Mesto Hristovog krštenja NIJE slučajno izabrano!
Jedan od razloga zašto ljudi veruju da je Bog sveznajuć jesu ispunjena proročanstva.
Bog je stotinama godina ranije prorekao mesto Hristovog rođenja, vreme početka Njegove službe na Zemlji, vreme smrti, način kako će umreti, kao i da će vaskrsnuti posle tri dana.
Obzirom da Bog zna budućnost, onda On ništa ne prepušta slučajnosti.
U tom slučaju, mi u svakom Božjem postupku možemo da nađemo dublji smisao, deo opšteg plana.
Jedan važan deo tog plana je Božji izbor da se Isus krsti baš na reci Jordan, a ne na nekom drugom mestu.
Isus je došao da se krsti tamo gde je krštavao Jovan Krstitelj, a Jovan Krstitelj je krštavao na Jordanu zato što ga je Bog u svom predznanju tamo poslao.
Pokušaćemo da razumemo zašto je Bog odabrao baš ovo mesto za krštenje.
“I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovedahu grehe svoje.” Matej 3.6
Pre krštenja, Isus je bio skroz na severu, u Galileji gde postoji veliko jezero. Međutim, Bog nije poslao Jovana Krstitelja da krštava u Galileji gde se Isus nalazio, nego je Isus došao Jovanu Krstitelju na Jordan (“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.” Matej 3.13).
Ako je Isus prešao ogromnu razdaljinu da bi se krstio na Jordanu umesto da se krsti na nekom lokalnom jezeru ili reci, potražićemo razlog za ovaj Njegov postupak.
“I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u reci Jordanu, i ispovedahu grehe svoje.” (Marko 1.5)
Jovanu su dolazili ljudi iz svih krajeva Judeje, ali su Jerusalimljani naglašeni jer su verovatno bili najveća grupa ljudi koja se krštavala, i zato što je mesto gde je Jovan krštavao bilo naspram Jerusalima.
Bog nije poslao Jovana da krštava u Jerusalimu, iako je on bio centar duhovnosti, mesto gde se nalazila Svetinja koja simboliše Božji presto.
Bog koji sve zna sigurno je znao da većina ljudi koji želi da se krsti živi u Jerusalimu, ali ipak nije poslao Jovana Krstitelja da krštava u Jerusalimu.
Bogu je bilo bitno da samim mestom krštenja ljudima pokaže bitne činjenice iz plana spasenja.
Krštenje, to jest uranjanje u vodu i izlazak iz vode, simbol je očišćenja osobe od starog načina života bez Boga, i početak novog života sa Bogom.
To je umiranje grešnog načina života, i vaskrsenje na novi život. Krštenje predstavlja pokajanje za grehe, a Isus koji nije učinio nijedan greh ipak dolazi da bude kršten.
Jovan Krstitelj je prepoznao da je Isus bezgrešan:
“A Jovan branjaše Mu govoreći: Ti treba mene da krstiš, a Ti li dolaziš k meni?” Matej 3:14
I Jovan Krstitelj je imao razloge- za pokajanje i krštenje, ali je znao da Isus nema.
Prvi razlog za Isusovo uranjanje u vodu jeste to što su sveštenici morali da operu telo kada je trebalo da budu posvećeni za službu u Svetinji, a ovo je bio početak Hristove prvosvešteničke službe.
Drugi razlog jeste da bi potvrdio da je Jovan Krstitelj preteča Mesije kojeg je Isaija prorekao, jer fariseji nisu verovali da je Jovana poslao Bog.
Treći razlog jeste da je, uz Hristovu žrtvu na krstu, krštenje deo Božjeg plana za očišćenja ljudi od greha
Sam Isus je rekao: “A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu” Matej 3:15
Da bismo shvatili zašto je Bog tražio da Jovan krštava na Jordanu, i to na mestu naspram Jerusalima, potrebno je da vidimo koji su se sve događaji u istoriji odigrali na tom mestu.
Izlazak iz Egipta
Od Jerusalima ka Jordanu postoji samo jedan put, preko Jerihona i Galgala. U ono vreme nije bilo puno puteva.
Zato je logično da je mesto Hristovog kršenja i mesto gde je Jovan Krstitelj krštavao ljude, baš tu u pravcu Galgala.
Kada je Bog izveo svoj narod iz ropstva u Egiptu, bilo im je najbliže da uđu u Obećanu zemlju sa južne strane.
Međutim, Bog ih je odveo daljim putem, na istočnu stranu Obećane zemlje, naspram Galgala. Baš na tom mestu Izraelci su ušli u Hanan.
U Galgalu su bili obrezani, a prvo sledeće mesto na koje su pošli bio je Jerihon.
Po tome možemo da zaključimo da je Bog uveo svoj narod u Obećanu zemlju na istom mestu gde je Jovan krštavao ljude i gde se i Hristos krstio.
