Opsednuti mladić
(Mt 17.14-21; Mk 9.14-29; Lk 9.37-42)
A dogodi se drugi dan kad siđoše s gore srete Ga mnoštvo naroda. I kad dođoše k narodu, i k učenicima svojim vide narod mnogi oko njih i književnike gde se prepiru s njima. I odmah videvši Ga sav narod uplaši se i pritrčavši pozdravljahu Ga. I upita književnike: Šta se prepirete s njima?
I gle, pristupi k Njemu čovek iz naroda klanjajući Mu se, odgovarajući povika govoreći: Učitelju! Gospode! Dovedoh k Tebi sina svog u kome je duh nemi. Molim Ti se, pogledaj na sina mog i pomiluj ga, jer mi je jedinac; I gle, o meni besni, hvata ga duh, i muči se vrlo; i ujedanput viče, i svaki put kad ga uhvati lomi ga i penu baca i škrguće zubima; i suši se, i jedva otide od njega kad ga izlomi; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. I dovedoh ga učenicima Tvojim, i molih učenike Tvoje da ga isteraju, i ne mogoše ga isceliti.
A Isus odgovarajući mu reče: O rode neverni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpeti? Dovedite ga k meni. Dovedi mi sina svog amo.
I dovedoše ga k Njemu; a dok još iđaše k Njemu obori ga đavo, i kad Ga vide odmah ga duh stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući penu.
I upita oca njegovog: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz detinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako šta možeš pomozi nam, smiluj se na nas.
A Isus reče mu: Ako možeš verovati: sve je moguće onome koji veruje. I odmah povikavši otac detinji sa suzama govoraše: Verujem, Gospode! Pomozi mom neverju.
A Isus videći da se stiče narod, zapreti duhu nečistom govoreći mu: Duše nemi i gluvi! Ja ti zapovedam, izađi iz njega i više ne ulazi u njega. I povikavši i izlomivši ga vrlo đavo iziđe iz njega, i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: Umre. A Isus uzevši ga za ruku podiže ga: i usta. I isceli momče, i dade ga ocu njegovom. I ozdravi momče od onog časa.
I kad uđe u kuću, tada pristupiše učenici Njegovi k Isusu i pitahu Ga nasamo: Zašto ga mi ne mogasmo izgnati (isterati)?
A Isus reče im: Za neverstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vere koliko zrno gorušičino, reći ćete gori ovoj: Pređi odavde tamo, i preći će, i ništa neće vam biti nemoguće. A ovaj se rod ničim ne može isterati do samo molitvom i postom.
(Mt 17.14-21; Mk 9.14-29; Lk 9.37-42)
A dogodi se drugi dan kad siđoše s gore srete Ga mnoštvo naroda. I kad dođoše k narodu, i k učenicima svojim vide narod mnogi oko njih i književnike gde se prepiru s njima. I odmah videvši Ga sav narod uplaši se i pritrčavši pozdravljahu Ga. I upita književnike: Šta se prepirete s njima?
I gle, pristupi k Njemu čovek iz naroda klanjajući Mu se, odgovarajući povika govoreći: Učitelju! Gospode! Dovedoh k Tebi sina svog u kome je duh nemi. Molim Ti se, pogledaj na sina mog i pomiluj ga, jer mi je jedinac; I gle, o meni besni, hvata ga duh, i muči se vrlo; i ujedanput viče, i svaki put kad ga uhvati lomi ga i penu baca i škrguće zubima; i suši se, i jedva otide od njega kad ga izlomi; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. I dovedoh ga učenicima Tvojim, i molih učenike Tvoje da ga isteraju, i ne mogoše ga isceliti.
A Isus odgovarajući mu reče: O rode neverni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpeti? Dovedite ga k meni. Dovedi mi sina svog amo.
I dovedoše ga k Njemu; a dok još iđaše k Njemu obori ga đavo, i kad Ga vide odmah ga duh stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući penu.
I upita oca njegovog: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz detinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako šta možeš pomozi nam, smiluj se na nas.
A Isus reče mu: Ako možeš verovati: sve je moguće onome koji veruje. I odmah povikavši otac detinji sa suzama govoraše: Verujem, Gospode! Pomozi mom neverju.
A Isus videći da se stiče narod, zapreti duhu nečistom govoreći mu: Duše nemi i gluvi! Ja ti zapovedam, izađi iz njega i više ne ulazi u njega. I povikavši i izlomivši ga vrlo đavo iziđe iz njega, i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: Umre. A Isus uzevši ga za ruku podiže ga: i usta. I isceli momče, i dade ga ocu njegovom. I ozdravi momče od onog časa.
I kad uđe u kuću, tada pristupiše učenici Njegovi k Isusu i pitahu Ga nasamo: Zašto ga mi ne mogasmo izgnati (isterati)?
A Isus reče im: Za neverstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vere koliko zrno gorušičino, reći ćete gori ovoj: Pređi odavde tamo, i preći će, i ništa neće vam biti nemoguće. A ovaj se rod ničim ne može isterati do samo molitvom i postom.