Samarjanka
(Jn 4.1-42)
Kad razume, dakle, Gospod da su čuli fariseji da Isus više učenika dobija i krštava nego Jovan (Isus pak sam ne krštavaše nego učenici Njegovi), ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.
A valjalo Mu je proći kroz Samariju. Tako dođe u grad samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu, sinu svom. A onde beše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta seđaše na izvoru; a beše oko šestog sahata.
Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus: Daj mi da pijem. (Jer učenici Njegovi behu otišli u grad da kupe jela.)
Reče Mu žena Samarjanka; kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene, žene Samarjanke, da piješ? Jer se Jevreji ne mešaju sa Samarjanima.
Odgovori Isus i reče joj: Da ti znaš dar Božji, i ko je taj koji ti govori: Daj mi da pijem, ti bi iskala u Njega i dao bi ti vodu živu.
Reče Mu žena: Gospode! Ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok; odakle ćeš dakle uzeti vodu živu? Eda li si ti veći od našeg oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
Odgovori isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožedneti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožedneti doveka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život večni.
Reče Mu žena: Gospode! Daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
Reče joj Isus: Idi zovni muža svog, i dođi ovamo.
Odgovori žena i reče Mu: Nemam muža.
Reče joj Isus: Dobro si kazala: Nemam muža; jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
Reče Mu žena: Gospode! Vidim da si ti prorok. Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mesto gde se treba moliti.
Reče joj Isus: Ženo! Veruj mi da ide vreme kad se nećete moliti Ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenje od Jevreja. Ali ide vreme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti Ocu duhom i istinom, jer Otac hoće takve bogomoljce.
Bog je Duh; i koji Mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
Reče Mu žena: Znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad On dođe kazaće nam sve.
Reče joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim.
I tada dođoše učenici Njegovi, i čuđahu se gde govoraše sa ženom; ali nijedan ne reče: Šta hoćeš? Ili šta govoriš s njom?
A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reče ljudima: Hodite da vidite čoveka koji mi kaza sve što sam učinila: da nije to Hristos?
Iziđoše, dakle, iz grada i pođoše k Njemu.
A učenici Njegovi moljahu Ga, međutim, govoreći: Ravi! Jedi.
A On im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
Tada učenici govorahu među sobom: Već ako Mu ko donese da jede?
A On im reče: Jelo je moje da izvršim volju Onog koji me je poslao, i da svršim Njegov posao. Ne kažete li vi da su još četiri meseca pa će žetva prispeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu.
I koji žnje prima platu, i sabira rod za život večni, da se raduju zajedno i koji seje i koji žnje; Jer je u tom istinita beseda da je drugi koji seje a drugi koji žnje. Ja vas poslah da žnjete gde se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste.
I iz grada onog mnogi od Samarjana verovaše Ga za besedu žene koja svedočaše: Kaza mi sve što sam učinila.
Kad dođoše, dakle, Samarjani k Njemu, moljahu Ga da bi ostao kod njih; i onde osta dva dana. I mnogo ih više verova za Njegovu besedu.
A ženi govorahu: Sad ne verujemo više za tvoju besedu, jer sami čusmo i poznasmo da je Ovaj zaista spas svetu, Hristos.
(Jn 4.1-42)
Kad razume, dakle, Gospod da su čuli fariseji da Isus više učenika dobija i krštava nego Jovan (Isus pak sam ne krštavaše nego učenici Njegovi), ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.
A valjalo Mu je proći kroz Samariju. Tako dođe u grad samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu, sinu svom. A onde beše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta seđaše na izvoru; a beše oko šestog sahata.
Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus: Daj mi da pijem. (Jer učenici Njegovi behu otišli u grad da kupe jela.)
Reče Mu žena Samarjanka; kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene, žene Samarjanke, da piješ? Jer se Jevreji ne mešaju sa Samarjanima.
Odgovori Isus i reče joj: Da ti znaš dar Božji, i ko je taj koji ti govori: Daj mi da pijem, ti bi iskala u Njega i dao bi ti vodu živu.
Reče Mu žena: Gospode! Ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok; odakle ćeš dakle uzeti vodu živu? Eda li si ti veći od našeg oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
Odgovori isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožedneti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožedneti doveka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život večni.
Reče Mu žena: Gospode! Daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
Reče joj Isus: Idi zovni muža svog, i dođi ovamo.
Odgovori žena i reče Mu: Nemam muža.
Reče joj Isus: Dobro si kazala: Nemam muža; jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
Reče Mu žena: Gospode! Vidim da si ti prorok. Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mesto gde se treba moliti.
Reče joj Isus: Ženo! Veruj mi da ide vreme kad se nećete moliti Ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenje od Jevreja. Ali ide vreme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti Ocu duhom i istinom, jer Otac hoće takve bogomoljce.
Bog je Duh; i koji Mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
Reče Mu žena: Znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad On dođe kazaće nam sve.
Reče joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim.
I tada dođoše učenici Njegovi, i čuđahu se gde govoraše sa ženom; ali nijedan ne reče: Šta hoćeš? Ili šta govoriš s njom?
A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reče ljudima: Hodite da vidite čoveka koji mi kaza sve što sam učinila: da nije to Hristos?
Iziđoše, dakle, iz grada i pođoše k Njemu.
A učenici Njegovi moljahu Ga, međutim, govoreći: Ravi! Jedi.
A On im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
Tada učenici govorahu među sobom: Već ako Mu ko donese da jede?
A On im reče: Jelo je moje da izvršim volju Onog koji me je poslao, i da svršim Njegov posao. Ne kažete li vi da su još četiri meseca pa će žetva prispeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu.
I koji žnje prima platu, i sabira rod za život večni, da se raduju zajedno i koji seje i koji žnje; Jer je u tom istinita beseda da je drugi koji seje a drugi koji žnje. Ja vas poslah da žnjete gde se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste.
I iz grada onog mnogi od Samarjana verovaše Ga za besedu žene koja svedočaše: Kaza mi sve što sam učinila.
Kad dođoše, dakle, Samarjani k Njemu, moljahu Ga da bi ostao kod njih; i onde osta dva dana. I mnogo ih više verova za Njegovu besedu.
A ženi govorahu: Sad ne verujemo više za tvoju besedu, jer sami čusmo i poznasmo da je Ovaj zaista spas svetu, Hristos.