Jovan Krstitelj je bio Levit jer je njegov otac bio sveštenik, to jest Levit, a Izraelci su prešli Jordan tako što su Leviti uneli kovčeg zaveta u Jordan, pa je voda stala dok narod nije prešao reku.
Mojsije koji je podigao štap, posle čega se razdvojilo Crveno more, takođe je bio Levit.
Kovčeg zaveta je simbol Božjeg prestola, a ovde u reci Jordanu asocira na Božji presto iz kojeg izlazi reka života:
“I pokaza mi čistu reku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prestola Božijega, i jagnjetova.” Otkrivenje 22.1
Reč "Jordan" na jevrejskom jeziku (ירדּן yardên) znači "Onaj koji se spušta, koji silazi".
Ime Jordan očigledno ukazuje na Isusa Hrista koji je sišao sa Neba da bi svom narodu omogućio spasenje i ulazak u Obećanu zemlju.
Niko ne može da uđe u Obećanu zemlju ako ne prođe "kroz Hrista", kroz Jordan, i tako bude očišćen od greha. “svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se“. Rimljanima 6:3
Jordan je morao da stane da bi Božji narod ušao u Obećanu zemlju, kao što je Isus morao da umre da bi Božji narod u budućnosti ušao u Obećanu zemlju.
Nije slučajno da voda života izlazi iz Božjeg prestola, jer je Isus rekao: “A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožedneti doveka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život večni.” Jovan 4.14
Zašto se Isus krstio na mestu gde su Izraelci ušli u Obećanu zemlju?
U Svetom Pismu Misir (Egipat) je simbol zemlje greha. Tamo je Božji narod bio zarobljen.
Međutim, Bog je odlučio da ljude koji mu iskreno veruju izvede iz zemlje greha i da ih povede u zemlju gde će biti slobodni, gde neće biti robovi.
Obećana zemlja je simbol Nove Zemlje koju je Bog obećao onima koji sa njim izdrže do kraja, koji žele da budu oslobođeni od ropstva grehu.
Ali pogledajte sada vrhunac Božje mudrosti u ovoj simboličnoj istorijskoj slici.
Bog nam je preko apostola Pavla objasnio kakvu simboliku ima prolazak Izraelaca kroz Crveno more.
"Ali neću vam zatajiti, braćo, da očevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more prođoše; I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; I svi jedno jelo duhovno jedoše; I svi jedno piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stene koja iđaše za njima: a stena beše Hristos." 1.Korinćanima 10.1-4
Bog je vrlo štedljiv što se tiče činjenja čuda. On čini čuda samo kad želi da prenese neku mnogo važniju poruku od samog čuda.
Bog je ovde učinio čudo, razdvojio je more i proveo svoj narod po suvom.
Nadahnut Svetim Duhom, apostol Pavle nam kaže da prolazak kroz more simboliše krštenje Božjeg naroda, to jest oproštenje greha koje je Božjem narodu dato.
To je bilo sklapanje zaveta sa Bogom, i početak novog života sa Bogom.
Pavle kaže da su bili uronjeni (kršteni) u oblak i more.
Uranjanje u more simbol je pokajanja, krštenja i promene načina života. U isto vreme Izraelci su uronjeni i u oblak.
Kada su Izraelci došli do Crvenog mora, Egipćani su ih stigli i spremali se da ih napadnu. Međutim, Bog je u obliku oblaka stao između njih, Izraelcima je svetleo, dok su Egipćani ostali u tami (2.Mojsijeva 14.19,20).
Izraelci su praktično bili uronjeni u oblak koji je predstavljao Božju prisutnost.
Svetlost Božjeg oblaka obasjala je istinom Božji narod, oni su se pokajali krstili u moru i krenuli prema Obećanoj zemlji.
Interesantan je i način kako se Jordan razdvojio. Sveštenici su uneli kovčeg zaveta u Jordan, i kad su zagazili u reku, reka se zaustavila i narod je prešao preko.
Kovčeg zaveta je simbol Božjeg prestola. U kovčegu se nalaze ploče 10 Božjih zapovesti.
Božji presto je utemeljen na 10 Božjih zapovesti, na Božjoj pravdi. Da bi nas Bog uveo u Obećanu zemlju, Bog je morao da postupa po zahtevima pravde.
Zato je Bog morao da razdvoji Jordan, da "onaj koji silazi" sa Neba, Isus Hristos umre za naše grehe i preuzme našu krivicu na sebe. Time je zadovoljena i Božja pravda i Božja milost.
Vreme kada je Jordan prestao da teče takođe ima proročko značenje.
Božji narod je izašao iz Egipta na Pashu, kada su žrtvom jagnjeta bili zaštićeni od smrti prvorođene dece svi koji su imali poverenje u Boga i poslušali ga da prinesu jagnje na tačno određeni način.
Vreme kada su ušli u Obećanu zemlju bilo je pred Pashu, da bi na mestu prelaska Jordana sačekali da proslave Pashu, i tek onda krenu dalje.
