Vaskrsenje
(Mt 27.52,53; 28.1-15; Mk 16.1-11; Lk 24.1-12; Jn 20.1-18)
I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali vrata od vrata grobnih i seđaše na njemu. A lice njegovo beše kao munja, i odelo njegovo kao sneg.
I od straha njegovog uzdrhtaše se stražari, i postadoše kao mrtvi.
I pošto prođe subota, po večeru subotnom, na osvitak prvog dana nedelje, u prvi dan nedeljni, Marija Magdalina i druga Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa.
A u prvi dan nedelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne beše rasvanulo, i vide da je kamen odvaljen od groba. Onda otrča (učenicima).
I vrlo rano u prvi dan nedelje dođoše na grob oko sunčanog rođaja, da ogledaju grob i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; I govorahu među sobom: Ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnih? Jer beše vrlo veliki. I pogledavši videše da kamen beše odvaljen od groba. I ušavši u grob ne nađoše telo Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; I videše mladića obučenog u belu haljinu gde sedi s desne strane; i uplašiše se.
A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, anđeo odgovarajući reče ženama: Što tražite Živoga među mrtvima? Ne bojte se vi, ne plašite se; jer znam da Isusa Nazarećanina raspetog tražite. Nije ovde; nego ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mesto gde je ležao Gospod. Evo mesto gde Ga metnuše. Nego idite brže te kažite učenicima Njegovim i Petru da je ustao iz mrtvih. Opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji, govoreći da Sin čovečiji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. I gle, On će pred vama otići u Galileju; tamo ćete Ga videti, kao što vam reče. Eto ja vam kazah.
I opomenuše se reči Njegovih. I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom, potekoše od groba da jave učenicima Njegovim, jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu. A kad iđahu da jave učenicima Njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge Njegove i pokloniše Mu se. Tada reče im Isus: Ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me videti.
A kad iđahu (žene), gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše glavarima svešteničkim sve što se dogodilo. I oni sastavši se sa starešinama učiniše veće, i dadoše vojnicima dovoljno novaca govoreći: Kažite: Učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga kad smo mi spavali. I ako to čuje sudija, mi ćemo njega umiriti, i učiniti da vama ništa ne bude.
A oni uzevši novce učiniše kao što su naučeni bili. I razglasi se ova reč po Jevrejima i do danas.
I dođe (Marija Magdalena) k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: Uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gde Ga metnuše.
I vrativši se od groba (ostale žene) javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalim. A to beše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
I njima se učiniše njihove reči kao laž, i ne verovaše im.
A Petar ustavši iziđe i otrča ka grobu, i drugi učenik. Trčahu, pak, oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe pre ka grobu. I nadvirivši se vide haljine gde leže; ali ne uđe.
Dođe, pak, Simon Petar za njim, i natkučivši se vide same haljine gde leže, i uđe u grob, i vide haljine same gde leže, i ubrus koji beše na glavi Njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mestu.
Tada, dakle, uđe i drugi učenik koji najpre dođe ka grobu, i vide i verova. Jer još ne znaše pisma da Njemu valja ustati iz mrtvih. Onda otidoše opet učenici kućama, čudeći se u sebi šta bi.
A Isus ustavši rano u prvi dan nedelje javi se najpre Mariji Magdalini, iz koje je isterao sedam đavola. A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, i vide dva anđela u belim haljinama gde sede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gde beše ležalo telo Isusovo.
I rekoše joj oni: Ženo! Što plačeš? Reče im: Uzeše Gospoda mog, i ne znam gde Ga metnuše. I ovo rekavši obazre se natrag, i vide Isusa gde stoji, i ne znaše da je Isus.
Isus joj reče: Ženo! Što plačeš? Koga tražiš? A ona misleći da je vrtlar reče Mu: Gospodine! Ako si Ga ti uzeo kaži mi gde si Ga metnuo, i ja ću Ga uzeti.
Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče Mu: Ravuni! Koje znači učitelju.
Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom; nego idi k braći mojoj, i kaži im: Vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem.
A Marija Magdalina ode, te javi onima što su bili s Njim, učenicima koji plakahu i ridahu, da vide Gospoda i kaza joj ovo. I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše.
Mnoga tela svetih koji su pomrli, izašavši iz grobova po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
(Mt 27.52,53; 28.1-15; Mk 16.1-11; Lk 24.1-12; Jn 20.1-18)
I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali vrata od vrata grobnih i seđaše na njemu. A lice njegovo beše kao munja, i odelo njegovo kao sneg.
