Gozba Simona izlečenog od gube
(Mt 26.6-13; Mk 14.3-9; Lk 7.36-50; Jn 12.1-8)
A Isus pre pashe na šest dana dođe u Vitaniju gde beše Lazar što umre, koga podiže iz mrtvih. A moljaše Ga pak jedan od fariseja da bi obedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, u kući Simona gubavog, sede za trpezu. Onde Mu, pak, zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar seđaše s njim za trpezom;
I gle, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, pristupi k Njemu Marija, žena koja beše grešnica u gradu, uzevši u sklenici litru pravog čistog nardovog, mnogocenog mira, i razbivši sklenicu izli na glavu Njegovu kad seđaše za trpezom. I stavši sastrag kod nogu Njegovih plakaše, i stade prati noge Njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše noge Njegove, i celivaše noge Njegove, i pomaza noge Isusove mirom. A kuća se napuni mirisa od mira.
Onda reče jedan od učenika Njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji Ga posle izdade: Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što beše lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj.
A kad videše to učenici Njegovi, rasrdiše se govoreći: Zašto se čini takva šteta? Zašto se to miro prosipa tako? Jer se moglo ovo prodati skupo, mogaše se za nj uzeti više od trista groša i novci dati siromasima. I vikahu na nju.
A kad razume Isus, reče im: Ostavite je; šta joj smetate? Ona učini dobro delo na meni. Ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mog pogreba. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. Ona šta može, učini. Ona izlivši miro ovo na telo moje, ona pomaza unapred telo moje za ukop, za ukop me prigotovi. Zaista vam kažem: gde se god uspropoveda ovo jevanđelje po svemu svetu, kazaće se i to za spomen njen što učini ona.
A kad vide farisej koji Ga je dozvao, reče u sebi govoreći: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grešnica.
I odgovarajući Isus reče mu: Simone! Imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju! Kaži.
A Isus reče: Dvojica behu dužni jednom dužniku, jedan beše dužan 500 dinara, a drugi 50. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti.
A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome najviše pokloni.
A On mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se k ženi reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nisi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otre. Celiva mi nisi dao; a ona otkako uđoh ne presta celivati mi nogu. Uljem nisi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.
A njoj reče: Opraštaju ti se gresi.
I stadoše u sebi govoriti oni što seđahu s Njim za trpezom: Ko je Ovaj što i grehe oprašta?
A ženi reče: Vera tvoja pomože ti; idi s mirom
(Mt 26.6-13; Mk 14.3-9; Lk 7.36-50; Jn 12.1-8)
A Isus pre pashe na šest dana dođe u Vitaniju gde beše Lazar što umre, koga podiže iz mrtvih. A moljaše Ga pak jedan od fariseja da bi obedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, u kući Simona gubavog, sede za trpezu. Onde Mu, pak, zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar seđaše s njim za trpezom;
I gle, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, pristupi k Njemu Marija, žena koja beše grešnica u gradu, uzevši u sklenici litru pravog čistog nardovog, mnogocenog mira, i razbivši sklenicu izli na glavu Njegovu kad seđaše za trpezom. I stavši sastrag kod nogu Njegovih plakaše, i stade prati noge Njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše noge Njegove, i celivaše noge Njegove, i pomaza noge Isusove mirom. A kuća se napuni mirisa od mira.
Onda reče jedan od učenika Njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji Ga posle izdade: Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što beše lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj.
A kad videše to učenici Njegovi, rasrdiše se govoreći: Zašto se čini takva šteta? Zašto se to miro prosipa tako? Jer se moglo ovo prodati skupo, mogaše se za nj uzeti više od trista groša i novci dati siromasima. I vikahu na nju.
A kad razume Isus, reče im: Ostavite je; šta joj smetate? Ona učini dobro delo na meni. Ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mog pogreba. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. Ona šta može, učini. Ona izlivši miro ovo na telo moje, ona pomaza unapred telo moje za ukop, za ukop me prigotovi. Zaista vam kažem: gde se god uspropoveda ovo jevanđelje po svemu svetu, kazaće se i to za spomen njen što učini ona.
