osobine u skladu sa značenjem njegovog imena. Grubo je postupao sa ljudima oko sebe, bio je impulsivan, spreman čak i da ubije u naletu gneva, bez finoće posvećenog karaktera.
Isav se rodio crvenokos, ali mu nije tada dato ime Edom, što znači crven (אֱדוֹם אֱדֹם).
Isav dobija ime Edom zbog toga što je radi crvenog (adom, אָדֹם) jela prodao svoje prvenaštvo (1.Mojsijeva 25.30).
Kao što nas reč Jakov podseća na prevarene Adama i Evu, tako i reč Edom asocira na Adama i pad u greh.
U jevrejskom jeziku reč Edom ima isti koren kao reč Adam što znači čovek, dam što znači krv, i adama to jest zemlja od koje je čovek stvoren; a sve ove reči povezane su sa padom u greh.
Dakle, Edom ima slično ime kao Adam, ali ne po želji da nastavi Adamov duhovni rodoslov, nego zato što Isav liči na Adama po svom padu u greh.
Pogledajmo sada sličnosti između Isava, to jest Edoma, i Adama kad je učinio prvi greh:
Adam je bio prvi stvoren, a Edom je bio prvi rođen;
obojici je iskušenje bila hrana, popuštanje apetitu – Adamu plod sa drveta poznanja dobra i zla, a Isavu crveno jelo;
obojici su iskušenje bile i žene – Adamu je zabranjeni plod dala njegova žena Eva, a Isav se oženio neznaboškinjama koje su ga dodatno udaljile od Boga i zbog kojih su patili Isavovi duhovni roditelji; Isav se kasnije ženi Ismailovim ćerkama, a iz tog braka se rađaju najljući progonitelji Jakovljevog potomstva;
obojica su izgubili položaj koji su imali; Adam je izgubio Rajski vrt i večni život, a Isav je izgubio prvenaštvo;
Trebalo je da obojica budu duhovne vođe porodice, to jest ljudskog roda, ali su zbog svog pada umesto gospodara postali potčinjeni nekome: Isav Jakovu, a Adam Luciferu.
Adam je posle pada u greh ogrnut u „haljine od kože“, a Edom je bio dlakav. Edom je izgubio prvenaštvo upravo tako što se Jakov ogrnuo u jareću kožu da bi pred slepim ocem izgledao na dodir kao njegov brat.
Adam je bio gospodar životinja na pozitivan način, a Edom je kao lovac ubijao životinje.
Najupečatljivija paralela bila je da Isav popušta pred jelom kao i Adam. Stavio je hranu ispred duhovnih vrednosti koje im je Bog dao da ih se drže, kao što je Adam jeo plod sa zabranjenog drveta.
Slični su bili Edomci, Isavovi potomci, koji su činili iste ili još gore grehe kao Isav, a naročito Amalici. Isavov grubi karakter pokazao je da čoveka ređe prevare drugi ljudi, nego što on prevari sam sebe.
Razdvajanje Isava i Jakova, imena mesta gde odlaze da žive
Isav je imao još jednu priliku da počne da iskreno poštuje Boga kao Jakov. Kada se Jakov vratio, mogao je da dopusti da žive blizu, i da od Jakova nauči da poštuje Boga.
Međutim, umesto da bude spreman da uči od duhovnijeg brata, on donosi odluku da žive daleko jedan od drugoga iz materijalnih razloga.
Zapazite da Isav, iako je živeo u Hananu, namerno odlazi daleko od Jakova: „I Isav uze žene svoje i sinove svoje i kćeri svoje i sve domašnje svoje, i stada svoja i svu stoku svoju i sve blago svoje što beše stekao u zemlji Hananskoj; pa otide u drugu zemlju daleko od Jakova brata svojega… Jer im blago beše vrlo veliko, te ne mogahu živeti zajedno… I Isav življaše na planini Siru. Isav je Edom.“ 1.Mojsijeva 36:6-8
Isti izraz koji opisuje da Isav odlazi daleko od Jakova, to jest daleko od lica Jakovljevog, isti taj izraz upotrebljen je kad su se Adam i Eva sakrili od Boga (3.8) i kad je Kain otišao od Boga (1.Mojsijeva 4.14,16).