Tačno na ovom istom mestu kada je Jovan Krstitelj video Isusa, rekao je: „Gle, Jagnje Božije koje uze na se grehe sveta.“ Jovan 1:29
To istinsko pashalno Božje Jagnje je tačno na Pashu umrlo za grehe sveta na krstu, što je bilo Njegovo vatreno krštenje, kao što je Jordan ‘ “Onaj koji je sišao” na Zemlju prestao da teče, da bi Božji narod ušao u Obećanu zemlju.
Isus je tako ispunio svaku pravdu kao što je i rekao prilikom krštenja.
Bog je u simboličkim istorijskim slikama dao proročanstva koja su se tačno tako ispunila u Hristovom životu.
Jovan Krstitelj je krštavao baš na mestu gde je Bog uveo svoj narod u Obećanu zemlju, da bi pokazao da onaj ko se pokaje i krsti, biće očišćen od greha i ući će u Obećanu, Novu Zemlju.
Prolazak kroz vodu
Boravak Izraelaca u pustinji oslikava i život svakog pobožnog čoveka. Prolazak kroz Crveno more predstavlja krštenje, prvi zavet sa Bogom kada se pokajemo i predamo Bogu da vodi naš život.
Slede iskušenja u pustinji, koja su slika naših svakodnevnih iskušenja, da bi prolazak kroz Jordan pri ulasku u Obećanu Zemlju predstavljao večni zavet koji ćemo učiniti sa Bogom posle opšteg vaskrsenja, kada nas Bog uvede u večni život, ili kada nas dovede na Novu Zemlju.
Prolazak kroz vodu pored očišćenja od greha može da ima dvostruko značenje.
More je u Bibliji simbol mnoštva naroda. U ovoj simboličkoj slici Bog razdvaja narode koji su prepreka da Božji narod uđe u Obećanu zemlju, narode koji će pred drugi Hristov dolazak progoniti Božji narod.
94 Vaznesenje Ilije
Na istom ovom mestu gde je Božji narod ušao u Obećanu Zemlju (naspram Jerihona, tj Jerusalima), ‘gde je kasnije Jovan Krstitelj krštavao, gde je krstio i Isusa Hrista (naspram Jerusalima Mk 1.5), prorok Ilija se vazneo u nebo (2Ca 2.11). Da bi došao do ovog mesta, prorok Ilija je takođe morao da pređe veliku razdaljinu. U 2.Carevima 1. Ilija je bio u Samariji, na severu Izraela. Bog je poslao Iliju iz Galgala u Betel.
Reč Betel na jevrejskom znači Božja kuća. Odatle ga šalje u Jerihon, a zatim na Jordan.
Slično Hristu koji je prešao veliku razdaljinu da bi se ovde krstio, i prorok Ilija je iz daleka došao da bi se baš sa ovog mesta vazneo na Nebo.
Bog je mogao Iliju da uzme na Nebo i sa mesta gde je on do tada živeo, ali je Bog ipak želeo da se Ilija vaznese baš sa ovog mesta gde su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, i gde se Isus krstio.
Da je bilo svejedno odakle će se Ilija vazneti, Bog ga ne bi slao na tako dugačak put.
Mogao je da se vaznese i iz Galgala i iz Betela i iz Jerihona.
Pošto ga je Bog poslao da se vaznese baš ovde, to znači da Bog ima posebno jak razlog za to.
Da bi sličnost bila još veća, Ilija je plaštom udario po reci Jordan i voda se razdvojila da Jelisije i on pređu preko.
Ilija je ostavio plašt Jelisiju, i Jelisije se na isti način ušao nazad u Obećanu zemlju.
Da bi se vazneo na Nebo, Ilija je prešao preko Jordana, što znači da je izašao iz Obećane zemlje. Ovime je simbolička poruka postala još jasnija:
Zemlja na kojoj sada živimo nije Obećana zemlja, nego zemlja greha sa koje treba da se vaznesemo i uđemo u Obećanu zemlju.
Ilija je uradio tačno ono što je u proročanstvima rečeno da će se dogoditi Božjem narodu: izvan Obećane zemlje se vazneo na Nebo, a Ilijin naslednik – Jelisije onda je ušao u Obećanu zemlju. Ilija je plaštom razdvojio Jordan, a Jelisije je uradio isto to da bi prešao Jordan – kao Izraelci mnogo vremena ranije.
Ovde je važno da razumemo da Bog planski vodi sve događaje, da On ne deluje slučajno, jer zna budućnost, pa mi možemo da budemo sigurni da će i naš život voditi na pravi način.
Iako nam nekad izgleda kao da stvari idu naopako, Bog zna zašto sve to dopušta.
Bog ne želi da dobije samo jednu bitku u borbi sa grehom, nego ceo rat.
