Tri puta ista priča
Šta je Bog time hteo da nam kaže?
Kako proučavati Bibliju 1.deo
Čitajući prve dve knjige u Bibliji, lako možemo da primetimo da je tri puta ponovljena priča u kojoj je jedan patrijarh predstavio svoju ženu kao sestru, jer se bojao da će ga bezbožni ljudi ubiti kako bi mu oteli ženu.
Prvi put kad je Avram otišao u Egipat (1.Mojsijeva 12.10-20),
drugi put kad je Avram otišao među Filisteje (1.Mojsijeva 20.1-20)
i treći put kad je Isak otišao među Filisteje (1.Mojsijeva 26.1-23).
Kada pogledamo strukturu sva tri događaja, zapažamo da imaju istu osnovnu strukturu:
Verovatnoća da se ovako neobičan događaj tri puta slučajno ponovi uz istovetne osnovne elemente - veoma je mala. Dakle, postoji namera i cilj autora teksta. Tri puta ponovljena struktura priče očigledno je Božji signal da je priča veoma važna, da ima primenu na Božji opšti plan spasenja, i da je samim tim veoma bitna za nas.
Pogledajte kako je to izrazio mudri Solomun: “I ako bi ko nadjačao jednoga, dvojica će mu odoleti; i trostruka vrvca ne kida se lako.” Propovednik 4,12.
Ako neko vidi jedan tekst koji izgleda kao da ukazuje na neki važniji događaj u budućnosti, ali ipak nije dovoljno siguran da li je to tako,
Bog daje i drugi paralelan tekst kako bi potvrdio da tu zaista postoji još jedna važnija poruka. A kad Bog nešto ponovi i treći put, time je podvukao da je to izuzetno važan događaj koji treba detaljno istražiti i znati, da bi ispravno razumeli Božju poruku i upozorenja. Tako bismo razumeli šta Bog želi da nam kaže i koji izbor nam savetuje da napravimo. Tri puta ponovljen motiv žena-sestra u jednoj knjizi Biblije u razmaku od 15 poglavlja, prosto vapi za dubljim razmatranjem. Naročito zato što trostruko ponavljanje predstavljanja žene kao svoje sestre ukazuje na važne događaje u budućnosti.
A) Avram i izlazak iz Egipta
Kad je sklopio zavet sa Avramom, Bog mu je dao proročanstvo da će njegov narod u budućnosti morati da ode u stranu zemlju, u Egipat, i dao mu je proročansku strukturu tog događaja:
“A kad sunce beše na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina. Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a posle će oni izaći s velikim blagom. A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti. A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima Amorejskim još nije kraj.” 1.Mojsijeva 15.12-16
Ako analiziramo Božje proročanstvo o ropstvu Izraelaca u Egiptu, primetićemo da ima veoma sličnu strukturu kao sva tri predstavljanja žene kao sestre patrijaraha u neznabožačkim zemljama:
Prvi detalj je najmanje očigledan. “Strah i mrak” koji su obuzeli Avrama pre datog Božjeg proročanstva bili su uvod u proročanstvo, i paralela gladi koja će nastati u Obećanoj zemlji, zbog koje će Avramovi potomci morati da napuste svoju zemlju.
Bog kaže Avramu da će njegovi potomci otići u tuđu, odnosno neznabožačku zemlju, kao što su u događajima žena-sestra Avram i Isak otišli u neznabožačku zemlju.
Zatim će ih neznabošci “mučiti”, čime dovode u opasnost rođenje budućeg Spasitelja, koji je trebalo da se rodi unutar ove porodice u budućnosti, kao što su Avram i Isak bili u opasnosti kao preci Mesije.
Kao što je Bog poslao zla na neznabožačke careve u žena-sestra događajima, tako Bog kaže Avramu da će suditi celom neznabožačkom narodu, odnosno prisiliće daleko jaču neznabožačku vojnu silu da pusti iz ropstva jedan ceo narod.
Centralni događaj je pozivanje duhovnog vođe naroda od strane neznabožačkog cara, koji priznaje vlast Stvoritelja sveta nad njim, ali Bog to Avramu uopšte ne spominje u proročanstvu, verovatno jer se podrazumeva u sledećoj paraleli, jer mora da ga pozove da bi mu dao blago:
U šestoj paraleli, vojno nadmoćniji neznabošci ne samo da dobrovoljno puštaju svoje robove, nego im još daju i veliko bogatstvo, čime su im praktično platili za sav njihov naproran ropski rad. Sve se to dogodilo Avramu i Isaku u tri žena-sestra događaja.
Kao što se patrijarh posle izlaska iz neznabožačke zemlje sreo sa Bogom, tako je vođa Božjeg naroda – Mojsije – počinuo u dubokoj starosti od 120 godina, i prema Judinoj poslanici odmah vaskrsao (A Mihailo Arhanđel, kad se prepiraše s đavolom i govoraše za Mojsijevo telo, ne smijaše prokleta suda da izgovori, nego reče: Gospod neka ti zapreti. Juda 1.9).
Nakon susreta sa Bogom, Božji narod će ponovo ući u Obećanu zemlju, kao što su se Avram i Isak vratili u Obečanu zemlju iz Egipta i filistejskog Gerara.
Struktura žena-sestra događaja Božje proročanstvo
Nastaje glad u Obećanoj zemlji; “A kad sunce beše na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga…”
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju; I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj,
Obećano potomstvo je u opasnosti; pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara; Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti;
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju; -----
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo; a posle će oni izaći s velikim blagom.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje; A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.
Povratak u Obećanu zemlju. A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima Amorejskim još nije kraj.
Dakle, Bog je Avramu u proročanstvu stotinama godina ranije dao osnovnu strukturu ovih događaja: odlaska njegovih potomaka - Izraelaca u Egipat, njihovog ropstva, i povratka u Obećanu zemlju.
Zatim mu je dao da i sam ode u Egipat i proživi iskustvo sa sličnom strukturom kao što će doživeti njegovi potomci.
Pitanje je zašto Avram treba da napusti Obećanu zemlju pa da se vrati u nju? Odlazak Avrama u Egipat, kao i kasniji odlazak Izraelaca u Egipat, bili je sažeto simbolički prikazan pad čoveka i Božji plan da izbavi ljude od večne smrti.
Obećana zemlja je simbol Raja koji su Adam i Eva izgubili, morali su da napuste Raj, da žive u uslovima greha, jer su njihovi potomci vrlo brzo počeli da umnožavaju zlo i pobunu protiv Boga, tako da su iskreno religiozni ljudi vrlo brzo postali manjina.
Zato je Bog preko Avrama kao junaka vere u Boga, obećao da će ljude koji mu veruju vratiti u Obećanu zemlju, u Raj koji su izgubili radi pobune protiv Boga.
Obratite pažnju i na sličnosti ovih događaja, kao i na razlike.
Isti Bog koji je stvorio neverovatno složenu ćeliju ljudskog tela i neverovatno komplikovani kosmos, nadahnuo je proroke da zapišu jednako složene poruke, pa treba očekivati dubine koje će zapaziti samo krotka i ponizna osoba koja dopusti da je Bog nauči.
Sličnosti nam skrenu pažnju da postoji neverovatan intelekt koji ne dozvoljava da greh odvuče u propast ljude koji veruju Bogu, pa ove događaje pretvara u proročanstva koja teše Božji narod da će ga sigurno vratiti u Obećanu zemlju.
U isto vreme, Bog ostavlja i očigledne razlike u događajima, kako bi mi sami sebi postavili pitanje – koju poruku nam Bog daje time što je ostavio ove razlike?
Pogledajmo sada osam paralela između Avramovog odlaska u Egipat i odlaska Avramovih potomaka u Egipat.
1) Prva paralela između Avrama i Izraelaca u vreme Josifa, jeste da je nastala gladi u obećanoj zemlji, (2) a druga paralela je da su zbog te gladi otišli u neznabožačku zemlju, Egipat.
Struktura žena-sestra događaja 1.Mojsijeva 12.10-20 1.Mojsijeva 41 - 2.Mojsijeva 13
Glad u Obećanoj zemlji; Ali nasta glad u onoj zemlji (12.10) 1M 41:54 i nasta sedam godina gladnih… 42:3 i desetorica braće Josifove otidoše da kupe žita u Misiru.
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju; …te Avram siđe u Misir da se onde skloni;
jer glad beše velika u onoj zemlji. (12.10)
1.Mojsijeva 47:4 (Jakovljeva porodica) Još rekoše Faraonu:
Dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji… jer je velika glad u zemlji Hananskoj…”
Hleb je simbol duhovne hrane koju nam Bog daje. Bog održava naš duhovni život, kao što nam daje telesnu hranu da održava naš telesni život.
Zato glad predstavlja nedostatak hleba, nedostatak duhovne hrane. Ljudi su zbog pada u greh morali da napuste Obećanu zemlju, jer su zbog svoje duhovne gladi postali robovi greha.
Kad je Avram od Boga dobio proročanstvo da će njegovi potomci otići iz Obećane zemlje u Egipat,
mogao je da primeti koliko je ovo proročanstvo slično njegovom ranijem odlasku u Egipat zbog gladi, i da razmišlja zašto su toliko slični događaji iz njegovog života sa ovim proročanstvom.
3) Zatim je obećano potomstvo došlo u opasnost, čime je mogla da bude prekinuta loza iz koje je trebalo dosta kasnije da se rodi Mesija.
Zapazite da se Avram boji da će njega kao muškarca ubiti, a da će njegovu ženu Saru ostaviti u životu. Bez Avrama obećani sin Isak nikad se ne bi ni rodio, pa kasnije ne bi bilo ni obećanog Mesije.
Obećano potomstvo je u opasnosti; A kad se približi da već uđe u Misir, reče Sari ženi svojoj: Gle, znam da si žena lepa u licu. Zato kad te vide Misirci reći će: ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu. Nego hajde kaži da si mi sestra, te će meni biti dobro tebe radi i ostaću u životu uz tebe. I kad dođe Avram u Misir, videše Misirci ženu da je vrlo lepa. I videše je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov. (1M 12.11-15)
2M 1:16 I reče: Kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.
U potpuno istoj situaciji se nalaze Izraelci u Egiptu, jer faraon želi da ubije mušku decu, dok žensku decu ostavlja u životu.
Dakle, u oba slučaja muškarci su bili u opasnosti da izgube život, žene bi bile pošteđene, ali bi bila prekinuta porodična loza iz koje je trebalo da se rodi Mesija.
Faraon je znao da Izraelci očekuju spasitelja koji će ih osloboditi iz ropstva, pa je hteo da ga ubije čim se rodi.
4) Četvrta strukturna paralela jesu zla koja su došla na neznabošce jer su ugrozili dolazak Mesije.
Bog je Avrama i Saru zaštitio od neznabožaca tako što je pustio zla na faraona i njegov dom. Zapazite da je naglašeno da su to bila velika zla, velike nevolje koje su zadesile faraona.
Takođe, radi faraonovih zala prema porobljenim Izraelcima, Bog šalje i te kako velikih 10 zala na Egipat, da mu pokaže da je nepravedan i da mora da se pokori Bogu koji je Stvoritelj sveta.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara; Ali Gospod pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Sare žene Avramove. 1M 12.17
A Gospod reče Mojsiju: Još ću jedno zlo pustiti na Faraona i na Misir, pa će vas onda pustiti; pustiće sasvim, i još će vas terati. 2M 11.1
Zamislite da ste Izraelac u Egiptu u Mojsijevo vreme. Znate proročanstvo koje je Bog dao Avramu o ropstvu u Egiptu, i znate da je Avram takođe zbog gladi otišao u Egipat. I kad uporedite Avramove događaje sa Mojsijevim vremenom, sličnost je upadljiva. Izgleda da sve što se dogodilo Avramu u Egiptu, sada se događa i njegovim potomcima. Šta mislite šta bi svaki Izraelac mogao da pomisli u ovom trenutku?
Pa ako su se do sada događaji poklapali, onda će se i dalje poklapati sve do kraja. Ako je Bog izveo Avrama iz Egipta, dao mu bogatstvo i dozvolio da se vrati u Obećanu zemlju, onda će Bog isto da uradi i sa Avramovim potomcima, baš kao što je obećao u svom proročanstvu.
Dakle, trebalo je da Izraelci prepoznaju da je istorijski događaj iz Avramovog boravka u Egiptu paralelno proročanstvo za izlazak i oslobođenje Avramovog potomstva iz ropstva u Egiptu.
To nije bilo lako poverovati ako ste rob u stranoj, neznabožačkoj zemlji, ali ako znamo Božju svemoć i mudrost, onda je lako imati poverenje u Njega. Kako nas je Bog vodio u prošlosti, tako će nas voditi i u budučnosti.
5) U petoj paraleli, zapazite ko koga poziva na razgovor nakon što Bog pušta zla na faraona.
Nije Avram došao da traži svoju ženu nazad, nego faraon poziva Avrama da mu vrati Saru, jer je faraon shvatio da je zgrešio Bogu.
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju;
Tada dozva Faraon Avrama i reče mu: Šta mi to učini? Zašto mi nisi kazao da ti je žena? Zašto si kazao: “Sestra mi je.” - te je uzeh za ženu? Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. (12.18,19)
2M 12:31 i dozva (faraon) Mojsija i Arona po noći i reče: Ustajte, idite iz naroda mog i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. 12:32 Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite. 12:33 i Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: Izgibosmo svi.
