Žrtve u Bibliji kao proročanstvo (prvi deo)
Ako ste ikada čitali Bibliju, sigurno ste postavili pitanje zašto je Bog tražio prinošenje životinja na žrtvu u Starom Zavetu.
Za razliku od mnogobožačkih naroda koji su žrtvovali životinje i ljude da bi utišali gnev nekog gnevnog božanstva,
Stvoritelj sveta koji se otkrio u Bibliji, dao je žrtvama sasvim drugu, simboličku ulogu.
Kada su se ljudi pobunili protiv Boga i postali smrtni, Bog je hteo da nam na simbolički način prikaže detalje svog plana za spasenje ljudi.
Tako je preko mnoštva različitih žrtava Bog prikazao pokajanje grešnika, očišćenje od greha, posvećenje, ali i izvršenje presude nad onima koji su odbili da se pokaju.
Smrt žrtve imala je ulogu da pokaže ljudima strahotu posledica greha.
Svaka žrtva koju je Bog zahtevao, bila je proročanstvo, simbolisala je neki deo plana spasenja ljudi od greha.
Dakle, ako bi ispravno razumeli simboličko značenje žrtvenih životinja u Bibliji, to bi nam pomoglo da bolje razumemo Božji plan za spasenje ljudi.
Da bismo videli ovu poruku, potrebno je da pogledamo kako su ove simbole koristili od Boga nadahnuti pisci Biblije. Dozvolićemo da Biblija tumači Bibliju, da Bog sam pokaže šta određeni simboli znače.
Životinje prinošene na žrtvu bile su u sva tri roda: muški, ženski i srednji.
Ženski rod žrtava simbolički ukazuje na određenu religijsku ili nereligijsku organizaciju.
Čista, moralna žena u Bibliji simboliše Božji narod,
dok nemoralna žena simboliše bezbožnu organizaciju ili grupu ljudi.
Isto tako i žrtvene životinje ženskog roda simbolišu Božju ili bezbožnu organizaciju u zavisnosti od njenih osobina.
Muški rod kod svih životinja simboliše vođu koji predvodi stado, što znači da simboliše vođu organizacije.
Srednji rod ukazuje na posebnu grupu unutar određene organizacije.
Na primer, ako analiziramo reč “ovca” kroz celu Bibliju, videćemo da ovca simboliše Božji narod.
U tom slučaju, ovan bi bio vođa Božjeg naroda, dok za jagnje Biblija kaže da simboliše Isusa Hrista, ili ljude koji su dozvolili da ih Bog potpuno posveti, pa su dobili osobine slične Hristovim. Kasnije će biti navedeni Biblijski tekstovi koji ovo potvrđuju.
Sledeća vrsta životinja koja se prinosi na žrtvu je krava. U Bibliji krava je upotrebljena kao simbol Vavilona i Egipta, dve teokratske države čija religija je bila suprotna Božjim principima. Tako krava takođe simboliše religijsku organizaciju, ali onu koja je odbacila Božje vođstvo i moralna načela.
Po istom principu, vo ili junac simbolisao je vođu religije koja je odbacila Boga ili bi to bio lažni prorok.
Telad bi bila posebna, elitna grupa unutar ove izopačene verske organizacije.
Pored ovaca i krava, na žrtvu su se prinosile i koze. Jarac je simbol Sotone, a čak postoji i reč „sair“ u jevrejskom jeziku koja može da se prevede i kao jarac i kao Sotona. Jarac bi bio vođa organizacije bezbožnih.
U tom slučaju, koza bi bila simbol organizacije bezbožnika, bilo da je ateistička ili spiritistička,
dok bi srednji rod koza označavao posebnu grupu bezbožnika.
Muški rod –> Vođa (ne)religijske organizacije
Ženski rod –> organizacija
Srednji rod –> Posebna grupa u organizaciji
OVAN = vođa Božjeg naroda
OVCA = Božji narod
JAGNJE = Isus Hristos;
JAGNJAD = ljudi najsličniji Hristovom karakteru
VO (JUNAC) = vođa verske organizacije koja je odbacila Boga, lažni prorok
KRAVA (JUNICA) = verska organizacija koja je odbacila Boga (Vavilon, Misir)
TELE = posebna grupa unutar izopačene verske organizacije, „najamnici“
JARAC = vođa bezbožnika, otvorenih protivnika Bogu (Sotona, zver iz Otkrivenja 19.20)
KOZA = organizacija bezbožnih (država, spiritizam)
JARE = posebna grupa bezbožnika
Dakle, kad neko prinosi ovcu na žrtvu, time pokazuje svoju želju da bude deo Božjeg naroda, ili pokazuje poverenje u Boga da će spasiti svoj narod.
Ako neko prinosi na žrtvu kravu, time ili priznaje da je bio religiozan na pogrešan način, ili pokazuje poverenje u Boga da će pravedno osuditi versku organizaciju koja ga je odbacila.
Prinošenje koze na žrtvu bilo bi ili priznanje i kajanje zbog svog bezboštva, ili poverenje u Boga da će pravedno osuditi one koji su ga odbacili.
Žrtva predstavlja prinosioca:
Ovca: "Želim da budem deo Božjeg naroda"
Krava: "priznajem da sam odbacivao Božje principe, iako sam se predstavljao kao religiozan"
Koza: "priznajem da sam bio bezbožan"
Žrtva pokazuje veru prinosioca
Ovca: "Bog će spasiti svoj narod"
Krava: "Bog će pravedno da osudi lažne, licemerne vernike"
Koza: "Bog će pravedno da sudi bezbožnima
Ne samo da su različite životinje koje se prinose na žrtvu, nego postoje različite vrste ili tipovi žrtava, koje takođe imaju različita značenja.
Na primer, žrtva paljenica predstavlja pomirenje sa Bogom.
Zahvalna žrtva predstavlja izražavanje zahvalnosti Bogu za deo plana spasenja koji je ispunjen ili će biti ispunjen.
Žrtva za greh predstavlja izvršenje presude, to jest poverenje da će Bog pravedno kazniti sve one koji su odbili da se pokaju i vrate na poslušnost Božjim principima.
Žrtva za prestup predstavlja priznanje greha.
Jestivne žrtve predstavljaju duhovnu hranu iskreno religioznih ljudi, a to su brašno, vino i ulje, što su simboli Hristovog tela, Hristove krvi i Svetog Duha.
Podizana žrtva predstavlja posvećenje čoveka, značajno poboljšanje duhovnog stanja.
Obrtna žrtva simboliše vaskrsenje.
Žrtva na ugodni miris predstavlja Božje odobravanje i prihvatanje,
a ognjene žrtve predstavljaju potpuno uništenje greha.
Dakle, za sva ova simbolička značenja vrste žrtava, biće dati Biblijski tekstovi koji objašnjavaju značenje simbola.
Vrsta žrtava - Značenje
Žrtva paljenica - Pomirenje sa Bogom
Žrtva zahvalnica - Zahvalnost Bogu
Žrtva za greh - Izvršenje presude
Žrtva za prestup - Priznanje greha
Jestivne žrtve - Duhovna hrana
Žrtva podizana - Posvećenje, podizanje duhovnog nivoa
Žrtva obrtana - Vaskrsenje
Žrtva na ugodni miris - Prihvatanje, odobravanje
Žrtve ognjene - Uništenje greha
Od kada se prinose žrtve i zašto?
Postavlja se pitanje zašto je Bog uopšte tražio prinošenje žrtava, odnosno ubijanje životinja?
Smrt je užasna, bez obzira ko umire. Klanje životinja je strašan čin.
Prinošenjem žrtava trebalo je da ljudi shvate strašne posledice greha, jer će grešnik umreti radi greha koji je učinio.
Svrha prinošenja žrtava opisanih u Bibliji, bila je da ljude motiviše da ne greše, jer Bog ne želi ni smrt žrtvovane životinje, niti želi da umremo za večnost.
Prinošenjem žrtava neki ljudi su to ispravno shvatili, i dozvolili su Bogu da ih posveti i promeni;
dok su drugi nastavili da greše i da se još razmeću mnoštvom žrtava koje prinose, čime su pokazali svoj loš odnos prema Bogu.
Tako je Bog u Bibliji rekao da su mu se ogadile žrtve koje ovi dvolični ljudi prinose. (vidi Isaija 1:13)
Prva žrtva prinešena je kada su Adam i Eva zgrešili: „načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih“ 1.Mojsijeva 3.21.
Nije dato objašnjenje odakle ove „haljine od kože“, a znamo da u savršenom svetu pre pojave greha nije bilo smrti, pa ni smrti životinja.
Prema kasnije datom zakonu o žrtvama, životinju nije klao sveštenik, nego grešnik koji se kaje, koji je i doneo žrtvu (3.Mojsijeva 1,5), kako bi bili pokrenuti na pokajanje.
Zato je logično da su Adam i Eva žrtvovali prvo jagnje kako ne bi umrli u dan u koji su okusili s drveta poznanja dobra i zla (1.Mojsijeva 2,17). Da bi pokrio njihov greh, Bog ih je odenuo u kožu prve žrtve.
Na taj način, Bog im je objasnio da će doći Mesija koji će umreti bez učinjenog greha, kao jagnje koje su žrtvovali pred Njim.
Pre nego što su zgrešili, Bog ih je upozorio da ne jedu s drveta poznanja dobra i zla, „jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.“ 1.Mojsijeva 1.17
Adam i Eva su zgrešili, a jedini razlog zašto odmah nisu umrli, jeste to što ih je Bog odenuo u kožu žrtvovanog jagnjeta, i obećao da će se iz ženinog potomstva roditi Spasitelj koji će „stati zmiji na glavu“ (3.15), i osloboditi ih od greha i smrti.
Oblačenje u odeću koju nam Bog daje, u Bibliji je postalo simbol da će Bog ogrnuti svojom pravednošću svakog grešnika koji se kaje.
Dakle, razlog zašto je Bog uspostavio žrtveni sistem, jeste pad čoveka u greh.
Zato, detaljni opis žrtava otkriven preko Mojsija, opisuje Božji plan za spasenje čoveka, od pada u greh, do uništenja greha za večnost.
Adam i Eva su prenosili svojim potomcima ovo proročanstvo o Jagnjetu žrtvovanom u Raju, pa su i drugi patrijarsi prinosili žrtve kao simbol prihvatanja Mesijine buduće žrtve za naše grehe.
60 Žrtve su nastavili da prinose Kain i Avelj (1.Mojsijeva 4,3-5; Jevrejima 11.4),
Noje posle potopa (1.Mojsijeva 8.20),
kao i patrijarsi Avram (1.Mojsijeva 22,7.8)
i Jakov (1.Mojsijeva 31.54).
Kada je Bog rekao faraonu da pusti Njegov narod iz ropstva, rekao je Izraelcima da traže da ih faraon pusti da prinesu žrtvu, tako što će ići 3 dana hoda u pustinju (2. Mojsijeva 5:3).
Setite se da je Isus vaskrsao posle 3 dana, a ovde robovi treba da budu oslobođeni iz ropstva posle 3 dana, zahvaljujući prinetoj žrtvi.
Ova žrtva za spasenje ili uništenje, bila je centar borbe za izlazak iz ropstva i oslobođenje Božjeg naroda (2.Mojsijeva 8,8.25-29; 10.25; 13.18;12,27), a faraon je stalno odbijao da im dopusti da prinesu žrtvu.
U Bibliji, Egipat je simbol carstva greha, a Božji narod je mogao da napusti carstvo greha samo ako namažu dovratnike svojih kuća krvlju žrtvovanog pashalnog jagnjeta, i jedu meso jagnjeta.
Na taj način, pokazali su da veruju da će doći obećani Spasitelj, Jagnje Božje „koje uze na se grehe sveta“ (Jovan 1:29). Njegova žrtva oslobodiće od greha i smrti one koji veruju Bogu.
Hristova žrtva važnija je od svih drugih žrtava. Da nije bilo Hrista na krstu, sve druge žrtve ne bi imale smisla.
70 Zapazite da je trebalo da prinose žrtve i oni koji nisu Jevreji, kao što je Mojsijev tast Madijanin Jotor (2.Mojsijeva 18.12). Time su pokazali da su razumeli i prihvatili Božji plan za spasenje ljudi.
U Bibliji vidimo da su žrtve bile prinošene i pre nego što je Mojsije na Sinaju dobio detaljno otkrivenje od Boga, koje je zapisano da ne bi bilo zaboravljeno ili izmenjeno od ljudi.
Dakle, možemo da zaključimo da je ljudski rod počeo da prinosi žrtve nakon pada Adama i Eve u greh, i da imaju simboličko značenje sve do vremena kada Bog bude uklonio greh iz svemira.
Detaljna uputstva o žrtvama
Bog je dao detaljna i precizna uputstva za žrtve, i tražio je potpunu poslušnost.
Žrtve su morale da se prinose u određeno vreme, i na određenom mestu, na određeni način.
Trebalo je prinositi žrtve samo ispred Svetinje u kojoj se nalazio kovčeg zaveta, koji je simbol Božjeg prestola. 4.Mojsijeva 28.2; 5.Mojsijeva 12,5.6; 16,2.5
To je značilo da odluka da li će neko biti spasen ili osuđen, mogla je biti donesena samo pred Božjim prestolom, a ne na bilo kom drugom mestu.
Prinošenje žrtava na drugom mestu osim pred Bogom, značilo bi nepoverenje u Boga i pogrešno verovanje da neko drugi može da spase ili da osudi čoveka.
Bog je tražio da ljudi na Zemlji naprave Svetinju kao kopiju nebeske svetinje. „I neka mi načine svetinju, da među njima nastavam; Kao što ću ti pokazati sliku od šatora i sliku od svih stvari njegovih, tako da načinite.“ (2.Mojsijeva 25.8,9; 26:30 Jevrejima 8,5; 10.1)
Simbolički rituali u zemaljskoj Svetinji, predstavljali su figurativno šta se u stvarnosti događa pred Božjim prestolom, to jest šta Bog čini da bi nas spasao od greha.
Razumevanjem simbolike žrtava, trebalo je da religiozni ljudi shvate detaljno šta Bog radi da bi nas spasao.
Božje uredbe o žrtvama bile su predslika budućih stvari, proročanstvo za buduće događaje.
Biblijske žrtve predstavljaju simboličku ilustraciju izbora ljudi za ili protiv Boga, kao i proročanstvo o Božjem postupanju na osnovu naših izbora.
Smrt nije postojala u Raju. Ljudi nisu ubijali životinje, niti su ih jeli. Sve je bilo savršeno, ali je greh to promenio.
Svrha žrtava nije bila da ljudi ugode Bogu, jer ubijanje nedužnih životinja samo može da ražalosti Boga.
Bog je stvorio svet da njime vlada zakon ljubavi. Čovekova neposlušnost Bogu, upropastila je prvobitni sklad.
Bog nije hteo da ostavi ljude da umru i nestanu, jer voli sva svoja stvorenja.
Tako je Bog preko strahote smrti žrtvenih životinja, želeo da ljudi prepoznaju tragične posledice greha, i jedino rešenje za smrt - poverenje u svog Tvorca.
Prinošenjem žrtava čovek nije mogao da spase sam sebe, nego da razume da će nas Bog spasiti preko Mesije koji će prineti sebe na žrtvu umesto nas.
Isus je potvrdio važnost žrtava. Na primer, izlečenom gubavcu rekao je da prinese dar koji je Bog propisao preko Mojsija (“I reče mu Isus: Gledaj, nikom ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovedio Mojsije radi svedočanstva njima.” Matej 8,4; 3.Mojsijeva 13.
Takođe je pred svoju smrt, organizovao Pashalnu večeru. Matej 26.17,18
Isto tako, Isus je rekao da je bitnije ono što radimo u stvarnosti, od simboličkih obreda.
Prineti dar nema vrednosti ako je čovek u svađi sa svojim bratom. “Ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.” Matej 5,24
Takođe, Isus je više vrednovao dar siromašne udovice prinesen iz čistog srca, nego dar bogatih ljudi od njihovog viška. “Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svog, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.” Luka 21.4).
U prošlosti, Sotona je pokušavao da iskrivi praksu prinošenja žrtava, da bi od ljudi sakrio plan spasenja.
Tako su ljudi, koje je uspeo da prevari, samovoljno menjali ova pravila: prinosili su nezdrave životinje sa fizičkim manama,
na pogrešnom mestu van hrama, kao prorok Valam (4.Mojsijeva 23,1-4),
lažnim bogovima kao car Solomun (1.Carevima 11,8; Car Ahaz 2.Carevima 16,4; Danilo 11.8; Sudije 16.23),
prinosili su žrtve mrtvima (Psalam 106,28), pa su čak
žrtvovali ljude i decu (Psalam 106.37,38), ili su
prinosili žrtve iako su i dalje činili grehe (Car Solomun je rekao: „Žrtva je bezbožnička gad, a kamoli kad je prinose u grehu?“ Priče 21,27).
Bog je odbacio cara Saula, zato što nije sačekao proroka Samuila da prinese žrtvu, nego je to učinio sam, čime je pokvario simboličku poruku koju je Bog želeo da uputi svom narodu. 1. Samuilova 13:8-14; 15:22,23
Svako odstupanje od uputstava za prinošenje žrtava pogrešno je predstavljalo Božji karakter.
Tako su sinovi prvosveštenika Arona uzeli vatru sa paganskog oltara gde su prinošene žrtve demonima, i hteli su da tom vatrom kade pred Bogom.
„Tada dođe oganj od Gospoda i udari ih, te pogiboše pred Gospodom.“ 3.Mojsijeva 10,1-3 Ovo nije bila slučajna greška, nego drska pobuna protiv Boga.
Vatra je sredstvo kojim će Bog izvršiti presudu bezbožnima i uništiti greh.
Upotrebom vatre sa oltara lažnih bogova, sinovi prvosveštenika simbolički su tvrdili da i lažni bogovi imaju pravo da sude, iako je samo Božji sud ispravan.
Bog je odmah nad njima izvršio smrtnu kaznu da bi sprečio drastično odstupanje Božjeg naroda od simboličkih poruka žrtvenog sistema.
Bog je pokazao da smatra za neoprostivi greh to što sveštenici „nisu marili (prezirali) za prinos Gospodnji.“ (1.Samuilova 2,17)
Tako su to činili sinovi prvosvešenika Ilija: „I greh onih mladića beše vrlo velik pred Gospodom, jer ljudi ne marahu za prinos Gospodnji… Zašto gazite žrtvu moju i prinos moj, koje sam zapovedio da se prinose u šatoru? I paziš sinove svoje većma nego mene, da se gojite prvinama svih prinosa Izrailja, naroda mog?
Zato Gospod Bog Izrailjev kaže: Rekao sam doista: Dom tvoj i dom oca tvog služiće preda mnom do veka; ali kaže Gospod: Neće biti tako, jer one ću poštovati koji mene poštuju, a koji mene preziru, biće prezreni.“ 1.Samuilova 2:29.30).
Tako nam je Bog pokazao na očigledan način, da On očekuje da simbolički obredi do najmanjeg detalja budu vršeni tačno onako kako je rekao, jer izmenjena poruka neće upućivati ljude na spasenje.
Zašto sve žrtve NE simbolišu Hrista
Mnoge žrtve simbolički ne mogu da predstavljaju Mesiju na krstu, nego neke druge delove Božjeg plana spasenja.
