Pred Pilatom drugi put
(Mt 27.15-31; Mk 15.6-19; Lk 23.13-25; Jn 18.39-19.16)
A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod reče im: Dovedoste mi ovog čoveka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čoveku nijednu krivicu što vi na njega govorite. A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt. Dakle, da ga izbijem pa da pustim.
A kad seđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Nemoj se ti ništa mešati u sud tog pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
Tada, dakle, Pilat uze Isusa i šiba Ga. I vojnici spletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i obukoše Mu skerletnu haljinu, i govorahu: Zdravo, care judejski! I bijahu Ga po obrazima. Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: Evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu. A Isus izađe napolje pod vence od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat; evo čoveka!
A kad Ga videše glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni. Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
Odgovoriše mu Jevreji: Mi imamo zakon i po zakonu našem valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim. Kad, dakle, Pilat ču ovu reč, poboja se većma.
I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.
A Pilat Mu reče: Zar meni ne govoriš? Ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veći greh koji me predade tebi.
Od tada gledaše Pilat da Ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: Ako ovog pustiš nisi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.
Pilat, dakle, čuvši ovu reč izvede Isusa napolje, i sede na sudijsku stolicu na mestu koje se zove Kaldrma a jevrejski Gavata. A beše petak uoči pashe oko šestog sahata; i Pilat reče Jevrejima: Evo, car vaš.
A oni vikahu: Uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reče: Zar cara vašeg da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: Mi nemamo cara osim ćesara.
A o svakom prazniku pashe beše običaj u sudije da pusti narodu po jednog sužnja koga oni hoće, koga iskahu. A tada imahu znatnog sužnja zatvorenog po imenu Varava, sa svojim drugarima koji su u buni prolili krv. I povikavši narod stade iskati što im svagda činjaše.
I kad se sabraše, reče im sudija Pilat: A u vas je običaj da vam jednog pustim na pashu. Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? Hoćete li da vam pustim cara judejskog? Varavu ili Isusa prozvanog Hrista? Jer znaše da su Ga iz zavisti predali glavari sveštenički. A glavari sveštenički i starešine nagovoriše narod da ištu Varavu da im pusti, a Isusa da pogube.
Ali narod sav povika govoreći: Ne ovog, nego Varavu. Uzmi ovog, a pusti nam Varavu; A Varava beše hajduk koji beše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.
A Pilat opet odgovarajući reče im: A šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom? Šta hoćete da činim s tim što ga zovete carem judejskim? A oni opet povikaše: Raspni ga. Da se razapne.
Sudija Pilat pak reče im: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne. Raspni ga.
A Pilat opet reče da bi on hteo pustiti Isusa. A oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni.
A on im treći put reče: Kakvo je dakle on zlo učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; dakle da ga izbijem pa da pustim. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se Ga razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkih.
A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti.
I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu.
A Pilat želeći ugoditi narodu, tada pusti im Varavu onog što iskahu, koji beše bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju; šibavši predade da Ga razapnu. Tada vojnici sudijini odvedoše Isusa u sudnicu i skupiše (sazvaše) na Nj svu četu vojnika. I svukavši Ga obukoše Mu skerletnu kabanicu. I opletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i dadoše Mu trsku u desnicu; i kleknuvši na kolena pred Njim rugahu Mu se, stadoše Ga pozdravljati govoreći: Zdravo, care judejski! I pljunuvši na Nj uzeše trsku i biše Ga po glavi i pljuvahu na Nj, i padajući na kolena poklanjahu Mu se. I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu.
I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. Tada im Ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše
(Mt 27.15-31; Mk 15.6-19; Lk 23.13-25; Jn 18.39-19.16)
A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod reče im: Dovedoste mi ovog čoveka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čoveku nijednu krivicu što vi na njega govorite. A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt. Dakle, da ga izbijem pa da pustim.