Vaznesenje Božjeg naroda
Ilija i Enoh su jedini ljudi za koje piše u Bibliji da su se vazneli na Nebo, a da nisu okusili smrt.
S druge strane, u Bibliji za Mojsija piše da je umro, vaskrsao i da se vazneo na Nebo (Juda 1.9).
Ovi ljudi koje je Bog vazneo na Nebo, predstavljaju predsliku Bogu vernih ljudi koji će biti vazneseni na Nebo prilikom drugog Hristovog dolaska (1.Solunjanima 4.16,17).
U slučaju Ilije, Bog nam je pokazao eksperimentalno pred svedocima (proročki sinovi i Jelisije) da On može da nas vaskrsne i odnese na Nebo (2.Carevima 2.3,11,12,15).
Mojsije je predslika ljudi koji su umrli verujući Bogu i biće vaskrsnuti prilikom drugog Hristovog dolaska.
Ilija i Enoh predstavljaju ljude koji neće umreti, nego će živi proći kroz vreme velike nevolje, kada Isus prestane da posreduje na Nebu, i živi će se vazneti na Nebo ne okusivši smrt.
U Bibliji je opisano da će 144000 ljudi koji su bez mane pred Bogom proći kroz to iskustvo.
Sada postaje jasno zašto je Bog izabrao baš ovo mesto da se Ilija odatle vaznese na Nebo, a ne sa nekog drugog mesta.
Isus je svojim krštenjem na ovom mestu i svojom službom na Zemlji, obezbedio Bogu vernim ljudima vaznesenje na Nebo i večni život u Obećanoj Novoj Zemlji.
4 prelaska preko vode
U Bibliji postoji ukupno 4 čudesna prelaska Božjeg naroda preko vode, gde je Bog razdvojio vodu da bi Njemu verni ljudi prešli preko.
Sva 4 čudesna prelaska preko vode imaju paralelu sa vremenom drugog Hristovog dolaska.
Razdvajanje vode = Bog razdvaja narode (simbol vode) i spasava svoj narod.
4 razdvajanja vode
Bog je stotinama godina ranije prorekao mesto Hristovog rođenja, vreme početka Njegove službe na Zemlji, vreme smrti, način kako će umreti, kao i da će vaskrsnuti posle tri dana.
Obzirom da Bog zna budućnost, onda On ništa ne prepušta slučajnosti.
U tom slučaju, mi u svakom Božjem postupku možemo da nađemo dublji smisao, deo opšteg plana.
Jedan važan deo tog plana je Božji izbor da se Isus krsti baš na reci Jordan, a ne na nekom drugom mestu.
Isus je došao da se krsti tamo gde je krštavao Jovan Krstitelj, a Jovan Krstitelj je krštavao na Jordanu zato što ga je Bog u svom predznanju tamo poslao.
Pokušaćemo da razumemo zašto je Bog odabrao baš ovo mesto za krštenje.
“I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovedahu grehe svoje.” Matej 3.6
Pre krštenja, Isus je bio skroz na severu, u Galileji gde postoji veliko jezero. Međutim, Bog nije poslao Jovana Krstitelja da krštava u Galileji gde se Isus nalazio, nego je Isus došao Jovanu Krstitelju na Jordan (“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.” Matej 3.13).
Ako je Isus prešao ogromnu razdaljinu da bi se krstio na Jordanu umesto da se krsti na nekom lokalnom jezeru ili reci, potražićemo razlog za ovaj Njegov postupak.
“I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u reci Jordanu, i ispovedahu grehe svoje.” (Marko 1.5)
Jovanu su dolazili ljudi iz svih krajeva Judeje, ali su Jerusalimljani naglašeni jer su verovatno bili najveća grupa ljudi koja se krštavala, i zato što je mesto gde je Jovan krštavao bilo naspram Jerusalima.
Bog nije poslao Jovana da krštava u Jerusalimu, iako je on bio centar duhovnosti, mesto gde se nalazila Svetinja koja simboliše Božji presto.
Bog koji sve zna sigurno je znao da većina ljudi koji želi da se krsti živi u Jerusalimu, ali ipak nije poslao Jovana Krstitelja da krštava u Jerusalimu.
Bogu je bilo bitno da samim mestom krštenja ljudima pokaže bitne činjenice iz plana spasenja.
Krštenje, to jest uranjanje u vodu i izlazak iz vode, simbol je očišćenja osobe od starog načina života bez Boga, i početak novog života sa Bogom.
To je umiranje grešnog načina života, i vaskrsenje na novi život. Krštenje predstavlja pokajanje za grehe, a Isus koji nije učinio nijedan greh ipak dolazi da bude kršten.
Jovan Krstitelj je prepoznao da je Isus bezgrešan:
“A Jovan branjaše Mu govoreći: Ti treba mene da krstiš, a Ti li dolaziš k meni?” Matej 3:14
I Jovan Krstitelj je imao razloge- za pokajanje i krštenje, ali je znao da Isus nema.