Slično tome, u vreme Mojsija faraon nije odstupio od svog bezboštva sve dok Bog nije izlio svih 10 zala na Egipat.
Tada je faraon posle smrti prvenaca u celom Egiptu, uradio isto što i faraon u vreme Avrama: sam je pozvao Mojsija kao vođu Božjeg naroda i dopustio im da odu iz Egipta kao slobodni ljudi.
Lako je uočiti da je faraon prethodno čak i zabranio Mojsiju da više ikada izađe pred njega pod pretnjom da će ga ubiti, ali je posle desetog zla faraon sam pozvao Mojsija, istovetno kao što je u istorijskoj predslici faraon pozvao Avrama.
Zapazite da oba faraona i Avramu i Mojsiju kažu istu frazu: “Uzmi i idi!” Avram je uzeo svoju ženu Saru i svu svoju imovinu, baš kao i Izraelci mnogo vremena kasnije. Prethodno je faraon dozvolio muškarcima da idu, ali bez žena i dece, a na kraju je morao da ih pusti.
6) Tako smo došli do šeste strukturne paralele – iako oba neznabožačka vladara pokazuju netrpeljivost prema vođi Božjeg naroda, ipak mu daju veliko bogatstvo.
Avram je od faraona dobio ovce, goveda, magarce, sluge, sluškinje, magarice i kamile, koje je sve poneo sa sobom kad je napustio Egipat.
Isto tako su i Mojsijevi Izraelci dobili od Egipćana bogatstvo koje su poneli sa sobom. Time su im Egipćani praktično platili za ropski posao kojim su ih kinjili. Oba puta je naglašeno da su poneli svu svoju imovinu, plus bogatstvo koje su im Egipćani poklonili.
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo;
I on činjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila. (12.16) i Faraon zapovedi ljudima za nj, te ga ispratiše i ženu njegovu i što god imaše. (12.20)
2M 12:35 i učiniše sinovi Izrailjevi po zapovesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnih i nakita zlatnih i haljina.
12:36 i Gospod učini, te narod nađe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako opleniše Misirce.
Zapazite gde ide Avram nakon izlaska iz Egipta: “Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takođe i Lot s njim. A beše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom” 1.Mojsijeva 13.1,2 U jevrejskom tekstu ne spominje se jug, nego samo kaže da je Avram otišao gore, da se peo sa nižeg na više mesto. Strong H5927 עָלָה ‛âlâh aw-law' - ići gore, peti se.
To je još očiglednije kad znamo da tekst na početku kaže da je Avram „sišao“ dole u Egipat, umesto da kaže na koju stranu sveta je otišao („…te Avram siđe u Misir“ 1.Mojsijeva 12.10).
Šta mislite, šta možemo da očekujemo u kom pravcu će ići Izraelci kad napuste Egipat? Znajući Božju promisao, očekujemo da i oni idu gore.
„I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot… I drugih ljudi mnogo otide s njima (gore)…“ 2.Mojsijeva 12.37,38 Daničić je izostavio u svom prevodu reč „gore“ koja postoji u jevrejskom tekstu.
Ovde je upotrebljena ista reč kao kad je za Avrama rečeno da je otišao gore iz Egipta u Obećanu zemlju Strong H5927 עָלָה ‛âlâh aw-law' – ići gore, peti se.
Ova reč ne bi bila toliko značajna da je rečeno da idu na sever ili neku drugu stranu sveta. Međutim, ako je za pravac rečeno da idu gore, svakome ko zna proročanstva, ovo je jasna aluzija da Bog povezuje odlazak u Egipat zbog gladi sa padom u greh, a izlazak iz ropstva sa izlaskom Božjeg naroda iz greha. Posle toga Božji narod ide gore, vaskrsava i vaznosi se prilikom Hristovog drugog dolaska, ne na sever, nego gore pred Božji presto.
Ova jevrejska reč upotrebljena je za vodenu paru koja se dizala sa zemlje (1.Mojsijeva 2.6), za miris koji se dizao gore sa žrtvenog oltara (1.Mojsijeva 8.6), ili kada Bog odlazi od Avrama gore (1.Mojsijeva 17.22)
7) U sedmoj paraleli Avram i Izraelci imali su susret sa Bogom. Avram je posle izlaska iz Egipta napravio žrtvenik i prizvao ime Gospodnje.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje;
Avram dolazi “do mesta gde pređe beše načinio žrtvenik; i onde prizva Avram ime Gospodnje (1M 13.4)
2M 13:21 A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svetleći im, da bi putovali danju i noću.
13:22 i ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću.
Naravno da su i Izraelci imali višestruki susret sa Bogom, koji ih je vodio stubom od oblaka i vatre, a kasnije su na Sinaju imali direktan susret sa Bogom.
8) Na kraju, u osmoj paraleli, i Avram i Izraelci odlaze u Obećanu zemlju.
Posle susreta sa Bogom Avram odlazi u Hanan, što je tadašnje ime zemlje koju je Bog obećao Izraelcima u budućnosti.
Struktura žena-sestra događaja: Povratak u Obećanu zemlju
1.Mojsijeva 12.10-20: “Avram življaše u zemlji Hananskoj” (1M 13.12)
1.Mojsijeva 41 - 2.Mojsijeva 13: Isus 3:17 A sveštenici koji su nosili kovčeg zaveta Gospodnjeg stajahu na suvom usred Jordana bez straha, a sav Izrailj iđaše po suvom, dokle sav narod ne pređe preko Jordana.
Naravno, Izraelce je Bog izveo iz ropstva da bi ih na kraju uveo u zemlju koju je davno obećao Avramu, pre nego što je Avram imao ijednog potomka.
Pošto smo videli paralele između Avramovog odlaska u Egipat i odlaska Izraelaca u Egipat, pogledajmo sličnosti i razlike sa Avramovim žena-sestra događajem među Filistejima u Geraru.
B) Avram među Filistejima
Sa malim varijacijama Avramu se ponovio skoro istovetan događaj kada je otišao među Filisteje.Ovog puta glad nije motivacija Avramu za seobu, ali opet odlazi među neznabošce. Ovog puta umesto u Egipat, otišao je da bude došljak ili stranac u Filistejski Gerar.
Struktura žena-sestra događaja: Glad u Obećanoj zemlji
1.Mojsijeva 12.10-20: Ali nasta glad u onoj zemlji (12.10)
1.Mojsijeva 20.1-20-31: A Avram otide odande na jug… (20.1)
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju;
…te Avram siđe u Misir da se onde skloni; jer glad beše velika u onoj zemlji. (12.10)
A Avram otide odande na jug, i stani se između Kadisa i Sura; i živeše kao došljak u Geraru. (20.1)
Ponovo je suprugu Saru predstavio kao sestru, ponovo mu je car uzima, čime ponovo dolazi u opasnost rođenje Mesije.
Struktura žena-sestra događaja: Obećano potomstvo je u opasnosti;
1.Mojsijeva 20.1-20-31: “I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru.” 1M 20:2
Ponovo većinu ljudi iznenađuje da Bog opominje neznabožačkog cara da je zgrešio, a ne ukorava Avrama što je iz straha za svoj život prećutao da mu je Sara supruga.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara;
Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginućeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža. A Avimeleh ne beše se nje dotakao, i zato reče: Gospode, eda li ćeš i pravedan narod pogubiti? Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama kaza: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih. Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagrešiš, i ne dadoh da je se dotakneš. A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok, i moliće se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umreti ti i svi tvoji. I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma. (1M 20.3-8)
Kao i u ranijim slučajevima, neznabožački car poziva Avrama i ukorava ga.
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju;
“Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Šta si nam učinio? Šta li sam ti zgrešio, te navuče na me i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi šta ne valja činiti. I još reče Avimeleh Avramu: Šta ti je bilo, te si to učinio? A Avram odgovori: Govorih: jamačno nema straha Božjeg u ovom mestu, pa će me ubiti radi žene moje. A upravo i jeste mi sestra, kći oca mog; ali nije kći moje matere, pa pođe za me. A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za me gde god dođemo: Brat mi je. (1M 20:9-13)
Zatim mu neznabožački car vraća ženu i daje mu bogatstvo. Na Avramovu molitvu prestaje nevolja koja je zadesila dom neznabožačkog cara, baš kao što su u Egiptu prestala zla samo kad se Mojsije na molbu faraona pomolio Bogu.
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo;
Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu, i reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gde ti je volja. A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu hiljadu srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku. I Avram se pomoli Bogu, i isceli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu. Jer Gospod beše sasvim zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove. (20.14-18)
Zatim Gospod sreće patrijarha i čini čudo da Sara u poodmakloj starosti zatrudni i rodi obećanog potomka.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje;
I Gospod pohodi Saru, kao što beše rekao i učini Gospod Sari kao što beše kazao. (1M 21.1)
Zatim bogobojazna porodica odlazi da živi u Virsaveji, dakle u Obećanoj zemlji.
Struktura žena-sestra događaja: Povratak u Obećanu zemlju.
1.Mojsijeva 20.1-20-31: “Otuda se prozva ono mesto Virsaveja, jer se onde zakleše obojica.” (1M 21.31)
U ovom događaju veoma je uočljivo da Bog čak kaže Filistejskom caru da je Avram pod njegovom zaštitom i da je Avram prorok. „A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok“ (1.Mojsijeva 20:7) Ne samo da je Avramu dato verbalno proročansto o izbavljenju Božjeg naroda iz ropstva u Egiptu, nego mu je dato praktično proročanstvo – da događaji iz Avramovog života budu proročki. Avramov prethodni odlazak u Egipat imao je generalno identičnu strukturu kao i verbalno proročanstvo o odlasku Avramovih potomaka u Egipat.
Takođe, i drugi događaji iz Avramovog života bili su proročki. Božji neobični poziv Avramu da žrtvuje svog obećanog sina na brdu Morija, bio je drastično suprotan Božjim moralnim načelima, jer je u stvari bio proročanstvo da će vekovima kasnije Božji Sin prineti sebe na žrtvu na tom istom mestu. Naravno, Bog nije dopustio da Avram žrtvuje Isaka, nego samo da bude prorok koji će ukazati da će Bog ovako spasiti ljude. To pokazuje da ne postoji slučajno poklapanje istorijskih događaja u Bibliji sa važnim budućim događajima iz Božjeg plana spasenja, nego neki Biblijski događaji predstavljaju praktična proročanstva, planski smeštena na određeno vreme i mesto.
Isto tako, i ovim ponavljanjem žena-sestra događaja, Bog nam je skrenuo pažnju preko proroka Avrama da ovi događaji ukazuje na veoma važna proročanstva.
Avramu je Sara zaista bila polu-sestra, ćerka njegovog oca od druge majke. “A upravo i jest mi sestra, kći oca mojega; ali nije kći moje matere, pa pođe za me.” 1.Mojsijeva 20:12 Treba imati na umu da je prilikom stvaranja sveta sve bilo savršeno, da nije bilo mutacija, pa brak u srodstvu nije donosio nasledne bolesti zbog mutacija na istim genima kod oba roditelja. Tako su potomci Adama i Eve, kao i Noja posle potopa, mogli u bliskom srodstvu da stupaju u brak. Pošto je prilikom potopa nestao vodeni omotač koji je štitio od kosmičkog zračenja, i radio aktivni elementi su počeli svoj destruktivni uticaj, već posle nekoliko generacija posle potopa, životni vek se drastično smanjio, jer su mutacije drastično umnožene.
Tako je u Mojsijevo vreme dat zakon protiv braka u srodstvu (3M 18.11), ali je Avram živeo nekoliko vekova ranije, kada ovih deformacija još nije bilo.
Tako je otvorena mogućnost da nam žena–sestra događaji u tri navrata daju još jedno Mesijansko proročanstvo. U Bibliji je poznato da Bog govori o zavetnom odnosu sa svojim narodom, simbolički kao o bračnoj vezi.
Na primer, prorok Isaija opisuje Boga simbolički kao muža svog naroda, a prorok Jezekilj opisuje kako je Bog našao svoj narod u jadnom položaju, očistio ih je od greha, ukrasio ih i postavio da budu ugled drugim narodima. („Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama.“ Isaija 54.5 „…i zakleh ti se i učinih veru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja. I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem. I obukoh ti vezenu haljinu, …i zastreh te svilom. I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata. I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan venac na glavu. I ti beše okićena zlatom i srebrom, i odelo ti beše od tankoga platna i od svile i vezeno, jeđaše belo brašno i med i ulje, i beše vrlo lepa, i prispe do carstva.“ Jezekilj 16.8-14)
Međutim, Božji narod je odbacio Božje principe, okrenuo se lažnim bogovima i bezboštvu, a prorok to naziva bračnim neverstvom. („No ti si se oslonila na svoju lepotu, pa si se iskvarila te si rasipala blud sa svakim prolaznikom i podavala mu se.“ Jezekilj 16.15 Bakotić)
Da bi izbavio svoj narod od greha, Božja Reč, Isus uzeo je telo čoveka i postao naš brat. Apostol Pavle kaže da se Isus nije stideo da nas nazove svojom braćom: „Jer i onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braćom.“ Jevrejima 2,11
Bog se više puta svojim stvorenjima predstavio kao naš Otac, a sada je utelovljeni Isus postao brat ljudskom rodu.
Pošto je Božji narod u Bibliji simbolički predstavljen kao žena, to znači da kada je Mesija postao naš brat, Božji narod je u simboličkom smislu postao njegova sestra!