Bog je dao bar 49 različitih vrsta žrtava. Pogledajmo šta je različito:
-vrste životinja koje se žrtvuju (ovce, krave, koze, golubovi);
-životinje su u sva tri roda (muški, ženski i srednji);
-različit je broj životinja (1,2,3,7…);
-različit je način prinošenja;
-različiti su dar i naliv koji idu uz životinje;
-drugačije su žrtve za praznike.
Da sve ove žrtve simbolišu samo Isusa Hrista na krstu, Bog je mogao da traži jednu žrtvu - jagnje, koje bi uvek trebalo prineti na isti način.
Komplikovanost žrtvenog sistema ukazuje da je na ovaj način Bog otkrio i druge detalje plana spasenja: otkupljenje, posrednička služba, obraćenje grešnika, posvećenje, presuda za nepokajane ljude, i drugo.
Pogledaćemo kako tekstovi Biblije objašnjavaju simboličko značenje žrtava u Starom Zavetu. To pokazuje da su ljudi mogli i pre Isusa Hrista da shvate šta simbolišu žrtve.
Šta simbolišu žrtve koje NE predstavljaju Mesiju?
Postoje žrtve koje simbolišu iskreno pobožne ljude.
Apostol Pavle govori da i ljudi koji veruju Bogu treba da prinesu sebe kao žrtvu, tako što će živeti pobožnim životom:
"Molim vas dakle braćo milosti Božje radi da date telesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu... i ne vladajte se po ovom veku nego se promenite obnovljenjem uma svojega." Rimljanima 12,1.2
Drugim rečima, apostol Pavle nam ukazuje da u žrtvenom sistemu Starog Zaveta neke žrtve simbolišu iskreno pobožne ljude koji dozvoljavaju da ih Bog potpuno posveti.
Rezultat njihove žrtve je pobožan karakter: krotkost, zahvalnost, molitva, poslušnost Bogu, pomaganje ljudima.
Skrušenost kao žrtva: „Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i potištena ne odbacuješ Bože." Psalam 51,17
Zahvalnost kao žrtva: "Prinesi Bogu hvalu na žrtvu." Psalam 50.14 "Žrtva hvale je plod usana koje priznaju ime njegovo." Jevrejima 13,15
Duhovne pesme kao žrtva: „I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju dela Njegova u pesmama!” Psalam 107.22 Dakle, zahvalnost Bogu, i pevanje pobožnih pesama predstavljaju ispunjenje simbolike nekih žrtava.
Molitva kao žrtva: "Neka izađe molitva moja kao kad (tamjan) pred lice Tvoje." Psalam 141.2
Pravda i sud kao žrtva: "Prinesite žrtvu pravde, i uzdajte se u Gospoda." Psalam 4,5 "Da se čini pravda i sud milije je Gospodu nego žrtva." Priče 21,3
Kao što je rekao prorok Samuilo, poslušnost Bogu je bolja od žrtve: "...gle, poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost od pretiline ovnujske." 1.Samuilova 15,22
Čuvaj nogu svoju kad ideš u dom Božji, i pristupi da slušaš; to je bolje nego što bezumni daju žrtve, jer ne znaju da zlo čine.“ Propovednik 5,1
Činiti dobro je žrtva: "Dobro činiti i davati milostinju ne zaboravljajte, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu.” Jevrejima 13,16
Proroci su upozorili Božji narod da vršiti samo simboličke obrede predstavlja samo figurativni prikaz spasenja, a da je potrebno pokazati u praktičnom smislu ono šta te žrtve zapravo predstavljaju:
Bog prihvata jedino dobrovoljnu službu, bez gunđanja i skrivenih misli: „Rado ću prineti žrtvu, proslaviću ime Tvoje, Gospode, jer je dobro” Psalam 54,6 „Milosti hoću a ne priloga.“ Matej 9,13
Bog ne prihvata kada ljudi misle da će žrtvama i prilozima platiti Bogu za spasenje koje nam obezbeđuje.
Žrtve imaju duboki smisao, ali nisu zamena za milostivo postupanje sa bližnjima.
Isus je ispričao parabole u kojima je naš dug toliko veliki da nikako ne možemo da ga isplatimo.
Iz ovog razloga, Bog nas upućuje da budemo milostivi prema ljudima oko nas na isti način kako je Bog milostiv prema nama.
“Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga većma nego žrtva paljenica.” Osija 6.6
“Sa čim ću doći pred Gospoda da se poklonim Bogu Višnjem? Hoću li doći preda Nj sa žrtvama paljenicama? S teocima od godine? Hoće li Gospodu biti mile hiljade ovnova? Desetine hiljada potoka ulja? Hoću li dati prvenca svog za prestup svoj? Plod utrobe svoje za greh duše svoje?
Pokazao ti je, čoveče, šta je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da činiš šta je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smerno s Bogom svojim?” Mihej 6,6-8
Isus je potvrdio da veću vrednost od svih žrtava i priloga predstavlja ispunjenje njihove simbolike, to jest voleti Boga i ljude oko nas. “I ljubiti Ga (Boga) svim srcem i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjeg kao samog sebe, veće je od svih žrtava i priloga.” Marko 12,33
Bog je dozvoljavao da ljudi prinesu žrtvu za drugu osobu. Na primer, Jov je za svoju decu prinosio žrtve, u smislu da se moli Bogu za njih:
“I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osvećivaše ih, i ustajući rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svih njih; jer govoraše Jov: Može biti da su se ogrešili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Jov svaki put.” Jov 1,5.
I stranci, ljudi svih drugih nacija, mogli su da prinesu žrtvu kao dokaz da su prihvatili Boga:
“Tako ako bude među vama i došljak ili ko bi se bavio među vama, pa bi prineo žrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, neka čini onako kako vi činite. Zbore! Vama i došljaku koji je među vama jedan da je zakon, zakon večan od kolena na koleno; došljak će biti kao i vi pred Gospodom.” 4.Mojsijeva 15,14.15
Na ovaj način, Bog je pokazao da žrtveni sistem ima značenje za sve narode sveta a ne samo za Jevreje, jer otkriva svim narodima kako će nas Bog spasiti od greha.
ŽRTVE KOJE NE PREDSTAVLJAJU HRISTA NEGO SPAŠENE LJUDE:
Videli smo da postoje žrtve koje simbolički ne predstavljaju Hrista nego vernike koji su prihvatili spasenje.
Na primer, ljudi iz drugih naroda kada dozvole da ih Bog promeni: "...da budu neznabošci prinos povoljan i osvećen Duhom Svetim." Rimljanima 15,16
Svi narodi, kao i Izraelci, predstavljeni su nekim žrtvama: "I svu će braću vašu iz svih naroda dovesti Gospodu na dar... kao što prinose sinovi Izraelovi dar u čistom sudu u dom Gospodnji." Isaija 66.20
Apostol Pavle za sebe kaže da je žrtva: "No ako i žrtvovan budem na žrtvu u službu vaše vere, radujem se" Filibljanima 2,17
“Jer ja se već žrtvujem i vreme mog odlaska nasta.” 2.Timotiju 4,6
Ljudi su još u Mojsijevo vreme mogli da razumeju da određene žrtve predstavljaju pobožne ljude koji su izabrali da služe Bogu. Na primer, Aron prinosi Levite Gospodu za prinos od sinova Izraelovih.
„I Aron neka prinese Levite Gospodu za prinos od sinova Izrailjevih da vrše službu Gospodu.“ 4.Mojsijeva 8,11
Apostol Petar kaže da pobožni ljudi predstavljaju duhovni, simbolički prinos, i ugrađuju se u živi hram sačinjen od ljudi, a ne od kamenja:
„I vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.“ 1.Petrova 2,5
VRSTE ŽIVOTINJA
Pogledajmo sada Biblijske tekstove koji objašnjavaju šta simbolišu vrste životinja koje se prinose na žrtvu.
Treba napomenuti da Biblijski simboli često imaju pozitivno i negativno značenje.
Na primer, Bog koristi jedan simbol u pozitivnom smislu, dok Sotona isti simbol koristi da falsifikuje Božji plan spasenja i prevari ljude.
Na primer, Isus je simbolički prikazan kao lav koji pobeđuje da spasi Božji narod, dok je Sotona simbolički prikazan kao lav koji riče i gleda koga da proždere.
OVCA - Božji narod
U Bibliji, ovca je simbol pokajanih grešnika, koji zajedno čine Božji narod:
"Gospode, mi smo narod tvoj i ovce paše tvoje." Psalam 79,13
"Zađoh kao ovca izgubljena." Psalam 119.176
"Svi mi kao ovce zađosmo." Isaija 53,6
175 Gospod kaže: „Evo me, ja ću tražiti ovce svoje i gledati ih.” Ezekiel 34,11
Zaharijino proročanstvo u vezi hapšenja Mesije, opisuje odnos Isusa Hrista prema apostolima kao pastira prema ovcama: "Maču... udari pastira (Hrista), i ovce će se razbežati". Zaharija 13,7
Upravo tako se i dogodilo: Isus je uhapšen, a apostoli su se razbežali kao ovce bez pastira (vidi Matej 26,31; Marko 14,27).
Isus je poslao 12 apostola da govore Izraelcima, i naziva ih „izgubljenim ovcama“ zbog njihovog nedostatka poverenja u Boga: „Nego idite k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog.“ Matej 10,6
Pogledajte kako je Isus opisao svoj drugi dolazak: "Kada dođe sin čovečiji u slavi… pred njim će se sabrati svi narodi, i razdvojiće ovce od jaraca." Matej 25:31,32
Na dan strašnog Božjeg suda, Isus će kao pastir razdvojiti ovce od jaraca; ovce na Božju stranu za spasenje, a jarce za osudu jer su odbacili Boga. Zapazite da ovca ovde predstavlja pozitivne ličnosti, a jarci predstavljaju negativne ličnosti.
Isus je rekao: „Dušu svoju polažem za ovce.“ Jovan 10,15
Obratite pažnju da Isus nije rekao da polaže dušu za jarce i junce, to jest koze i krave, jer oni simbolički predstavljaju pobunjenike protiv Boga, nego za ovce koje simbolički predstavljaju iskreno religiozne ljude, Božji narod.
Isus je takođe rekao da ima i druge ovce van tora koje mu valja dovesti, koje slušaju Njegov glas, kako Božji narod i treba da čini.
„I druge ovce imam koje nisu iz ovog tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.“ Jovan 10,16.26
U Isusovoj paraboli, ovca koja u subotu upadne u jamu simbolički predstavlja grešnika kome je Bog oprostio grehe i izlečio ga. Matej 12,11
U drugoj paraboli, Isus opisuje sebe kao pastira koji ostavlja 99 bezbednih ovaca, kako bi našao jednu zalutalu, koja simbolički predstavlja pobožnu osobu koja je u duhovnoj krizi.
„Šta vam se čini? Kad ima jedan čovek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla?“ Matej 18,12
Mojsije se moli da Bog postavi pobožnog vođu narodu: „Da ne bi bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira.“ 4.Mojsijeva 27.17
Gde god pogledamo u Bibliji, ovca je svuda očigledan simbol pripadnika Božjeg naroda - vernika koji se kaje i traži pomoć od Boga.
Sotona i ovde pravi falsifikat kojim želi da prevari Božji narod. Sotona šalje lažne proroke u ovčijem odelu, a unutra su vuci grabljivi (Matej 7,15.16).
Bog je izabrao najkrotkiju domaću životinju da bi njom predstavio kakav karakter bezazlenosti treba da ima Božji narod. Sve druge domaće životinje od krupne stoke mogu da povrede čoveka, osim ovce.
Vuna je simbol duhovnih darova koje je Bog dao svom narodu. Vunu ima samo ovca, a nemaju je ni krava ni koza.
Gedeon je tražio znak od Boga da je izabrao njega da izbavi Božji narod od osvajača. Sudije 6.37-40
Gedeon je tražio od Boga da ujutro učini čudo, da „rosa bude samo na runu a po svoj zemlji suvo“, što će biti znak da će spasiti Izraelce preko njega.
Kada se to zaista dogodilo, Gedeon je tražio od Boga da sledećeg dana uradi obrnuto.
Vuna je predstavljala poseban duhovni dar koji mu je Bog dao Gedeonu da ugasi duhovnu žeđ Božjeg naroda.
Takođe, Solomun je rekao da vrsna žena koristi svoje duhovne darove, što je simbolički opisao kao vunu i lan: „Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.“ Priče 31:13
Prorok Isaija je rekao da će Bog naše grehe pretvoriti da budu kao vuna, da će nam dati prikladne duhovne rodove. “Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako gresi vaši ... budu crveni kao crvac, postaće kao vuna.” Isaija 1:18
OVAN - vođa Božjeg naroda
U svakom stadu, uloga ovna jeste da predvodi ovce. Pošto znamo da stado ovaca simbolički predstavlja Božji narod, onda je lako zaključiti da ovan predstavlja vođu Božjeg naroda.
Prilikom posvećenja Božjeg šatora od sastanka, knezovi plemena, kao vođe Božjeg naroda, prinose po jednog ovna na žrtvu. 4.Mojsijeva 7:15-81 Taj ovan je bio simbol upravo njihove dobrovoljne službe Bogu.
Ovan se takođe prinosi za posvećenje sveštenika za službu, jer tada sveštenik postaje vođa Božjeg naroda. 2.Mojsijeva 29:1,15,19
Žrtvovanjem ovna sveštenici su pokazali da dozvoljavaju da ih Bog očisti od greha i preko njih nauči svoj narod.
Kad Bog bude izvršavao presudu, Bog kaže preko svog proroka: „Gospod će suditi između ovce i ovce, ovnova i jaraca.“ Ezekiel 34:17
Bog opisuje ovna kao simbol pozitivnih vođa, a jarca kao simbol negativnih vođa. Drugim rečima, razdvajanjem „ovnova od jaraca“ Bog će razdvojiti iskreno religiozne vođe od dvoličnih vođa koji su odbacili Boga.
Ovnov rog (šofar) upotrebljavan je kada je Bog želeo da pozove narod: 1) da se okupi pred Njim na praznik, ili 2) da ceo logor krene ka Obećanoj zemlji, ili 3) da muškarci krenu u rat. (4.Mojsijeva 10:1-10)
Zvukom ovnujskog roga, Bog je pokazao da je On vođa svog naroda, ali i da je postavio ljude koji su imali ulogu da narodu prenesu Njegovu poruku.
Tako je zvuk jednog ovnovskog roga bio signal da se okupe samo knezovi (vođe naroda), dok je zvuk dva ovnovska roga bio signal da se okupi sav narod (4.Mojsijeva 10:3,4).
Kada je Isak pitao svog oca gde je jagnje koje treba da prinesu na žrtvu, Avram je rekao: "Bog će se postarati za jagnje sebi na žrtvu." 1.Mojsijeva 22,8.13
Ovaj događaj je proročki predskazao dolazak Mesije koji će kao jagnje biti prinesen na žrtvu oko 2000 godina kasnije.
Međutim, Bog Avramu nije obezbedio jagnje, nego se ovan zapleo rogovima u grm, umesto očekivanog jagnjeta.
Ako je ovan simbol vođe Božjeg naroda, ovan je pokazao Avrama kao vođu Božjeg naroda, koji je stavio Božje ciljeve iznad svojih.
Ovaj ovan je istovremeno i predslika Mesije, jer Isus Hristos nije samo žrtvovano jagnje, nego i apsolutni vođa Božjeg naroda.
Takođe ovan ovde ukazuje i na Nebeskog Oca koji je žrtvovao svog Sina, i vodio Božji narod u Obećanu zemlju.
Za praznik Dan Očišćenja, osim prinošenja jarca i junca, manje poznata činjenica je da prvosveštenik prinosi i ovna kao žrtvu paljenicu. (3.Mojsijeva 16,3)
Ovaj ovan simboliše Mesiju koji će kao vođa Božjeg naroda biti žrtvovan da bi Božji narod mogao da bude očišćen od greha.
Ostale žrtve za Dan Očišćenja imaju drugu simboliku koja će uskoro biti objašnjena u videu o Danu Očišćenja.
Setite se da svi simboli mogu imati pozitivno i negativno značenje.
Na primer, ovan simboliše vođu Božjeg naroda u pozitivnom smislu, dok u negativnom smislu ovan može biti vođa Božjeg naroda koji je odbacio Božje vođstvo, prevarant kojeg Sotona koristi da navede Božji narod da ne poslušaju Boga.
Dakle, svuda u Bibliji možemo da vidimo sledeći princip
Ženki rod simboliše organizaciju,
Muški rod simboliše vođu organizacije,
Srednji rod simboliše posebnu grupu u organizaciji.
Na primer, u Bibliji žena u belom je simbol Božjeg naroda (organizacije),
a ženik je Hristos (vođa organizacije),
dok su jagnjad (deca) posebna posvećena grupa unutar Božjeg naroda.
JAGNJE – Isus Hristos
U Bibliji je jasno da jagnje simboliše Isusa Hrista.
"Otkupljeni smo skupocenom krvlju Hristovom kao bezazlenog i prečistog jagnjeta." 1.Petrova 1,19
Kada je video Isusa, Jovan Krstitelj je rekao: -Gle, jagnje Božje koje uze na se grehe sveta. Jovan 1,29.36
U knjizi Otkrivenje, Isus je simbolički opisan kao jagnje zaklano od postanja sveta. (Otkrivenje 13,8; 5,6; 6,1)
U Bibliji postoji Jagnjetova, dakle Hristova knjiga života, koja je ujedno i Božja knjiga života (Otkrivenje 13,8; 20,15).
Božji narod je oslobođen iz ropstva u Egiptu zato što je žrtvovano pashalno jagnje.
Isto tako je žrtva Isusa Hrista takođe tačno na Pashu, oslobodila Božji narod od greha. Pashalno jagnje bilo je neizbežni uslov za spasenje u oba slučaja 2.Mojsijeva 12,3
Bilo je tačno vreme Pashe u vreme kada je Isus nakon poslednje večere dozvolio da ga uhapse i osude na smrt.
Bog je rekao Mojsiju da svakog dana prinose dva jagnjeta, jedno ujutro a drugo uveče,
što se poklopilo sa vremenom Hristovog raspeća ujutro (0900) i vremenom Hristove smrti uveče (1500). 2.Mojsijeva 29:38
U subotu, osim dva jagnjeta prinesena kao svakodnevna žrtva, Bog je tražio da Izraelci prinesu još dva jagnjeta, pošto je sedmi dan Bog posvetio za duhovni rast svog naroda, posvetio ga i blagoslovio. 4.Mojsijeva 28,9; 1.Mojsijeva 2,1-3
Na praznik prvina, kada prinose obrtni snop kao simbol Hristovog vaskrsenja, Bog je rekao „prinesite jagnje od godine dana zdravo na žrtvu paljenicu Gospodu.“ 3.Mojsijeva 23,12
Prorok Isaija opisao je Mesiju koji je žrtvovan kao jagnje: „Kao jagnje na zaklanje vođen bi, kao ovca nema pred onim koji je striže.“ Isaija 53,7
Prorok opisuje Isusa istovremeno i kao jagnje i kao ovcu, jer je istovremeno bio i Mesija (jagnje) i deo Božjeg naroda, čiji je simbol ovca.
Dakle, Jagnje je još krotkija i bezazlenija životinja od ovce, pa je tako prikladan simbol za Isusa Hrista.