Prvi razlog za Isusovo uranjanje u vodu jeste to što su sveštenici morali da operu telo kada je trebalo da budu posvećeni za službu u Svetinji, a ovo je bio početak Hristove prvosvešteničke službe.
Drugi razlog jeste da bi potvrdio da je Jovan Krstitelj preteča Mesije kojeg je Isaija prorekao, jer fariseji nisu verovali da je Jovana poslao Bog.
Treći razlog jeste da je, uz Hristovu žrtvu na krstu, krštenje deo Božjeg plana za očišćenja ljudi od greha
Sam Isus je rekao: “A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu” Matej 3:15
Da bismo shvatili zašto je Bog tražio da Jovan krštava na Jordanu, i to na mestu naspram Jerusalima, potrebno je da vidimo koji su se sve događaji u istoriji odigrali na tom mestu.
Izlazak iz Egipta
Od Jerusalima ka Jordanu postoji samo jedan put, preko Jerihona i Galgala. U ono vreme nije bilo puno puteva.
Zato je logično da je mesto Hristovog kršenja i mesto gde je Jovan Krstitelj krštavao ljude, baš tu u pravcu Galgala.
Kada je Bog izveo svoj narod iz ropstva u Egiptu, bilo im je najbliže da uđu u Obećanu zemlju sa južne strane.
Međutim, Bog ih je odveo daljim putem, na istočnu stranu Obećane zemlje, naspram Galgala. Baš na tom mestu Izraelci su ušli u Hanan.
U Galgalu su bili obrezani, a prvo sledeće mesto na koje su pošli bio je Jerihon.
Po tome možemo da zaključimo da je Bog uveo svoj narod u Obećanu zemlju na istom mestu gde je Jovan krštavao ljude i gde se i Hristos krstio.
Jovan Krstitelj je bio Levit jer je njegov otac bio sveštenik, to jest Levit, a Izraelci su prešli Jordan tako što su Leviti uneli kovčeg zaveta u Jordan, pa je voda stala dok narod nije prešao reku.
Mojsije koji je podigao štap, posle čega se razdvojilo Crveno more, takođe je bio Levit.
Kovčeg zaveta je simbol Božjeg prestola, a ovde u reci Jordanu asocira na Božji presto iz kojeg izlazi reka života:
“I pokaza mi čistu reku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prestola Božijega, i jagnjetova.” Otkrivenje 22.1
Reč "Jordan" na jevrejskom jeziku (ירדּן yardên) znači "Onaj koji se spušta, koji silazi".
Ime Jordan očigledno ukazuje na Isusa Hrista koji je sišao sa Neba da bi svom narodu omogućio spasenje i ulazak u Obećanu zemlju.
Niko ne može da uđe u Obećanu zemlju ako ne prođe "kroz Hrista", kroz Jordan, i tako bude očišćen od greha. “svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se“. Rimljanima 6:3
Jordan je morao da stane da bi Božji narod ušao u Obećanu zemlju, kao što je Isus morao da umre da bi Božji narod u budućnosti ušao u Obećanu zemlju.
Nije slučajno da voda života izlazi iz Božjeg prestola, jer je Isus rekao: “A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožedneti doveka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život večni.” Jovan 4.14
Zašto se Isus krstio na mestu gde su Izraelci ušli u Obećanu zemlju?
U Svetom Pismu Misir (Egipat) je simbol zemlje greha. Tamo je Božji narod bio zarobljen.
Međutim, Bog je odlučio da ljude koji mu iskreno veruju izvede iz zemlje greha i da ih povede u zemlju gde će biti slobodni, gde neće biti robovi.
Obećana zemlja je simbol Nove Zemlje koju je Bog obećao onima koji sa njim izdrže do kraja, koji žele da budu oslobođeni od ropstva grehu.
Ali pogledajte sada vrhunac Božje mudrosti u ovoj simboličnoj istorijskoj slici.
Bog nam je preko apostola Pavla objasnio kakvu simboliku ima prolazak Izraelaca kroz Crveno more.
"Ali neću vam zatajiti, braćo, da očevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more prođoše; I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; I svi jedno jelo duhovno jedoše; I svi jedno piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stene koja iđaše za njima: a stena beše Hristos." 1.Korinćanima 10.1-4
Bog je vrlo štedljiv što se tiče činjenja čuda. On čini čuda samo kad želi da prenese neku mnogo važniju poruku od samog čuda.
Bog je ovde učinio čudo, razdvojio je more i proveo svoj narod po suvom.
Nadahnut Svetim Duhom, apostol Pavle nam kaže da prolazak kroz more simboliše krštenje Božjeg naroda, to jest oproštenje greha koje je Božjem narodu dato.
To je bilo sklapanje zaveta sa Bogom, i početak novog života sa Bogom.
Pavle kaže da su bili uronjeni (kršteni) u oblak i more.