Isav odlazi u goru Sir izvan zemlje koju im je Bog obećao, a Jakov odlazi u Sokot u Obećanoj zemlji.
Jakov nastavlja da sluša Boga, a Isav nastavlja svoje nepoštovanje Boga, i živi daleko od svog pobožnog brata i daleko od Boga.
Čak i imena gradova imaju značenje koje se uklapa u izvor i karakter dva brata.
Jevrejska reč Sir ili Seir znači grub, dakle ima isto značenje kao i ime Isav (שֵׂעִיר). Ne samo da se Isav ne bori sa svojom grubošću nego je prenosi i svojim potomcima, pa i svom sinu daje ime Seir „grub“.
Koren ove reči ima značenje „dlakav, kosmat, jarac“, i upotrebljava se i za Sotonu. To je jarac koji se za Dan Očišćenja odvodi u pustinju.
Za razliku od Edoma, Jakov je više boravio u šatoru. („I deca odrastoše, i Isav posta lovac i ratar, a Jakov beše čovek krotak i bavljaše se u šatorima.“ 1Mojsijeva 25:27)
Jakov odlazi u Obećanu zemlju i kupuje zemlju za svoj šator u mestu koje se zove Sokot, a to je ista reč koja se koristi za šator koji je bio Svetinja u Mojsijevo vreme, i ista reč kao za praznik senica! („A Jakov otide u Sokot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mesto Sokot.“ 1.Mojsijeva 33,17)
Ovaj detalj ima svoju simboliku, jer izgleda kao da Jakov postaje sveštenik, duhovni vođa porodice, koji odlazi u Božji Šator od sastanka da slavi praznik Senica, dok Isav ostaje neduhovan i neposvećen, i nastavlja da živi svoj grubi život u gradu grubosti, u pustinji kao jarac za dan Očišćenja.
Ko će kome služiti
Jedna od najbolnijih činjenicama u Isavovim očima, bilo je Božje proročanstvo da će on i njegovi potomci služiti Jakovljevim potomcima.
„Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugoga naroda, i veći će služiti manjemu (stariji će služiti mlađem).“ 1.Mojsijeva 25:23
Bog uvek stavlja duhovne vrednosti iznad materijalnih, pa i ovde govori da će prvenac biti duhovni vođa, duhovni gospodar porodice, dok onaj drugi treba da mu služi, što znači da će zapostaviti duhovnost.
Umesto da Isavu to bude opomena da njegova površna religioznost nije dovoljna, umesto da se moli Bogu da ga promeni, Isav postaje grub prema svom bratu i ne poštuje Božje principe.
Pošto mu je Isav prodao prvenaštvo, Jakov je dobio blagoslov prvenca koji je uključivao dominaciju nad drugima: „Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje!“ 1.Mojsijeva 27:29
Kada se Isav pojavio, otac mu nemoćno kaže: „Eto sam ga postavio tebi za gospodara… Ali ćeš živeti od mača svojega, i bratu ćeš svojemu služiti…“ 1.Mojsijeva 27:36-40
Ovo je jako zabolelo Isava, jer kao telesan i ohol čovek nije mogao da podnese da služi bilo kome, a naročito mlađem bratu Jakovu.
Pošto je ovo doba patrijaraha, kada je otac porodice bio i sveštenik porodice, duhovni vođa, očigledno je da Bog postavlja Jakova da bude duhovno dominantan.
Međutim, Isav misli da će time izgubiti fizičku vlast, moć i autoritet, što je njegov prioritet.
Otac opominje Isava da će zanemarivanjem pobožnosti toliko ogrubeti da će živeti od mača. Baš ta grubost je Isavov problem, a Isav ne prihvata ukore i opomene, nego postaje sve grublji i agresivniji, sve dalji od iskrene pobožnosti.
Jakov ispravno shvata da preuzimanje prvenaštva predstavlja brigu o duhovnosti porodice, a ne fizičku vlast jednog nad drugim.