Ako pogledate Solomunovu Pesmu nad pesmama, videćete da se tamo Bog često obraća svom narodu rečima: „sestro moja nevesto“ (Pesma 4.9,10,12; 5.1,2) Ili govori o mudrosti kroz koju je stvoren svet kaže: „Reci mudrosti: sestra si mi“ Priče 7.4). Dakle, Solomun u ovoj simboličkoj priči prikazuje Božji narod i kao Božju sestru i kao svoju nevestu.
Kada je Mesija došao na svet, pokazalo se da je u simboličkom smislu upravo žena-nevesta bila svrha Njegove misije.
Jovan Krstitelj sebe simbolički naziva prijateljem mladoženje (Ženika) Isusa (Jovan 3.29), a Jovan dolazi da pripremi nevestu za Mesiju. Isus je rekao: „Carstvo je nebesko kao čovek car koji načini svadbu sinu svojemu.“ Matej 22.2
Apostol Pavle kaže: „…jer vas obrekoh mužu jednome, da devojku čistu izvedem pred Hrista.“ 2.Korinćanima 11.2
Kao vrhunac ove žena-sestra simbolike, u Otrivenju je Božji narod simbolički prikazan kao devica-nevesta na svadbi Jagnjeta Isusa Hrista (Otkrivenje 19.7-9).
Dakle, sekvenca simboličkog odnosa Boga i Božjeg naroda bio je brak (kada je sklopljen zavet), pa bratsko-sestrinski odnos (kada se Mesija utelovio), pa opet brak (u Novom Jerusalimu).
Ako pogledate sva tri žena-sestra događaja, patrijarhu je Sara-Rebeka na početku žena pre odlaska u neznabožačku zemlju, zatim je predstavljena kao njegova sestra u neznabožačkoj zemlji, i na kraju je ona ponovo njegova supruga, kada izlaze iz neznabožačke zemlje. Dakle, redosled je isti kao u Biblijskom istorijskom razvoju odnosa Boga i Božjeg naroda.
Biblija vrlo sažeto, čak šturo govori o mnogim važnim događajima. O stvaranju sveta, o padu u greh i o potopu, Bog govori kratko i samo na jednom mestu.
Međutim, u Bibliji je čak 3 puta zapisano da je duhovni vođa Božjeg naroda predstavio svoju ženu kao sestru.
Dakle, Bog je ponavljanjem događaja žena-sestra naglasio njegovu važnost u simboličkim proročanstvima.
Bogu je očigledno bilo važno da razumemo simboliku Avramovog odlaska među neznabošce, njegovo oslobođenje, dobijanje slobode, bogatstva i odlazak gore u Obećanu zemlju, jer će i pred drugi Hristov dolazak Božji narod proći kroz slične nevolje.
C) Isakov žena-sestra događaj i greh cara Davida
Došli smo do trećeg žena-sestra događaja, kada je Avramov sin Isak proživeo gotovo istovetne detalje kao njegov otac Avram, ali uz razlike koje zapravo doprinose boljem razumevanju drugih događaja iz budućnosti.
1) Isak je takođe zbog gladi napustio Obećanu zemlju, ali je naglašeno da je ova glad bila veća nego glad u Avramovo vreme.
Struktura žena-sestra događaja: Glad u Obećanoj zemlji;
1.Mojsijeva 26.1-23: 26.1 Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja beše za vremena Avramovog;
Pisac nas ovde jasno podseća da je i ovaj Isakov događaj sličan Avramovom, ali kaže da je intenzitet gladi veći.
Rekli smo da je glad u Bibliji simbol nedostatka duhovne hrane, što ukazuje da će problem nepoverenja u Boga tokom vremena u Božjem narodu postati sve veći.
2) Isaku je rečeno da ode u Gerar, u isto mesto gde je Avram drugi put suprugu Saru predstavio kao sestru. Naglašeno mu je da ne ide u Egipat, verovatno jer su Izraelci samo jednom bili u ropstvu u Egiptu. Drugi put su odvedeni u ropstvo u Vavilon iz kojeg su takođe oslobođeni, a u Bibliji postoji i treći eshatološki izlazak iz simboličkog Vavilona u Otkrivenju, pred drugi Hristov dolazak.
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju;
26.1 …i Isak otide k Avimelehu caru filistejskom u Gerar. 26:2 i javi mu se Gospod i reče: Nemoj ići u Misir, nego sedi u zemlji koju ću ti kazati. 26:3 Sedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagosloviću te; jer ću tebi i semenu tvom dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvom. 26:4 i umnožiću seme tvoje da ga bude kao zvezda na nebu, i daću semenu tvom sve ove zemlje; i u semenu tvom blagosloviće se svi narodi na zemlji, 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje. 26:6 i osta Isak u Geraru.
3-4) Isak takođe predstavlja svoju ženu Rebeku kao sestru, ali ovog puta je različito što paganski car nije uzeo patrijarhovu ženu i Bog nije poslao zla na filistejskog cara. Kasnije ćemo videti zašto postoji ova razlika.
Obećano potomstvo je u opasnosti;
26:7 A ljudi u mestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara;
???
5) Zatim se nastavljaju ranije paralele. Car doziva nosioca zaveta sa Bogom - Isaka, i ukorava ga što mu nije rekao istinu.
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju;
26:8 i kad provede mnogo vremena onde, dogodi se, te pogleda Avimeleh car filistejski s prozora, i vide Isaka gde se šali s Revekom ženom svojom. 26:9 i dozva Avimeleh Isaka i reče: Ta to ti je žena; kako si kazao: Sestra mi je? A Isak mu odgovori: Rekoh: da ne poginem s nje. 26:10 A Avimeleh reče: Šta si nam učinio? Lako je mogao ko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u greh. 26:11 i zapovedi Avimeleh svemu narodu svom govoreći: Ko se dotakne ovog čoveka ili žene njegove, poginuće.
6) Isak je ustostručio svoju imovinu, obogatio se, a neznabožački car traži od njega da ode od njih. Iznenađuje zahtev cara da Isak ode. Očigledno je da car vidi da je Bog sa Isakom, i bilo bi logično da poželi da sazna o Bogu, da bi i on dobio blagoslove koje je Isak dobio. Umesto toga, neznabožački car je ljubomoran na Isaka i misli da Isakovo bogatstvo ugrožava domaće stanovnike Gerara. To što je Isak postao silniji od njih, pokazuje kakvi bi i oni mogli da budu ako private Božje principe kojih se Isak drži. Trebalo je da zadrže Isaka da bi od njega naučili Božje principe kojih se on drži. Umesto toga, Filisteji teraju od sebe Isaka, ne žele da private Božja načela, i mnogo godina kasnije, kada budu umnožili svoje bezbožno ponašanje izgubiće zemlju baš od Isakovih potomaka. Ljudima koji odbace Boga kao posledica njihovog izbora događa se baš ono čega su se bojali, ako odbiju blagoslov koji im je Bog ponudio za njihovo dobro.
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo;
26:12 i Isak stade sejati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod. 26:13 i obogati se čovek, i napredovaše sve većma, te posta silan. 26:14 i imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviđahu, 26:15 Pa sve studence koje behu iskopale sluge oca njegovog za vremena Avrama oca njegovog zaroniše Filisteji, i zasuše ih zemljom. 26:16 i Avimeleh reče Isaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas. 26:17 i Isak otide, odande, i razape šatore u dolini gerarskoj, i nastani se onde.
7) Isaku se takođe javlja Gospod, ponavlja mu obećanja koja je dao Avramu, a Isak isto kao i Avram pravi žrtvenik i priziva Božje ime.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje;
26:24 i istu noć javi mu se Gospod, i reče: Ja sam Bog Avrama oca tvog. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviću te i umnožiću seme tvoje Avrama radi sluge svog. 26:25 i načini onde žrtvenik, i prizva ime Gospodnje; i onde razape šator svoj; i sluge Isakove iskopaše onde studenac.
8) Zatim i Isak kao i Avram odlazi u isto mesto – u Virsaveju, u Obećanoj zemlji, i obratite pažnju da nije rečena strana sveta, nego je rečeno da odlazi gore.
Struktura žena-sestra događaja: Povratak u Obećanu zemlju.
1.Mojsijeva 26.1-23: 26:23 i otide odande gore u Virsaveju.
Paralele su jasne, ali treće ponavljanje “sestra-žena” događaja, kao i male razlike, ukuzuju nam da ovaj događaj ima sličnosti sa još jednim vođom Božjeg naroda koji je imao slično iskušenje.
Uporedićemo cara Davida koji je u skandalu sa ženom Urije Hetejina, postupio potpuno suprotno od neznabožačkog cara Avimeleha prema pobožnoj ženi. U oba slučaja neznabošci, Filistej Avimeleh i Urija Hetejin, čine dela koja su ispravnija od Davida i Isaka, duhovnih vođa Božjeg naroda.
Carevi Avimeleh i David gledali su odozgo na ženu koju su poželeli da imaju.
Car Avimeleh je odozgo, sa prozora, video ženu Rebeku. “I kad provede mnogo vremena onde, dogodi se, te pogleda Avimeleh car filistejski s prozora, i vide Isaka gde se šali s Revekom ženom svojom.” 1.Mojsijeva 26:8
I David je bio car, i on gleda odozgo, sa krova, na ženu. “I pred veče usta David s postelje svoje, i hodajući po krovu carskog dvora ugleda s krova ženu gde se mije…” 2.Samuilova 11:2
Takođe je naglašeno za obe žene da su bile lepe.
Isak se bojao da je Rebeka toliko lepa da će ga ubiti da bi mu oteli ženu: “da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa.” 1.Mojsijeva 26.7
S druge strane, pobožni Urija Hetejin nije mislio da će neko radi lepote njegove žene hteti da ga ubije: “a žena beše vrlo lepa na oči.” 2.Samuilova 11:2
U oba slučaja ljudi dolaze da se raspitaju za ženu.
Ljudi iz Gerara su se raspitivali za Isakovu lepu ženu, a Isak ju je predstavio kao sestru. Iako im Isak nije rekao da je Rebeka udata za njega, građani Gerara mogli su da se sete Avrama koji je isto tvrdio za Saru samo da mu je sestra, ali je Bog ipak pustio nevolju na njih dok mu nisu vratili ženu. “A ljudi u mestu onom pitahu za ženu njegovu” 1.Mojsijeva 26.7 Zato Filisteji ovaj put nisu patrijarhu uzeli ženu!
“I David posla da propitaju za ženu” 2.Samuilova 11.3 S druge strane, David šalje ljude da se raspitaju ko je ta žena, saznaje da je udata, ali za razliku od Filisteja, to ga ne sprečava da nastavi da planira kako da dođe do ove udate žene.
“David posla poslanike da je dovedu” 2.Samuilova 11.4 Ovde dolazimo do značajne razlike u postupcima dva cara i dva naroda.
Neznabošci iz Gerara prikazani kao pobožniji od Davida kao predstavnika Božjeg naroda, koji se nije naučio ni iz Božjeg zakona, ni iz prošlih događaja sa Avramom i Isakom. Zapazite kako neznabožački carevi uče od Boga i sve bolje postupaju prema strancima.
Faraon je poslao ljude da uzmu Saru u njegov dvor: “Uzeše je u dvor Faraonov” 1.Mojsijeva 12.15
Car Avimeleh je isto tako uzeo Avramovu Saru u svoj dvor: “A car Gerarski Avimeleh posla, te uze Saru” 1.Mojsijeva 20.2
Međutim, kad je ovaj isti car Avimeleh preko Avrama saznao da mu Bog ne dopušta da uzme nekome čak ni sestru samo zato što je video da je lepa, car Avimeleh se promenio i ovaj put nije uzeo Rebeku od Isaka, iako su ljudi u Geraru videli njenu lepotu.
To što u ovoj priči nedostaje deo prethodnih šablona da neznabožački car uzme k sebi patrijarhovu ženu, pokazuje da neznabožački car nije hteo da ponovi svoju raniju grešku, kad je saznao da je to suprotno Božjim principima.
Međutim, car David nije naučio iz prošlosti, nego se ponašao gore od neznabožaca.
Suprotnost bezbožnog ponašanja inače pobožnog Davida, i pobožnog ponašanja Filisteja koji nisu poznavali Boga u meri u kojoj David jeste, još više je istaknut daljim razvojem događaja.
Radi se o učinjenom ili neučinjenom grehu.
Pogledajte šta radi David: “I kad dođe k njemu, on leže s njom” 2.Samuilova 11.4
Pogledajte sada šta kaže neznabožački car Avimeleh: “Šta si nam učinio? Lako je mogao ko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u greh.” 1.Mojsijeva 26.10
Apsurd je da se pripadnici religija koji imaju pogrešne doktrine o Bogu nekad čvršće drže ono malo otkrivene istine koje imaju, nego pobožni ljudi koji Božja otkrivenja odlično poznaju.
Neznabožački car ukorava Isaka samo zato što ih je doveo u iskušenje da zgreše čak i iz neznanja.
Međutim, David greši namerno, dok neznabošci ne žele da zgreše ni iz neznanja, ni slučajno.
Znamo da je sledeća paralela u šablonu prethodnih događaja da car daje bogatstvo predstavniku porodice iz koje će doći Mesija.
U Davidovom slučaju, jedan duhovno preobraženi Hetejin iskreno sledi Boga, a David treba da mu da nagradu za njegovu pobožnost.