I od straha njegovog uzdrhtaše se stražari, i postadoše kao mrtvi.
I pošto prođe subota, po večeru subotnom, na osvitak prvog dana nedelje, u prvi dan nedeljni, Marija Magdalina i druga Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa.
A u prvi dan nedelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne beše rasvanulo, i vide da je kamen odvaljen od groba. Onda otrča (učenicima).
I vrlo rano u prvi dan nedelje dođoše na grob oko sunčanog rođaja, da ogledaju grob i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; I govorahu među sobom: Ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnih? Jer beše vrlo veliki. I pogledavši videše da kamen beše odvaljen od groba. I ušavši u grob ne nađoše telo Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; I videše mladića obučenog u belu haljinu gde sedi s desne strane; i uplašiše se.
A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, anđeo odgovarajući reče ženama: Što tražite Živoga među mrtvima? Ne bojte se vi, ne plašite se; jer znam da Isusa Nazarećanina raspetog tražite. Nije ovde; nego ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mesto gde je ležao Gospod. Evo mesto gde Ga metnuše. Nego idite brže te kažite učenicima Njegovim i Petru da je ustao iz mrtvih. Opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji, govoreći da Sin čovečiji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. I gle, On će pred vama otići u Galileju; tamo ćete Ga videti, kao što vam reče. Eto ja vam kazah.
I opomenuše se reči Njegovih. I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom, potekoše od groba da jave učenicima Njegovim, jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu. A kad iđahu da jave učenicima Njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge Njegove i pokloniše Mu se. Tada reče im Isus: Ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me videti.
A kad iđahu (žene), gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše glavarima svešteničkim sve što se dogodilo. I oni sastavši se sa starešinama učiniše veće, i dadoše vojnicima dovoljno novaca govoreći: Kažite: Učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga kad smo mi spavali. I ako to čuje sudija, mi ćemo njega umiriti, i učiniti da vama ništa ne bude.
A oni uzevši novce učiniše kao što su naučeni bili. I razglasi se ova reč po Jevrejima i do danas.
I dođe (Marija Magdalena) k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: Uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gde Ga metnuše.
I vrativši se od groba (ostale žene) javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalim. A to beše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
I njima se učiniše njihove reči kao laž, i ne verovaše im.
A Petar ustavši iziđe i otrča ka grobu, i drugi učenik. Trčahu, pak, oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe pre ka grobu. I nadvirivši se vide haljine gde leže; ali ne uđe.
Dođe, pak, Simon Petar za njim, i natkučivši se vide same haljine gde leže, i uđe u grob, i vide haljine same gde leže, i ubrus koji beše na glavi Njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mestu.
Tada, dakle, uđe i drugi učenik koji najpre dođe ka grobu, i vide i verova. Jer još ne znaše pisma da Njemu valja ustati iz mrtvih. Onda otidoše opet učenici kućama, čudeći se u sebi šta bi.
A Isus ustavši rano u prvi dan nedelje javi se najpre Mariji Magdalini, iz koje je isterao sedam đavola. A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, i vide dva anđela u belim haljinama gde sede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gde beše ležalo telo Isusovo.
I rekoše joj oni: Ženo! Što plačeš? Reče im: Uzeše Gospoda mog, i ne znam gde Ga metnuše. I ovo rekavši obazre se natrag, i vide Isusa gde stoji, i ne znaše da je Isus.
Isus joj reče: Ženo! Što plačeš? Koga tražiš? A ona misleći da je vrtlar reče Mu: Gospodine! Ako si Ga ti uzeo kaži mi gde si Ga metnuo, i ja ću Ga uzeti.
Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče Mu: Ravuni! Koje znači učitelju.
Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom; nego idi k braći mojoj, i kaži im: Vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem.
A Marija Magdalina ode, te javi onima što su bili s Njim, učenicima koji plakahu i ridahu, da vide Gospoda i kaza joj ovo. I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše.