Zato kada se posle 20 godina (1.Mojsijeva 31.38-41) sreo sa Isavom, Jakov nije mario da se fizički pokloni Isavu i to 7 puta. „A (Jakov) sam prođe napred, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svojega…“ 1.Mojsijeva 33:3,4
Jakov je kao pravi duhovni vođa postupio po Isusovom principu: „… koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.“ Marko 10:43
Time Jakov pokazuje da ne dolazi da dovede u pitanje bratovu vlast nad očevim imanjem, iako bi na to imao pravo, nego da služi Bogu i da brine o duhovnosti cele porodice.
Isav u tome ne vidi pretnju za svoju želju da fizički vlada, pa ostavlja Jakova na miru, iako je krenuo na njega sa 400 momaka, što je izgledalo kao smrtonosna pretnja bratovoj porodici, a time i budućem rođenju Mesije.
U Bibliji je opisano da će ovaj sukob po pitanju ko će se kome pokloniti, generacijama prenositi na potomke Jakova i Isava, a najveći intenzitet sukoba oko klanjanja Bogu ili crvenoj zveri opisan je u Otkrivenju, pred drugi Hristov dolazak.
BOG SE NE DA PREVARITI
Bog je pravedni sudija i ima kontrolu nad svemirom. Ako neko i uspe da prevari drugog čoveka, na Božjem sudu sigurno neće uspeti da prevari Boga.
Ljudi varaju jedni druge, ali Boga niko ne može da prevari. Ko bolje tretira svoje bližnje, on može da očekuje da od Boga dobije duhovno prvenaštvo.
Čak i ako neko ima duhovne motive i cilj mu je duhovno prvenaštvo, Bog ne odobrava da se prevarom dođe do cilja. Cilj ne opravdava sredstvo.
I najmudriji čovek može lako da prevari sebe. Jakov je prevario sebe da će mu Bog progledati kroz prste ako na prevaru dobije prvenaštvo i očev blagoslov.
Mi ne vidimo da se Isav borio da napusti grehe koje je činio, ali vidimo da se Jakov borio sa svojim gresima.
Više od 40 puta je spomenuto da je Jakov prizivao Boga, molio mu se, napravio oltar, dok nije zapisano nijednom da je njegov brat spomenuo Boga! Mi vidimo da se zato i Bog javljao Jakovu, a nije se javljao Isavu.
Bog je video Jakovljevu iskrenu pobožnost, ali nije dozvolio da Jakov pomisli da se do dobrih ciljeva može doći tako što se naudi bližnjem.
Bog je obećao blagoslov i daće ga, ali u vreme i na način kada On vidi da je najbolje. Ako neko pokuša da prevarom dobije Božji blagoslov, time pokazuje da nije razumeo osnovne principe Božje pravde.
Bog je dozvolio da posledice prevare Jakova prate celog života:
-u strahu za svoj život morao je da pobegne od kuće na dugo vremena (izgnanstvo),
-izgubio je sve materijalno što je imao i postao stranac u tuđoj zemlji, dok je Isav dobio svo očevo imanje;
-prevaren je višestruko čak i od rođaka Lavana u izgnanstvu. Čitavih 20 godina Lavan je varao Jakova za platu (1.Mojsijeva 31.38-41);
- više nikad nije video svoju majku koja ga je nagovorila na prevaru. Rebeka je umrla pre nego što se Jakov vratio kući.
Jakovu je najteže palo kada su ga njegovih deset starijih sinova prevarili tako što su surovo simulirali da je Jakovljevog miljenika Josifa rastrgla zver.
Pre nego što su Josifa prodali Ismaelcima kao roba, skinuli su sa Josifa šarenu odeću koju mu je poklonio otac, umočili u jareću krv i naveli oca da misli da je Josifa ubila divlja zver.
Zapazite da je kao sredstvo prevare Jakov upotrebio jareću kožu da prevari svog oca, i uzme blagoslov prvenca; a da su Jakovljevi sinovi kao sredstvo prevare upotrebili jareću krv da bi prevarili njega, i uzeli položaj prvenca od Josifa. Varalica je ponovo bio prevaren.