Uranjanje u more simbol je pokajanja, krštenja i promene načina života. U isto vreme Izraelci su uronjeni i u oblak.
Kada su Izraelci došli do Crvenog mora, Egipćani su ih stigli i spremali se da ih napadnu. Međutim, Bog je u obliku oblaka stao između njih, Izraelcima je svetleo, dok su Egipćani ostali u tami (2.Mojsijeva 14.19,20).
Izraelci su praktično bili uronjeni u oblak koji je predstavljao Božju prisutnost.
Svetlost Božjeg oblaka obasjala je istinom Božji narod, oni su se pokajali krstili u moru i krenuli prema Obećanoj zemlji.
Interesantan je i način kako se Jordan razdvojio. Sveštenici su uneli kovčeg zaveta u Jordan, i kad su zagazili u reku, reka se zaustavila i narod je prešao preko.
Kovčeg zaveta je simbol Božjeg prestola. U kovčegu se nalaze ploče 10 Božjih zapovesti.
Božji presto je utemeljen na 10 Božjih zapovesti, na Božjoj pravdi. Da bi nas Bog uveo u Obećanu zemlju, Bog je morao da postupa po zahtevima pravde.
Zato je Bog morao da razdvoji Jordan, da "onaj koji silazi" sa Neba, Isus Hristos umre za naše grehe i preuzme našu krivicu na sebe. Time je zadovoljena i Božja pravda i Božja milost.
Vreme kada je Jordan prestao da teče takođe ima proročko značenje.
Božji narod je izašao iz Egipta na Pashu, kada su žrtvom jagnjeta bili zaštićeni od smrti prvorođene dece svi koji su imali poverenje u Boga i poslušali ga da prinesu jagnje na tačno određeni način.
Vreme kada su ušli u Obećanu zemlju bilo je pred Pashu, da bi na mestu prelaska Jordana sačekali da proslave Pashu, i tek onda krenu dalje.
Tačno na ovom istom mestu kada je Jovan Krstitelj video Isusa, rekao je: „Gle, Jagnje Božije koje uze na se grehe sveta.“ Jovan 1:29
To istinsko pashalno Božje Jagnje je tačno na Pashu umrlo za grehe sveta na krstu, što je bilo Njegovo vatreno krštenje, kao što je Jordan ‘ “Onaj koji je sišao” na Zemlju prestao da teče, da bi Božji narod ušao u Obećanu zemlju.
Isus je tako ispunio svaku pravdu kao što je i rekao prilikom krštenja.
Bog je u simboličkim istorijskim slikama dao proročanstva koja su se tačno tako ispunila u Hristovom životu.
Jovan Krstitelj je krštavao baš na mestu gde je Bog uveo svoj narod u Obećanu zemlju, da bi pokazao da onaj ko se pokaje i krsti, biće očišćen od greha i ući će u Obećanu, Novu Zemlju.
Prolazak kroz vodu
Boravak Izraelaca u pustinji oslikava i život svakog pobožnog čoveka. Prolazak kroz Crveno more predstavlja krštenje, prvi zavet sa Bogom kada se pokajemo i predamo Bogu da vodi naš život.
Slede iskušenja u pustinji, koja su slika naših svakodnevnih iskušenja, da bi prolazak kroz Jordan pri ulasku u Obećanu Zemlju predstavljao večni zavet koji ćemo učiniti sa Bogom posle opšteg vaskrsenja, kada nas Bog uvede u večni život, ili kada nas dovede na Novu Zemlju.
Prolazak kroz vodu pored očišćenja od greha može da ima dvostruko značenje.
More je u Bibliji simbol mnoštva naroda. U ovoj simboličkoj slici Bog razdvaja narode koji su prepreka da Božji narod uđe u Obećanu zemlju, narode koji će pred drugi Hristov dolazak progoniti Božji narod.
94 Vaznesenje Ilije
Na istom ovom mestu gde je Božji narod ušao u Obećanu Zemlju (naspram Jerihona, tj Jerusalima), ‘gde je kasnije Jovan Krstitelj krštavao, gde je krstio i Isusa Hrista (naspram Jerusalima Mk 1.5), prorok Ilija se vazneo u nebo (2Ca 2.11). Da bi došao do ovog mesta, prorok Ilija je takođe morao da pređe veliku razdaljinu. U 2.Carevima 1. Ilija je bio u Samariji, na severu Izraela. Bog je poslao Iliju iz Galgala u Betel.
Reč Betel na jevrejskom znači Božja kuća. Odatle ga šalje u Jerihon, a zatim na Jordan.
Slično Hristu koji je prešao veliku razdaljinu da bi se ovde krstio, i prorok Ilija je iz daleka došao da bi se baš sa ovog mesta vazneo na Nebo.
Bog je mogao Iliju da uzme na Nebo i sa mesta gde je on do tada živeo, ali je Bog ipak želeo da se Ilija vaznese baš sa ovog mesta gde su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, i gde se Isus krstio.