A kad seđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Nemoj se ti ništa mešati u sud tog pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
Tada, dakle, Pilat uze Isusa i šiba Ga. I vojnici spletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i obukoše Mu skerletnu haljinu, i govorahu: Zdravo, care judejski! I bijahu Ga po obrazima. Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: Evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu. A Isus izađe napolje pod vence od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat; evo čoveka!
A kad Ga videše glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni. Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
Odgovoriše mu Jevreji: Mi imamo zakon i po zakonu našem valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim. Kad, dakle, Pilat ču ovu reč, poboja se većma.
I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.
A Pilat Mu reče: Zar meni ne govoriš? Ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veći greh koji me predade tebi.
Od tada gledaše Pilat da Ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: Ako ovog pustiš nisi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.
Pilat, dakle, čuvši ovu reč izvede Isusa napolje, i sede na sudijsku stolicu na mestu koje se zove Kaldrma a jevrejski Gavata. A beše petak uoči pashe oko šestog sahata; i Pilat reče Jevrejima: Evo, car vaš.
A oni vikahu: Uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reče: Zar cara vašeg da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: Mi nemamo cara osim ćesara.
A o svakom prazniku pashe beše običaj u sudije da pusti narodu po jednog sužnja koga oni hoće, koga iskahu. A tada imahu znatnog sužnja zatvorenog po imenu Varava, sa svojim drugarima koji su u buni prolili krv. I povikavši narod stade iskati što im svagda činjaše.
I kad se sabraše, reče im sudija Pilat: A u vas je običaj da vam jednog pustim na pashu. Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? Hoćete li da vam pustim cara judejskog? Varavu ili Isusa prozvanog Hrista? Jer znaše da su Ga iz zavisti predali glavari sveštenički. A glavari sveštenički i starešine nagovoriše narod da ištu Varavu da im pusti, a Isusa da pogube.
Ali narod sav povika govoreći: Ne ovog, nego Varavu. Uzmi ovog, a pusti nam Varavu; A Varava beše hajduk koji beše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.
A Pilat opet odgovarajući reče im: A šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom? Šta hoćete da činim s tim što ga zovete carem judejskim? A oni opet povikaše: Raspni ga. Da se razapne.
Sudija Pilat pak reče im: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne. Raspni ga.
A Pilat opet reče da bi on hteo pustiti Isusa. A oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni.
A on im treći put reče: Kakvo je dakle on zlo učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; dakle da ga izbijem pa da pustim. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se Ga razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkih.
A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti.
I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu.
A Pilat želeći ugoditi narodu, tada pusti im Varavu onog što iskahu, koji beše bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju; šibavši predade da Ga razapnu. Tada vojnici sudijini odvedoše Isusa u sudnicu i skupiše (sazvaše) na Nj svu četu vojnika. I svukavši Ga obukoše Mu skerletnu kabanicu. I opletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i dadoše Mu trsku u desnicu; i kleknuvši na kolena pred Njim rugahu Mu se, stadoše Ga pozdravljati govoreći: Zdravo, care judejski! I pljunuvši na Nj uzeše trsku i biše Ga po glavi i pljuvahu na Nj, i padajući na kolena poklanjahu Mu se. I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu.