Ljudi često kažu da krv jagnjeta sveštenik unosi u Svetinju, kako bi očistio naše grehe.
Međutim, krv jagnjeta nikad nije unošena u Šator od Sastanka u bilo kom obliku, ni kao žrtva paljenica, zahvalna žrtva, niti bilo koja druga žrtva. Bog to nije naredio.
To znači da ljudi imaju pogrešnu predstavu o procesu čišćenja Svetinje, jer to ljudima izgleda logično.
Međutim, proces očišćenja Svetinje je drugačiji. Krv drugih životinja unosili su u svetinju, dok su krv jagnjeta izlivali na žrtveni oltar ispred Svetinje.
Jaganjci (množina) – posebna grupa unutar Božjeg naroda
U Bibliji postoje slučajevi kada se ne prinosi samo jedno jagnje, nego više jaganjaca. (Na primer za praznik Senica - 4.Mojsijeva 29,12-32)
Obzirom da je jedno jagnje simbol Mesije, jasno je da množina - jaganjci - ne može da predstavlja Hrista.
Jaganjci zapravo simbolišu ljude koji su izgradili karakter sličan Hristovom.
Jaganjci su posebna grupa ljudi unutar Božjeg naroda, koji će se odupreti svakom iskušenju, kao što su to učinili Noje, Danilo, Josif, Enoh i Hristos.
Na primer, 144.000 iz Otkrivenja 7.1-8 i 14.1-5 „oni idu za Jagnjetom kud god ono pođe… I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.“
Isus je posle vaskrsenja pitao Petra: "Ljubiš li me? Pasi jaganjce moje!" Jovan 21,15
Međutim, kada ga drugi i treći put pita isto pitanje, Isus mu kaže: "Pasi ovce moje." Petar je kao apostol trebalo da Božjem narodu prenese Hristove reči.
Isus šalje 70 učenika kao jaganjce među vukove. Luka 10,3 Hristovi učenici bili su deo Božjeg naroda koji je bio najposvećeniji Bogu.
Isaija je prorekao da će Bog kao pastir pasti svoje stado, „u naručje svoje sabraće jaganjce, i u nedrima ih nositi…“ Isaija 40,11 Dakle, izgleda da su ovi ljudi pod posebnom Božjom zaštitom, zbog velike posvećenosti i vernosti Bogu.
Prorok Osija je opisao tadašnje stanje Izraela kao buntovno, ali očekuje da će Izrael postati pobožan kao jagnje: „Ako je Izrael nepokoran kao uporna junica, kako će ih Gospod pasti kao jagnje na otvorenoj livadi?“ Osija 4,16 (Šarić)
Car David je dobro poznat kao predslika Mesije, a Isus je čak i nazvan „sin Davidov“. Pre nego što je David postao car, bio je pastir – isto kao što je Hristos za sebe rekao simbolički u pričama da je pastir.
Pre nego što je pobedio Golijata, David priča kako je napasao očeve ovce. Kad dođe lav ili medved i odnese jagnje iz stada, David potrči za njim, udari ga, otme mu jagnje iz čeljusti, i kad zver skoči na Davida, on ubija zver. 1.Samuilova 17.34; 16,11
Ova slika sadrži jaku aluziju na Sotonu koji „ide kao lav ričući,“ (1. Petrova 5,8) i u Otkrivenje 13.2 preko zveri koja ima noge medveda i čeljust lava napada Božji narod (simbol ovce),
ali je Bog zaštitio i odbranio svoj posvećeni narod koji je „bez mane“ (Otkrivenje 14.5), isto kao i David svoje jaganjce.
Kao što Sotona falsifikuje svaki drugi simbol dajući mu negativno značenje, tako isti to radi i sa jaganjcima: Druga zver u Otkrivenju 13 ima dva roga kao jagnje. Otkrivenje 13,11
Zapazite da zver nije jagnje, nego samo izgleda kao jagnje. Zver će imitirati Hrista, ali će Božji narod biti zaštićen od ove prevare.
Pogledajte šta mudri Solomun kaže: “Jaganjci su ti za odelo.” Priče 27.26
Kao što je Bog obukao Adama i Evu posle pada u greh u kožu najverovatnije žrtvovanog jagnjeta da im pokaže kako će ih osloboditi greha i smrti, tako Solomun kaže da će Bog svakog ko mu veruje da pokrije odećom Hristove pravde.
Krava / junica = verska organizacija otpala od Boga
Svuda u Bibliji krava je spomenuta u negativnom kontekstu, pa predstavlja ljude koji ne poštuju Boga na način kako je On to tražio da činimo. Junica je mlada krava.
Prorok Jeremija je opisao mnogobožački Egipat kao junicu koja ima glas kao zmija: "Misir (Egipat) je lepa junica... Glas će njihov ići kao zmijinji." Jeremija 46,20-22
Egipat ili Misir, u Bibliji nije opisan kao država ateista. Misirci su bili religiozni, ali su njihova božanstva bili demoni koji su sebe proglasili za bogove.
Zato, junica simboliše versku organizaciju otpalu od Boga.
Vavilon je takođe paganska država koja je opisana kao junica. Bog poziva svoj narod da beži iz Vavilona, jer Haldejci u Vavilonu "besne kao junica na travi..“ Jeremija 50,8-11
Zatim je Bog rekao da će Vavilonjani biti pobijeni na način koji asocira žrtvovanje junice i volova, kao prilikom izvršenja sudske smrtne presude: „Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje.“ Jeremija 50,27
Mač koji ih ubija simbol je Božje reči, jer je Bog u Bibliji (Božjoj Reči) svedoči o izvršenju presude nad izopačeno religioznim ljudima.
Vavilonu se ovde sudi jer je zbrka verovanja, etičkih vrednosti i principa. Na ovaj način Bog nam je rekao da Vavilon / junica predstavlja versku, ali bezbožnu organizaciju koja je odbacila Božje moralne principe.
Sličnu simboliku nalazimo kada Samson ukorava pagane Filisteje za prevaru: „Da niste orali na mojoj junici, ne biste pogodili moju zagonetku.“ Sudije 14,18
Ta junica je zapravo bila žena, neznaboškinja (Filistejka) koja je izdala pobožnog Samsona. U Bibliji pobožna žena je simbol Božjeg naroda, dok nemoralna žena simboliše religijski izopačen narod.
U drugom događaju, još jedna paganska nacija – Filisteji, vratili su kovčeg zaveta Izraelcima tako što su upregli su dve krave u kola, a Izraelci su ove dve krave prineli na žrtvu paljenicu. 1.Samuilova 6,7.10.14
U ovom događaju, krave prikladno predstavljaju Filisteje i Izrael, dve nacije koja su odbacila Boga u tom trenutku u istoriji.
Negativnu simboliku krave potvrdio je i prorok Amos, koji opisuje krave kako čine nepravdu: "Čujte ovu reč krave Vasanske... koje krivo činite ubogima i satirete siromahe." Amos 4,1
Prorok Osija je i Izrael nazvao junicom, kada su uporno odstupali od Njegovih principa: „Jer je Izrael uporan kao uporna junica; sada će ih pasti Gospod kao jagnje na prostranom mestu.“ Osija 4,16
Izrael je bio uporan u grehu, a Gospod je rekao da imaju potencijal da od njih stvori jagnjad, sličnu Isusovom karakteru.
Dakle, za junicu, to jest za članove verske organizacije koja je odbacila Boga, postoji nada za spasenje.
Vo, junac - vođa verske organizacije otpale od Boga
Pošto ženski rod i kod ovaca i kod krava simboliše organizaciju, onda očekujemo da i muški rod u oba slučaja simboliše vođu organizacije.
Tako vo ili junac, to jest mladi vo, predstavlja vođu verske organizacije koja je odbacila Božje vođstvo.
Kao potvrdu toga, vidimo da je Bog lično simbolički nazvao verske vođe Izraela koje su ga osudili na smrt, Vasanskim „volovima“, u Psalmu 22 gde nalazimo proročki opis Hristovog stradanja na krstu:
"Bože, Bože moj zašto si me ostavio... jaki volovi Vasanski opkoliše me." Psalam 22.1,12
„Jaki volovi“ koji su okružili Isusa bili su sveštenici i fariseji, što znači verske vođe Izraela koje su odbacile Boga i Mesiju.
Ovaj psalam je proročki opis stradanja Mesije na krstu, i zavere verskih vođa koje su odlučile da osude Mesiju na smrt, na vrhuncu svoje pobune protiv Boga.
Isus je citirao ovaj psalam na krstu, kako bi pokazao ispunjenje proročanstva.
Dakle, vidimo da vo u Bibliji takođe predstavlja vođu verske organizacije, ali one koja je odbacila Božju volju.
Isus je ispričao parabolu o caru koji je za sinovljevu svadbu naklao junce (Matej 22.4). Pozvani ljudi u paraboli simbolišu verske vođe koje su odbacile Božju pozivnicu i Njegovog Sina, koje ovi junci u priči predstavljaju.
Takođe, Bog je tražio od Gedeona da sruši Valov oltar njegovog oca, da sagradi Božji oltar i specifično je tražio od Gedeona da prinese očevog junca kao žrtvu paljenicu (Sudije 6.26).
Gedeon se „bojaše doma oca svog i meštana“ (6.27) – drugim rečima, bojao se reakcije vođa naroda koji su sagradili oltar lažnim bogovima.
Srušivši paganski oltar, Gedeon je ukorio greh vođa Božjeg naroda koji su obožavali lažnog boga umesto Stvoritelja sveta.
Izrael koji je odbacio Boga, opisan je kao mladi vo, „june neuko“, „pomamno goveče“ (Šarić) Jeremija 31,18.
U trenutku kad je Jefremovo pleme odbacilo Božje principe, prorok ih ukorava i upoređuje sa volom.
Tako ponovo vidimo da june ili vo simboliše verske vođe koje ne slušaju Boga, ali u daljem tekstu vidimo da za njih postoji mogućnost pokajanja.
U dobro poznatom događaju iz Biblije kada je Uza stradao, volovi su potegli u stranu kola koja su prevozila kovčeg zaveta. „Uza se maši za kovčeg Božji i prihvati ga… i udari ga Bog onde za tu nepažnju, te umre onde kod kovčega Božijeg.“ (2.Samuilova 6:6,7)
Bog je izričito zabranio da iko dodirne kovčeg zaveta osim sveštenika koji su prolazili prvo kroz proces očišćenja. Bog je svet i nije mu potrebno da mu grešnik pomaže.
Simbolička poruka bila je da čak i kada volovi, to jest neverne vođe napadnu Božji presto, Bog ima plan, koji je Uza na žalost poremetio.
Bog je želeo da ljudi vide simboličku poruku, kako će u budućnosti verske vođe pokušati da obore Božji presto, ali će Bog intervenisati.
Iako je Uza imao dobru nameru, uradio je suprotno od Božje zapovesti. Neposlušnost Bogu ima ozbiljne posledice.
Naš posao nije da pomognemo Bogu da sudi i vlada, nego da uputimo ljude na Boga koji jedini može da nas spasi od greha i smrti.
Sledeći očigledan primer za simboliku vola ili junca, nalazimo kada prorok Ilija pozvao lažne proroke Vala na planini Karmil da prinesu na žrtvu po jednog vola. (1.Carevima 18:22-25)
Trebalo je da Bog potvrdi ko je pravi prorok time što će da spali vatrom s neba onog vola kojeg je prineo njegov pravi prorok.
Bog je vatrom s neba spalio Ilijinu žrtvu, vola, čime je simbolički pokazao da su Valovi sveštenici verske vođe naroda koje su odbacile Božje vođstvo.
Simbolika spaljenog vola na Karmilu odmah je ispunjena. Po Božjem uputstvu prorok Ilija je izvršio smrtnu presudu nad bezbožnim vođama od Boga otpale verske organizacije, nad 450 Valovih sveštenika i 400 sveštenika luga.
Bog je rekao Mojsiju: "Nemoj vezati usta volu koji vrše." 5.Mojsijeva 25,4 Apostol Pavle je citirao ovaj tekst, pa je protumačio vola kao simbol verskog vođe koji greši i treba da bude ukoren:
„Na sveštenika ne primaj tužbe, osim kad imaju dva ili tri svedoka. A koji greše pokaraj (ukori) ih pred svima, da i drugi imaju strah.“ (1.Timotiju 5.18-20).
Za apostola Pavla „ne vezati usta volu koji vrše“ znači ne dozvoliti da glasinama ometaju u radu verskog vođu, nego samo ako zaista postoje svedoci za njegov greh.
Sličan princip dao je i Isus kada je rekao za fariseje kao vođe naroda: “Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine.” Matej 23:3
Dakle, Bibliji konstantno opisuje da junac ili vo predstavlja vođu verske organizacije koja je odbacila Boga.
TELE - posebna grupa ljudi u verskoj organizaciji koja je odbacila Boga
Kao što su jaganjci grupa istaknutih pojedinaca u Božjem narodu, tako su i telad posebna grupa unutar verske organizacije koja je otpala od Boga.
Prorok Jeremija kaže da je paganski Egipat unajmio elitnu grupu ljude za svoje interese, koje simbolički opisuje kao telad. Zapazite takođe da Egipat sikće kao zmija, što ukazuje da su Božji protivnici kao i Sotona:
„Misir je lepa junica… I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni… Glas će njihov ići kao glas zmijinji.“ Jeremija 46,20-22
Dakle, ovde su telad posebna grupa u verskoj organizaciji koji su plaćeni da učine neki poseban zadatak.
Zapazite razliku u ovom tekstu: dok su jaganjci opisani kao simbol ljudi koji dobrovoljno idu za Mesijom gde god Isus ide, telad su potplaćena da čine zlo radi interesa verskih vođa koji su odbacili Božje principe.
Takođe i prorok Jeremija opisuje propast Vavilona i njegovih elitnih trupa simbolički kao žrtvovane teoce:
„Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom… Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje; teško njima! Jer dođe dan njihov, vreme pohođenja njihovog.“ Jeremija 50,24-27
Ponovo je upotrebljen jezik žrtvenog sistema, koji opisuje izvršenje Božje presude nad bezbožnima.
Ovi teoci se nisu pokajali za svoju pobunu protiv Boga, i zato ih je Bog osudio na smrt.
Zapazite takođe da nakon oslobođenja Izraelaca iz ropstva u Egiptu, narod tražio od Arona „Načini nam bogove, koji će ići pred nama.“ 2.Mojsijeva 32,23
Dali su Aronu zlato, „A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno.“ 2.Mojsijeva 32,4
Iako izgleda kao da je Aron upotrebio kalup da oblikuje tele, kada Aron objašnjava Mojsiju šta se dogodilo, on kaže „a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.“ 2.Mojsijeva 32,24 Prema tekstu, izgleda kao da Aron sugeriše da nije bio njegov izbor da idol bude u obliku teleta.
Oblik teleta se odlično uklapa u simboličko značenje žrtava, jer ukazuje na posebnu grupu pobunjenih, lažno religioznih ljudi koji su pokušali da narod navedu da odbaci Boga.
Da je Aron kao vođa tražio od naroda da odbaci Boga, bilo bi logično da iz idol bude u obliku vola = kao vođa verskog otpada.
Pošto nije ni ceo narod pristao na idolopoklonstvo, idol nije oblikovan kao krava koja je simbol verske organizacije.
Samo deo naroda je tražio da se klanja idolu, pa je iz vatre izašlo tele, kao simbol posebne grupe, dela verske organizacije koja je odbacila Boga.
Dakle, tele je posebna grupa ljudi u verskoj organizaciji koja je odbacila Božje principe.
Pored žrtava koje simbolišu ljude koji se predstavljaju kao pobožni a žive u suprotnosti sa Božjim principima, postoje i žrtve koje predstavljaju ljude koji su otvoreni Božji protivnici, a predstavljeni su simbolički kao koza, jarac i jarići.
ŽRTVE KOJE NE PREDSTAVLJAJU ISUSA HRISTANEGO NEPOKAJANE, BEZBOŽNE LJUDE
Pogledajmo primere u Bibliji gde se prinesene žrtve odnose na ljude koji su otvoreni Božji protivnici.
Prorok Ezekiel opisuje žrtvu koja očigledno predstavlja izvršenje Božje presude nad bezbožnim ljudima Goga koji se spominje u Otkrivenju, naroda koji je odbacio Boga:
“…ovako govori Gospod Gospod, reci pticama, svakojakim pticama i svim zverima poljskim: Skupite se i hodite, saberite se sa svih strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu … Ješćete mesa junačkog i pićete krvi knezova zemaljskih… govori Gospod Gospod.” Ezekiel 39.17-20
Skoro identičan opis apokaliptičnog stradanja bezbožnih ljudi i apostol Jovan je opisao da će se dogoditi pred drugi Hristov dolazak. Anđeo takođe poziva ptice nebeske:
„Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju, da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i od onih koji sede na njima, i mesa od svih slobodnjaka i robova, i od malih i od velikih.“ Otkrivenje 19.17-18.
Ovo predstavlja smrtnu presudu nad bezbožnim ljudima, nakon čega je izvršena presuda i nad njihovim vođama – bačeni su u ognjeno jezero apokaliptična zver i lažni prorok.
Prorok Jeremija takođe opisuje žrtvu koja predstavlja bezbožne ljude nad kojima je izvršena najstroža kazna:
“Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždreti, i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom; jer će biti žrtva Gospoda nad vojskama…” Jeremija 46.10
I treći veliki prorok – Isaija, takođe opisuje žrtvu u kojoj Bog izvršava presudu ili osvetu za bezboštvo onih koji su ga odbacili, na dan Gospodnje osvete, to jest na dan drugog Hristovog dolaska.
“Mač je Gospodnji pun krvi i tovan od pretiline, od krvi jagnjeće i jarčije, od pretiline bubrega ovnujskih; jer Gospod ima žrtvu u Vosoru i veliko klanje u zemlji edomskoj… zemlja će se njihova opiti od krvi i prah će njihov utiti od pretiline. Jer će biti dan osvete Gospodnje, godina plaćanja, da bi se osvetio Sion.” Isaija 34,6-8
Očigledno ove žrtve nemaju funkciju da ukažu na spasenje ljude, nego proriču uništenje onih koji su ostali u stanju pobune protiv Boga i pored svih mogućnosti za pokajanje.
Dan izvršenja presude Bog naziva i dan žrtve, kada će presuditi onima koji su odbacili odeću Božje pravde: “I u dan žrtve Gospodnje pohodiću knezove i carske sinove i sve koji nose tuđinsko odelo.” Sofonija 1,8
Dakle, postoje žrtve koje pokazuju izvršenje presude nad onima koji su otvoreno odabrali greh, a odbacili Boga.
Najslikovitiji simbolički prikaz izvršenja presude na Dan Očišćenja dao je Solomun: "Otkup za pravednike biće bezbožnik, i za dobre bezakonik." Priče 21,18
Otkup za pravednike jeste platio Mesija na krstu, ali prema mudrom Solomunu Božji plan spasenja je dovršen tek kada je krivica za sve grehe preneta na one koji se nisu pokajali za greh, i kada bude izvršena presuda nad Sotonom kao začetnikom greha.
Dakle, sve žrtve simbolički predstavljaju neki stvarni deo Božjeg plana spasenja.
Vrhunac ispunjenja simbola žrtava iz Starog Zaveta, dogodiće se kad Isus ponovo dođe da ispuni simboličko značenje žrtava.