Ova prevara bila je toliko bolna da je Jakov skoro izgubio volju za životom. Godinama je žalio za svojim najduhovnijim sinom Josifom, sve dok prevara nije razotkrivena.
Način kako je Bog delovao na Jakovljevu savest, bila je da Jakov doživi bol prevare na veoma sličan način kako su bol doživeli i ljudi koje je on prevario.
Uz sve te nevolje, Jakov ostaje na Božjoj strani. Jakov se bori da iz njegovog potomstva dođe Mesija, dok Isav ne mari za to.
Pitanje je zašto Bog ne dopusti da svaki varalica bude prevaren.
Bog ne čini da okrutni zli ljudi budu prevareni, jer zna da im je srce tvrdo kao kamen i ništa ih neće navesti da se promene.
Većini ljudi je otupela savest, pa ne pomaže ni kad osete na sebi zlo koje su drugima učinili.
Bog dopusti da se duhovnim ljudima vrati zlo koje su drugima učinili, jer zna da će ih to podstaći da se pokaju i ponovo žive po Božjem zakonu.
Kad nas zlo zaboli, mi razumemo koliko je loše bilo što smo drugima učinili isto to zlo.
Svima ostalima kojima je otupela savest, Bog je rekao da će suditi prilikom drugog Hristovog dolaska, a ne odmah po učinjenom grehu u toku naših života.
Isav progonitelj
Ključna tačka Isavovog duhovnog pada bila je kada je kao i Kain poželeo da ubije svog duhovno superiornog brata.
„I Isav omrze ljuto na Jakova… i govoraše u srcu svojem: Blizu su žalosni dani oca mojega, tada ću ubiti Jakova brata svojega.“ 1.Mojsijeva 27.41
Iako je i Isav vaspitan od istih religioznih roditelja kao i Jakov, Isavova liberalna religioznost nije ga opominjala koliko bi veliko zlo bilo da ubije svog iskreno religioznog brata.
Isav je svoju mržnju protiv Jakova preneo i na svoje potomke. Edomci i Amalici generacijama su napadali Jakovljeve potomke, Izraelce i vrebali čak i da ih sve pobiju.
Potomci dva brata izabrali su dve suprotne strane u velikoj borbi između Hrista i Sotone, pa su Isavovi potomci kroz istoriju pokušavali da ubiju Jakovljevo potomstvo koje je vodilo ka rođenju Mesije.
Čak i kad se Mesija rodio, neverovatnim spletom okolnosti dinastija Edomaca bila je na vlasti, pa su pokušali da ga ubiju čim se rodio, Edomac je naredio ubistvo Jovana Krstitelja koji je najavljivao dolazak Mesije, i na kraju je Edomac posle suđenja od Pilata tražio smrtnu kaznu za Isusa Hrista, i kasnije je progonio apostole.
Detaljniji opis ovog epohalnog sukoba Isavovih i Jakovljevih potomaka, koji ide sve do drugog Hristovog dolaska, biće opisan u sledećem videu pod naslovom „Telesni goni duhovnog“.
Pitanje je šta je prevagnulo u izborima ova dva čoveka da jedan bude junak vere koji pobeđuje sa Bogom, dok drugi ne samo da ne želi takav stepen predanosti Bogu, nego čak i progoni one koji imaju čvrsto poverenje u Boga. Radi se o stalnom poverenju ili nepoverenju u Boga.
Na primer, Jakov sluša Boga i roditelje da se ne ženi sa neznaboškinjama, i traži sebi ženu koja veruje u Boga Stvoritelja sveta na isti način kao i Avram, koja ima iste duhovne principe.
Međutim, Isav to ne radi, nego se ženi Hanankama. Isav ne sluša ni Boga, ni roditelje, nego radi šta on hoće, po svojim telesnim prohtevima.
Kada je Isav video da roditelji negoduju što je uzeo paganke iz Hanana za žene, Isav ne pita ni Boga, ni svoje roditelje kako da ispravi grešku, nego radi ono što on misli da je dobro.