Međutim, David odlučuje da postupi lukavo prema Uriji, da sve izgleda kako ga je pozvao da se odmori od bitke, kako bi Urija bio sa svojom ženom, i time prikrio da je zatrudnela sa njim.
Jedino što je Urija dobio, bio je predah od bitke i carska večera: “I Urija iziđe iz carevog dvora, a za njim iznesoše jelo carsko” 2.Samuilova 11.8
To nije ni delić darova koje su dobili Avram i Isak: ovce, goveda, magarci, sluge, sluškinje i kamile. (12.16; 20:14)
Neznabožački carevi su za nehotični prestup dali Avrami i Isaku skupe darove, a David za učinjeni greh daje Uriji samo jednu večeru, i pretvara se da mu čini dobro, dok zapravo kuje zaveru koja će pobožnog Uriju koštati života.
Sledeći događaj po redosledu u strukturi sestra-žena događaja, jeste susret sa Bogom.
Pošto je David učinio zločin, Bog grešniku uskraćuje svoje prisustvo, nego mu šalje proroka Natana da mu kaže da je učinio veliko zlo, za razliku od egipatskog i filistejskog cara koji su poslušali Boga.
Reči koje upotrebljava prorok Natan, jasno asociraju da je David uradio baš one grehe, kojih su se Avram i Isak bojali da će im učiniti neznabošci.
David je video lepu ženu, i da bi je uzeo za sebe, iscenirao je da njen muž bude ubijen u bitci: “Zašto si prezreo reč Gospodnju čineći šta Njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si mačem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio mačem sinova Amonovih.” 2.Samuilova 12.9
Avram i Isak su se baš toga bojali da će im se desiti, da će ih neznabošci ubiti da bi im uzeli žene. “A on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa” 1.Mojsijeva 26.7
Davidov greh postaje gori od prethodnih paralelnih istorijskih žena-sestra događaja, jer je znao Božji zakon, znao je šta se dogodilo Avramu i Isaku, a ipak je postupio gore od neznabožačkih careva.
Usledilo je Davidovo dramatrično priznanje greha i pokajanja, pa je David ipak ostao na Božjoj strani i odbacio greh koji je pretio da ga kao dvoličnog licemera odvede u propast, umesto u Obećanu zemlju.
Ove slabosti vođa Božjeg naroda upozorenje su da čovek može da ima potpuno poverenje samo u Boga, da su ljudi pogrešivi i da su slab oslonac.
Ako nemamo poverenje u Božja obećanja, napravićemo pogrešan izbor. Ljudi koji pokušaju da ugase duhovnu glad činjenjem greha, postaju još gladniji.
Pred drugi Hristov dolazak, Isus je najavio najveću duhovnu glad u istoriji sveta, kada će se ljudi razdvojiti u dve grupe:
jednu koja će izabrati greh ma šta da Bog učini da im pokaže koliko greh razara i ubija,
i drugu u kojoj su ljudi koji će ostati na Božjoj strani ma kakva iskušenja došla na njih.
Zašto su dobili bogatstvo?
Postavlja se pitanje, ako su neznabožački carevi ukorili Avrama i Isaka što im nisu rekli da potpunu istinu, zašto su im dali za ono vreme veliko bogatstvo: ovce, goveda, magarce, sluge, sluškinje i kamile. (12.16; 20:14)
To ne bi imalo logike, osim ako je to bitan detalj za proročko ispunjenje ovih događaja, kada će Božji narod izaći iz ropstva uz veliko duhovno bogatstvo. Interesantno je da Bog nije ukorio Avrama, nego da je poslao zla na neznabošce.
Apostol Pavle je Avrama nazvao junakom vere, koji je sve radio s poverenjem u Boga.
Bog je čak i neznabožačkom caru rekao da je Avram prorok, tako da izgleda da je i ovde Avram ispunjavao misiju koju mu je Bog dao.
Ono što ljudi pokušavaju da pripišu Avramu kao slabost karaktera, izgleda da je bilo Avramovo poverenje u Boga, jer ga je Bog poslao na putovanje da bi ceo taj događaj pretvorio u proročanstvo o oslobođenju Božjeg naroda.
Izlazak iz Vavilona i drugi Hristov dolazak
Ceo ovaj šablon tri slična žena – sestra događaja ima paralelu na celokupni Božji plan spasenja, čija je kulminacija prorečena u poslednjoj knjizi Biblije, u Otkrivenju.
Posle izlaska iz ropstva u Egiptu i ropstva u Vavilonu, Bog je u Otkrivenju pozvao ljude da izađu iz simboličkog Vavilona, iz svih izopačenih verskih sistema kako bi ostali na Božjoj strani u vreme drugog Hristovog dolaska,
Eshatološki izlazak iz Vavilona takođe ima sličnu strukturu kao izalazak iz Egipta, a time i sličnu strukturu sa žena-sestra događajima.
Uporedimo sada strukturu žena-sestra događaja i sa izlaskom iz Vavilona koji je opisan u Otkrivenju.
1) Glad u Obećanoj zemlji zbog koje su Avram i Isak napustili Hanan, simbol je čovekovog pada u greh, a na vrhuncu zla u Otkrivenju je opisano da će Vavilonu u jedan dan doći glad i uništenje, dok Božji narod, 144.000 “više neće ogladneti”.
Šablon – Egipat: 1. Nastaje glad u Obećanoj zemlji; Nastaje duhovna glad u Egiptu, faraon tlači Božji narod
Otkrivenje: 1. Čovekov pad u greh, duhovna glad (Zato će u jedan dan doći zla njena: smrt i plač i glad, i sažeći će se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. 18:8 144.000: “Više neće ogladneti, i neće na njih pasti sunce, niti ikakva vrućina.” 7:16
2) Odlazak Božjeg naroda u neznabožačku zemlju paralela je izgnanstva čoveka iz Raja, nakon čega su do potopa postali ogromna većina ljudi koji su odbacili Boga. Degradacija čovečanstva biće tako velika, da će pred drugi Hristov dolazak cela planeta postati neznabožačka, ljudi koji su odbacili Boga postaće ogromna većina, tako da će čak i mesto gde je nekad bila Božja svetinja - Jerusalim, postati kao Sodom i Egipat u kojem ubijaju Božje svedoke. (Otkrivenje 11.8) I pored toga, postojaće mali Božji ostatak, koji će biti bez mane pred Božjim prestolom, u njihovim ustima neće se naći prevara, biće otkupljeni kao i prvenci u Egiptu, i ići će za Jagnjetom kud god ono pođe.
2. Porodica koja je sklopila zavet sa Bogom beži privremeno u neznabožačku zemlju;
Mojsije beži u Madijansku zemlju od faraona
2. “I telesa njihova (Božja dva svedoka) ostaviće na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gde i Gospod naš razapet bi.” 11.8
…i niko ne mogaše naučiti pesme, osim onih sto i četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje…. oni idu za Jagnjetom kud god ono pođe. Ovi su kupljeni od ljudi, prvenci Bogu i Jagnjetu. I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.” (Otkrivenje 14.3-5)
3) Zatim sledi opasnost za Božji narod. Kroz istoriju je napad na Božji narod bio isto što i napad na Mesiju koji je tek trebalo da se rodi. Pred drugi Hristov dolazak Isus je rekao da će biti najveće progonstvo Božjeg naroda kakvo nije bilo od postanka sveta, niti će biti.
Đavo se razgnevio jer ima još malo vremena, pa će narediti da budu pobijeni svi koji se ne poklone “ikoni zverinoj,” koja predstavlja izopačenu religiju Sotone koji će se predstaviti kao lažni mesija. Bog je rekao: Blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad.” Otkrivenje 12.12; 13.15; 14.12,13)
3. Obećano potomstvo je u opasnosti (jer Spasitelj-Mesija treba da se rodi kao potomak iz te porodice);
Faraon naređuje da ubijaju muške bebe.
3. “Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta dosad niti će biti;” Matej 24.21 “Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer Đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima.” “Učini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zverinoj.” “Ovde je trpljenje svetih, koji drže zapovesti Božije i veru Isusovu… Blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad.” Otkrivenje 12.12; 13.15; 14.12,13;)
4) Zatim Bog šalje zla na neznabožačkog vladara.
U Egiptu je bilo 10 zala koja je Bog izlio na faraona, a u Otkrivenju je prorečeno tri jauka, koji predstavljaju zadnje tri trube, plus 7 poslednjih zala, što je ukupno deset, kao i u Egiptu. Poslednji poziv na spasenje glasi ovako: “Bojte se Boga, i podajte Mu slavu, jer dođe čas suda Njegovog”. Ovo je sud koji će Bog izvršiti na simbolički Vavilon koji je skoro ceo svet odvojio od Boga.
4. Bog šalje zla na neznabožačkog vladara; 10 zala je pogodilo Egipat
4. “Teško, teško, teško (jao, jao, jao) onima koji žive na zemlji od ostalih glasova trubnih trojice anđela, koji će trubiti.” Otkrivenje 8.13 “Sedam anđela koji imahu sedam poslednjih zala, jer se u njima savrši gnev Božji.” “Bojte se Boga, i podajte Mu slavu, jer dođe čas suda Njegovog” Otkrivenje 14.7; 15.1; 16)
5) Kao što je faraon morao da pusti Božji narod da napusti zemlju ropstva, tako će lažni Mesija - Lucifer morati da pusti Božji narod da izađe iz Vavilona, zemlje greha: “Pade, pade Vavilon veliki… Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe njene, i da vam ne naude zla njena.” Otkrivenje 18.2,4)
5. Neznabožački vladar poziva patrijarha kako bi ih poslao nazad u Obećanu zemlju;
Faraon poziva Mojsija i dopušta im da napuste Egipat.
5. Sotona kao lažni mesija neće moći u progonstvima da uništi 144.000 nepokolebljivo pobožnih ljudi, nego će morati da ih pusti da se vrate u Obećanu zemlju (“Pade, pade Vavilon veliki… Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe njene, i da vam ne naude zla njena.” Otkrivenje 18.2,4)
6) Dok je Božji narod dobio materijalno bogatstvo od Egipćana, prorečeno je da će materijalno bogatstvo simboličkog Vavilona propasti u jedan dan, u dan kada mu Bog bude sudio.
S druge strane, Božji narod ponovo dolazi u Rajski vrt, dobija Novi Jerusalim čija je materijalna vrednost neuporediva sa bilo čim na Zemlji. Međutim, tamo dolaze ljudi koji su svesni da najvrednije u tom gradu jeste to što će ponovo živeti sa Bogom, što će dobiti duhovno bogatstvo koje im ostaje za večnost.
6. Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo; Egipćani daju bogatstvo Izraelcima
6. Bogatstvo Vavilona propada (“trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti njene”; “I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihove tovare niko više ne kupuje”; “Jer u jedan čas pogibe toliko bogatstvo!” Otkrivenje 18.3,11,17)
Novi Jerusalim je bogato ukrašen, (“I temelji zidova gradskih behu ukrašeni svakim dragim kamenjem” Otkrivenje 21:19 )
7) Kao što su se Avram i Isak sreli sa Bogom posle izlaska iz neznabožačke zemlje, kao što su Izraelci došli pred Božju goru Sinaj posle izlaska iz Egipta, tako će i Božji narod posle izlaska iz eshatološkog Vavilona da se sretne sa Bogom kada dođe na takozvanu večeru svadbe Jagnjetove, kada će ponovo uspostaviti večni zavet vernosti sa Bogom.
7. Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje; Bog u stubu od oblaka i vatre, Bog na Sinaju pred Izraelcima
7. Božji narod se sreće sa Bogom na takozvanoj večeri svadbe Jagnjetove (“dođe svadba Jagnjetova, i žena Njegova pripravila se;” Otkrivenje 19.7)
8) Nakon toga, Božji narod ponovo ulazi u Obećanu zemlju: “…Evo skinije (Svetinje) Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više; jer prvo prođe.” (Otkrivenje 21.3,4)
8. Pobožna porodica vraća se u Obećanu zemlju. Ulazak u Obećanu zemlju.
8. “…Evo skinije (Svetinje) Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više; jer prvo prođe.” (Otkrivenje 21.3,4)
Prošlost i Budućnost!
Dakle, struktura žena-sestra događaja još jedan je primer nadahnutosti Biblije, i skrivenih poruka kojim Bog daje ohrabrenje svom narodu.
Bog nam je pokazao kako možemo da upoređujemo tekstove i nalazimo istine koje je On stavio u Sveto Pismo da ih otkrije krotkim i poučljivim ljudima.
Sve ove istorijske predslike budućih događaja Bog je stavio u Sveto Pismo da nam pokaže šta možemo da očekujumo da se i nama dogodi, i kako možemo u iskušenjima da ostanemo čvrstog poverenja u Božja obećanja.
Mi smo pozvani da imamo poverenje u Boga, da će i nas voditi kao što je vodio svoj narod u prošlosti.
Onaj ko u Bibliji i svom životu vidi kako nas je Bog vodio u prošlosti, može sa poverenjem u Njega da očekuje da će nas tako voditi i u budućnosti I dovesti u Obećanu zemlju.
Kako proučavati Bibliju 1.deo
Čitajući prve dve knjige u Bibliji, lako možemo da primetimo da je tri puta ponovljena priča u kojoj je jedan patrijarh predstavio svoju ženu kao sestru, jer se bojao da će ga bezbožni ljudi ubiti kako bi mu oteli ženu.