Žrtveni sistem Bog je uspostavio kad su ljudi pali u greh, pa će ova simbolika imati svoje značenje sve do uklanjanja greha iz svemira, prilikom izvršenja presude.
JARAC – vođa otvorenih Božjih protivnika
Videli smo da je Božji narod u Bibliji predstavljen simbolima ovna, ovce i jaganjaca,
dok su religiozni ljudi koji su odbacili Boga predstavljeni simbolima vola, krave i teladi.
Treća kategorija ljudi koja je simbolički predstavljena žrtvama jesu ljudi koji se otvoreno protive Bogu, a predstavljeni su simbolima jarca, koze i jarića.
U Bibliji, jarci u simboličkim tekstovima redovno opisuju negativne ličnosti, Božje protivnike. Pogledajmo primere.
U paraboli o Njegovom drugom dolasku, Isus kaže da će razdvojiti ovce od jaraca pre nego što bude izvršio presudu donesenu na Božjem sudu.
„I sabraće se pred Njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca." Matej 25,32
Ceo kontekst ukazuje da su ovce na Božjoj strani, a da su koze ili jarci na drugoj.
Isus je ovu sliku uzeo od proroka Ezekiela, koji kaže to isto: "Gospod će suditi između... ovnova i jaraca." Ezekiel 34,17
Drugim rečima, Bog će odvojiti pobožne vođe naroda (ovnove) od bezbožnih vođa (jarci). Jarci su vođe koji znaju da Bog postoji, ali mu se otvoreno protive.
Dakle, jarci simbolišu ljude koji se ne pretvaraju da su religiozni kao što to čine volovi, krave i telad, nego predvode ljude koji se otvoreno protive Bogu.
Da je jarac negativan simbol, vidi se i kada je Jakov prevario svog oca, kada je jarećom kožom obložio ruke i vrat, da bi izgledao rutav kao Isav. 1.Mojsijeva 27,16 To nije bio akt lažne pobožnosti, nego otvorena prevara.
Tako su i jedanaestorica braće potopila Josifovu haljinu u jareću krv, da bi prevarili oca. 1.Mojsijeva 37.31 Jarac je oba puta bio sredstvo kojom su obmanuli iskreno pobožnu osobu.
Čak je i Sotona, kao otvoreni Božji protivnik, predstavljen kao jarac koji se na Dan Očišćenja odvodi u pustinju, kao što će Sotona biti 1000 godina vezan na pustoj zemlji kada Isus dođe drugi put. (3.Mojsijeva 16,20-22; Otkrivenje 20,1-3)
Pre vezivanja Sotone na 1000 godina na opusteloj Zemlji, izvršena je smrtna presuda nad dve najbezbožnije sile pred drugi Hristov dolazak, simbolički opisane kao lažni prorok i zver (to jest svetovna bezbožna vlast).
Isto tako na Dan Očišćenja pre odvođenja jarca u pustinju, prineseni su na žrtvu drugi jarac i junac.
Mnoge druge paralele između Dana Očišćenja i izvršenja presude pri Hristovom drugom dolasku, ukazuju da junac predstavlja lažnog proroka (vođu dvolično religioznih ljudi), a da jarac predstavlja zver (svetovnu koaliciju država koje vladaju svetom pred drugi Hristov dolazak). Oba su Božji protivnici.
Hristos je za Dan Očišćenja predstavljen ovnom koji se prinosi kao žrtva paljenica. Hristos je tu predstavljen kao vođa Božjeg naroda. (Detaljnije objašnjenje biće dato u videu o danu Očišćenja.)
Zapazite da je za Pashu Bog ostavio mogućnost da bude prineseno jagnje ili jare: „A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite.“ 2.Mojsijeva 12,5
Izraelci u pravilu prinose jagnje. Međutim, pitanje je zašto je Bog ostavio obe mogućnosti.
Time nam Bog ukazuje da postoje dva nerazdvojna dela plana spasenja:
1) jagnje je Mesija - Hristos koji je umro za naše grehe, a
2) jare je Sotona na koga će biti prebačeni svi gresi sveta, na dan Božjeg suda.
Slična poruka o izvršenju presude prvo nad Mesijom, a zatim na kraju nad začetnikom greha – Luciferom, vidi se i kada je Isus upoređen sa zmijom koju je Mojsije podigao na štap kao izvršenje presude, za isceljenje onih koji su umirali od zmijskog otrova.
Takođe crvena junica treba da bude negativan simbol u celoj Bibliji i mrtvo telo je proglašeno nečistim. Međutim, za pepeo crvene junice je rečeno da čisti ljude jer takođe ukazuje na Mesiju koji je na sebe uzeo grehe Božjeg naroda, a posle sudskog procesa preneće krivicu na Sotonu koji je Božji narod naveo na greh.
Ova dva aspekta plana spasenja vide se u mnogim simboličkim slikama, pa i u žrtvenom sistemu.
Isus je kao Jagnje uzeo grehe pokajanih ljudi i sudsku presudu na sebe. Zatim se svi gresi čuvaju u nebeskoj svetinji do apokaliptičnog Dana Očišćenja, kada će biti preneti na jarca za Azazela – na začetnika greha, Sotonu, nad kojim će biti proglašena i izvršena konačna presuda kao krivca za grehe celog sveta.
Žrtvovano jare moralo je da bude bez mane, jer je Lucifer stvoren savršen, i nije imao opravdani razlog za pobunu protiv Boga. 3.Mojsijeva 4,23
Sledeći negativni simbolički opis jarca, nalazimo kada Samson „rastrže lava kao jare“. Sudije 14,6
Mi znamo da apostol Petar simbolički opisuje Sotonu kao lava koji riče i gleda koga da proždere (1.Petrova 5,8).
Pošto u Bibliji Sotonu u isto vreme simboliše i jarac i lav, Samsonov događaj kako rastrže kao jare lava prikladno simboliše istu bezbožnu silu koju Božji čovek pobeđuje.
Biblijski simboli su isti kroz celo Sveto Pismo. Mudrost kojom je Biblija inspirisana može biti samo od Boga, jer ne postoji čovek koji može da napiše ovako delo, genijalno na toliko različitih nivoa.
Prorok Zaharija kaže da se Bog razgnevio na pastire, koji su vođe Božjeg naroda, i kaznio je jarce, koji su vođe bezbožnih ljudi. „Gnev se moj raspali na pastire, i pokarah jarce;“ Zaharija 10,3
Ovaj tekst opisuje vođe Božjeg naroda koji su počeli da čine greh isto kao i vođe bezbožnih ljudi, koji su simbolički opisani kao jarci – da navode na pobunu protiv Boga.
U Svetinji koju je Bog naredio Mojsiju da je sagradi, zavese nad šatorom bile su od kostreti, to jest jarčije dlake.
Simbolički jarčije kože predstavljaju bezboštvo koje razdvaja ljude od Božjeg prestola - kovčega zaveta, ali su i proročanstvo da će Bog suditi buntovnicima. 2.Mojsijeva 26,7
Nekad je teško razumeti mudrog cara Solomuna, ako se ne shvati figurativna poruka teksta: „Jaganjci su ti za odelo, i jarići (jevrejski „atud“ - jarci) cena za njivu.“ (Priče 27,26).
Jaganjci kao odelo jesu aluzija na Adama i Evu koje je posle pada u greh Bog obukao u kožu, najverovatnije prvog žrtvovanog jagnjeta, kao simbol pokrivanja Hristovom pravdom: „I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.“ 1.Mojsijeva 3,21
Međutim, šta je Solomun mislio kad kaže „jarići su cena za njivu“?
U Bibliji, njiva je simbol obećane zemlje, to je Raj koji su ljudi izgubili padom u greh.
Da bi dobili nazad obećanu zemlju – Raj, potrebno je da jarci / vođe pobune protiv Boga - plate cenu, to jest da se nad njima izvrši presuda.
Upravo zato apostol Pavle kaže da „krv junčija i jarčija ne može uzeti grehe.“ Jevrejima 10:4
Apostol Pavle ne kaže da krv jagnjeta ne može da nas očisti od greha, zato što je jagnje simbol Isusa Hrista.
Pavle kaže da jarčija i junčija krv ne mogu uzeti grehe, jer nisu simbol Mesijine žrtve nego predstavljaju simbol vođa bezbožnika i verskih vođa koji su odbacili Boga, nad kojima će biti izvršena sudska presuda.
Nad jagnjetom koje predstavlja Mesiju izvršena je presuda umesto nas, a na kraju će Božja sudska presuda biti izvršena nad jarcem – Sotonom kao začetnikom greha.
KOZA – organizacija Božjih protivnika
Ako primenimo ranije otkrivenu logiku da ženski rod u Bibliji predstavlja organizaciju, onda koza simboliše bezbožne ljude, otvorene Božje protivnike, koji su se udružili u neku organizaciju.
Istom logikom, kad vidimo da se koza prinosi kao žrtva paljenica (3.Mojsijeva 1,10), to ukazuje da Bog i svojim najvećim neprijateljima nudi spasenje, to jest da ih očisti od greha.
Ali ako koza nije žrtva paljenica nego žrtva za greh, onda simbolički predstavlja bezbožne ljude koji odbijaju milost, pa će nad njima biti izvršena presuda. 4.Mojsijeva 15,27
Krv nekih žrtava za greh unosi se u šator, pokropi se pred zavesom svetinje i pomažu se rogovi kadionog oltara (3.Mojsijeva 4:6,7,16-18), dok se krv jagnjeta nikad ne unosi u svetinju, nego se prinosi samo na žrtveni oltar (3.Mojsijeva 1:5,11).
Takođe, ako je koza zahvalna žrtva (3.Mojsijeva 3,12), onda predstavlja našu zahvalnost Bogu što nas je izvukao iz bezboštva, i što će učiniti kraj pobuni bezbožne organizacije pri drugom Hristovom dolasku.
Prilikom sklapanja zaveta, Bog je rekao Avramu da prinese junicu, kozu i ovna po 3 godine stare, kao i grlicu i golupče (1.Mojsijeva 15,9)
Sve tri vrste krupnih životinja prinesene su na žrtvu, zato što Bog nudi zavet i iskreno religioznim i dvolično religioznim i bezbožnim ljudima, dok su mu ljudi još neprijatelji.
Ovo je jedini slučaj kada je Bog tražio da životinje za žrtvu budu stare 3 godine. Razlog bi mogao da bude to što je Bog kroz istoriju nudio ljudima isti način spasenja u toku sve 3 velike istorijske epohe, na 3 različita načina:
-pre potopa i malo posle potopa preko patrijaraha;
-od Avrama je objavljivao istine o spasenju preko obećanog naroda Izraela; i
-u eri posle dolaska Mesije poslao je učenike da propovedaju po celom svetu.
Na kraju treće ere očekujemo drugi dolazak Mesije, kada će zauvek razdvojiti ovce od koza i krava, to jest razdvojiće iskreno pobožne ljude od onih koji su odbacili Boga.
Ili će čovek u simboličkom smislu sebe dati „u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu“ (Rimljanima 12,1) da bi ga Bog očistio od greha;
ili će čovek zadržati greh na sebi, pa će postati žrtva nad kojom će Bog izvršiti presudu.
Vidimo da su Biblijski simboli isti kroz celu Bibliju. Mudrost kojom je Biblija inspirisana takođe nam ukazuje da dolazi od Boga, jer čovek ne bi mogao da smisli ovako genijalnu knjigu.
Oblačenja kostreti (jarčija dlaka)
Kostret je gruba tkanina od jarčije dlake. Neki ljudi su trenutku svojih velikih nevolja oblačili na sebe kostret, kako bi pred Bogom pokazali da se kaju za grehe.
Kod junaka vere, apostol Pavle ističe da su se iskreno pokajali i da su druge ljude pozivali na pokajanje: „Idoše u kožusima (ovčijim) i u kozjim kožama.“ Jevrejima 11,37
Jovan Krstitelj „imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe“ Matej 3.4 – jer je njegova uloga bila da poziva ljude na pokajanje.
Pošto je jarac ili koza simbol bezbožnih ljudi, oblačenje kozje kože jeste simbol priznavanja svoje grešnosti, bezbožnosti, kao i želju čoveka da se vrati Bogu.
S druge strane, obući ovčiju kožu znači da čovek izražava želju da bude deo Božjeg naroda.
Grlice ili golubovi – uticaj Božjeg Duha
Božji Duh je sišao kao golub na Hrista, da ga vodi kroz život, kako bi ispunio misiju radi koje je došao. „I vide Duha Božjeg gde silazi kao golub i dođe na Njega.“ Matej 3,16
To pokazuje da golub ili grlica simbolički predstavljaju uticaj Božjeg Duha na čoveka.
U žrtvenom sistemu, siromašni ljudi, koji nisu mogli da priušte da na žrtvu prinesu krupnu stoku, trebalo je da prinesu grlicu ili goluba kao žrtvu (3.Mojsijeva 1,14; 5,7; 14,22; 15,14.29; 4.Mojsijeva 6,10).
Time su javno pokazivali da žele da ih Božji Duh vodi, da odbace raniji grešni život, i da dopuste da ih Božji Duh posveti i preobrazi.
Čak su i Josif i Marija prilikom Isusovog posvećenja u hramu prineli „kao što je rečeno u zakonu Gospodnjem, dve grlice, ili dva golubića.“ (Luka 2,24)
Tako je Sveti Duh zaista vodio Isusa da ostvari prvi deo plana spasenja, time što je prineo sebe kao žrtvu za otkup naših greha.
Falsifikati žrtava
Pošto je žrtveni sistem ukazivao na spasenje koje će Bog ostvariti za ljude koji mu veruju, baš zato je Sotona od početka počeo da falsifikuje žrtveni sistem.
Tako su paganski narodi prinosili drugačije žrtve, sa drugačijim motivima, i porukom koja je pogrešno prikazivala Božji karakter i plan spasenja.
Bog je dao jasno upozorenje: „Ko prinosi žrtvu drugim bogovima osim Gospodu, da se istrebi kao prokletnik.“ 2.Mojsijeva 22.20
Ipak, pod uticajem paganskih naroda, Izraelci su čak i đavolima, to jest demonima prinosili žrtve (5.Mojsijeva 32.17; 3.Mojsijeva 17.7). Prinosili su žrtve i zlatnom teletu (2.Mojsijeva 32,6.7).
Paganske žrtve su bile suštinska suprotnost: umesto pokazivanja poverenja u Boga da će ostvariti plan za spasenje, ljudi su prinosili žrtve Sotoni i demonima u vidu etički izopačenih rituala.
Nažalost, zbog ovih falsifikata, mnogi ljudi kroz istoriju nisu shvatili šta je Bog hteo da kaže žrtvenim sistemom.
Trebalo je da razumevanjem značenja Božjeg originala, narod ne bude prevaren falsifikatima.
Neki ljudi u žrtvama vide samo prazne rituale, pa odbacuju ideju da žrtve iz Starog Zaveta imaju bilo kakvu poruku za današnjeg čoveka.
Drugi ljudi će žrtvama i u budućnosti dati pogrešno značenje. Serija falsifikata žrtvenog sistema naročito će prevariti mnoge ljude pred drugi Hristov dolazak.
Cepanjem zavese u hramu prilikom Hristove smrti, Bog je pokazao da je posle napustio Svetinju nad svetinjama na zemlji,
i dopustio da zemaljski hram bude srušen iz 3 razloga: zbog neposlušnosti Izraela, izopačenja simboličkih obreda u hramu, i zato što će Mesija uskoro početi pravu službu u Nebeskom hramu.
Vaskrsli Isus posle 40 dana vazneo se na nebo, gde ispunjava simbole prorečene žrtvenim sistemom u nebeskoj svetinji, i obavlja prvosvešteničku službu.
Nama je potrebno da svakog dana gledamo našeg prvosveštenika u Nebeskoj svetinji, da prihvatimo da posreduje za nas, kako bi nam oprostio grehe i posvetio nas.
Proročanstva žrtvenog sistema iz Starog Zaveta, Bog ispunjava u stvarnim događajima Novog Zaveta.
Umesto prinošenja žrtava, danas je dovoljno proučavati žrtve i shvatiti ova proročanstva.
Potrebno je da verom pratimo šta naš prvosveštenik radi za nas pred Božjim prestolom.
Međutim, među religioznim ljudima postoje inicijative da naprave novi hram u Jerusalimu, kao i da se u njemu obnovi prinošenje doslovnih žrtava, čime pokazuju duboko nerazumevanje Božjeg plana spasenja i značenja žrtava.
Vraćanje na simboličke obrede skrenulo bi pogled ljudi sa Hristove službe u Nebeskoj svetinji na simboličke rituale koji nemaju ulogu da nas spasu, nego samo da ukažu kako će nas Bog spasiti.
Za prethodne hramove Bog je naredio kako da ih ljudi naprave, i dao im je detaljna uputstva kako da to urade, dok za ovaj koji ljudi danas žele da grade - nije.
Simbolička služba imala je smisla pre nego što je Isus počeo u stvarnosti da ispunjava simbole, ali sada bi vršenje simboličkih rituala služilo samo da skrene pažnju ljudi sa originala - svakodnevne službe našeg prvosveštenika na nebu.
Vrlo je verovatno da kada Sotona bude imitirao drugi Hristov dolazak, da će tražiti da ljudi izgrade ovaj hram i da tu prinose žrtve.
Isus kaže da Njegovo „carstvo nije od ovog sveta“ (Jovan 18,36), dok će lažni mesija kao „knez ovoga sveta“ (Jovan 12,31) stvarati „carstvo ovog sveta“.
To će doprineti da se ispuni proročanstvo proroka Danila, da će bezbožna sila vremena posletka obezvrediti u očima ljudi pravu službu pomazanog prvosveštenika Isusa u Nebeskoj svetinji: „I naraste dori do poglavara toj vojsci, i uze Mu svagdašnju žrtvu, i sveti stan Njegov obori.“ Danilo 8,11
Potrebno je da dobro proučimo žrtve, da bi bolje shvatili šta Bog danas radi za nas, šta mi treba da radimo, i kako da se zaštitimo od prevara.
Dok postoji greh u svemiru postojaće i važnost značenja simboličkih žrtava, dok se sve ne ispuni što je preko njih prorečeno (Jevrejima 10,2).
Hristova žrtva je središte plana spasenja, ali postoje i druge žrtve koje još detaljnije opisuju Božji plan spasenja i Njegovo izvršenje presude.
Bog je rekao: „Skupite mi svece moje, koji su učinili sa mnom zavet na žrtvi.“ Psalam 50:5
Pri svom drugom dolasku, Bog će skupiti svece koji su učinili sa njim zavet na žrtvi - Hristu.
Sažetak
Muški rod –> Vođa verske organizacije
Ženski rod –> Verska organizacija
Srednji rod –> Posebna grupa u organizaciji
OVAN = vođa Božjeg naroda
OVCA = Božji narod
JAGNJE = Isus Hristos;
JAGNJAD = ljudi najsličniji Hristovom karakteru
VO (JUNAC) = vođa verske organizacije koja je odbacila Boga, lažni prorok
KRAVA (JUNICA) = verska organizacija koja je odbacila Boga (Vavilon, Misir)
TELE = posebna grupa unutar izopačene verske organizacije, „najamnici“
JARAC = vođa bezbožnika, otvorenih protivnika Bogu (Sotona, zver iz Otkrivenja 19.20)
KOZA = organizacija bezbožnih (država, spiritizam?)