On odlučuje da se ponovo oženi, iako već ima žene, ali da ovog puta uzme ženu rodbinski povezanu, da bi izgledalo kako formalno ispunjava Božji zahtev.
Međutim, umesto da ide među duhovnije članove porodice, on odlazi među Ismaelove potomke, za koje je Bog takođe prorekao da će stalno biti u sukobu sa Jakovljevim potomcima i da će ih progoniti.
Tako je Isav zapravo učinio još veće zlo od prethodnog. Udružio je dve porodice za koje je Bog prorekao da će progoniti Božji narod sa neznabošcima iz Hanana.
Apostol Pavle oštrim rečima opisuje Isavovu prodaju prvenaštva i poligamiju kojima se „opoganio“: „Vodite računa da se među vama ne nađe neki bludnik ili bezbožnik, kao Isav, koji je za jedno jelo prodao svoje prvorodstvo.“ Jevrejima 12,16 (NSPL) Isav je prodao svoje prvenaštvo kao što bludnica prodaje sebe za novac.
Bog je pročitao Isavove tajne motive, i zato kaže: „Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.“ Rimljanima 9,13.
Isav nije reagovao pozitivno na opomene koje mu je Bog uputio. Isav ne pravi razliku između originala i falsifikata, između istinske i lažne religije, ne bori se sa svojim iskušenjima, prepušta se grešnim telesnim željama, i tone sve dublje.
U Isavovom slučaju, pogrešan izbor žene dodatno je pogoršao Isavov loš karakter i pojačao njegovo neprijateljstvo prema bratovljevoj religioznoj porodici.
Zato mu Bog kaže preko proroka: „Za nasilje učinjeno bratu tvojemu Jakovu pokriće te stid i istrebićeš se zasvagda.“ Avdija 1.10
Stvari koje će doći
Apostol Pavle je rekao da su očevi blagoslovi za Isava i Jakova u stvari bili proročanstva za budućna vremena, za njihovo potomstvo: „Verom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.“ Jevrejima 11.20
Isav i Jakov na početku njihovih života predstavljaju dve vrste ljudi: iskreno pobožnih i površno pobožnih, koji koji ako se ne pokaju, tonu sve dublje u greh, a na kraju čak i progone duhovne ljude koji predstavljaju ukor za njihov loš karakter.
I Isav i Jakov počinju kao grešnici čiji postupci imaju dosta sličnosti sa Sotonom, koji je prevario ljude i navodi ih da kao Isav odlazi sve dalje od Boga.
Međutim, Jakov je video da je prevara zlo, iskreno se pokajao, pa uprkos tome što je i sam nekoliko puta bio prevaren, ostaje krotak i pobožan, i čini sve da svom bratu nadoknadi štetu koju mu je naneo.
Duhovno prvenaštvo ne dobija se prevarom. Prevara na kraju uvek donosi gubitak.
S druge strane, Isav je malo po malo odbacivao Božje opomene, bio je samo naizgled pobožan, a njegova porodica je postala sinonim za progonitelje Božjeg naroda, preko kojih je Sotona pokušavao kroz istoriju da spreči Božji plan spasenja.
Ako Bog kaže da su ovo stvari koje će doći, time nam je rečeno da će neduhovni ljudi nastaviti da progone Božji narod, i to intenzivno pre drugog Hristovog dolaska.
U sukobu Isava i Jakova leže koreni buduće velike borbe između iskreno pobožnih ljudi i ljudi imaju samo „obličje pobožnosti“ (2.Timotiju 3,5).
Isav i njegovi potomci bore se za carstvo koje je od ovog sveta, a u Bibliji je Sotona nazvan knezom ovog sveta.
S druge strane, Jakov se bori za Božje carstvo koje nije od ovog sveta, koje će osnovati Mesija da traje večno posle Njegovog drugog dolaska.
Ako se kao Jakov brinemo za duhovne vrednosti, Bog će nam dati da uvek imamo dovoljno i materijalnih.
Isus je rekao: „Ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u što ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela? … Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najpre carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.“ Matej 6.25,32,33.