Prvi put kad je Avram otišao u Egipat (1.Mojsijeva 12.10-20),
drugi put kad je Avram otišao među Filisteje (1.Mojsijeva 20.1-20)
i treći put kad je Isak otišao među Filisteje (1.Mojsijeva 26.1-23).
Kada pogledamo strukturu sva tri događaja, zapažamo da imaju istu osnovnu strukturu:
- Nastaje glad u Obećanoj zemlji;
- Porodica koja je sklopila zavet sa Bogom beži privremeno u neznabožačku zemlju;
- Obećano potomstvo je u opasnosti (jer Spasitelj-Mesija treba da se rodi kao potomak iz te porodice);
- Bog šalje zla na neznabožačkog vladara;
- Neznabožački vladar poziva patrijarha kako bi ih poslao nazad u Obećanu zemlju;
- Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo;
- Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje;
- Pobožna porodica vraća se u Obećanu zemlju.
Verovatnoća da se ovako neobičan događaj tri puta slučajno ponovi uz istovetne osnovne elemente - veoma je mala. Dakle, postoji namera i cilj autora teksta. Tri puta ponovljena struktura priče očigledno je Božji signal da je priča veoma važna, da ima primenu na Božji opšti plan spasenja, i da je samim tim veoma bitna za nas.
Pogledajte kako je to izrazio mudri Solomun: “I ako bi ko nadjačao jednoga, dvojica će mu odoleti; i trostruka vrvca ne kida se lako.” Propovednik 4,12.
Ako neko vidi jedan tekst koji izgleda kao da ukazuje na neki važniji događaj u budućnosti, ali ipak nije dovoljno siguran da li je to tako,
Bog daje i drugi paralelan tekst kako bi potvrdio da tu zaista postoji još jedna važnija poruka. A kad Bog nešto ponovi i treći put, time je podvukao da je to izuzetno važan događaj koji treba detaljno istražiti i znati, da bi ispravno razumeli Božju poruku i upozorenja. Tako bismo razumeli šta Bog želi da nam kaže i koji izbor nam savetuje da napravimo. Tri puta ponovljen motiv žena-sestra u jednoj knjizi Biblije u razmaku od 15 poglavlja, prosto vapi za dubljim razmatranjem. Naročito zato što trostruko ponavljanje predstavljanja žene kao svoje sestre ukazuje na važne događaje u budućnosti.
A) Avram i izlazak iz Egipta
Kad je sklopio zavet sa Avramom, Bog mu je dao proročanstvo da će njegov narod u budućnosti morati da ode u stranu zemlju, u Egipat, i dao mu je proročansku strukturu tog događaja:
“A kad sunce beše na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina. Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a posle će oni izaći s velikim blagom. A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti. A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima Amorejskim još nije kraj.” 1.Mojsijeva 15.12-16
Ako analiziramo Božje proročanstvo o ropstvu Izraelaca u Egiptu, primetićemo da ima veoma sličnu strukturu kao sva tri predstavljanja žene kao sestre patrijaraha u neznabožačkim zemljama:
Prvi detalj je najmanje očigledan. “Strah i mrak” koji su obuzeli Avrama pre datog Božjeg proročanstva bili su uvod u proročanstvo, i paralela gladi koja će nastati u Obećanoj zemlji, zbog koje će Avramovi potomci morati da napuste svoju zemlju.
Bog kaže Avramu da će njegovi potomci otići u tuđu, odnosno neznabožačku zemlju, kao što su u događajima žena-sestra Avram i Isak otišli u neznabožačku zemlju.
Zatim će ih neznabošci “mučiti”, čime dovode u opasnost rođenje budućeg Spasitelja, koji je trebalo da se rodi unutar ove porodice u budućnosti, kao što su Avram i Isak bili u opasnosti kao preci Mesije.
Kao što je Bog poslao zla na neznabožačke careve u žena-sestra događajima, tako Bog kaže Avramu da će suditi celom neznabožačkom narodu, odnosno prisiliće daleko jaču neznabožačku vojnu silu da pusti iz ropstva jedan ceo narod.
Centralni događaj je pozivanje duhovnog vođe naroda od strane neznabožačkog cara, koji priznaje vlast Stvoritelja sveta nad njim, ali Bog to Avramu uopšte ne spominje u proročanstvu, verovatno jer se podrazumeva u sledećoj paraleli, jer mora da ga pozove da bi mu dao blago:
U šestoj paraleli, vojno nadmoćniji neznabošci ne samo da dobrovoljno puštaju svoje robove, nego im još daju i veliko bogatstvo, čime su im praktično platili za sav njihov naproran ropski rad. Sve se to dogodilo Avramu i Isaku u tri žena-sestra događaja.
Kao što se patrijarh posle izlaska iz neznabožačke zemlje sreo sa Bogom, tako je vođa Božjeg naroda – Mojsije – počinuo u dubokoj starosti od 120 godina, i prema Judinoj poslanici odmah vaskrsao (A Mihailo Arhanđel, kad se prepiraše s đavolom i govoraše za Mojsijevo telo, ne smijaše prokleta suda da izgovori, nego reče: Gospod neka ti zapreti. Juda 1.9).
Nakon susreta sa Bogom, Božji narod će ponovo ući u Obećanu zemlju, kao što su se Avram i Isak vratili u Obečanu zemlju iz Egipta i filistejskog Gerara.
Struktura žena-sestra događaja Božje proročanstvo
Nastaje glad u Obećanoj zemlji; “A kad sunce beše na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga…”
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju; I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj,
Obećano potomstvo je u opasnosti; pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara; Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti;
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju; -----
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo; a posle će oni izaći s velikim blagom.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje; A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.
Povratak u Obećanu zemlju. A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima Amorejskim još nije kraj.
Dakle, Bog je Avramu u proročanstvu stotinama godina ranije dao osnovnu strukturu ovih događaja: odlaska njegovih potomaka - Izraelaca u Egipat, njihovog ropstva, i povratka u Obećanu zemlju.
Zatim mu je dao da i sam ode u Egipat i proživi iskustvo sa sličnom strukturom kao što će doživeti njegovi potomci.
Pitanje je zašto Avram treba da napusti Obećanu zemlju pa da se vrati u nju? Odlazak Avrama u Egipat, kao i kasniji odlazak Izraelaca u Egipat, bili je sažeto simbolički prikazan pad čoveka i Božji plan da izbavi ljude od večne smrti.
Obećana zemlja je simbol Raja koji su Adam i Eva izgubili, morali su da napuste Raj, da žive u uslovima greha, jer su njihovi potomci vrlo brzo počeli da umnožavaju zlo i pobunu protiv Boga, tako da su iskreno religiozni ljudi vrlo brzo postali manjina.
Zato je Bog preko Avrama kao junaka vere u Boga, obećao da će ljude koji mu veruju vratiti u Obećanu zemlju, u Raj koji su izgubili radi pobune protiv Boga.
Obratite pažnju i na sličnosti ovih događaja, kao i na razlike.
Isti Bog koji je stvorio neverovatno složenu ćeliju ljudskog tela i neverovatno komplikovani kosmos, nadahnuo je proroke da zapišu jednako složene poruke, pa treba očekivati dubine koje će zapaziti samo krotka i ponizna osoba koja dopusti da je Bog nauči.
Sličnosti nam skrenu pažnju da postoji neverovatan intelekt koji ne dozvoljava da greh odvuče u propast ljude koji veruju Bogu, pa ove događaje pretvara u proročanstva koja teše Božji narod da će ga sigurno vratiti u Obećanu zemlju.
U isto vreme, Bog ostavlja i očigledne razlike u događajima, kako bi mi sami sebi postavili pitanje – koju poruku nam Bog daje time što je ostavio ove razlike?
Pogledajmo sada osam paralela između Avramovog odlaska u Egipat i odlaska Avramovih potomaka u Egipat.
1) Prva paralela između Avrama i Izraelaca u vreme Josifa, jeste da je nastala gladi u obećanoj zemlji, (2) a druga paralela je da su zbog te gladi otišli u neznabožačku zemlju, Egipat.
Struktura žena-sestra događaja 1.Mojsijeva 12.10-20 1.Mojsijeva 41 - 2.Mojsijeva 13
Glad u Obećanoj zemlji; Ali nasta glad u onoj zemlji (12.10) 1M 41:54 i nasta sedam godina gladnih… 42:3 i desetorica braće Josifove otidoše da kupe žita u Misiru.
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju; …te Avram siđe u Misir da se onde skloni;
jer glad beše velika u onoj zemlji. (12.10)
1.Mojsijeva 47:4 (Jakovljeva porodica) Još rekoše Faraonu:
Dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji… jer je velika glad u zemlji Hananskoj…”
Hleb je simbol duhovne hrane koju nam Bog daje. Bog održava naš duhovni život, kao što nam daje telesnu hranu da održava naš telesni život.
Zato glad predstavlja nedostatak hleba, nedostatak duhovne hrane. Ljudi su zbog pada u greh morali da napuste Obećanu zemlju, jer su zbog svoje duhovne gladi postali robovi greha.
Kad je Avram od Boga dobio proročanstvo da će njegovi potomci otići iz Obećane zemlje u Egipat,
mogao je da primeti koliko je ovo proročanstvo slično njegovom ranijem odlasku u Egipat zbog gladi, i da razmišlja zašto su toliko slični događaji iz njegovog života sa ovim proročanstvom.
3) Zatim je obećano potomstvo došlo u opasnost, čime je mogla da bude prekinuta loza iz koje je trebalo dosta kasnije da se rodi Mesija.
Zapazite da se Avram boji da će njega kao muškarca ubiti, a da će njegovu ženu Saru ostaviti u životu. Bez Avrama obećani sin Isak nikad se ne bi ni rodio, pa kasnije ne bi bilo ni obećanog Mesije.
Obećano potomstvo je u opasnosti; A kad se približi da već uđe u Misir, reče Sari ženi svojoj: Gle, znam da si žena lepa u licu. Zato kad te vide Misirci reći će: ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu. Nego hajde kaži da si mi sestra, te će meni biti dobro tebe radi i ostaću u životu uz tebe. I kad dođe Avram u Misir, videše Misirci ženu da je vrlo lepa. I videše je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov. (1M 12.11-15)
2M 1:16 I reče: Kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.
U potpuno istoj situaciji se nalaze Izraelci u Egiptu, jer faraon želi da ubije mušku decu, dok žensku decu ostavlja u životu.
Dakle, u oba slučaja muškarci su bili u opasnosti da izgube život, žene bi bile pošteđene, ali bi bila prekinuta porodična loza iz koje je trebalo da se rodi Mesija.
Faraon je znao da Izraelci očekuju spasitelja koji će ih osloboditi iz ropstva, pa je hteo da ga ubije čim se rodi.
4) Četvrta strukturna paralela jesu zla koja su došla na neznabošce jer su ugrozili dolazak Mesije.
Bog je Avrama i Saru zaštitio od neznabožaca tako što je pustio zla na faraona i njegov dom. Zapazite da je naglašeno da su to bila velika zla, velike nevolje koje su zadesile faraona.
Takođe, radi faraonovih zala prema porobljenim Izraelcima, Bog šalje i te kako velikih 10 zala na Egipat, da mu pokaže da je nepravedan i da mora da se pokori Bogu koji je Stvoritelj sveta.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara; Ali Gospod pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Sare žene Avramove. 1M 12.17
A Gospod reče Mojsiju: Još ću jedno zlo pustiti na Faraona i na Misir, pa će vas onda pustiti; pustiće sasvim, i još će vas terati. 2M 11.1
Zamislite da ste Izraelac u Egiptu u Mojsijevo vreme. Znate proročanstvo koje je Bog dao Avramu o ropstvu u Egiptu, i znate da je Avram takođe zbog gladi otišao u Egipat. I kad uporedite Avramove događaje sa Mojsijevim vremenom, sličnost je upadljiva. Izgleda da sve što se dogodilo Avramu u Egiptu, sada se događa i njegovim potomcima. Šta mislite šta bi svaki Izraelac mogao da pomisli u ovom trenutku?
Pa ako su se do sada događaji poklapali, onda će se i dalje poklapati sve do kraja. Ako je Bog izveo Avrama iz Egipta, dao mu bogatstvo i dozvolio da se vrati u Obećanu zemlju, onda će Bog isto da uradi i sa Avramovim potomcima, baš kao što je obećao u svom proročanstvu.
Dakle, trebalo je da Izraelci prepoznaju da je istorijski događaj iz Avramovog boravka u Egiptu paralelno proročanstvo za izlazak i oslobođenje Avramovog potomstva iz ropstva u Egiptu.
To nije bilo lako poverovati ako ste rob u stranoj, neznabožačkoj zemlji, ali ako znamo Božju svemoć i mudrost, onda je lako imati poverenje u Njega. Kako nas je Bog vodio u prošlosti, tako će nas voditi i u budučnosti.
5) U petoj paraleli, zapazite ko koga poziva na razgovor nakon što Bog pušta zla na faraona.
Nije Avram došao da traži svoju ženu nazad, nego faraon poziva Avrama da mu vrati Saru, jer je faraon shvatio da je zgrešio Bogu.
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju;
Tada dozva Faraon Avrama i reče mu: Šta mi to učini? Zašto mi nisi kazao da ti je žena? Zašto si kazao: “Sestra mi je.” - te je uzeh za ženu? Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. (12.18,19)
2M 12:31 i dozva (faraon) Mojsija i Arona po noći i reče: Ustajte, idite iz naroda mog i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. 12:32 Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite. 12:33 i Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: Izgibosmo svi.