JARE = posebna grupa bezbožnika
Za razliku od mnogobožačkih naroda koji su žrtvovali životinje i ljude da bi utišali gnev nekog gnevnog božanstva,
Stvoritelj sveta koji se otkrio u Bibliji, dao je žrtvama sasvim drugu, simboličku ulogu.
Kada su se ljudi pobunili protiv Boga i postali smrtni, Bog je hteo da nam na simbolički način prikaže detalje svog plana za spasenje ljudi.
Tako je preko mnoštva različitih žrtava Bog prikazao pokajanje grešnika, očišćenje od greha, posvećenje, ali i izvršenje presude nad onima koji su odbili da se pokaju.
Smrt žrtve imala je ulogu da pokaže ljudima strahotu posledica greha.
Svaka žrtva koju je Bog zahtevao, bila je proročanstvo, simbolisala je neki deo plana spasenja ljudi od greha.
Dakle, ako bi ispravno razumeli simboličko značenje žrtvenih životinja u Bibliji, to bi nam pomoglo da bolje razumemo Božji plan za spasenje ljudi.
Da bismo videli ovu poruku, potrebno je da pogledamo kako su ove simbole koristili od Boga nadahnuti pisci Biblije. Dozvolićemo da Biblija tumači Bibliju, da Bog sam pokaže šta određeni simboli znače.
Životinje prinošene na žrtvu bile su u sva tri roda: muški, ženski i srednji.
Ženski rod žrtava simbolički ukazuje na određenu religijsku ili nereligijsku organizaciju.
Čista, moralna žena u Bibliji simboliše Božji narod,
dok nemoralna žena simboliše bezbožnu organizaciju ili grupu ljudi.
Isto tako i žrtvene životinje ženskog roda simbolišu Božju ili bezbožnu organizaciju u zavisnosti od njenih osobina.
Muški rod kod svih životinja simboliše vođu koji predvodi stado, što znači da simboliše vođu organizacije.
Srednji rod ukazuje na posebnu grupu unutar određene organizacije.
Na primer, ako analiziramo reč “ovca” kroz celu Bibliju, videćemo da ovca simboliše Božji narod.
U tom slučaju, ovan bi bio vođa Božjeg naroda, dok za jagnje Biblija kaže da simboliše Isusa Hrista, ili ljude koji su dozvolili da ih Bog potpuno posveti, pa su dobili osobine slične Hristovim. Kasnije će biti navedeni Biblijski tekstovi koji ovo potvrđuju.
Sledeća vrsta životinja koja se prinosi na žrtvu je krava. U Bibliji krava je upotrebljena kao simbol Vavilona i Egipta, dve teokratske države čija religija je bila suprotna Božjim principima. Tako krava takođe simboliše religijsku organizaciju, ali onu koja je odbacila Božje vođstvo i moralna načela.
Po istom principu, vo ili junac simbolisao je vođu religije koja je odbacila Boga ili bi to bio lažni prorok.
Telad bi bila posebna, elitna grupa unutar ove izopačene verske organizacije.
Pored ovaca i krava, na žrtvu su se prinosile i koze. Jarac je simbol Sotone, a čak postoji i reč „sair“ u jevrejskom jeziku koja može da se prevede i kao jarac i kao Sotona. Jarac bi bio vođa organizacije bezbožnih.
U tom slučaju, koza bi bila simbol organizacije bezbožnika, bilo da je ateistička ili spiritistička,
dok bi srednji rod koza označavao posebnu grupu bezbožnika.
Muški rod –> Vođa (ne)religijske organizacije
Ženski rod –> organizacija
Srednji rod –> Posebna grupa u organizaciji
OVAN = vođa Božjeg naroda
OVCA = Božji narod
JAGNJE = Isus Hristos;
JAGNJAD = ljudi najsličniji Hristovom karakteru
VO (JUNAC) = vođa verske organizacije koja je odbacila Boga, lažni prorok
KRAVA (JUNICA) = verska organizacija koja je odbacila Boga (Vavilon, Misir)
TELE = posebna grupa unutar izopačene verske organizacije, „najamnici“
JARAC = vođa bezbožnika, otvorenih protivnika Bogu (Sotona, zver iz Otkrivenja 19.20)
KOZA = organizacija bezbožnih (država, spiritizam)
JARE = posebna grupa bezbožnika
Dakle, kad neko prinosi ovcu na žrtvu, time pokazuje svoju želju da bude deo Božjeg naroda, ili pokazuje poverenje u Boga da će spasiti svoj narod.
Ako neko prinosi na žrtvu kravu, time ili priznaje da je bio religiozan na pogrešan način, ili pokazuje poverenje u Boga da će pravedno osuditi versku organizaciju koja ga je odbacila.
Prinošenje koze na žrtvu bilo bi ili priznanje i kajanje zbog svog bezboštva, ili poverenje u Boga da će pravedno osuditi one koji su ga odbacili.
Žrtva predstavlja prinosioca:
Ovca: "Želim da budem deo Božjeg naroda"
Krava: "priznajem da sam odbacivao Božje principe, iako sam se predstavljao kao religiozan"
Koza: "priznajem da sam bio bezbožan"
Žrtva pokazuje veru prinosioca
Ovca: "Bog će spasiti svoj narod"
Krava: "Bog će pravedno da osudi lažne, licemerne vernike"
Koza: "Bog će pravedno da sudi bezbožnima
Ne samo da su različite životinje koje se prinose na žrtvu, nego postoje različite vrste ili tipovi žrtava, koje takođe imaju različita značenja.
Na primer, žrtva paljenica predstavlja pomirenje sa Bogom.
Zahvalna žrtva predstavlja izražavanje zahvalnosti Bogu za deo plana spasenja koji je ispunjen ili će biti ispunjen.
Žrtva za greh predstavlja izvršenje presude, to jest poverenje da će Bog pravedno kazniti sve one koji su odbili da se pokaju i vrate na poslušnost Božjim principima.
Žrtva za prestup predstavlja priznanje greha.
Jestivne žrtve predstavljaju duhovnu hranu iskreno religioznih ljudi, a to su brašno, vino i ulje, što su simboli Hristovog tela, Hristove krvi i Svetog Duha.
Podizana žrtva predstavlja posvećenje čoveka, značajno poboljšanje duhovnog stanja.
Obrtna žrtva simboliše vaskrsenje.
Žrtva na ugodni miris predstavlja Božje odobravanje i prihvatanje,
a ognjene žrtve predstavljaju potpuno uništenje greha.
Dakle, za sva ova simbolička značenja vrste žrtava, biće dati Biblijski tekstovi koji objašnjavaju značenje simbola.
Vrsta žrtava - Značenje
Žrtva paljenica - Pomirenje sa Bogom
Žrtva zahvalnica - Zahvalnost Bogu
Žrtva za greh - Izvršenje presude
Žrtva za prestup - Priznanje greha
Jestivne žrtve - Duhovna hrana
Žrtva podizana - Posvećenje, podizanje duhovnog nivoa
Žrtva obrtana - Vaskrsenje
Žrtva na ugodni miris - Prihvatanje, odobravanje
Žrtve ognjene - Uništenje greha
Od kada se prinose žrtve i zašto?
Postavlja se pitanje zašto je Bog uopšte tražio prinošenje žrtava, odnosno ubijanje životinja?
Smrt je užasna, bez obzira ko umire. Klanje životinja je strašan čin.
Prinošenjem žrtava trebalo je da ljudi shvate strašne posledice greha, jer će grešnik umreti radi greha koji je učinio.
Svrha prinošenja žrtava opisanih u Bibliji, bila je da ljude motiviše da ne greše, jer Bog ne želi ni smrt žrtvovane životinje, niti želi da umremo za večnost.
Prinošenjem žrtava neki ljudi su to ispravno shvatili, i dozvolili su Bogu da ih posveti i promeni;
dok su drugi nastavili da greše i da se još razmeću mnoštvom žrtava koje prinose, čime su pokazali svoj loš odnos prema Bogu.
Tako je Bog u Bibliji rekao da su mu se ogadile žrtve koje ovi dvolični ljudi prinose. (vidi Isaija 1:13)
Prva žrtva prinešena je kada su Adam i Eva zgrešili: „načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih“ 1.Mojsijeva 3.21.
Nije dato objašnjenje odakle ove „haljine od kože“, a znamo da u savršenom svetu pre pojave greha nije bilo smrti, pa ni smrti životinja.
Prema kasnije datom zakonu o žrtvama, životinju nije klao sveštenik, nego grešnik koji se kaje, koji je i doneo žrtvu (3.Mojsijeva 1,5), kako bi bili pokrenuti na pokajanje.
Zato je logično da su Adam i Eva žrtvovali prvo jagnje kako ne bi umrli u dan u koji su okusili s drveta poznanja dobra i zla (1.Mojsijeva 2,17). Da bi pokrio njihov greh, Bog ih je odenuo u kožu prve žrtve.
Na taj način, Bog im je objasnio da će doći Mesija koji će umreti bez učinjenog greha, kao jagnje koje su žrtvovali pred Njim.
Pre nego što su zgrešili, Bog ih je upozorio da ne jedu s drveta poznanja dobra i zla, „jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.“ 1.Mojsijeva 1.17
Adam i Eva su zgrešili, a jedini razlog zašto odmah nisu umrli, jeste to što ih je Bog odenuo u kožu žrtvovanog jagnjeta, i obećao da će se iz ženinog potomstva roditi Spasitelj koji će „stati zmiji na glavu“ (3.15), i osloboditi ih od greha i smrti.
Oblačenje u odeću koju nam Bog daje, u Bibliji je postalo simbol da će Bog ogrnuti svojom pravednošću svakog grešnika koji se kaje.
Dakle, razlog zašto je Bog uspostavio žrtveni sistem, jeste pad čoveka u greh.
Zato, detaljni opis žrtava otkriven preko Mojsija, opisuje Božji plan za spasenje čoveka, od pada u greh, do uništenja greha za večnost.
Adam i Eva su prenosili svojim potomcima ovo proročanstvo o Jagnjetu žrtvovanom u Raju, pa su i drugi patrijarsi prinosili žrtve kao simbol prihvatanja Mesijine buduće žrtve za naše grehe.
60 Žrtve su nastavili da prinose Kain i Avelj (1.Mojsijeva 4,3-5; Jevrejima 11.4),
Noje posle potopa (1.Mojsijeva 8.20),
kao i patrijarsi Avram (1.Mojsijeva 22,7.8)
i Jakov (1.Mojsijeva 31.54).
Kada je Bog rekao faraonu da pusti Njegov narod iz ropstva, rekao je Izraelcima da traže da ih faraon pusti da prinesu žrtvu, tako što će ići 3 dana hoda u pustinju (2. Mojsijeva 5:3).
Setite se da je Isus vaskrsao posle 3 dana, a ovde robovi treba da budu oslobođeni iz ropstva posle 3 dana, zahvaljujući prinetoj žrtvi.
Ova žrtva za spasenje ili uništenje, bila je centar borbe za izlazak iz ropstva i oslobođenje Božjeg naroda (2.Mojsijeva 8,8.25-29; 10.25; 13.18;12,27), a faraon je stalno odbijao da im dopusti da prinesu žrtvu.
U Bibliji, Egipat je simbol carstva greha, a Božji narod je mogao da napusti carstvo greha samo ako namažu dovratnike svojih kuća krvlju žrtvovanog pashalnog jagnjeta, i jedu meso jagnjeta.
Na taj način, pokazali su da veruju da će doći obećani Spasitelj, Jagnje Božje „koje uze na se grehe sveta“ (Jovan 1:29). Njegova žrtva oslobodiće od greha i smrti one koji veruju Bogu.
Hristova žrtva važnija je od svih drugih žrtava. Da nije bilo Hrista na krstu, sve druge žrtve ne bi imale smisla.
70 Zapazite da je trebalo da prinose žrtve i oni koji nisu Jevreji, kao što je Mojsijev tast Madijanin Jotor (2.Mojsijeva 18.12). Time su pokazali da su razumeli i prihvatili Božji plan za spasenje ljudi.
U Bibliji vidimo da su žrtve bile prinošene i pre nego što je Mojsije na Sinaju dobio detaljno otkrivenje od Boga, koje je zapisano da ne bi bilo zaboravljeno ili izmenjeno od ljudi.
Dakle, možemo da zaključimo da je ljudski rod počeo da prinosi žrtve nakon pada Adama i Eve u greh, i da imaju simboličko značenje sve do vremena kada Bog bude uklonio greh iz svemira.
Detaljna uputstva o žrtvama
Bog je dao detaljna i precizna uputstva za žrtve, i tražio je potpunu poslušnost.
Žrtve su morale da se prinose u određeno vreme, i na određenom mestu, na određeni način.
Trebalo je prinositi žrtve samo ispred Svetinje u kojoj se nalazio kovčeg zaveta, koji je simbol Božjeg prestola. 4.Mojsijeva 28.2; 5.Mojsijeva 12,5.6; 16,2.5
To je značilo da odluka da li će neko biti spasen ili osuđen, mogla je biti donesena samo pred Božjim prestolom, a ne na bilo kom drugom mestu.
Prinošenje žrtava na drugom mestu osim pred Bogom, značilo bi nepoverenje u Boga i pogrešno verovanje da neko drugi može da spase ili da osudi čoveka.
Bog je tražio da ljudi na Zemlji naprave Svetinju kao kopiju nebeske svetinje. „I neka mi načine svetinju, da među njima nastavam; Kao što ću ti pokazati sliku od šatora i sliku od svih stvari njegovih, tako da načinite.“ (2.Mojsijeva 25.8,9; 26:30 Jevrejima 8,5; 10.1)
Simbolički rituali u zemaljskoj Svetinji, predstavljali su figurativno šta se u stvarnosti događa pred Božjim prestolom, to jest šta Bog čini da bi nas spasao od greha.
Razumevanjem simbolike žrtava, trebalo je da religiozni ljudi shvate detaljno šta Bog radi da bi nas spasao.
Božje uredbe o žrtvama bile su predslika budućih stvari, proročanstvo za buduće događaje.
Biblijske žrtve predstavljaju simboličku ilustraciju izbora ljudi za ili protiv Boga, kao i proročanstvo o Božjem postupanju na osnovu naših izbora.
Smrt nije postojala u Raju. Ljudi nisu ubijali životinje, niti su ih jeli. Sve je bilo savršeno, ali je greh to promenio.
Svrha žrtava nije bila da ljudi ugode Bogu, jer ubijanje nedužnih životinja samo može da ražalosti Boga.
Bog je stvorio svet da njime vlada zakon ljubavi. Čovekova neposlušnost Bogu, upropastila je prvobitni sklad.
Bog nije hteo da ostavi ljude da umru i nestanu, jer voli sva svoja stvorenja.
Tako je Bog preko strahote smrti žrtvenih životinja, želeo da ljudi prepoznaju tragične posledice greha, i jedino rešenje za smrt - poverenje u svog Tvorca.
Prinošenjem žrtava čovek nije mogao da spase sam sebe, nego da razume da će nas Bog spasiti preko Mesije koji će prineti sebe na žrtvu umesto nas.
Isus je potvrdio važnost žrtava. Na primer, izlečenom gubavcu rekao je da prinese dar koji je Bog propisao preko Mojsija (“I reče mu Isus: Gledaj, nikom ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovedio Mojsije radi svedočanstva njima.” Matej 8,4; 3.Mojsijeva 13.
Takođe je pred svoju smrt, organizovao Pashalnu večeru. Matej 26.17,18
Isto tako, Isus je rekao da je bitnije ono što radimo u stvarnosti, od simboličkih obreda.
Prineti dar nema vrednosti ako je čovek u svađi sa svojim bratom. “Ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.” Matej 5,24
Takođe, Isus je više vrednovao dar siromašne udovice prinesen iz čistog srca, nego dar bogatih ljudi od njihovog viška. “Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svog, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.” Luka 21.4).
U prošlosti, Sotona je pokušavao da iskrivi praksu prinošenja žrtava, da bi od ljudi sakrio plan spasenja.
Tako su ljudi, koje je uspeo da prevari, samovoljno menjali ova pravila: prinosili su nezdrave životinje sa fizičkim manama,
na pogrešnom mestu van hrama, kao prorok Valam (4.Mojsijeva 23,1-4),
lažnim bogovima kao car Solomun (1.Carevima 11,8; Car Ahaz 2.Carevima 16,4; Danilo 11.8; Sudije 16.23),
prinosili su žrtve mrtvima (Psalam 106,28), pa su čak
žrtvovali ljude i decu (Psalam 106.37,38), ili su
prinosili žrtve iako su i dalje činili grehe (Car Solomun je rekao: „Žrtva je bezbožnička gad, a kamoli kad je prinose u grehu?“ Priče 21,27).
Bog je odbacio cara Saula, zato što nije sačekao proroka Samuila da prinese žrtvu, nego je to učinio sam, čime je pokvario simboličku poruku koju je Bog želeo da uputi svom narodu. 1. Samuilova 13:8-14; 15:22,23
Svako odstupanje od uputstava za prinošenje žrtava pogrešno je predstavljalo Božji karakter.
Tako su sinovi prvosveštenika Arona uzeli vatru sa paganskog oltara gde su prinošene žrtve demonima, i hteli su da tom vatrom kade pred Bogom.
„Tada dođe oganj od Gospoda i udari ih, te pogiboše pred Gospodom.“ 3.Mojsijeva 10,1-3 Ovo nije bila slučajna greška, nego drska pobuna protiv Boga.
Vatra je sredstvo kojim će Bog izvršiti presudu bezbožnima i uništiti greh.
Upotrebom vatre sa oltara lažnih bogova, sinovi prvosveštenika simbolički su tvrdili da i lažni bogovi imaju pravo da sude, iako je samo Božji sud ispravan.
Bog je odmah nad njima izvršio smrtnu kaznu da bi sprečio drastično odstupanje Božjeg naroda od simboličkih poruka žrtvenog sistema.
Bog je pokazao da smatra za neoprostivi greh to što sveštenici „nisu marili (prezirali) za prinos Gospodnji.“ (1.Samuilova 2,17)
Tako su to činili sinovi prvosvešenika Ilija: „I greh onih mladića beše vrlo velik pred Gospodom, jer ljudi ne marahu za prinos Gospodnji… Zašto gazite žrtvu moju i prinos moj, koje sam zapovedio da se prinose u šatoru? I paziš sinove svoje većma nego mene, da se gojite prvinama svih prinosa Izrailja, naroda mog?
Zato Gospod Bog Izrailjev kaže: Rekao sam doista: Dom tvoj i dom oca tvog služiće preda mnom do veka; ali kaže Gospod: Neće biti tako, jer one ću poštovati koji mene poštuju, a koji mene preziru, biće prezreni.“ 1.Samuilova 2:29.30).
Tako nam je Bog pokazao na očigledan način, da On očekuje da simbolički obredi do najmanjeg detalja budu vršeni tačno onako kako je rekao, jer izmenjena poruka neće upućivati ljude na spasenje.
Zašto sve žrtve NE simbolišu Hrista
Mnoge žrtve simbolički ne mogu da predstavljaju Mesiju na krstu, nego neke druge delove Božjeg plana spasenja.