Mnoga tela svetih koji su pomrli, izašavši iz grobova po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
MATEJ: 28.1 A po večeru subotnom na osvitak prvog dana nedelje dođe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob. 28.2 I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali vrata od vrata grobnih i seđaše na njemu. 28.3 A lice njegovo beše kao munja, i odelo njegovo kao sneg. 28.4 I od straha njegovog uzdrhtaše se stražari, i postadoše kao mrtvi. 28.5 A anđeo odgovarajući reče ženama: Ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetog tražite. 28.6 Nije ovde: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mesto gde je ležao Gospod. 28.7 Pa idite brže te kažite učenicima Njegovim da je ustao iz mrtvih. I gle, On će pred vama otići u Galileju; tamo ćete Ga videti. Eto ja vam kazah. 28.8 I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom, potekoše da jave učenicima Njegovim. 28.9 A kad iđahu da jave učenicima Njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge Njegove i pokloniše Mu se. 28.10 Tada reče im Isus: Ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me videti. 28.11 A kad iđahu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše glavarima svešteničkim sve što se dogodilo. 28.12 I oni sastavši se sa starešinama učiniše veće, i dadoše vojnicima dovoljno novaca 28.13 Govoreći: Kažite: Učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga kad smo mi spavali. 28.14 I ako to čuje sudija, mi ćemo njega umiriti, i učiniti da vama ništa ne bude. 28.15 A oni uzevši novce učiniše kao što su naučeni bili. I razglasi se ova reč po Jevrejima i do danas. |
MARKO: 16.1 I pošto prođe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa. 16.2 I vrlo rano u prvi dan nedelje dođoše na grob oko sunčanog rođaja. 16.3 I govorahu među sobom: Ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnih? 16.4 I pogledavši videše da kamen beše odvaljen: jer beše vrlo veliki. 16.5 I ušavši u grob videše mladića obučenog u belu haljinu gde sedi s desne strane; i uplašiše se. 16.6 A on im reče: Ne plašite se, Isusa tražite Nazarećanina raspetog; usta, nije ovde, evo mesto gde Ga metnuše. 16.7 Nego idite kažite učenicima Njegovim i Petru da pred vama ode u Galileju: tamo ćete Ga videti, kao što vam reče. 16.8 I izašavši pobegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu. 16.9 A Isus ustavši rano u prvi dan nedelje javi se najpre Mariji Magdalini, iz koje je isterao sedam đavola. 16.10 A ona ode te javi onima što su bili s Njim, koji plakahu i ridahu. 16.11 I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše. |
LUKA: 24.1 A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; 24.2 Ali nađoše kamen odvaljen od groba. 24.3 I ušavši ne nađoše telo Gospoda Isusa. 24.4 I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; 24.5 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: Što tražite Živoga među mrtvima? 24.6 Nije ovde; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji, 24.7 Govoreći da Sin čovečiji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. 24.8 I opomenuše se reči Njegovih. 24.9 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalim. 24.10 A to beše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. 24.11 I njima se učiniše njihove reči kao laž, i ne verovaše im. 24.12 A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vide same haljine gde leže, i otide čudeći se u sebi šta bi. |
JOVAN: 20.1 A u prvi dan nedelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne beše rasvanulo, i vide da je kamen odvaljen od groba. 20.2 Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: Uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gde Ga metnuše. 20.3 A Petar iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu. 20.4 Trčahu, pak, oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe pre ka grobu. 20.5 I nadvirivši se vide haljine gde leže; ali ne uđe. 20.6 Dođe, pak, Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vide haljine same gde leže, 20.7 I ubrus koji beše na glavi Njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mestu. 20.8 Tada, dakle, uđe i drugi učenik koji najpre dođe ka grobu, i vide i verova. 20.9 Jer još ne znaše pisma da Njemu valja ustati iz mrtvih. 20.10 Onda otidoše opet učenici kućama. 20.11 A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 20.12 I vide dva anđela u belim haljinama gde sede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gde beše ležalo telo Isusovo. 20.13 I rekoše joj oni: Ženo! Što plačeš? Reče im: Uzeše Gospoda mog, i ne znam gde Ga metnuše. 20.14 I ovo rekavši obazre se natrag, i vide Isusa gde stoji, i ne znaše da je Isus. 20.15 Isus joj reče: Ženo! Što plačeš? Koga tražiš? A ona misleći da je vrtlar reče Mu: Gospodine! Ako si Ga ti uzeo kaži mi gde si Ga metnuo, i ja ću Ga uzeti. 20.16 Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče Mu: Ravuni! Koje znači učitelju. 20.17 Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom; nego idi k braći mojoj, i kaži im: Vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem. 20.18 A Marija Magdalina otide, i javi učenicima da vide Gospoda i kaza joj ovo.v |