Slično tome, u vreme Mojsija faraon nije odstupio od svog bezboštva sve dok Bog nije izlio svih 10 zala na Egipat.
Tada je faraon posle smrti prvenaca u celom Egiptu, uradio isto što i faraon u vreme Avrama: sam je pozvao Mojsija kao vođu Božjeg naroda i dopustio im da odu iz Egipta kao slobodni ljudi.
Lako je uočiti da je faraon prethodno čak i zabranio Mojsiju da više ikada izađe pred njega pod pretnjom da će ga ubiti, ali je posle desetog zla faraon sam pozvao Mojsija, istovetno kao što je u istorijskoj predslici faraon pozvao Avrama.
Zapazite da oba faraona i Avramu i Mojsiju kažu istu frazu: “Uzmi i idi!” Avram je uzeo svoju ženu Saru i svu svoju imovinu, baš kao i Izraelci mnogo vremena kasnije. Prethodno je faraon dozvolio muškarcima da idu, ali bez žena i dece, a na kraju je morao da ih pusti.
6) Tako smo došli do šeste strukturne paralele – iako oba neznabožačka vladara pokazuju netrpeljivost prema vođi Božjeg naroda, ipak mu daju veliko bogatstvo.
Avram je od faraona dobio ovce, goveda, magarce, sluge, sluškinje, magarice i kamile, koje je sve poneo sa sobom kad je napustio Egipat.
Isto tako su i Mojsijevi Izraelci dobili od Egipćana bogatstvo koje su poneli sa sobom. Time su im Egipćani praktično platili za ropski posao kojim su ih kinjili. Oba puta je naglašeno da su poneli svu svoju imovinu, plus bogatstvo koje su im Egipćani poklonili.
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo;
I on činjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila. (12.16) i Faraon zapovedi ljudima za nj, te ga ispratiše i ženu njegovu i što god imaše. (12.20)
2M 12:35 i učiniše sinovi Izrailjevi po zapovesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnih i nakita zlatnih i haljina.
12:36 i Gospod učini, te narod nađe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako opleniše Misirce.
Zapazite gde ide Avram nakon izlaska iz Egipta: “Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takođe i Lot s njim. A beše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom” 1.Mojsijeva 13.1,2 U jevrejskom tekstu ne spominje se jug, nego samo kaže da je Avram otišao gore, da se peo sa nižeg na više mesto. Strong H5927 עָלָה ‛âlâh aw-law' - ići gore, peti se.
To je još očiglednije kad znamo da tekst na početku kaže da je Avram „sišao“ dole u Egipat, umesto da kaže na koju stranu sveta je otišao („…te Avram siđe u Misir“ 1.Mojsijeva 12.10).
Šta mislite, šta možemo da očekujemo u kom pravcu će ići Izraelci kad napuste Egipat? Znajući Božju promisao, očekujemo da i oni idu gore.
„I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot… I drugih ljudi mnogo otide s njima (gore)…“ 2.Mojsijeva 12.37,38 Daničić je izostavio u svom prevodu reč „gore“ koja postoji u jevrejskom tekstu.
Ovde je upotrebljena ista reč kao kad je za Avrama rečeno da je otišao gore iz Egipta u Obećanu zemlju Strong H5927 עָלָה ‛âlâh aw-law' – ići gore, peti se.
Ova reč ne bi bila toliko značajna da je rečeno da idu na sever ili neku drugu stranu sveta. Međutim, ako je za pravac rečeno da idu gore, svakome ko zna proročanstva, ovo je jasna aluzija da Bog povezuje odlazak u Egipat zbog gladi sa padom u greh, a izlazak iz ropstva sa izlaskom Božjeg naroda iz greha. Posle toga Božji narod ide gore, vaskrsava i vaznosi se prilikom Hristovog drugog dolaska, ne na sever, nego gore pred Božji presto.
Ova jevrejska reč upotrebljena je za vodenu paru koja se dizala sa zemlje (1.Mojsijeva 2.6), za miris koji se dizao gore sa žrtvenog oltara (1.Mojsijeva 8.6), ili kada Bog odlazi od Avrama gore (1.Mojsijeva 17.22)
7) U sedmoj paraleli Avram i Izraelci imali su susret sa Bogom. Avram je posle izlaska iz Egipta napravio žrtvenik i prizvao ime Gospodnje.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje;
Avram dolazi “do mesta gde pređe beše načinio žrtvenik; i onde prizva Avram ime Gospodnje (1M 13.4)
2M 13:21 A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svetleći im, da bi putovali danju i noću.
13:22 i ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću.
Naravno da su i Izraelci imali višestruki susret sa Bogom, koji ih je vodio stubom od oblaka i vatre, a kasnije su na Sinaju imali direktan susret sa Bogom.
8) Na kraju, u osmoj paraleli, i Avram i Izraelci odlaze u Obećanu zemlju.
Posle susreta sa Bogom Avram odlazi u Hanan, što je tadašnje ime zemlje koju je Bog obećao Izraelcima u budućnosti.
Struktura žena-sestra događaja: Povratak u Obećanu zemlju
1.Mojsijeva 12.10-20: “Avram življaše u zemlji Hananskoj” (1M 13.12)
1.Mojsijeva 41 - 2.Mojsijeva 13: Isus 3:17 A sveštenici koji su nosili kovčeg zaveta Gospodnjeg stajahu na suvom usred Jordana bez straha, a sav Izrailj iđaše po suvom, dokle sav narod ne pređe preko Jordana.
Naravno, Izraelce je Bog izveo iz ropstva da bi ih na kraju uveo u zemlju koju je davno obećao Avramu, pre nego što je Avram imao ijednog potomka.
Pošto smo videli paralele između Avramovog odlaska u Egipat i odlaska Izraelaca u Egipat, pogledajmo sličnosti i razlike sa Avramovim žena-sestra događajem među Filistejima u Geraru.
B) Avram među Filistejima
Sa malim varijacijama Avramu se ponovio skoro istovetan događaj kada je otišao među Filisteje.Ovog puta glad nije motivacija Avramu za seobu, ali opet odlazi među neznabošce. Ovog puta umesto u Egipat, otišao je da bude došljak ili stranac u Filistejski Gerar.
Struktura žena-sestra događaja: Glad u Obećanoj zemlji
1.Mojsijeva 12.10-20: Ali nasta glad u onoj zemlji (12.10)
1.Mojsijeva 20.1-20-31: A Avram otide odande na jug… (20.1)
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju;
…te Avram siđe u Misir da se onde skloni; jer glad beše velika u onoj zemlji. (12.10)
A Avram otide odande na jug, i stani se između Kadisa i Sura; i živeše kao došljak u Geraru. (20.1)
Ponovo je suprugu Saru predstavio kao sestru, ponovo mu je car uzima, čime ponovo dolazi u opasnost rođenje Mesije.
Struktura žena-sestra događaja: Obećano potomstvo je u opasnosti;
1.Mojsijeva 20.1-20-31: “I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru.” 1M 20:2
Ponovo većinu ljudi iznenađuje da Bog opominje neznabožačkog cara da je zgrešio, a ne ukorava Avrama što je iz straha za svoj život prećutao da mu je Sara supruga.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara;
Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginućeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža. A Avimeleh ne beše se nje dotakao, i zato reče: Gospode, eda li ćeš i pravedan narod pogubiti? Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama kaza: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih. Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagrešiš, i ne dadoh da je se dotakneš. A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok, i moliće se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umreti ti i svi tvoji. I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma. (1M 20.3-8)
Kao i u ranijim slučajevima, neznabožački car poziva Avrama i ukorava ga.
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju;
“Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Šta si nam učinio? Šta li sam ti zgrešio, te navuče na me i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi šta ne valja činiti. I još reče Avimeleh Avramu: Šta ti je bilo, te si to učinio? A Avram odgovori: Govorih: jamačno nema straha Božjeg u ovom mestu, pa će me ubiti radi žene moje. A upravo i jeste mi sestra, kći oca mog; ali nije kći moje matere, pa pođe za me. A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za me gde god dođemo: Brat mi je. (1M 20:9-13)
Zatim mu neznabožački car vraća ženu i daje mu bogatstvo. Na Avramovu molitvu prestaje nevolja koja je zadesila dom neznabožačkog cara, baš kao što su u Egiptu prestala zla samo kad se Mojsije na molbu faraona pomolio Bogu.
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo;
Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu, i reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gde ti je volja. A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu hiljadu srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku. I Avram se pomoli Bogu, i isceli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu. Jer Gospod beše sasvim zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove. (20.14-18)
Zatim Gospod sreće patrijarha i čini čudo da Sara u poodmakloj starosti zatrudni i rodi obećanog potomka.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje;
I Gospod pohodi Saru, kao što beše rekao i učini Gospod Sari kao što beše kazao. (1M 21.1)
Zatim bogobojazna porodica odlazi da živi u Virsaveji, dakle u Obećanoj zemlji.
Struktura žena-sestra događaja: Povratak u Obećanu zemlju.
1.Mojsijeva 20.1-20-31: “Otuda se prozva ono mesto Virsaveja, jer se onde zakleše obojica.” (1M 21.31)
U ovom događaju veoma je uočljivo da Bog čak kaže Filistejskom caru da je Avram pod njegovom zaštitom i da je Avram prorok. „A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok“ (1.Mojsijeva 20:7) Ne samo da je Avramu dato verbalno proročansto o izbavljenju Božjeg naroda iz ropstva u Egiptu, nego mu je dato praktično proročanstvo – da događaji iz Avramovog života budu proročki. Avramov prethodni odlazak u Egipat imao je generalno identičnu strukturu kao i verbalno proročanstvo o odlasku Avramovih potomaka u Egipat.
Takođe, i drugi događaji iz Avramovog života bili su proročki. Božji neobični poziv Avramu da žrtvuje svog obećanog sina na brdu Morija, bio je drastično suprotan Božjim moralnim načelima, jer je u stvari bio proročanstvo da će vekovima kasnije Božji Sin prineti sebe na žrtvu na tom istom mestu. Naravno, Bog nije dopustio da Avram žrtvuje Isaka, nego samo da bude prorok koji će ukazati da će Bog ovako spasiti ljude. To pokazuje da ne postoji slučajno poklapanje istorijskih događaja u Bibliji sa važnim budućim događajima iz Božjeg plana spasenja, nego neki Biblijski događaji predstavljaju praktična proročanstva, planski smeštena na određeno vreme i mesto.
Isto tako, i ovim ponavljanjem žena-sestra događaja, Bog nam je skrenuo pažnju preko proroka Avrama da ovi događaji ukazuje na veoma važna proročanstva.
Avramu je Sara zaista bila polu-sestra, ćerka njegovog oca od druge majke. “A upravo i jest mi sestra, kći oca mojega; ali nije kći moje matere, pa pođe za me.” 1.Mojsijeva 20:12 Treba imati na umu da je prilikom stvaranja sveta sve bilo savršeno, da nije bilo mutacija, pa brak u srodstvu nije donosio nasledne bolesti zbog mutacija na istim genima kod oba roditelja. Tako su potomci Adama i Eve, kao i Noja posle potopa, mogli u bliskom srodstvu da stupaju u brak. Pošto je prilikom potopa nestao vodeni omotač koji je štitio od kosmičkog zračenja, i radio aktivni elementi su počeli svoj destruktivni uticaj, već posle nekoliko generacija posle potopa, životni vek se drastično smanjio, jer su mutacije drastično umnožene.
Tako je u Mojsijevo vreme dat zakon protiv braka u srodstvu (3M 18.11), ali je Avram živeo nekoliko vekova ranije, kada ovih deformacija još nije bilo.
Tako je otvorena mogućnost da nam žena–sestra događaji u tri navrata daju još jedno Mesijansko proročanstvo. U Bibliji je poznato da Bog govori o zavetnom odnosu sa svojim narodom, simbolički kao o bračnoj vezi.
Na primer, prorok Isaija opisuje Boga simbolički kao muža svog naroda, a prorok Jezekilj opisuje kako je Bog našao svoj narod u jadnom položaju, očistio ih je od greha, ukrasio ih i postavio da budu ugled drugim narodima. („Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama.“ Isaija 54.5 „…i zakleh ti se i učinih veru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja. I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem. I obukoh ti vezenu haljinu, …i zastreh te svilom. I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata. I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan venac na glavu. I ti beše okićena zlatom i srebrom, i odelo ti beše od tankoga platna i od svile i vezeno, jeđaše belo brašno i med i ulje, i beše vrlo lepa, i prispe do carstva.“ Jezekilj 16.8-14)
Međutim, Božji narod je odbacio Božje principe, okrenuo se lažnim bogovima i bezboštvu, a prorok to naziva bračnim neverstvom. („No ti si se oslonila na svoju lepotu, pa si se iskvarila te si rasipala blud sa svakim prolaznikom i podavala mu se.“ Jezekilj 16.15 Bakotić)
Da bi izbavio svoj narod od greha, Božja Reč, Isus uzeo je telo čoveka i postao naš brat. Apostol Pavle kaže da se Isus nije stideo da nas nazove svojom braćom: „Jer i onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braćom.“ Jevrejima 2,11
Bog se više puta svojim stvorenjima predstavio kao naš Otac, a sada je utelovljeni Isus postao brat ljudskom rodu.
Pošto je Božji narod u Bibliji simbolički predstavljen kao žena, to znači da kada je Mesija postao naš brat, Božji narod je u simboličkom smislu postao njegova sestra!