I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. Tada im Ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše
MATEJ: 27.15 A o svakom prazniku pashe beše običaj u sudije da pusti narodu po jednog sužnja koga oni hoće. 27.16 A tada imahu znatnog sužnja po imenu Varava. 27.17 I kad se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanog Hrista? 27.18 Jer znaše da su Ga iz zavisti predali. 27.19 A kad seđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Nemoj se ti ništa mešati u sud tog pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. 27.20 A glavari sveštenički i starešine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 27.21 A sudija odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 27.22 Reče im Pilat: A šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne. 27.23 Sudija pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne. 27.24 A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti. 27.25 I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu. 27.26 Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. 27.27 Tada vojnici sudijini uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na Nj svu četu vojnika. 27.28 I svukavši Ga obukoše Mu skerletnu kabanicu. 27.29 I opletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i dadoše Mu trsku u desnicu; i kleknuvši na kolena pred Njim rugahu Mu se govoreći: Zdravo, care judejski! 27.30 I pljunuvši na Nj uzeše trsku i biše Ga po glavi. 27.31 I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu. |
MARKO: 15.6 A o svakom prazniku puštaše im po jednog sužnja koga iskahu. 15.7 A beše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojim drugarima koji su u buni prolili krv. 15.8 I povikavši narod stade iskati što im svagda činjaše. 15.9 A Pilat im odgovori govoreći: Hoćete li da vam pustim cara judejskog? 15.10 Jer znaše da su Ga iz zavisti predali glavari sveštenički. 15.11 Ali glavari sveštenički podgovoriše narod bolje Varavu da traže da im pusti. 15.12 A Pilat opet odgovarajući reče im: A šta hoćete da činim s tim što ga zovete carem judejskim? 15.13 A oni opet povikaše: Raspni ga. 15.14 A Pilat im reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa vikahu: Raspni ga. 15.15 A Pilat želeći ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da Ga razapnu. 15.16 A vojnici Ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu četu vojnika, 15.17 I obukoše Mu skerletnu kabanicu, i opletavši venac od trnja metnuše na Nj. 15.18 I stadoše Ga pozdravljati govoreći: Zdravo, care judejski! 15.19 I behu Ga po glavi trskom, i pljuvahu na Nj, i padajući na kolena poklanjahu Mu se. |
LUKA: 23.13 A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod 23.14 Reče im: Dovedoste mi ovog čoveka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čoveku nijednu krivicu što vi na njega govorite; 23.15 A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt. 23.16 Dakle, da ga izbijem pa da pustim. 23.17 A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednog sužnja. 23.18 Ali narod sav povika govoreći: Uzmi ovog, a pusti nam Varavu; 23.19 Koji beše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv. 23.20 A Pilat opet reče da bi on hteo pustiti Isusa. 23.21 A oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni. 23.22 A on im treći put reče: Kakvo je dakle on zlo učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; dakle da ga izbijem pa da pustim. 23.23 A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se Ga razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkih. 23.24 I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. 23.25 I pusti onog što iskahu, koji beše bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. |
JOVAN: 18.39 A u vas je običaj da vam jednog pustim na pashu, hoćete li, dakle, da vam pustim cara judejskog? 18.40 Onda svi povikaše opet govoreći: Ne ovog, nego Varavu. A Varava beše hajduk. 19.1 Tada, dakle, Pilat uze Isusa i šiba Ga. 19.2 I vojnici spletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i obukoše Mu skerletnu haljinu, 19.3 I govorahu: Zdravo, care judejski! I bijahu Ga po obrazima. 19.4 Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: Evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu. 19.5 A Isus izađe napolje pod vence od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat; evo čoveka! 19.6 A kad Ga videše glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni. Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice. 19.7 Odgovoriše mu Jevreji: Mi imamo zakon i po zakonu našem valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim. 19.8 Kad, dakle, Pilat ču ovu reč, poboja se većma. 19.9 I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora. 19.10 A Pilat Mu reče: Zar meni ne govoriš? Ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te? 19.11 Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veći greh koji me predade tebi. 19.12 Od tada gledaše Pilat da Ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: Ako ovog pustiš nisi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru. 19.13 Pilat, dakle, čuvši ovu reč izvede Isusa napolje, i sede na sudijsku stolicu na mestu koje se zove Kaldrma a jevrejski Gavata. 19.14 A beše petak uoči pashe oko šestog sahata; i Pilat reče Jevrejima: Evo, car vaš. 19.15 A oni vikahu: Uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reče: Zar cara vašeg da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: Mi nemamo cara osim ćesara. 19.16 Tada im Ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. |