Bog je dao bar 49 različitih vrsta žrtava. Pogledajmo šta je različito:
-vrste životinja koje se žrtvuju (ovce, krave, koze, golubovi);
-životinje su u sva tri roda (muški, ženski i srednji);
-različit je broj životinja (1,2,3,7…);
-različit je način prinošenja;
-različiti su dar i naliv koji idu uz životinje;
-drugačije su žrtve za praznike.
Da sve ove žrtve simbolišu samo Isusa Hrista na krstu, Bog je mogao da traži jednu žrtvu - jagnje, koje bi uvek trebalo prineti na isti način.
Komplikovanost žrtvenog sistema ukazuje da je na ovaj način Bog otkrio i druge detalje plana spasenja: otkupljenje, posrednička služba, obraćenje grešnika, posvećenje, presuda za nepokajane ljude, i drugo.
Pogledaćemo kako tekstovi Biblije objašnjavaju simboličko značenje žrtava u Starom Zavetu. To pokazuje da su ljudi mogli i pre Isusa Hrista da shvate šta simbolišu žrtve.
Šta simbolišu žrtve koje NE predstavljaju Mesiju?
Postoje žrtve koje simbolišu iskreno pobožne ljude.
Apostol Pavle govori da i ljudi koji veruju Bogu treba da prinesu sebe kao žrtvu, tako što će živeti pobožnim životom:
"Molim vas dakle braćo milosti Božje radi da date telesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu... i ne vladajte se po ovom veku nego se promenite obnovljenjem uma svojega." Rimljanima 12,1.2
Drugim rečima, apostol Pavle nam ukazuje da u žrtvenom sistemu Starog Zaveta neke žrtve simbolišu iskreno pobožne ljude koji dozvoljavaju da ih Bog potpuno posveti.
Rezultat njihove žrtve je pobožan karakter: krotkost, zahvalnost, molitva, poslušnost Bogu, pomaganje ljudima.
Skrušenost kao žrtva: „Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i potištena ne odbacuješ Bože." Psalam 51,17
Zahvalnost kao žrtva: "Prinesi Bogu hvalu na žrtvu." Psalam 50.14 "Žrtva hvale je plod usana koje priznaju ime njegovo." Jevrejima 13,15
Duhovne pesme kao žrtva: „I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju dela Njegova u pesmama!” Psalam 107.22 Dakle, zahvalnost Bogu, i pevanje pobožnih pesama predstavljaju ispunjenje simbolike nekih žrtava.
Molitva kao žrtva: "Neka izađe molitva moja kao kad (tamjan) pred lice Tvoje." Psalam 141.2
Pravda i sud kao žrtva: "Prinesite žrtvu pravde, i uzdajte se u Gospoda." Psalam 4,5 "Da se čini pravda i sud milije je Gospodu nego žrtva." Priče 21,3
Kao što je rekao prorok Samuilo, poslušnost Bogu je bolja od žrtve: "...gle, poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost od pretiline ovnujske." 1.Samuilova 15,22
Čuvaj nogu svoju kad ideš u dom Božji, i pristupi da slušaš; to je bolje nego što bezumni daju žrtve, jer ne znaju da zlo čine.“ Propovednik 5,1
Činiti dobro je žrtva: "Dobro činiti i davati milostinju ne zaboravljajte, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu.” Jevrejima 13,16
Proroci su upozorili Božji narod da vršiti samo simboličke obrede predstavlja samo figurativni prikaz spasenja, a da je potrebno pokazati u praktičnom smislu ono šta te žrtve zapravo predstavljaju:
Bog prihvata jedino dobrovoljnu službu, bez gunđanja i skrivenih misli: „Rado ću prineti žrtvu, proslaviću ime Tvoje, Gospode, jer je dobro” Psalam 54,6 „Milosti hoću a ne priloga.“ Matej 9,13
Bog ne prihvata kada ljudi misle da će žrtvama i prilozima platiti Bogu za spasenje koje nam obezbeđuje.
Žrtve imaju duboki smisao, ali nisu zamena za milostivo postupanje sa bližnjima.
Isus je ispričao parabole u kojima je naš dug toliko veliki da nikako ne možemo da ga isplatimo.
Iz ovog razloga, Bog nas upućuje da budemo milostivi prema ljudima oko nas na isti način kako je Bog milostiv prema nama.
“Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga većma nego žrtva paljenica.” Osija 6.6
“Sa čim ću doći pred Gospoda da se poklonim Bogu Višnjem? Hoću li doći preda Nj sa žrtvama paljenicama? S teocima od godine? Hoće li Gospodu biti mile hiljade ovnova? Desetine hiljada potoka ulja? Hoću li dati prvenca svog za prestup svoj? Plod utrobe svoje za greh duše svoje?
Pokazao ti je, čoveče, šta je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da činiš šta je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smerno s Bogom svojim?” Mihej 6,6-8
Isus je potvrdio da veću vrednost od svih žrtava i priloga predstavlja ispunjenje njihove simbolike, to jest voleti Boga i ljude oko nas. “I ljubiti Ga (Boga) svim srcem i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjeg kao samog sebe, veće je od svih žrtava i priloga.” Marko 12,33
Bog je dozvoljavao da ljudi prinesu žrtvu za drugu osobu. Na primer, Jov je za svoju decu prinosio žrtve, u smislu da se moli Bogu za njih:
“I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osvećivaše ih, i ustajući rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svih njih; jer govoraše Jov: Može biti da su se ogrešili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Jov svaki put.” Jov 1,5.
I stranci, ljudi svih drugih nacija, mogli su da prinesu žrtvu kao dokaz da su prihvatili Boga:
“Tako ako bude među vama i došljak ili ko bi se bavio među vama, pa bi prineo žrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, neka čini onako kako vi činite. Zbore! Vama i došljaku koji je među vama jedan da je zakon, zakon večan od kolena na koleno; došljak će biti kao i vi pred Gospodom.” 4.Mojsijeva 15,14.15
Na ovaj način, Bog je pokazao da žrtveni sistem ima značenje za sve narode sveta a ne samo za Jevreje, jer otkriva svim narodima kako će nas Bog spasiti od greha.
ŽRTVE KOJE NE PREDSTAVLJAJU HRISTA NEGO SPAŠENE LJUDE:
Videli smo da postoje žrtve koje simbolički ne predstavljaju Hrista nego vernike koji su prihvatili spasenje.
Na primer, ljudi iz drugih naroda kada dozvole da ih Bog promeni: "...da budu neznabošci prinos povoljan i osvećen Duhom Svetim." Rimljanima 15,16
Svi narodi, kao i Izraelci, predstavljeni su nekim žrtvama: "I svu će braću vašu iz svih naroda dovesti Gospodu na dar... kao što prinose sinovi Izraelovi dar u čistom sudu u dom Gospodnji." Isaija 66.20
Apostol Pavle za sebe kaže da je žrtva: "No ako i žrtvovan budem na žrtvu u službu vaše vere, radujem se" Filibljanima 2,17
“Jer ja se već žrtvujem i vreme mog odlaska nasta.” 2.Timotiju 4,6
Ljudi su još u Mojsijevo vreme mogli da razumeju da određene žrtve predstavljaju pobožne ljude koji su izabrali da služe Bogu. Na primer, Aron prinosi Levite Gospodu za prinos od sinova Izraelovih.
„I Aron neka prinese Levite Gospodu za prinos od sinova Izrailjevih da vrše službu Gospodu.“ 4.Mojsijeva 8,11
Apostol Petar kaže da pobožni ljudi predstavljaju duhovni, simbolički prinos, i ugrađuju se u živi hram sačinjen od ljudi, a ne od kamenja:
„I vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.“ 1.Petrova 2,5
VRSTE ŽIVOTINJA
Pogledajmo sada Biblijske tekstove koji objašnjavaju šta simbolišu vrste životinja koje se prinose na žrtvu.
Treba napomenuti da Biblijski simboli često imaju pozitivno i negativno značenje.
Na primer, Bog koristi jedan simbol u pozitivnom smislu, dok Sotona isti simbol koristi da falsifikuje Božji plan spasenja i prevari ljude.
Na primer, Isus je simbolički prikazan kao lav koji pobeđuje da spasi Božji narod, dok je Sotona simbolički prikazan kao lav koji riče i gleda koga da proždere.
OVCA - Božji narod
U Bibliji, ovca je simbol pokajanih grešnika, koji zajedno čine Božji narod:
"Gospode, mi smo narod tvoj i ovce paše tvoje." Psalam 79,13
"Zađoh kao ovca izgubljena." Psalam 119.176
"Svi mi kao ovce zađosmo." Isaija 53,6
175 Gospod kaže: „Evo me, ja ću tražiti ovce svoje i gledati ih.” Ezekiel 34,11
Zaharijino proročanstvo u vezi hapšenja Mesije, opisuje odnos Isusa Hrista prema apostolima kao pastira prema ovcama: "Maču... udari pastira (Hrista), i ovce će se razbežati". Zaharija 13,7
Upravo tako se i dogodilo: Isus je uhapšen, a apostoli su se razbežali kao ovce bez pastira (vidi Matej 26,31; Marko 14,27).
Isus je poslao 12 apostola da govore Izraelcima, i naziva ih „izgubljenim ovcama“ zbog njihovog nedostatka poverenja u Boga: „Nego idite k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog.“ Matej 10,6
Pogledajte kako je Isus opisao svoj drugi dolazak: "Kada dođe sin čovečiji u slavi… pred njim će se sabrati svi narodi, i razdvojiće ovce od jaraca." Matej 25:31,32
Na dan strašnog Božjeg suda, Isus će kao pastir razdvojiti ovce od jaraca; ovce na Božju stranu za spasenje, a jarce za osudu jer su odbacili Boga. Zapazite da ovca ovde predstavlja pozitivne ličnosti, a jarci predstavljaju negativne ličnosti.
Isus je rekao: „Dušu svoju polažem za ovce.“ Jovan 10,15
Obratite pažnju da Isus nije rekao da polaže dušu za jarce i junce, to jest koze i krave, jer oni simbolički predstavljaju pobunjenike protiv Boga, nego za ovce koje simbolički predstavljaju iskreno religiozne ljude, Božji narod.
Isus je takođe rekao da ima i druge ovce van tora koje mu valja dovesti, koje slušaju Njegov glas, kako Božji narod i treba da čini.
„I druge ovce imam koje nisu iz ovog tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.“ Jovan 10,16.26
U Isusovoj paraboli, ovca koja u subotu upadne u jamu simbolički predstavlja grešnika kome je Bog oprostio grehe i izlečio ga. Matej 12,11
U drugoj paraboli, Isus opisuje sebe kao pastira koji ostavlja 99 bezbednih ovaca, kako bi našao jednu zalutalu, koja simbolički predstavlja pobožnu osobu koja je u duhovnoj krizi.
„Šta vam se čini? Kad ima jedan čovek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla?“ Matej 18,12
Mojsije se moli da Bog postavi pobožnog vođu narodu: „Da ne bi bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira.“ 4.Mojsijeva 27.17
Gde god pogledamo u Bibliji, ovca je svuda očigledan simbol pripadnika Božjeg naroda - vernika koji se kaje i traži pomoć od Boga.
Sotona i ovde pravi falsifikat kojim želi da prevari Božji narod. Sotona šalje lažne proroke u ovčijem odelu, a unutra su vuci grabljivi (Matej 7,15.16).
Bog je izabrao najkrotkiju domaću životinju da bi njom predstavio kakav karakter bezazlenosti treba da ima Božji narod. Sve druge domaće životinje od krupne stoke mogu da povrede čoveka, osim ovce.
Vuna je simbol duhovnih darova koje je Bog dao svom narodu. Vunu ima samo ovca, a nemaju je ni krava ni koza.
Gedeon je tražio znak od Boga da je izabrao njega da izbavi Božji narod od osvajača. Sudije 6.37-40
Gedeon je tražio od Boga da ujutro učini čudo, da „rosa bude samo na runu a po svoj zemlji suvo“, što će biti znak da će spasiti Izraelce preko njega.
Kada se to zaista dogodilo, Gedeon je tražio od Boga da sledećeg dana uradi obrnuto.
Vuna je predstavljala poseban duhovni dar koji mu je Bog dao Gedeonu da ugasi duhovnu žeđ Božjeg naroda.
Takođe, Solomun je rekao da vrsna žena koristi svoje duhovne darove, što je simbolički opisao kao vunu i lan: „Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.“ Priče 31:13
Prorok Isaija je rekao da će Bog naše grehe pretvoriti da budu kao vuna, da će nam dati prikladne duhovne rodove. “Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako gresi vaši ... budu crveni kao crvac, postaće kao vuna.” Isaija 1:18
OVAN - vođa Božjeg naroda
U svakom stadu, uloga ovna jeste da predvodi ovce. Pošto znamo da stado ovaca simbolički predstavlja Božji narod, onda je lako zaključiti da ovan predstavlja vođu Božjeg naroda.
Prilikom posvećenja Božjeg šatora od sastanka, knezovi plemena, kao vođe Božjeg naroda, prinose po jednog ovna na žrtvu. 4.Mojsijeva 7:15-81 Taj ovan je bio simbol upravo njihove dobrovoljne službe Bogu.
Ovan se takođe prinosi za posvećenje sveštenika za službu, jer tada sveštenik postaje vođa Božjeg naroda. 2.Mojsijeva 29:1,15,19
Žrtvovanjem ovna sveštenici su pokazali da dozvoljavaju da ih Bog očisti od greha i preko njih nauči svoj narod.
Kad Bog bude izvršavao presudu, Bog kaže preko svog proroka: „Gospod će suditi između ovce i ovce, ovnova i jaraca.“ Ezekiel 34:17
Bog opisuje ovna kao simbol pozitivnih vođa, a jarca kao simbol negativnih vođa. Drugim rečima, razdvajanjem „ovnova od jaraca“ Bog će razdvojiti iskreno religiozne vođe od dvoličnih vođa koji su odbacili Boga.
Ovnov rog (šofar) upotrebljavan je kada je Bog želeo da pozove narod: 1) da se okupi pred Njim na praznik, ili 2) da ceo logor krene ka Obećanoj zemlji, ili 3) da muškarci krenu u rat. (4.Mojsijeva 10:1-10)
Zvukom ovnujskog roga, Bog je pokazao da je On vođa svog naroda, ali i da je postavio ljude koji su imali ulogu da narodu prenesu Njegovu poruku.
Tako je zvuk jednog ovnovskog roga bio signal da se okupe samo knezovi (vođe naroda), dok je zvuk dva ovnovska roga bio signal da se okupi sav narod (4.Mojsijeva 10:3,4).
Kada je Isak pitao svog oca gde je jagnje koje treba da prinesu na žrtvu, Avram je rekao: "Bog će se postarati za jagnje sebi na žrtvu." 1.Mojsijeva 22,8.13
Ovaj događaj je proročki predskazao dolazak Mesije koji će kao jagnje biti prinesen na žrtvu oko 2000 godina kasnije.
Međutim, Bog Avramu nije obezbedio jagnje, nego se ovan zapleo rogovima u grm, umesto očekivanog jagnjeta.
Ako je ovan simbol vođe Božjeg naroda, ovan je pokazao Avrama kao vođu Božjeg naroda, koji je stavio Božje ciljeve iznad svojih.
Ovaj ovan je istovremeno i predslika Mesije, jer Isus Hristos nije samo žrtvovano jagnje, nego i apsolutni vođa Božjeg naroda.
Takođe ovan ovde ukazuje i na Nebeskog Oca koji je žrtvovao svog Sina, i vodio Božji narod u Obećanu zemlju.
Za praznik Dan Očišćenja, osim prinošenja jarca i junca, manje poznata činjenica je da prvosveštenik prinosi i ovna kao žrtvu paljenicu. (3.Mojsijeva 16,3)
Ovaj ovan simboliše Mesiju koji će kao vođa Božjeg naroda biti žrtvovan da bi Božji narod mogao da bude očišćen od greha.
Ostale žrtve za Dan Očišćenja imaju drugu simboliku koja će uskoro biti objašnjena u videu o Danu Očišćenja.
Setite se da svi simboli mogu imati pozitivno i negativno značenje.
Na primer, ovan simboliše vođu Božjeg naroda u pozitivnom smislu, dok u negativnom smislu ovan može biti vođa Božjeg naroda koji je odbacio Božje vođstvo, prevarant kojeg Sotona koristi da navede Božji narod da ne poslušaju Boga.
Dakle, svuda u Bibliji možemo da vidimo sledeći princip
Ženki rod simboliše organizaciju,
Muški rod simboliše vođu organizacije,
Srednji rod simboliše posebnu grupu u organizaciji.
Na primer, u Bibliji žena u belom je simbol Božjeg naroda (organizacije),
a ženik je Hristos (vođa organizacije),
dok su jagnjad (deca) posebna posvećena grupa unutar Božjeg naroda.
JAGNJE – Isus Hristos
U Bibliji je jasno da jagnje simboliše Isusa Hrista.
"Otkupljeni smo skupocenom krvlju Hristovom kao bezazlenog i prečistog jagnjeta." 1.Petrova 1,19
Kada je video Isusa, Jovan Krstitelj je rekao: -Gle, jagnje Božje koje uze na se grehe sveta. Jovan 1,29.36
U knjizi Otkrivenje, Isus je simbolički opisan kao jagnje zaklano od postanja sveta. (Otkrivenje 13,8; 5,6; 6,1)
U Bibliji postoji Jagnjetova, dakle Hristova knjiga života, koja je ujedno i Božja knjiga života (Otkrivenje 13,8; 20,15).
Božji narod je oslobođen iz ropstva u Egiptu zato što je žrtvovano pashalno jagnje.
Isto tako je žrtva Isusa Hrista takođe tačno na Pashu, oslobodila Božji narod od greha. Pashalno jagnje bilo je neizbežni uslov za spasenje u oba slučaja 2.Mojsijeva 12,3
Bilo je tačno vreme Pashe u vreme kada je Isus nakon poslednje večere dozvolio da ga uhapse i osude na smrt.
Bog je rekao Mojsiju da svakog dana prinose dva jagnjeta, jedno ujutro a drugo uveče,
što se poklopilo sa vremenom Hristovog raspeća ujutro (0900) i vremenom Hristove smrti uveče (1500). 2.Mojsijeva 29:38
U subotu, osim dva jagnjeta prinesena kao svakodnevna žrtva, Bog je tražio da Izraelci prinesu još dva jagnjeta, pošto je sedmi dan Bog posvetio za duhovni rast svog naroda, posvetio ga i blagoslovio. 4.Mojsijeva 28,9; 1.Mojsijeva 2,1-3
Na praznik prvina, kada prinose obrtni snop kao simbol Hristovog vaskrsenja, Bog je rekao „prinesite jagnje od godine dana zdravo na žrtvu paljenicu Gospodu.“ 3.Mojsijeva 23,12
Prorok Isaija opisao je Mesiju koji je žrtvovan kao jagnje: „Kao jagnje na zaklanje vođen bi, kao ovca nema pred onim koji je striže.“ Isaija 53,7
Prorok opisuje Isusa istovremeno i kao jagnje i kao ovcu, jer je istovremeno bio i Mesija (jagnje) i deo Božjeg naroda, čiji je simbol ovca.
Dakle, Jagnje je još krotkija i bezazlenija životinja od ovce, pa je tako prikladan simbol za Isusa Hrista.
Ljudi često kažu da krv jagnjeta sveštenik unosi u Svetinju, kako bi očistio naše grehe.