Da je bilo svejedno odakle će se Ilija vazneti, Bog ga ne bi slao na tako dugačak put.
Mogao je da se vaznese i iz Galgala i iz Betela i iz Jerihona.
Pošto ga je Bog poslao da se vaznese baš ovde, to znači da Bog ima posebno jak razlog za to.
Da bi sličnost bila još veća, Ilija je plaštom udario po reci Jordan i voda se razdvojila da Jelisije i on pređu preko.
Ilija je ostavio plašt Jelisiju, i Jelisije se na isti način ušao nazad u Obećanu zemlju.
Da bi se vazneo na Nebo, Ilija je prešao preko Jordana, što znači da je izašao iz Obećane zemlje. Ovime je simbolička poruka postala još jasnija:
Zemlja na kojoj sada živimo nije Obećana zemlja, nego zemlja greha sa koje treba da se vaznesemo i uđemo u Obećanu zemlju.
Ilija je uradio tačno ono što je u proročanstvima rečeno da će se dogoditi Božjem narodu: izvan Obećane zemlje se vazneo na Nebo, a Ilijin naslednik – Jelisije onda je ušao u Obećanu zemlju. Ilija je plaštom razdvojio Jordan, a Jelisije je uradio isto to da bi prešao Jordan – kao Izraelci mnogo vremena ranije.
Ovde je važno da razumemo da Bog planski vodi sve događaje, da On ne deluje slučajno, jer zna budućnost, pa mi možemo da budemo sigurni da će i naš život voditi na pravi način.
Iako nam nekad izgleda kao da stvari idu naopako, Bog zna zašto sve to dopušta.
Bog ne želi da dobije samo jednu bitku u borbi sa grehom, nego ceo rat.
Vaznesenje Božjeg naroda
Ilija i Enoh su jedini ljudi za koje piše u Bibliji da su se vazneli na Nebo, a da nisu okusili smrt.
S druge strane, u Bibliji za Mojsija piše da je umro, vaskrsao i da se vazneo na Nebo (Juda 1.9).
Ovi ljudi koje je Bog vazneo na Nebo, predstavljaju predsliku Bogu vernih ljudi koji će biti vazneseni na Nebo prilikom drugog Hristovog dolaska (1.Solunjanima 4.16,17).
U slučaju Ilije, Bog nam je pokazao eksperimentalno pred svedocima (proročki sinovi i Jelisije) da On može da nas vaskrsne i odnese na Nebo (2.Carevima 2.3,11,12,15).
Mojsije je predslika ljudi koji su umrli verujući Bogu i biće vaskrsnuti prilikom drugog Hristovog dolaska.
Ilija i Enoh predstavljaju ljude koji neće umreti, nego će živi proći kroz vreme velike nevolje, kada Isus prestane da posreduje na Nebu, i živi će se vazneti na Nebo ne okusivši smrt.
U Bibliji je opisano da će 144000 ljudi koji su bez mane pred Bogom proći kroz to iskustvo.
Sada postaje jasno zašto je Bog izabrao baš ovo mesto da se Ilija odatle vaznese na Nebo, a ne sa nekog drugog mesta.
Isus je svojim krštenjem na ovom mestu i svojom službom na Zemlji, obezbedio Bogu vernim ljudima vaznesenje na Nebo i večni život u Obećanoj Novoj Zemlji.
4 prelaska preko vode
U Bibliji postoji ukupno 4 čudesna prelaska Božjeg naroda preko vode, gde je Bog razdvojio vodu da bi Njemu verni ljudi prešli preko.
Sva 4 čudesna prelaska preko vode imaju paralelu sa vremenom drugog Hristovog dolaska.
Razdvajanje vode = Bog razdvaja narode (simbol vode) i spasava svoj narod.
4 razdvajanja vode
Događaj |
Koja voda? |
Učesnik |
Simbolika |
Način |
Izlazak iz Egipta |
Crveno more |
Mojsije |
Izlazak iz greha |
diže štap i ruke |
Ulazak u Obećanu z. |
Jordan |
Isus Navin |
ulazak u O.Z. |
KZG unose u Jordan |
Pred vaznesenje Ilije |
Jordan |
Ilija |
vaznesenje |
plašt po vodi |
Povratak u O. Z. |
Jordan |
Jelisije, Ilijin naslednik |
rad u duhu i sili Ilijinoj |
plašt po vodi |
Citati: |
2M 14.15-22 |
Isus 3.7-17 |
2Ca 2.6-8 |
2Ca 2.12-15 |
Pogledajmo sada simboliku predmeta kojim je 4 puta razdvojena voda.
Mojsije je štapom razdvojio more, a takođe na štap je bila stavljena bakarna zmija kako bi se Izraelci odbranili od otrovnih zmija koje su ih napale u pustinji. Zmija ovde ima dvostruko značenje:
1) zmija je u Bibliji simbol Sotone, a zmija stavljena na štap predstavlja proročanstvo da će Sotona biti osuđen za zlo koje je pokrenuo u svemiru.