Ako pogledate Solomunovu Pesmu nad pesmama, videćete da se tamo Bog često obraća svom narodu rečima: „sestro moja nevesto“ (Pesma 4.9,10,12; 5.1,2) Ili govori o mudrosti kroz koju je stvoren svet kaže: „Reci mudrosti: sestra si mi“ Priče 7.4). Dakle, Solomun u ovoj simboličkoj priči prikazuje Božji narod i kao Božju sestru i kao svoju nevestu.
Kada je Mesija došao na svet, pokazalo se da je u simboličkom smislu upravo žena-nevesta bila svrha Njegove misije.
Jovan Krstitelj sebe simbolički naziva prijateljem mladoženje (Ženika) Isusa (Jovan 3.29), a Jovan dolazi da pripremi nevestu za Mesiju. Isus je rekao: „Carstvo je nebesko kao čovek car koji načini svadbu sinu svojemu.“ Matej 22.2
Apostol Pavle kaže: „…jer vas obrekoh mužu jednome, da devojku čistu izvedem pred Hrista.“ 2.Korinćanima 11.2
Kao vrhunac ove žena-sestra simbolike, u Otrivenju je Božji narod simbolički prikazan kao devica-nevesta na svadbi Jagnjeta Isusa Hrista (Otkrivenje 19.7-9).
Dakle, sekvenca simboličkog odnosa Boga i Božjeg naroda bio je brak (kada je sklopljen zavet), pa bratsko-sestrinski odnos (kada se Mesija utelovio), pa opet brak (u Novom Jerusalimu).
Ako pogledate sva tri žena-sestra događaja, patrijarhu je Sara-Rebeka na početku žena pre odlaska u neznabožačku zemlju, zatim je predstavljena kao njegova sestra u neznabožačkoj zemlji, i na kraju je ona ponovo njegova supruga, kada izlaze iz neznabožačke zemlje. Dakle, redosled je isti kao u Biblijskom istorijskom razvoju odnosa Boga i Božjeg naroda.
Biblija vrlo sažeto, čak šturo govori o mnogim važnim događajima. O stvaranju sveta, o padu u greh i o potopu, Bog govori kratko i samo na jednom mestu.
Međutim, u Bibliji je čak 3 puta zapisano da je duhovni vođa Božjeg naroda predstavio svoju ženu kao sestru.
Dakle, Bog je ponavljanjem događaja žena-sestra naglasio njegovu važnost u simboličkim proročanstvima.
Bogu je očigledno bilo važno da razumemo simboliku Avramovog odlaska među neznabošce, njegovo oslobođenje, dobijanje slobode, bogatstva i odlazak gore u Obećanu zemlju, jer će i pred drugi Hristov dolazak Božji narod proći kroz slične nevolje.
C) Isakov žena-sestra događaj i greh cara Davida
Došli smo do trećeg žena-sestra događaja, kada je Avramov sin Isak proživeo gotovo istovetne detalje kao njegov otac Avram, ali uz razlike koje zapravo doprinose boljem razumevanju drugih događaja iz budućnosti.
1) Isak je takođe zbog gladi napustio Obećanu zemlju, ali je naglašeno da je ova glad bila veća nego glad u Avramovo vreme.
Struktura žena-sestra događaja: Glad u Obećanoj zemlji;
1.Mojsijeva 26.1-23: 26.1 Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja beše za vremena Avramovog;
Pisac nas ovde jasno podseća da je i ovaj Isakov događaj sličan Avramovom, ali kaže da je intenzitet gladi veći.
Rekli smo da je glad u Bibliji simbol nedostatka duhovne hrane, što ukazuje da će problem nepoverenja u Boga tokom vremena u Božjem narodu postati sve veći.
2) Isaku je rečeno da ode u Gerar, u isto mesto gde je Avram drugi put suprugu Saru predstavio kao sestru. Naglašeno mu je da ne ide u Egipat, verovatno jer su Izraelci samo jednom bili u ropstvu u Egiptu. Drugi put su odvedeni u ropstvo u Vavilon iz kojeg su takođe oslobođeni, a u Bibliji postoji i treći eshatološki izlazak iz simboličkog Vavilona u Otkrivenju, pred drugi Hristov dolazak.
Zavetna porodica beži privremeno u neznabožačku zemlju;
26.1 …i Isak otide k Avimelehu caru filistejskom u Gerar. 26:2 i javi mu se Gospod i reče: Nemoj ići u Misir, nego sedi u zemlji koju ću ti kazati. 26:3 Sedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagosloviću te; jer ću tebi i semenu tvom dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvom. 26:4 i umnožiću seme tvoje da ga bude kao zvezda na nebu, i daću semenu tvom sve ove zemlje; i u semenu tvom blagosloviće se svi narodi na zemlji, 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje. 26:6 i osta Isak u Geraru.
3-4) Isak takođe predstavlja svoju ženu Rebeku kao sestru, ali ovog puta je različito što paganski car nije uzeo patrijarhovu ženu i Bog nije poslao zla na filistejskog cara. Kasnije ćemo videti zašto postoji ova razlika.
Obećano potomstvo je u opasnosti;
26:7 A ljudi u mestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa.
Bog šalje zla na neznabožačkog vladara;
???
5) Zatim se nastavljaju ranije paralele. Car doziva nosioca zaveta sa Bogom - Isaka, i ukorava ga što mu nije rekao istinu.
Neznabožački vladar poziva patrijarha, šalje ih nazad u Obećanu zemlju;
26:8 i kad provede mnogo vremena onde, dogodi se, te pogleda Avimeleh car filistejski s prozora, i vide Isaka gde se šali s Revekom ženom svojom. 26:9 i dozva Avimeleh Isaka i reče: Ta to ti je žena; kako si kazao: Sestra mi je? A Isak mu odgovori: Rekoh: da ne poginem s nje. 26:10 A Avimeleh reče: Šta si nam učinio? Lako je mogao ko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u greh. 26:11 i zapovedi Avimeleh svemu narodu svom govoreći: Ko se dotakne ovog čoveka ili žene njegove, poginuće.
6) Isak je ustostručio svoju imovinu, obogatio se, a neznabožački car traži od njega da ode od njih. Iznenađuje zahtev cara da Isak ode. Očigledno je da car vidi da je Bog sa Isakom, i bilo bi logično da poželi da sazna o Bogu, da bi i on dobio blagoslove koje je Isak dobio. Umesto toga, neznabožački car je ljubomoran na Isaka i misli da Isakovo bogatstvo ugrožava domaće stanovnike Gerara. To što je Isak postao silniji od njih, pokazuje kakvi bi i oni mogli da budu ako private Božje principe kojih se Isak drži. Trebalo je da zadrže Isaka da bi od njega naučili Božje principe kojih se on drži. Umesto toga, Filisteji teraju od sebe Isaka, ne žele da private Božja načela, i mnogo godina kasnije, kada budu umnožili svoje bezbožno ponašanje izgubiće zemlju baš od Isakovih potomaka. Ljudima koji odbace Boga kao posledica njihovog izbora događa se baš ono čega su se bojali, ako odbiju blagoslov koji im je Bog ponudio za njihovo dobro.
Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo;
26:12 i Isak stade sejati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod. 26:13 i obogati se čovek, i napredovaše sve većma, te posta silan. 26:14 i imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviđahu, 26:15 Pa sve studence koje behu iskopale sluge oca njegovog za vremena Avrama oca njegovog zaroniše Filisteji, i zasuše ih zemljom. 26:16 i Avimeleh reče Isaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas. 26:17 i Isak otide, odande, i razape šatore u dolini gerarskoj, i nastani se onde.
7) Isaku se takođe javlja Gospod, ponavlja mu obećanja koja je dao Avramu, a Isak isto kao i Avram pravi žrtvenik i priziva Božje ime.
Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje;
26:24 i istu noć javi mu se Gospod, i reče: Ja sam Bog Avrama oca tvog. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviću te i umnožiću seme tvoje Avrama radi sluge svog. 26:25 i načini onde žrtvenik, i prizva ime Gospodnje; i onde razape šator svoj; i sluge Isakove iskopaše onde studenac.
8) Zatim i Isak kao i Avram odlazi u isto mesto – u Virsaveju, u Obećanoj zemlji, i obratite pažnju da nije rečena strana sveta, nego je rečeno da odlazi gore.
Struktura žena-sestra događaja: Povratak u Obećanu zemlju.
1.Mojsijeva 26.1-23: 26:23 i otide odande gore u Virsaveju.
Paralele su jasne, ali treće ponavljanje “sestra-žena” događaja, kao i male razlike, ukuzuju nam da ovaj događaj ima sličnosti sa još jednim vođom Božjeg naroda koji je imao slično iskušenje.
Uporedićemo cara Davida koji je u skandalu sa ženom Urije Hetejina, postupio potpuno suprotno od neznabožačkog cara Avimeleha prema pobožnoj ženi. U oba slučaja neznabošci, Filistej Avimeleh i Urija Hetejin, čine dela koja su ispravnija od Davida i Isaka, duhovnih vođa Božjeg naroda.
Carevi Avimeleh i David gledali su odozgo na ženu koju su poželeli da imaju.
Car Avimeleh je odozgo, sa prozora, video ženu Rebeku. “I kad provede mnogo vremena onde, dogodi se, te pogleda Avimeleh car filistejski s prozora, i vide Isaka gde se šali s Revekom ženom svojom.” 1.Mojsijeva 26:8
I David je bio car, i on gleda odozgo, sa krova, na ženu. “I pred veče usta David s postelje svoje, i hodajući po krovu carskog dvora ugleda s krova ženu gde se mije…” 2.Samuilova 11:2
Takođe je naglašeno za obe žene da su bile lepe.
Isak se bojao da je Rebeka toliko lepa da će ga ubiti da bi mu oteli ženu: “da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa.” 1.Mojsijeva 26.7
S druge strane, pobožni Urija Hetejin nije mislio da će neko radi lepote njegove žene hteti da ga ubije: “a žena beše vrlo lepa na oči.” 2.Samuilova 11:2
U oba slučaja ljudi dolaze da se raspitaju za ženu.
Ljudi iz Gerara su se raspitivali za Isakovu lepu ženu, a Isak ju je predstavio kao sestru. Iako im Isak nije rekao da je Rebeka udata za njega, građani Gerara mogli su da se sete Avrama koji je isto tvrdio za Saru samo da mu je sestra, ali je Bog ipak pustio nevolju na njih dok mu nisu vratili ženu. “A ljudi u mestu onom pitahu za ženu njegovu” 1.Mojsijeva 26.7 Zato Filisteji ovaj put nisu patrijarhu uzeli ženu!
“I David posla da propitaju za ženu” 2.Samuilova 11.3 S druge strane, David šalje ljude da se raspitaju ko je ta žena, saznaje da je udata, ali za razliku od Filisteja, to ga ne sprečava da nastavi da planira kako da dođe do ove udate žene.
“David posla poslanike da je dovedu” 2.Samuilova 11.4 Ovde dolazimo do značajne razlike u postupcima dva cara i dva naroda.
Neznabošci iz Gerara prikazani kao pobožniji od Davida kao predstavnika Božjeg naroda, koji se nije naučio ni iz Božjeg zakona, ni iz prošlih događaja sa Avramom i Isakom. Zapazite kako neznabožački carevi uče od Boga i sve bolje postupaju prema strancima.
Faraon je poslao ljude da uzmu Saru u njegov dvor: “Uzeše je u dvor Faraonov” 1.Mojsijeva 12.15
Car Avimeleh je isto tako uzeo Avramovu Saru u svoj dvor: “A car Gerarski Avimeleh posla, te uze Saru” 1.Mojsijeva 20.2
Međutim, kad je ovaj isti car Avimeleh preko Avrama saznao da mu Bog ne dopušta da uzme nekome čak ni sestru samo zato što je video da je lepa, car Avimeleh se promenio i ovaj put nije uzeo Rebeku od Isaka, iako su ljudi u Geraru videli njenu lepotu.
To što u ovoj priči nedostaje deo prethodnih šablona da neznabožački car uzme k sebi patrijarhovu ženu, pokazuje da neznabožački car nije hteo da ponovi svoju raniju grešku, kad je saznao da je to suprotno Božjim principima.
Međutim, car David nije naučio iz prošlosti, nego se ponašao gore od neznabožaca.
Suprotnost bezbožnog ponašanja inače pobožnog Davida, i pobožnog ponašanja Filisteja koji nisu poznavali Boga u meri u kojoj David jeste, još više je istaknut daljim razvojem događaja.
Radi se o učinjenom ili neučinjenom grehu.
Pogledajte šta radi David: “I kad dođe k njemu, on leže s njom” 2.Samuilova 11.4
Pogledajte sada šta kaže neznabožački car Avimeleh: “Šta si nam učinio? Lako je mogao ko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u greh.” 1.Mojsijeva 26.10
Apsurd je da se pripadnici religija koji imaju pogrešne doktrine o Bogu nekad čvršće drže ono malo otkrivene istine koje imaju, nego pobožni ljudi koji Božja otkrivenja odlično poznaju.
Neznabožački car ukorava Isaka samo zato što ih je doveo u iskušenje da zgreše čak i iz neznanja.
Međutim, David greši namerno, dok neznabošci ne žele da zgreše ni iz neznanja, ni slučajno.
Znamo da je sledeća paralela u šablonu prethodnih događaja da car daje bogatstvo predstavniku porodice iz koje će doći Mesija.