Međutim, krv jagnjeta nikad nije unošena u Šator od Sastanka u bilo kom obliku, ni kao žrtva paljenica, zahvalna žrtva, niti bilo koja druga žrtva. Bog to nije naredio.
To znači da ljudi imaju pogrešnu predstavu o procesu čišćenja Svetinje, jer to ljudima izgleda logično.
Međutim, proces očišćenja Svetinje je drugačiji. Krv drugih životinja unosili su u svetinju, dok su krv jagnjeta izlivali na žrtveni oltar ispred Svetinje.
Jaganjci (množina) – posebna grupa unutar Božjeg naroda
U Bibliji postoje slučajevi kada se ne prinosi samo jedno jagnje, nego više jaganjaca. (Na primer za praznik Senica - 4.Mojsijeva 29,12-32)
Obzirom da je jedno jagnje simbol Mesije, jasno je da množina - jaganjci - ne može da predstavlja Hrista.
Jaganjci zapravo simbolišu ljude koji su izgradili karakter sličan Hristovom.
Jaganjci su posebna grupa ljudi unutar Božjeg naroda, koji će se odupreti svakom iskušenju, kao što su to učinili Noje, Danilo, Josif, Enoh i Hristos.
Na primer, 144.000 iz Otkrivenja 7.1-8 i 14.1-5 „oni idu za Jagnjetom kud god ono pođe… I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.“
Isus je posle vaskrsenja pitao Petra: "Ljubiš li me? Pasi jaganjce moje!" Jovan 21,15
Međutim, kada ga drugi i treći put pita isto pitanje, Isus mu kaže: "Pasi ovce moje." Petar je kao apostol trebalo da Božjem narodu prenese Hristove reči.
Isus šalje 70 učenika kao jaganjce među vukove. Luka 10,3 Hristovi učenici bili su deo Božjeg naroda koji je bio najposvećeniji Bogu.
Isaija je prorekao da će Bog kao pastir pasti svoje stado, „u naručje svoje sabraće jaganjce, i u nedrima ih nositi…“ Isaija 40,11 Dakle, izgleda da su ovi ljudi pod posebnom Božjom zaštitom, zbog velike posvećenosti i vernosti Bogu.
Prorok Osija je opisao tadašnje stanje Izraela kao buntovno, ali očekuje da će Izrael postati pobožan kao jagnje: „Ako je Izrael nepokoran kao uporna junica, kako će ih Gospod pasti kao jagnje na otvorenoj livadi?“ Osija 4,16 (Šarić)
Car David je dobro poznat kao predslika Mesije, a Isus je čak i nazvan „sin Davidov“. Pre nego što je David postao car, bio je pastir – isto kao što je Hristos za sebe rekao simbolički u pričama da je pastir.
Pre nego što je pobedio Golijata, David priča kako je napasao očeve ovce. Kad dođe lav ili medved i odnese jagnje iz stada, David potrči za njim, udari ga, otme mu jagnje iz čeljusti, i kad zver skoči na Davida, on ubija zver. 1.Samuilova 17.34; 16,11
Ova slika sadrži jaku aluziju na Sotonu koji „ide kao lav ričući,“ (1. Petrova 5,8) i u Otkrivenje 13.2 preko zveri koja ima noge medveda i čeljust lava napada Božji narod (simbol ovce),
ali je Bog zaštitio i odbranio svoj posvećeni narod koji je „bez mane“ (Otkrivenje 14.5), isto kao i David svoje jaganjce.
Kao što Sotona falsifikuje svaki drugi simbol dajući mu negativno značenje, tako isti to radi i sa jaganjcima: Druga zver u Otkrivenju 13 ima dva roga kao jagnje. Otkrivenje 13,11
Zapazite da zver nije jagnje, nego samo izgleda kao jagnje. Zver će imitirati Hrista, ali će Božji narod biti zaštićen od ove prevare.
Pogledajte šta mudri Solomun kaže: “Jaganjci su ti za odelo.” Priče 27.26
Kao što je Bog obukao Adama i Evu posle pada u greh u kožu najverovatnije žrtvovanog jagnjeta da im pokaže kako će ih osloboditi greha i smrti, tako Solomun kaže da će Bog svakog ko mu veruje da pokrije odećom Hristove pravde.
Krava / junica = verska organizacija otpala od Boga
Svuda u Bibliji krava je spomenuta u negativnom kontekstu, pa predstavlja ljude koji ne poštuju Boga na način kako je On to tražio da činimo. Junica je mlada krava.
Prorok Jeremija je opisao mnogobožački Egipat kao junicu koja ima glas kao zmija: "Misir (Egipat) je lepa junica... Glas će njihov ići kao zmijinji." Jeremija 46,20-22
Egipat ili Misir, u Bibliji nije opisan kao država ateista. Misirci su bili religiozni, ali su njihova božanstva bili demoni koji su sebe proglasili za bogove.
Zato, junica simboliše versku organizaciju otpalu od Boga.
Vavilon je takođe paganska država koja je opisana kao junica. Bog poziva svoj narod da beži iz Vavilona, jer Haldejci u Vavilonu "besne kao junica na travi..“ Jeremija 50,8-11
Zatim je Bog rekao da će Vavilonjani biti pobijeni na način koji asocira žrtvovanje junice i volova, kao prilikom izvršenja sudske smrtne presude: „Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje.“ Jeremija 50,27
Mač koji ih ubija simbol je Božje reči, jer je Bog u Bibliji (Božjoj Reči) svedoči o izvršenju presude nad izopačeno religioznim ljudima.
Vavilonu se ovde sudi jer je zbrka verovanja, etičkih vrednosti i principa. Na ovaj način Bog nam je rekao da Vavilon / junica predstavlja versku, ali bezbožnu organizaciju koja je odbacila Božje moralne principe.
Sličnu simboliku nalazimo kada Samson ukorava pagane Filisteje za prevaru: „Da niste orali na mojoj junici, ne biste pogodili moju zagonetku.“ Sudije 14,18
Ta junica je zapravo bila žena, neznaboškinja (Filistejka) koja je izdala pobožnog Samsona. U Bibliji pobožna žena je simbol Božjeg naroda, dok nemoralna žena simboliše religijski izopačen narod.
U drugom događaju, još jedna paganska nacija – Filisteji, vratili su kovčeg zaveta Izraelcima tako što su upregli su dve krave u kola, a Izraelci su ove dve krave prineli na žrtvu paljenicu. 1.Samuilova 6,7.10.14
U ovom događaju, krave prikladno predstavljaju Filisteje i Izrael, dve nacije koja su odbacila Boga u tom trenutku u istoriji.
Negativnu simboliku krave potvrdio je i prorok Amos, koji opisuje krave kako čine nepravdu: "Čujte ovu reč krave Vasanske... koje krivo činite ubogima i satirete siromahe." Amos 4,1
Prorok Osija je i Izrael nazvao junicom, kada su uporno odstupali od Njegovih principa: „Jer je Izrael uporan kao uporna junica; sada će ih pasti Gospod kao jagnje na prostranom mestu.“ Osija 4,16
Izrael je bio uporan u grehu, a Gospod je rekao da imaju potencijal da od njih stvori jagnjad, sličnu Isusovom karakteru.
Dakle, za junicu, to jest za članove verske organizacije koja je odbacila Boga, postoji nada za spasenje.
Vo, junac - vođa verske organizacije otpale od Boga
Pošto ženski rod i kod ovaca i kod krava simboliše organizaciju, onda očekujemo da i muški rod u oba slučaja simboliše vođu organizacije.
Tako vo ili junac, to jest mladi vo, predstavlja vođu verske organizacije koja je odbacila Božje vođstvo.
Kao potvrdu toga, vidimo da je Bog lično simbolički nazvao verske vođe Izraela koje su ga osudili na smrt, Vasanskim „volovima“, u Psalmu 22 gde nalazimo proročki opis Hristovog stradanja na krstu:
"Bože, Bože moj zašto si me ostavio... jaki volovi Vasanski opkoliše me." Psalam 22.1,12
„Jaki volovi“ koji su okružili Isusa bili su sveštenici i fariseji, što znači verske vođe Izraela koje su odbacile Boga i Mesiju.
Ovaj psalam je proročki opis stradanja Mesije na krstu, i zavere verskih vođa koje su odlučile da osude Mesiju na smrt, na vrhuncu svoje pobune protiv Boga.
Isus je citirao ovaj psalam na krstu, kako bi pokazao ispunjenje proročanstva.
Dakle, vidimo da vo u Bibliji takođe predstavlja vođu verske organizacije, ali one koja je odbacila Božju volju.
Isus je ispričao parabolu o caru koji je za sinovljevu svadbu naklao junce (Matej 22.4). Pozvani ljudi u paraboli simbolišu verske vođe koje su odbacile Božju pozivnicu i Njegovog Sina, koje ovi junci u priči predstavljaju.
Takođe, Bog je tražio od Gedeona da sruši Valov oltar njegovog oca, da sagradi Božji oltar i specifično je tražio od Gedeona da prinese očevog junca kao žrtvu paljenicu (Sudije 6.26).
Gedeon se „bojaše doma oca svog i meštana“ (6.27) – drugim rečima, bojao se reakcije vođa naroda koji su sagradili oltar lažnim bogovima.
Srušivši paganski oltar, Gedeon je ukorio greh vođa Božjeg naroda koji su obožavali lažnog boga umesto Stvoritelja sveta.
Izrael koji je odbacio Boga, opisan je kao mladi vo, „june neuko“, „pomamno goveče“ (Šarić) Jeremija 31,18.
U trenutku kad je Jefremovo pleme odbacilo Božje principe, prorok ih ukorava i upoređuje sa volom.
Tako ponovo vidimo da june ili vo simboliše verske vođe koje ne slušaju Boga, ali u daljem tekstu vidimo da za njih postoji mogućnost pokajanja.
U dobro poznatom događaju iz Biblije kada je Uza stradao, volovi su potegli u stranu kola koja su prevozila kovčeg zaveta. „Uza se maši za kovčeg Božji i prihvati ga… i udari ga Bog onde za tu nepažnju, te umre onde kod kovčega Božijeg.“ (2.Samuilova 6:6,7)
Bog je izričito zabranio da iko dodirne kovčeg zaveta osim sveštenika koji su prolazili prvo kroz proces očišćenja. Bog je svet i nije mu potrebno da mu grešnik pomaže.
Simbolička poruka bila je da čak i kada volovi, to jest neverne vođe napadnu Božji presto, Bog ima plan, koji je Uza na žalost poremetio.
Bog je želeo da ljudi vide simboličku poruku, kako će u budućnosti verske vođe pokušati da obore Božji presto, ali će Bog intervenisati.
Iako je Uza imao dobru nameru, uradio je suprotno od Božje zapovesti. Neposlušnost Bogu ima ozbiljne posledice.
Naš posao nije da pomognemo Bogu da sudi i vlada, nego da uputimo ljude na Boga koji jedini može da nas spasi od greha i smrti.
Sledeći očigledan primer za simboliku vola ili junca, nalazimo kada prorok Ilija pozvao lažne proroke Vala na planini Karmil da prinesu na žrtvu po jednog vola. (1.Carevima 18:22-25)
Trebalo je da Bog potvrdi ko je pravi prorok time što će da spali vatrom s neba onog vola kojeg je prineo njegov pravi prorok.
Bog je vatrom s neba spalio Ilijinu žrtvu, vola, čime je simbolički pokazao da su Valovi sveštenici verske vođe naroda koje su odbacile Božje vođstvo.
Simbolika spaljenog vola na Karmilu odmah je ispunjena. Po Božjem uputstvu prorok Ilija je izvršio smrtnu presudu nad bezbožnim vođama od Boga otpale verske organizacije, nad 450 Valovih sveštenika i 400 sveštenika luga.
Bog je rekao Mojsiju: "Nemoj vezati usta volu koji vrše." 5.Mojsijeva 25,4 Apostol Pavle je citirao ovaj tekst, pa je protumačio vola kao simbol verskog vođe koji greši i treba da bude ukoren:
„Na sveštenika ne primaj tužbe, osim kad imaju dva ili tri svedoka. A koji greše pokaraj (ukori) ih pred svima, da i drugi imaju strah.“ (1.Timotiju 5.18-20).
Za apostola Pavla „ne vezati usta volu koji vrše“ znači ne dozvoliti da glasinama ometaju u radu verskog vođu, nego samo ako zaista postoje svedoci za njegov greh.
Sličan princip dao je i Isus kada je rekao za fariseje kao vođe naroda: “Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine.” Matej 23:3
Dakle, Bibliji konstantno opisuje da junac ili vo predstavlja vođu verske organizacije koja je odbacila Boga.
TELE - posebna grupa ljudi u verskoj organizaciji koja je odbacila Boga
Kao što su jaganjci grupa istaknutih pojedinaca u Božjem narodu, tako su i telad posebna grupa unutar verske organizacije koja je otpala od Boga.
Prorok Jeremija kaže da je paganski Egipat unajmio elitnu grupu ljude za svoje interese, koje simbolički opisuje kao telad. Zapazite takođe da Egipat sikće kao zmija, što ukazuje da su Božji protivnici kao i Sotona:
„Misir je lepa junica… I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni… Glas će njihov ići kao glas zmijinji.“ Jeremija 46,20-22
Dakle, ovde su telad posebna grupa u verskoj organizaciji koji su plaćeni da učine neki poseban zadatak.
Zapazite razliku u ovom tekstu: dok su jaganjci opisani kao simbol ljudi koji dobrovoljno idu za Mesijom gde god Isus ide, telad su potplaćena da čine zlo radi interesa verskih vođa koji su odbacili Božje principe.
Takođe i prorok Jeremija opisuje propast Vavilona i njegovih elitnih trupa simbolički kao žrtvovane teoce:
„Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom… Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje; teško njima! Jer dođe dan njihov, vreme pohođenja njihovog.“ Jeremija 50,24-27
Ponovo je upotrebljen jezik žrtvenog sistema, koji opisuje izvršenje Božje presude nad bezbožnima.
Ovi teoci se nisu pokajali za svoju pobunu protiv Boga, i zato ih je Bog osudio na smrt.
Zapazite takođe da nakon oslobođenja Izraelaca iz ropstva u Egiptu, narod tražio od Arona „Načini nam bogove, koji će ići pred nama.“ 2.Mojsijeva 32,23
Dali su Aronu zlato, „A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno.“ 2.Mojsijeva 32,4
Iako izgleda kao da je Aron upotrebio kalup da oblikuje tele, kada Aron objašnjava Mojsiju šta se dogodilo, on kaže „a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.“ 2.Mojsijeva 32,24 Prema tekstu, izgleda kao da Aron sugeriše da nije bio njegov izbor da idol bude u obliku teleta.
Oblik teleta se odlično uklapa u simboličko značenje žrtava, jer ukazuje na posebnu grupu pobunjenih, lažno religioznih ljudi koji su pokušali da narod navedu da odbaci Boga.
Da je Aron kao vođa tražio od naroda da odbaci Boga, bilo bi logično da iz idol bude u obliku vola = kao vođa verskog otpada.
Pošto nije ni ceo narod pristao na idolopoklonstvo, idol nije oblikovan kao krava koja je simbol verske organizacije.
Samo deo naroda je tražio da se klanja idolu, pa je iz vatre izašlo tele, kao simbol posebne grupe, dela verske organizacije koja je odbacila Boga.
Dakle, tele je posebna grupa ljudi u verskoj organizaciji koja je odbacila Božje principe.
Pored žrtava koje simbolišu ljude koji se predstavljaju kao pobožni a žive u suprotnosti sa Božjim principima, postoje i žrtve koje predstavljaju ljude koji su otvoreni Božji protivnici, a predstavljeni su simbolički kao koza, jarac i jarići.
ŽRTVE KOJE NE PREDSTAVLJAJU ISUSA HRISTANEGO NEPOKAJANE, BEZBOŽNE LJUDE
Pogledajmo primere u Bibliji gde se prinesene žrtve odnose na ljude koji su otvoreni Božji protivnici.
Prorok Ezekiel opisuje žrtvu koja očigledno predstavlja izvršenje Božje presude nad bezbožnim ljudima Goga koji se spominje u Otkrivenju, naroda koji je odbacio Boga:
“…ovako govori Gospod Gospod, reci pticama, svakojakim pticama i svim zverima poljskim: Skupite se i hodite, saberite se sa svih strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu … Ješćete mesa junačkog i pićete krvi knezova zemaljskih… govori Gospod Gospod.” Ezekiel 39.17-20
Skoro identičan opis apokaliptičnog stradanja bezbožnih ljudi i apostol Jovan je opisao da će se dogoditi pred drugi Hristov dolazak. Anđeo takođe poziva ptice nebeske:
„Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju, da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i od onih koji sede na njima, i mesa od svih slobodnjaka i robova, i od malih i od velikih.“ Otkrivenje 19.17-18.
Ovo predstavlja smrtnu presudu nad bezbožnim ljudima, nakon čega je izvršena presuda i nad njihovim vođama – bačeni su u ognjeno jezero apokaliptična zver i lažni prorok.
Prorok Jeremija takođe opisuje žrtvu koja predstavlja bezbožne ljude nad kojima je izvršena najstroža kazna:
“Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždreti, i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom; jer će biti žrtva Gospoda nad vojskama…” Jeremija 46.10
I treći veliki prorok – Isaija, takođe opisuje žrtvu u kojoj Bog izvršava presudu ili osvetu za bezboštvo onih koji su ga odbacili, na dan Gospodnje osvete, to jest na dan drugog Hristovog dolaska.
“Mač je Gospodnji pun krvi i tovan od pretiline, od krvi jagnjeće i jarčije, od pretiline bubrega ovnujskih; jer Gospod ima žrtvu u Vosoru i veliko klanje u zemlji edomskoj… zemlja će se njihova opiti od krvi i prah će njihov utiti od pretiline. Jer će biti dan osvete Gospodnje, godina plaćanja, da bi se osvetio Sion.” Isaija 34,6-8
Očigledno ove žrtve nemaju funkciju da ukažu na spasenje ljude, nego proriču uništenje onih koji su ostali u stanju pobune protiv Boga i pored svih mogućnosti za pokajanje.
Dan izvršenja presude Bog naziva i dan žrtve, kada će presuditi onima koji su odbacili odeću Božje pravde: “I u dan žrtve Gospodnje pohodiću knezove i carske sinove i sve koji nose tuđinsko odelo.” Sofonija 1,8
Dakle, postoje žrtve koje pokazuju izvršenje presude nad onima koji su otvoreno odabrali greh, a odbacili Boga.
Najslikovitiji simbolički prikaz izvršenja presude na Dan Očišćenja dao je Solomun: "Otkup za pravednike biće bezbožnik, i za dobre bezakonik." Priče 21,18
Otkup za pravednike jeste platio Mesija na krstu, ali prema mudrom Solomunu Božji plan spasenja je dovršen tek kada je krivica za sve grehe preneta na one koji se nisu pokajali za greh, i kada bude izvršena presuda nad Sotonom kao začetnikom greha.
Dakle, sve žrtve simbolički predstavljaju neki stvarni deo Božjeg plana spasenja.
Vrhunac ispunjenja simbola žrtava iz Starog Zaveta, dogodiće se kad Isus ponovo dođe da ispuni simboličko značenje žrtava.
Žrtveni sistem Bog je uspostavio kad su ljudi pali u greh, pa će ova simbolika imati svoje značenje sve do uklanjanja greha iz svemira, prilikom izvršenja presude.