A kad vide farisej koji Ga je dozvao, reče u sebi govoreći: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grešnica.
I odgovarajući Isus reče mu: Simone! Imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju! Kaži.
A Isus reče: Dvojica behu dužni jednom dužniku, jedan beše dužan 500 dinara, a drugi 50. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti.
A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome najviše pokloni.
A On mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se k ženi reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nisi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otre. Celiva mi nisi dao; a ona otkako uđoh ne presta celivati mi nogu. Uljem nisi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.
A njoj reče: Opraštaju ti se gresi.
I stadoše u sebi govoriti oni što seđahu s Njim za trpezom: Ko je Ovaj što i grehe oprašta?
A ženi reče: Vera tvoja pomože ti; idi s mirom
MATEJ: 26.6 A kad Isus beše u Vitaniji u kući Simona gubavog, 26.7 Pristupi k Njemu žena sa sklenicom mira mnogocenog, i izli na glavu Njegovu kad seđaše za trpezom. 26.8 A kad videše to učenici Njegovi, rasrdiše se govoreći: Zašto se čini takva šteta? 26.9 Jer se moglo ovo prodati skupo i novci dati siromasima. 26.10 A kad razume Isus, reče im: Šta smetate ženu? Ona učini dobro delo na meni. 26.11 Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. 26.12 A ona izlivši miro ovo na telo moje za ukop me prigotovi. 26.13 Zaista vam kažem: gde se god uspropoveda ovo jevanđelje po svemu svetu, kazaće se i to za spomen njen što učini ona. |
MARKO: 14.3 I kad beše On u Vitaniji u kući Simona gubavog i seđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocenoga mira čistog nardovog, i razbivši sklenicu izlivaše Mu na glavu. 14.4 A neki se srđahu govoreći: Zašto se to miro prosipa tako? 14.5 Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. 14.6 A Isus reče: Ostavite je; šta joj smetate? Ona učini dobro delo na meni. 14.7 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. 14.8 Ona šta može, učini: ona pomaza napred telo moje za ukop. 14.9 Zaista vam kažem: gde se god uspropoveda jevanđelje ovo po svemu svetu, kazaće se i to za spomen njen. |
LUKA: 7.36 Moljaše Ga pak jedan od fariseja da bi obedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sede za trpezu: 7.37 I gle, žena u gradu koja beše grešnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira; 7.38 I stavši sastrag kod nogu Njegovih plakaše, i stade prati noge Njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i celivaše noge Njegove, i mazaše mirom. 7.39 A kad vide farisej koji Ga je dozvao, reče u sebi govoreći: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grešnica. 7.40 I odgovarajući Isus reče mu: Simone! Imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju! Kaži. 7.41 A Isus reče: Dvojica behu dužni jednom dužniku, jedan beše dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. 7.42 A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti. 7.43 A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome najviše pokloni. A On mu reče: Pravo si sudio. 7.44 I okrenuvši se k ženi reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nisi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otre. 7.45 Celiva mi nisi dao; a ona otkako uđoh ne presta celivati mi nogu. 7.46 Uljem nisi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. 7.47 Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. 7.48 A njoj reče: Opraštaju ti se gresi. 7.49 I stadoše u sebi govoriti oni što seđahu s Njim za trpezom: Ko je Ovaj što i grehe oprašta? 7.50 A ženi reče: Vera tvoja pomože ti; idi s mirom. |
JOVAN: 12.1 A Isus pre pashe na šest dana dođe u Vitaniju gde beše Lazar što umre, koga podiže iz mrtvih. 12.2 Onde Mu, pak, zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar seđaše s njim za trpezom; 12.3 A Marija uzevši litru pravog nardovog mnogocenog mira pomaza noge Isusove, i otre kosom svojom noge Njegove; a kuća se napuni mirisa od mira. 12.4 Onda reče jedan od učenika Njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji Ga posle izdade: 12.5 Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? 12.6 A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što beše lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj. 12.7 A Isus reče: Ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mog pogreba; 12.8 Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. |