U Davidovom slučaju, jedan duhovno preobraženi Hetejin iskreno sledi Boga, a David treba da mu da nagradu za njegovu pobožnost.
Međutim, David odlučuje da postupi lukavo prema Uriji, da sve izgleda kako ga je pozvao da se odmori od bitke, kako bi Urija bio sa svojom ženom, i time prikrio da je zatrudnela sa njim.
Jedino što je Urija dobio, bio je predah od bitke i carska večera: “I Urija iziđe iz carevog dvora, a za njim iznesoše jelo carsko” 2.Samuilova 11.8
To nije ni delić darova koje su dobili Avram i Isak: ovce, goveda, magarci, sluge, sluškinje i kamile. (12.16; 20:14)
Neznabožački carevi su za nehotični prestup dali Avrami i Isaku skupe darove, a David za učinjeni greh daje Uriji samo jednu večeru, i pretvara se da mu čini dobro, dok zapravo kuje zaveru koja će pobožnog Uriju koštati života.
Sledeći događaj po redosledu u strukturi sestra-žena događaja, jeste susret sa Bogom.
Pošto je David učinio zločin, Bog grešniku uskraćuje svoje prisustvo, nego mu šalje proroka Natana da mu kaže da je učinio veliko zlo, za razliku od egipatskog i filistejskog cara koji su poslušali Boga.
Reči koje upotrebljava prorok Natan, jasno asociraju da je David uradio baš one grehe, kojih su se Avram i Isak bojali da će im učiniti neznabošci.
David je video lepu ženu, i da bi je uzeo za sebe, iscenirao je da njen muž bude ubijen u bitci: “Zašto si prezreo reč Gospodnju čineći šta Njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si mačem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio mačem sinova Amonovih.” 2.Samuilova 12.9
Avram i Isak su se baš toga bojali da će im se desiti, da će ih neznabošci ubiti da bi im uzeli žene. “A on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa” 1.Mojsijeva 26.7
Davidov greh postaje gori od prethodnih paralelnih istorijskih žena-sestra događaja, jer je znao Božji zakon, znao je šta se dogodilo Avramu i Isaku, a ipak je postupio gore od neznabožačkih careva.
Usledilo je Davidovo dramatrično priznanje greha i pokajanja, pa je David ipak ostao na Božjoj strani i odbacio greh koji je pretio da ga kao dvoličnog licemera odvede u propast, umesto u Obećanu zemlju.
Ove slabosti vođa Božjeg naroda upozorenje su da čovek može da ima potpuno poverenje samo u Boga, da su ljudi pogrešivi i da su slab oslonac.
Ako nemamo poverenje u Božja obećanja, napravićemo pogrešan izbor. Ljudi koji pokušaju da ugase duhovnu glad činjenjem greha, postaju još gladniji.
Pred drugi Hristov dolazak, Isus je najavio najveću duhovnu glad u istoriji sveta, kada će se ljudi razdvojiti u dve grupe:
jednu koja će izabrati greh ma šta da Bog učini da im pokaže koliko greh razara i ubija,
i drugu u kojoj su ljudi koji će ostati na Božjoj strani ma kakva iskušenja došla na njih.
Zašto su dobili bogatstvo?
Postavlja se pitanje, ako su neznabožački carevi ukorili Avrama i Isaka što im nisu rekli da potpunu istinu, zašto su im dali za ono vreme veliko bogatstvo: ovce, goveda, magarce, sluge, sluškinje i kamile. (12.16; 20:14)
To ne bi imalo logike, osim ako je to bitan detalj za proročko ispunjenje ovih događaja, kada će Božji narod izaći iz ropstva uz veliko duhovno bogatstvo. Interesantno je da Bog nije ukorio Avrama, nego da je poslao zla na neznabošce.
Apostol Pavle je Avrama nazvao junakom vere, koji je sve radio s poverenjem u Boga.
Bog je čak i neznabožačkom caru rekao da je Avram prorok, tako da izgleda da je i ovde Avram ispunjavao misiju koju mu je Bog dao.
Ono što ljudi pokušavaju da pripišu Avramu kao slabost karaktera, izgleda da je bilo Avramovo poverenje u Boga, jer ga je Bog poslao na putovanje da bi ceo taj događaj pretvorio u proročanstvo o oslobođenju Božjeg naroda.
Izlazak iz Vavilona i drugi Hristov dolazak
Ceo ovaj šablon tri slična žena – sestra događaja ima paralelu na celokupni Božji plan spasenja, čija je kulminacija prorečena u poslednjoj knjizi Biblije, u Otkrivenju.
Posle izlaska iz ropstva u Egiptu i ropstva u Vavilonu, Bog je u Otkrivenju pozvao ljude da izađu iz simboličkog Vavilona, iz svih izopačenih verskih sistema kako bi ostali na Božjoj strani u vreme drugog Hristovog dolaska,
Eshatološki izlazak iz Vavilona takođe ima sličnu strukturu kao izalazak iz Egipta, a time i sličnu strukturu sa žena-sestra događajima.
Uporedimo sada strukturu žena-sestra događaja i sa izlaskom iz Vavilona koji je opisan u Otkrivenju.
1) Glad u Obećanoj zemlji zbog koje su Avram i Isak napustili Hanan, simbol je čovekovog pada u greh, a na vrhuncu zla u Otkrivenju je opisano da će Vavilonu u jedan dan doći glad i uništenje, dok Božji narod, 144.000 “više neće ogladneti”.
Šablon – Egipat: 1. Nastaje glad u Obećanoj zemlji; Nastaje duhovna glad u Egiptu, faraon tlači Božji narod
Otkrivenje: 1. Čovekov pad u greh, duhovna glad (Zato će u jedan dan doći zla njena: smrt i plač i glad, i sažeći će se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. 18:8 144.000: “Više neće ogladneti, i neće na njih pasti sunce, niti ikakva vrućina.” 7:16
2) Odlazak Božjeg naroda u neznabožačku zemlju paralela je izgnanstva čoveka iz Raja, nakon čega su do potopa postali ogromna većina ljudi koji su odbacili Boga. Degradacija čovečanstva biće tako velika, da će pred drugi Hristov dolazak cela planeta postati neznabožačka, ljudi koji su odbacili Boga postaće ogromna većina, tako da će čak i mesto gde je nekad bila Božja svetinja - Jerusalim, postati kao Sodom i Egipat u kojem ubijaju Božje svedoke. (Otkrivenje 11.8) I pored toga, postojaće mali Božji ostatak, koji će biti bez mane pred Božjim prestolom, u njihovim ustima neće se naći prevara, biće otkupljeni kao i prvenci u Egiptu, i ići će za Jagnjetom kud god ono pođe.
2. Porodica koja je sklopila zavet sa Bogom beži privremeno u neznabožačku zemlju;
Mojsije beži u Madijansku zemlju od faraona
2. “I telesa njihova (Božja dva svedoka) ostaviće na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gde i Gospod naš razapet bi.” 11.8
…i niko ne mogaše naučiti pesme, osim onih sto i četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje…. oni idu za Jagnjetom kud god ono pođe. Ovi su kupljeni od ljudi, prvenci Bogu i Jagnjetu. I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.” (Otkrivenje 14.3-5)
3) Zatim sledi opasnost za Božji narod. Kroz istoriju je napad na Božji narod bio isto što i napad na Mesiju koji je tek trebalo da se rodi. Pred drugi Hristov dolazak Isus je rekao da će biti najveće progonstvo Božjeg naroda kakvo nije bilo od postanka sveta, niti će biti.
Đavo se razgnevio jer ima još malo vremena, pa će narediti da budu pobijeni svi koji se ne poklone “ikoni zverinoj,” koja predstavlja izopačenu religiju Sotone koji će se predstaviti kao lažni mesija. Bog je rekao: Blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad.” Otkrivenje 12.12; 13.15; 14.12,13)
3. Obećano potomstvo je u opasnosti (jer Spasitelj-Mesija treba da se rodi kao potomak iz te porodice);
Faraon naređuje da ubijaju muške bebe.
3. “Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta dosad niti će biti;” Matej 24.21 “Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer Đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima.” “Učini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zverinoj.” “Ovde je trpljenje svetih, koji drže zapovesti Božije i veru Isusovu… Blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad.” Otkrivenje 12.12; 13.15; 14.12,13;)
4) Zatim Bog šalje zla na neznabožačkog vladara.
U Egiptu je bilo 10 zala koja je Bog izlio na faraona, a u Otkrivenju je prorečeno tri jauka, koji predstavljaju zadnje tri trube, plus 7 poslednjih zala, što je ukupno deset, kao i u Egiptu. Poslednji poziv na spasenje glasi ovako: “Bojte se Boga, i podajte Mu slavu, jer dođe čas suda Njegovog”. Ovo je sud koji će Bog izvršiti na simbolički Vavilon koji je skoro ceo svet odvojio od Boga.
4. Bog šalje zla na neznabožačkog vladara; 10 zala je pogodilo Egipat
4. “Teško, teško, teško (jao, jao, jao) onima koji žive na zemlji od ostalih glasova trubnih trojice anđela, koji će trubiti.” Otkrivenje 8.13 “Sedam anđela koji imahu sedam poslednjih zala, jer se u njima savrši gnev Božji.” “Bojte se Boga, i podajte Mu slavu, jer dođe čas suda Njegovog” Otkrivenje 14.7; 15.1; 16)
5) Kao što je faraon morao da pusti Božji narod da napusti zemlju ropstva, tako će lažni Mesija - Lucifer morati da pusti Božji narod da izađe iz Vavilona, zemlje greha: “Pade, pade Vavilon veliki… Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe njene, i da vam ne naude zla njena.” Otkrivenje 18.2,4)
5. Neznabožački vladar poziva patrijarha kako bi ih poslao nazad u Obećanu zemlju;
Faraon poziva Mojsija i dopušta im da napuste Egipat.
5. Sotona kao lažni mesija neće moći u progonstvima da uništi 144.000 nepokolebljivo pobožnih ljudi, nego će morati da ih pusti da se vrate u Obećanu zemlju (“Pade, pade Vavilon veliki… Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe njene, i da vam ne naude zla njena.” Otkrivenje 18.2,4)
6) Dok je Božji narod dobio materijalno bogatstvo od Egipćana, prorečeno je da će materijalno bogatstvo simboličkog Vavilona propasti u jedan dan, u dan kada mu Bog bude sudio.
S druge strane, Božji narod ponovo dolazi u Rajski vrt, dobija Novi Jerusalim čija je materijalna vrednost neuporediva sa bilo čim na Zemlji. Međutim, tamo dolaze ljudi koji su svesni da najvrednije u tom gradu jeste to što će ponovo živeti sa Bogom, što će dobiti duhovno bogatstvo koje im ostaje za večnost.
6. Pre odlaska mu daje blagoslov i bogatstvo; Egipćani daju bogatstvo Izraelcima
6. Bogatstvo Vavilona propada (“trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti njene”; “I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihove tovare niko više ne kupuje”; “Jer u jedan čas pogibe toliko bogatstvo!” Otkrivenje 18.3,11,17)
Novi Jerusalim je bogato ukrašen, (“I temelji zidova gradskih behu ukrašeni svakim dragim kamenjem” Otkrivenje 21:19 )
7) Kao što su se Avram i Isak sreli sa Bogom posle izlaska iz neznabožačke zemlje, kao što su Izraelci došli pred Božju goru Sinaj posle izlaska iz Egipta, tako će i Božji narod posle izlaska iz eshatološkog Vavilona da se sretne sa Bogom kada dođe na takozvanu večeru svadbe Jagnjetove, kada će ponovo uspostaviti večni zavet vernosti sa Bogom.
7. Patrijarh se sreće sa Bogom nakon izlaska iz neznabožačke zemlje; Bog u stubu od oblaka i vatre, Bog na Sinaju pred Izraelcima
7. Božji narod se sreće sa Bogom na takozvanoj večeri svadbe Jagnjetove (“dođe svadba Jagnjetova, i žena Njegova pripravila se;” Otkrivenje 19.7)
8) Nakon toga, Božji narod ponovo ulazi u Obećanu zemlju: “…Evo skinije (Svetinje) Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više; jer prvo prođe.” (Otkrivenje 21.3,4)
8. Pobožna porodica vraća se u Obećanu zemlju. Ulazak u Obećanu zemlju.
8. “…Evo skinije (Svetinje) Božije među ljudima, i živeće s njima, i oni će biti narod Njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više; jer prvo prođe.” (Otkrivenje 21.3,4)
Prošlost i Budućnost!
Dakle, struktura žena-sestra događaja još jedan je primer nadahnutosti Biblije, i skrivenih poruka kojim Bog daje ohrabrenje svom narodu.
Bog nam je pokazao kako možemo da upoređujemo tekstove i nalazimo istine koje je On stavio u Sveto Pismo da ih otkrije krotkim i poučljivim ljudima.
Sve ove istorijske predslike budućih događaja Bog je stavio u Sveto Pismo da nam pokaže šta možemo da očekujumo da se i nama dogodi, i kako možemo u iskušenjima da ostanemo čvrstog poverenja u Božja obećanja.
Mi smo pozvani da imamo poverenje u Boga, da će i nas voditi kao što je vodio svoj narod u prošlosti.
Onaj ko u Bibliji i svom životu vidi kako nas je Bog vodio u prošlosti, može sa poverenjem u Njega da očekuje da će nas tako voditi i u budućnosti I dovesti u Obećanu zemlju.