JARAC – vođa otvorenih Božjih protivnika
Videli smo da je Božji narod u Bibliji predstavljen simbolima ovna, ovce i jaganjaca,
dok su religiozni ljudi koji su odbacili Boga predstavljeni simbolima vola, krave i teladi.
Treća kategorija ljudi koja je simbolički predstavljena žrtvama jesu ljudi koji se otvoreno protive Bogu, a predstavljeni su simbolima jarca, koze i jarića.
U Bibliji, jarci u simboličkim tekstovima redovno opisuju negativne ličnosti, Božje protivnike. Pogledajmo primere.
U paraboli o Njegovom drugom dolasku, Isus kaže da će razdvojiti ovce od jaraca pre nego što bude izvršio presudu donesenu na Božjem sudu.
„I sabraće se pred Njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca." Matej 25,32
Ceo kontekst ukazuje da su ovce na Božjoj strani, a da su koze ili jarci na drugoj.
Isus je ovu sliku uzeo od proroka Ezekiela, koji kaže to isto: "Gospod će suditi između... ovnova i jaraca." Ezekiel 34,17
Drugim rečima, Bog će odvojiti pobožne vođe naroda (ovnove) od bezbožnih vođa (jarci). Jarci su vođe koji znaju da Bog postoji, ali mu se otvoreno protive.
Dakle, jarci simbolišu ljude koji se ne pretvaraju da su religiozni kao što to čine volovi, krave i telad, nego predvode ljude koji se otvoreno protive Bogu.
Da je jarac negativan simbol, vidi se i kada je Jakov prevario svog oca, kada je jarećom kožom obložio ruke i vrat, da bi izgledao rutav kao Isav. 1.Mojsijeva 27,16 To nije bio akt lažne pobožnosti, nego otvorena prevara.
Tako su i jedanaestorica braće potopila Josifovu haljinu u jareću krv, da bi prevarili oca. 1.Mojsijeva 37.31 Jarac je oba puta bio sredstvo kojom su obmanuli iskreno pobožnu osobu.
Čak je i Sotona, kao otvoreni Božji protivnik, predstavljen kao jarac koji se na Dan Očišćenja odvodi u pustinju, kao što će Sotona biti 1000 godina vezan na pustoj zemlji kada Isus dođe drugi put. (3.Mojsijeva 16,20-22; Otkrivenje 20,1-3)
Pre vezivanja Sotone na 1000 godina na opusteloj Zemlji, izvršena je smrtna presuda nad dve najbezbožnije sile pred drugi Hristov dolazak, simbolički opisane kao lažni prorok i zver (to jest svetovna bezbožna vlast).
Isto tako na Dan Očišćenja pre odvođenja jarca u pustinju, prineseni su na žrtvu drugi jarac i junac.
Mnoge druge paralele između Dana Očišćenja i izvršenja presude pri Hristovom drugom dolasku, ukazuju da junac predstavlja lažnog proroka (vođu dvolično religioznih ljudi), a da jarac predstavlja zver (svetovnu koaliciju država koje vladaju svetom pred drugi Hristov dolazak). Oba su Božji protivnici.
Hristos je za Dan Očišćenja predstavljen ovnom koji se prinosi kao žrtva paljenica. Hristos je tu predstavljen kao vođa Božjeg naroda. (Detaljnije objašnjenje biće dato u videu o danu Očišćenja.)
Zapazite da je za Pashu Bog ostavio mogućnost da bude prineseno jagnje ili jare: „A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite.“ 2.Mojsijeva 12,5
Izraelci u pravilu prinose jagnje. Međutim, pitanje je zašto je Bog ostavio obe mogućnosti.
Time nam Bog ukazuje da postoje dva nerazdvojna dela plana spasenja:
1) jagnje je Mesija - Hristos koji je umro za naše grehe, a
2) jare je Sotona na koga će biti prebačeni svi gresi sveta, na dan Božjeg suda.
Slična poruka o izvršenju presude prvo nad Mesijom, a zatim na kraju nad začetnikom greha – Luciferom, vidi se i kada je Isus upoređen sa zmijom koju je Mojsije podigao na štap kao izvršenje presude, za isceljenje onih koji su umirali od zmijskog otrova.
Takođe crvena junica treba da bude negativan simbol u celoj Bibliji i mrtvo telo je proglašeno nečistim. Međutim, za pepeo crvene junice je rečeno da čisti ljude jer takođe ukazuje na Mesiju koji je na sebe uzeo grehe Božjeg naroda, a posle sudskog procesa preneće krivicu na Sotonu koji je Božji narod naveo na greh.
Ova dva aspekta plana spasenja vide se u mnogim simboličkim slikama, pa i u žrtvenom sistemu.
Isus je kao Jagnje uzeo grehe pokajanih ljudi i sudsku presudu na sebe. Zatim se svi gresi čuvaju u nebeskoj svetinji do apokaliptičnog Dana Očišćenja, kada će biti preneti na jarca za Azazela – na začetnika greha, Sotonu, nad kojim će biti proglašena i izvršena konačna presuda kao krivca za grehe celog sveta.
Žrtvovano jare moralo je da bude bez mane, jer je Lucifer stvoren savršen, i nije imao opravdani razlog za pobunu protiv Boga. 3.Mojsijeva 4,23
Sledeći negativni simbolički opis jarca, nalazimo kada Samson „rastrže lava kao jare“. Sudije 14,6
Mi znamo da apostol Petar simbolički opisuje Sotonu kao lava koji riče i gleda koga da proždere (1.Petrova 5,8).
Pošto u Bibliji Sotonu u isto vreme simboliše i jarac i lav, Samsonov događaj kako rastrže kao jare lava prikladno simboliše istu bezbožnu silu koju Božji čovek pobeđuje.
Biblijski simboli su isti kroz celo Sveto Pismo. Mudrost kojom je Biblija inspirisana može biti samo od Boga, jer ne postoji čovek koji može da napiše ovako delo, genijalno na toliko različitih nivoa.
Prorok Zaharija kaže da se Bog razgnevio na pastire, koji su vođe Božjeg naroda, i kaznio je jarce, koji su vođe bezbožnih ljudi. „Gnev se moj raspali na pastire, i pokarah jarce;“ Zaharija 10,3
Ovaj tekst opisuje vođe Božjeg naroda koji su počeli da čine greh isto kao i vođe bezbožnih ljudi, koji su simbolički opisani kao jarci – da navode na pobunu protiv Boga.
U Svetinji koju je Bog naredio Mojsiju da je sagradi, zavese nad šatorom bile su od kostreti, to jest jarčije dlake.
Simbolički jarčije kože predstavljaju bezboštvo koje razdvaja ljude od Božjeg prestola - kovčega zaveta, ali su i proročanstvo da će Bog suditi buntovnicima. 2.Mojsijeva 26,7
Nekad je teško razumeti mudrog cara Solomuna, ako se ne shvati figurativna poruka teksta: „Jaganjci su ti za odelo, i jarići (jevrejski „atud“ - jarci) cena za njivu.“ (Priče 27,26).
Jaganjci kao odelo jesu aluzija na Adama i Evu koje je posle pada u greh Bog obukao u kožu, najverovatnije prvog žrtvovanog jagnjeta, kao simbol pokrivanja Hristovom pravdom: „I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.“ 1.Mojsijeva 3,21
Međutim, šta je Solomun mislio kad kaže „jarići su cena za njivu“?
U Bibliji, njiva je simbol obećane zemlje, to je Raj koji su ljudi izgubili padom u greh.
Da bi dobili nazad obećanu zemlju – Raj, potrebno je da jarci / vođe pobune protiv Boga - plate cenu, to jest da se nad njima izvrši presuda.
Upravo zato apostol Pavle kaže da „krv junčija i jarčija ne može uzeti grehe.“ Jevrejima 10:4
Apostol Pavle ne kaže da krv jagnjeta ne može da nas očisti od greha, zato što je jagnje simbol Isusa Hrista.
Pavle kaže da jarčija i junčija krv ne mogu uzeti grehe, jer nisu simbol Mesijine žrtve nego predstavljaju simbol vođa bezbožnika i verskih vođa koji su odbacili Boga, nad kojima će biti izvršena sudska presuda.
Nad jagnjetom koje predstavlja Mesiju izvršena je presuda umesto nas, a na kraju će Božja sudska presuda biti izvršena nad jarcem – Sotonom kao začetnikom greha.
KOZA – organizacija Božjih protivnika
Ako primenimo ranije otkrivenu logiku da ženski rod u Bibliji predstavlja organizaciju, onda koza simboliše bezbožne ljude, otvorene Božje protivnike, koji su se udružili u neku organizaciju.
Istom logikom, kad vidimo da se koza prinosi kao žrtva paljenica (3.Mojsijeva 1,10), to ukazuje da Bog i svojim najvećim neprijateljima nudi spasenje, to jest da ih očisti od greha.
Ali ako koza nije žrtva paljenica nego žrtva za greh, onda simbolički predstavlja bezbožne ljude koji odbijaju milost, pa će nad njima biti izvršena presuda. 4.Mojsijeva 15,27
Krv nekih žrtava za greh unosi se u šator, pokropi se pred zavesom svetinje i pomažu se rogovi kadionog oltara (3.Mojsijeva 4:6,7,16-18), dok se krv jagnjeta nikad ne unosi u svetinju, nego se prinosi samo na žrtveni oltar (3.Mojsijeva 1:5,11).
Takođe, ako je koza zahvalna žrtva (3.Mojsijeva 3,12), onda predstavlja našu zahvalnost Bogu što nas je izvukao iz bezboštva, i što će učiniti kraj pobuni bezbožne organizacije pri drugom Hristovom dolasku.
Prilikom sklapanja zaveta, Bog je rekao Avramu da prinese junicu, kozu i ovna po 3 godine stare, kao i grlicu i golupče (1.Mojsijeva 15,9)
Sve tri vrste krupnih životinja prinesene su na žrtvu, zato što Bog nudi zavet i iskreno religioznim i dvolično religioznim i bezbožnim ljudima, dok su mu ljudi još neprijatelji.
Ovo je jedini slučaj kada je Bog tražio da životinje za žrtvu budu stare 3 godine. Razlog bi mogao da bude to što je Bog kroz istoriju nudio ljudima isti način spasenja u toku sve 3 velike istorijske epohe, na 3 različita načina:
-pre potopa i malo posle potopa preko patrijaraha;
-od Avrama je objavljivao istine o spasenju preko obećanog naroda Izraela; i
-u eri posle dolaska Mesije poslao je učenike da propovedaju po celom svetu.
Na kraju treće ere očekujemo drugi dolazak Mesije, kada će zauvek razdvojiti ovce od koza i krava, to jest razdvojiće iskreno pobožne ljude od onih koji su odbacili Boga.
Ili će čovek u simboličkom smislu sebe dati „u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu“ (Rimljanima 12,1) da bi ga Bog očistio od greha;
ili će čovek zadržati greh na sebi, pa će postati žrtva nad kojom će Bog izvršiti presudu.
Vidimo da su Biblijski simboli isti kroz celu Bibliju. Mudrost kojom je Biblija inspirisana takođe nam ukazuje da dolazi od Boga, jer čovek ne bi mogao da smisli ovako genijalnu knjigu.
Oblačenja kostreti (jarčija dlaka)
Kostret je gruba tkanina od jarčije dlake. Neki ljudi su trenutku svojih velikih nevolja oblačili na sebe kostret, kako bi pred Bogom pokazali da se kaju za grehe.
Kod junaka vere, apostol Pavle ističe da su se iskreno pokajali i da su druge ljude pozivali na pokajanje: „Idoše u kožusima (ovčijim) i u kozjim kožama.“ Jevrejima 11,37
Jovan Krstitelj „imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe“ Matej 3.4 – jer je njegova uloga bila da poziva ljude na pokajanje.
Pošto je jarac ili koza simbol bezbožnih ljudi, oblačenje kozje kože jeste simbol priznavanja svoje grešnosti, bezbožnosti, kao i želju čoveka da se vrati Bogu.
S druge strane, obući ovčiju kožu znači da čovek izražava želju da bude deo Božjeg naroda.
Grlice ili golubovi – uticaj Božjeg Duha
Božji Duh je sišao kao golub na Hrista, da ga vodi kroz život, kako bi ispunio misiju radi koje je došao. „I vide Duha Božjeg gde silazi kao golub i dođe na Njega.“ Matej 3,16
To pokazuje da golub ili grlica simbolički predstavljaju uticaj Božjeg Duha na čoveka.
U žrtvenom sistemu, siromašni ljudi, koji nisu mogli da priušte da na žrtvu prinesu krupnu stoku, trebalo je da prinesu grlicu ili goluba kao žrtvu (3.Mojsijeva 1,14; 5,7; 14,22; 15,14.29; 4.Mojsijeva 6,10).
Time su javno pokazivali da žele da ih Božji Duh vodi, da odbace raniji grešni život, i da dopuste da ih Božji Duh posveti i preobrazi.
Čak su i Josif i Marija prilikom Isusovog posvećenja u hramu prineli „kao što je rečeno u zakonu Gospodnjem, dve grlice, ili dva golubića.“ (Luka 2,24)
Tako je Sveti Duh zaista vodio Isusa da ostvari prvi deo plana spasenja, time što je prineo sebe kao žrtvu za otkup naših greha.
Falsifikati žrtava
Pošto je žrtveni sistem ukazivao na spasenje koje će Bog ostvariti za ljude koji mu veruju, baš zato je Sotona od početka počeo da falsifikuje žrtveni sistem.
Tako su paganski narodi prinosili drugačije žrtve, sa drugačijim motivima, i porukom koja je pogrešno prikazivala Božji karakter i plan spasenja.
Bog je dao jasno upozorenje: „Ko prinosi žrtvu drugim bogovima osim Gospodu, da se istrebi kao prokletnik.“ 2.Mojsijeva 22.20
Ipak, pod uticajem paganskih naroda, Izraelci su čak i đavolima, to jest demonima prinosili žrtve (5.Mojsijeva 32.17; 3.Mojsijeva 17.7). Prinosili su žrtve i zlatnom teletu (2.Mojsijeva 32,6.7).
Paganske žrtve su bile suštinska suprotnost: umesto pokazivanja poverenja u Boga da će ostvariti plan za spasenje, ljudi su prinosili žrtve Sotoni i demonima u vidu etički izopačenih rituala.
Nažalost, zbog ovih falsifikata, mnogi ljudi kroz istoriju nisu shvatili šta je Bog hteo da kaže žrtvenim sistemom.
Trebalo je da razumevanjem značenja Božjeg originala, narod ne bude prevaren falsifikatima.
Neki ljudi u žrtvama vide samo prazne rituale, pa odbacuju ideju da žrtve iz Starog Zaveta imaju bilo kakvu poruku za današnjeg čoveka.
Drugi ljudi će žrtvama i u budućnosti dati pogrešno značenje. Serija falsifikata žrtvenog sistema naročito će prevariti mnoge ljude pred drugi Hristov dolazak.
Cepanjem zavese u hramu prilikom Hristove smrti, Bog je pokazao da je posle napustio Svetinju nad svetinjama na zemlji,
i dopustio da zemaljski hram bude srušen iz 3 razloga: zbog neposlušnosti Izraela, izopačenja simboličkih obreda u hramu, i zato što će Mesija uskoro početi pravu službu u Nebeskom hramu.
Vaskrsli Isus posle 40 dana vazneo se na nebo, gde ispunjava simbole prorečene žrtvenim sistemom u nebeskoj svetinji, i obavlja prvosvešteničku službu.
Nama je potrebno da svakog dana gledamo našeg prvosveštenika u Nebeskoj svetinji, da prihvatimo da posreduje za nas, kako bi nam oprostio grehe i posvetio nas.
Proročanstva žrtvenog sistema iz Starog Zaveta, Bog ispunjava u stvarnim događajima Novog Zaveta.
Umesto prinošenja žrtava, danas je dovoljno proučavati žrtve i shvatiti ova proročanstva.
Potrebno je da verom pratimo šta naš prvosveštenik radi za nas pred Božjim prestolom.
Međutim, među religioznim ljudima postoje inicijative da naprave novi hram u Jerusalimu, kao i da se u njemu obnovi prinošenje doslovnih žrtava, čime pokazuju duboko nerazumevanje Božjeg plana spasenja i značenja žrtava.
Vraćanje na simboličke obrede skrenulo bi pogled ljudi sa Hristove službe u Nebeskoj svetinji na simboličke rituale koji nemaju ulogu da nas spasu, nego samo da ukažu kako će nas Bog spasiti.
Za prethodne hramove Bog je naredio kako da ih ljudi naprave, i dao im je detaljna uputstva kako da to urade, dok za ovaj koji ljudi danas žele da grade - nije.
Simbolička služba imala je smisla pre nego što je Isus počeo u stvarnosti da ispunjava simbole, ali sada bi vršenje simboličkih rituala služilo samo da skrene pažnju ljudi sa originala - svakodnevne službe našeg prvosveštenika na nebu.
Vrlo je verovatno da kada Sotona bude imitirao drugi Hristov dolazak, da će tražiti da ljudi izgrade ovaj hram i da tu prinose žrtve.
Isus kaže da Njegovo „carstvo nije od ovog sveta“ (Jovan 18,36), dok će lažni mesija kao „knez ovoga sveta“ (Jovan 12,31) stvarati „carstvo ovog sveta“.
To će doprineti da se ispuni proročanstvo proroka Danila, da će bezbožna sila vremena posletka obezvrediti u očima ljudi pravu službu pomazanog prvosveštenika Isusa u Nebeskoj svetinji: „I naraste dori do poglavara toj vojsci, i uze Mu svagdašnju žrtvu, i sveti stan Njegov obori.“ Danilo 8,11
Potrebno je da dobro proučimo žrtve, da bi bolje shvatili šta Bog danas radi za nas, šta mi treba da radimo, i kako da se zaštitimo od prevara.
Dok postoji greh u svemiru postojaće i važnost značenja simboličkih žrtava, dok se sve ne ispuni što je preko njih prorečeno (Jevrejima 10,2).
Hristova žrtva je središte plana spasenja, ali postoje i druge žrtve koje još detaljnije opisuju Božji plan spasenja i Njegovo izvršenje presude.
Bog je rekao: „Skupite mi svece moje, koji su učinili sa mnom zavet na žrtvi.“ Psalam 50:5
Pri svom drugom dolasku, Bog će skupiti svece koji su učinili sa njim zavet na žrtvi - Hristu.
Sažetak
Muški rod –> Vođa verske organizacije
Ženski rod –> Verska organizacija
Srednji rod –> Posebna grupa u organizaciji
OVAN = vođa Božjeg naroda
OVCA = Božji narod
JAGNJE = Isus Hristos;
JAGNJAD = ljudi najsličniji Hristovom karakteru
VO (JUNAC) = vođa verske organizacije koja je odbacila Boga, lažni prorok
KRAVA (JUNICA) = verska organizacija koja je odbacila Boga (Vavilon, Misir)
TELE = posebna grupa unutar izopačene verske organizacije, „najamnici“
JARAC = vođa bezbožnika, otvorenih protivnika Bogu (Sotona, zver iz Otkrivenja 19.20)
KOZA = organizacija bezbožnih (država, spiritizam?)
JARE = posebna grupa bezbožnika