Pre konačne presude nad Sotonom, Isus je uzeo krivicu grešnika koji se kaju na sebe i podneo presudu umesto nas.
I u slučaju Hrista i u slučaju Sotone podizanje na štap predstavlja izvršenje presude: podizanje Isusa na krst je izvršenje presude nad nevinim Jagnjetom da bi grešnici dobili oproštenje, a drugi put predstavlja izvršenje presude nad Sotonom na koga će biti preneti svi gresi.
Štapom je razdvojeno Crveno more kao simbol bezbožnih naroda koji stoje kao prepreka na putu za Obećanu zemlju.
Kovčeg zaveta u kojem se nalaze 10 zapovesti koji je prekinuo tok reke Jordan, predstavlja Božji presto koji počiva na 10 zapovesti.
Isus je živeo u potpunom skladu sa Božjim zapovestima, ali da bi Božji narod ušao u Obećanu zemlju, Isusov život je stao kao što je stala reka Jordan.
Ilijin plašt kojim je opet prekinut tok Jordan, ukazuje na plašt prvosveštenika Isusa, radi čijeg posredovanja ćemo biti oslobođeni na Božjem sudu, vazneseni kao prorok Ilija, i uvedeni u Obećanu zemlju.
Svi ovi događaji desili su se na istom mestu gde je kršten Isus Hristos, kao garancija za naš ulazak u Obećanu zemlju vaskrsenjem prilikom drugog Hristovog dolaska.
Zaključak
Isus se krstio baš na Jordanu, baš tamo gde se Ilija vazneo na Nebo, gde je Božji narod ušao u Obećanu Zemlju, i gde je Jelisije ušao u Obećanu zemlju.
Zadivljujuće je koliko Bog sve pažljivo planira, i ništa ne prepušta slučajnosti.
Bog koji je tako promišljeno vodio sve ove događaje hiljadama godina pre no što će se dogoditi, jeste dostojan našeg poverenja.
Spasenje će se dogoditi bez obzira na kojoj strani ćemo se mi naći.
Ovi detalji su nam otkriveni jer Bog želi da se mi nađemo na Njegovoj strani.
Izbor je na nama.
Mojsije je štapom razdvojio more, a takođe na štap je bila stavljena bakarna zmija kako bi se Izraelci odbranili od otrovnih zmija koje su ih napale u pustinji. Zmija ovde ima dvostruko značenje:
1) zmija je u Bibliji simbol Sotone, a zmija stavljena na štap predstavlja proročanstvo da će Sotona biti osuđen za zlo koje je pokrenuo u svemiru.
Pre konačne presude nad Sotonom, Isus je uzeo krivicu grešnika koji se kaju na sebe i podneo presudu umesto nas.
I u slučaju Hrista i u slučaju Sotone podizanje na štap predstavlja izvršenje presude: podizanje Isusa na krst je izvršenje presude nad nevinim Jagnjetom da bi grešnici dobili oproštenje, a drugi put predstavlja izvršenje presude nad Sotonom na koga će biti preneti svi gresi.
Štapom je razdvojeno Crveno more kao simbol bezbožnih naroda koji stoje kao prepreka na putu za Obećanu zemlju.
Kovčeg zaveta u kojem se nalaze 10 zapovesti koji je prekinuo tok reke Jordan, predstavlja Božji presto koji počiva na 10 zapovesti.
Isus je živeo u potpunom skladu sa Božjim zapovestima, ali da bi Božji narod ušao u Obećanu zemlju, Isusov život je stao kao što je stala reka Jordan.
Ilijin plašt kojim je opet prekinut tok Jordan, ukazuje na plašt prvosveštenika Isusa, radi čijeg posredovanja ćemo biti oslobođeni na Božjem sudu, vazneseni kao prorok Ilija, i uvedeni u Obećanu zemlju.
Svi ovi događaji desili su se na istom mestu gde je kršten Isus Hristos, kao garancija za naš ulazak u Obećanu zemlju vaskrsenjem prilikom drugog Hristovog dolaska.
Zaključak
Isus se krstio baš na Jordanu, baš tamo gde se Ilija vazneo na Nebo, gde je Božji narod ušao u Obećanu Zemlju, i gde je Jelisije ušao u Obećanu zemlju.
Zadivljujuće je koliko Bog sve pažljivo planira, i ništa ne prepušta slučajnosti.
Bog koji je tako promišljeno vodio sve ove događaje hiljadama godina pre no što će se dogoditi, jeste dostojan našeg poverenja.
Spasenje će se dogoditi bez obzira na kojoj strani ćemo se mi naći.
Ovi detalji su nam otkriveni jer Bog želi da se mi nađemo na Njegovoj strani.
Izbor je na nama.